Sezam

Iako su prirodna staništa sezama tropska i suptropska područja, sezam je jedna od najpoznatijih sjemenki koje se kod nas konzumiraju. Kod nas se u svakodnevnoj prehrani ustalio zahvaljujući svojim odličnim nutricionističkim svojstvima.

Uzgoj sezama je kod nas nešto zahtjevniji zadatak, ali samo zbog vlage i klime. Međutim, ako se ispune svi uvjeti, onda uzgoj nije nemoguć. S obzirom na to da sezam ima kratku vegetaciju, rano dozrijeva, ostavlja tlo čisto od korova, nema velike žetvene ostatke i što je najvažnije – nema zajedničkih bolesti niti štetnika s većinom kultura koje se kod nas često uzgajaju.

Sezam je jednogodišnja biljka koja se ubraja u kritosjemenjače, što znači da mu se sjeme nalazi unutar ploda. Korijen je vretenast, slabije razvijen i ima manju usisnu moć. Biljka može biti visoka 50 do 100 cm, stožastog je oblika i širi se od 4 do 14 cm. Listovi sezama su na dnu široki oko 5 cm, a pr vrhu se sužavaju do 1 cm. Sezam cvjeta cvjetovima bijele do purpurne boje, a mogu se pronaći i primjerci s cvjetovima plave, ljubičaste ili žute boje. Cvjetovi su cjevastog oblika i mogu biti dugi 3 – 5 cm.

Sjemenke sezama su najčešće bijele, ali mogu biti i crne ili smeđe boje. Nastaju u tobolcima kojih na jednoj biljci može biti i do 100, a u svakom od njih razvije se oko 50-ak sjemenki. Sezam se zapravo i uzgaja zbog sjemena koje se koristi za konzumaciju, a posebno je cijenjeno jer je zdravo i sadrži veliku količinu ulja. Naime, sezam ima najveći postotak ulja među svim uljaricama (50 – 60%). Ostatak se odnosi na ugljikohidrate, bjelančevine, vitamine i minerale.

Sjetva sezama

Sezam je najbolje sijati kao postrni usjev, nakon što se ukloni krumpir, grah, mahune, grašak ili uljana repica. Pošto ima kratku vegetaciju, povoljan je za kasnu sadnju. Dobre pretkulture su mu i mahunarke u zrnu, žitarice, pamuk i krmne kulture.

Za uspješan uzgoj sezama potrebno je lako tlo dobre strukture, jer sezam ima slabo korijenje koje se na težim tlima neće razvijati. Tlo također treba biti plodno, najbolje neutralne ili slabo kisele reakcije. Ako planirate uzgoj na srednje plodnim tlima, potrebno ih je obogatiti s 80 kg/ha dušika, 100 kg/ha kalija i 90 kg/ha fosfora. Polovica navedenih količina dodaje se kod osnovne obrade tla, a ostatak u predsjetvenoj pripremi tla.

Tlo se odmah nakon žetve ranih pretkultura mora obraditi oranjem na dubini od 10 cm i zatim potanjurati. Početkom kolovoza ga treba još jednom preorati na 20 cm dubine i poravnati, a u jesen se obavlja duboko oranje. Ako su prije sezama uzgajane kasne pretkulture, onda se obavlja samo jesensko dubinsko oranje.

Brazda se preko zime ostavlja otvorenom, a početkom proljeća, kada tlo postane suho, brazdu treba zatvoriti.

Sjetva sezama obavlja se onda kada se temperatura zraka popne na 15 – 20°C, što se otprilike događa sredinom svibnja. Sezam se sije pomoću sijačica za sitnosjemene kulture. Ako se uzgaja za sjeme, sadi se u redove s razmakom od 45 cm, dok među biljkama treba biti 7 cm razmaka. U postrnoj sjetvi međuredni razmak može iznositi i 25 cm, a razmak između biljaka 10 cm. Dubina sjetve je 1,5 – 2 cm, a za jedan hektar potrebno je oko 5 kg sjemena.

Uzgoj sezama

Sjeme sezama klijat će i na temperaturi od 15°C, ali optimalne su temperature od 25 – 30°C. Pošto je sezam biljka toplijih krajeva, uzgoj će biti uspješniji na područjima s blagom klimom.

Osim viših temperatura, sezam za razvoj treba i određenu količinu svjetlosti. Inače se uzgaja na područjima s kratkim danom pa mu treba omogućiti tako osvjetljenje, a ono se postiže uzgojem na tlima s optimalnim nagibima, okrenutima prema svjetlu, te pridržavanjem preporučenog međurednog razmaka.

Pošto je sjeme sezama jako sitno, nakon sjetve treba obaviti valjanje kako bi se omogućio bolji kontakt sa zemljom i ujedno potaknulo bolje nicanje i klijanje. Ako na zemljištu dođe do stvaranja pokorice, potrebno ju je razbiti rotacijskim drljačama.

Ako među biljkama postoji veliki razmak, potrebno je obavljati i međurednu kultivaciju, odnosno uništavanje korova okopavanjem ili plijevljenjem. Ponekad je potrebno obaviti i prorjeđivanje nasada, ako je sklop biljaka pregust, a ono se obavlja nakon što biljke razviju do 6 listova. Početkom cvatnje potrebno je obaviti i prvu prihranu, a ona se vrši istovremeno s kultivacijom.

Sezam dobro podnosi sušu i nema velike zahtjeve kad je voda u pitanju. Pojačanu potrebu za vodom ima samo u razdoblju od nicanja do cvatnje, pa ako u tom periodu nastupi suša, prinos sezama će se bez navodnjavanja smanjiti.

Žetva sezama

S obzirom na to da sezam ne dozrijeva jednolično, a jednom kada sazre sjeme mu se osipa, teško je odrediti kada bi točno trebalo započeti sa žetvom. Međutim, žetva se najčešće obavlja početkom rujna, odnosno onda kada na donjoj trećini stabljike dozru tobolci.

Žetva sezama vrši se kombajnima, a biljke se nakon toga vežu u snopove. Snopove treba prekriti kako bi se zagrijali i smekšali nedozreli tobolci. Nakon toga se snopovi 10 – 14 dana izlažu vjetru i suncu kako bi dodatno dozreli. Kada se većina tobolaca otvori, sjeme se trese na ravnu podlogu, najbolje ceradu ili foliju, a može i na betonsku podlogu.

Prinosi sezama su prilično niski, može se ostvariti oko 500 kg/ha. Prinos se primjenom suvremene tehnologije može znatno povećati, čak i na tonu i pol.

Prije nego ga uskladištimo, sezam se mora sušiti sve dok razina vode ne padne na 8%. Nakon toga je spreman za skladištenje i treba ga čuvati na temperaturi od 18°C i relativnoj vlažnosti zraka od 50%.

Sezam u kuhinji

Sezam se kod nas najčešće upotrebljava za posipanje raznih peciva i kruha, ali i kao dodatak mueslijima i sličnim žitaricama koje se jedu za doručak. Međutim, to nije jedina primjena sezama u kulinarstvu. Neizostavan je dio tahinija, namaza od sezama, ali i humusa, namaza koji se većim dijelom pravi od slanutka. Također je odličan dodatak raznim umacima, primjerice za tortilje.

Sjemenke sezama mogu se dodavati i jelima od riže i tjestenine, kao i raznim salatama. Oplemenit će okus jela s povrćem, osobitom s mrkvom, tikvicom, brokulom, patlidžanom i paprikom.

Često se koristi i ulje od sezama koje se može dodavati juhama, marinadama i salatama te jelima od povrća, mesa ili ribe.

Ljekovita svojstva sezama

Sjemenke sezama bogate su zdravim uljima i sadrže brojne dobre sastojke poput bjelančevina, omega-3 masnih kiselina, vitamina A, E i B te vitamina skupine B. Od minerala koje sadrži najviše se ističe kalcij, zatim željezo, magnezij, mangan, cink, kalij i fosfor. Uz to, sezam sadrži i sezamolin i sezamin, sastojke koji, uz magnezij, smanjuju razinu tzv. lošeg kolesterola u krvi i tako pomaže u snižavanju krvnog tlaka.

Nutrijenti iz sezama pomažu u regulaciji šećera u krvi te tako sprječavaju razvoj dijabetesa ili umanjuju njegove simptome. Sastojak sezamol pomaže u smanjenju oštećenja DNK nastalih uslijed radijacije, čime umanjuje rizik od nastanka raka, osobito raka debelog crijeva.

Redovitom konzumacijom sezama možemo spriječiti zubni plak i razvoj bakterija u usnoj šupljini, čime se ujedno smanjuje krvarenje zubi i rizik od razvoja bolesti usne šupljine.

Bogat je vlaknima pa također pomaže u očuvanju zdravlja probave. Ublažava zatvor i slične tegobe probavnog sustava, kao i reumatoidni artritis jer je bogat bakrom. Kalcij i kalij iz sjemenki sezama općenito pomaže u očuvanju zdravlja kostiju, kao i srca i krvožilnog sustava.

Povijest

Riječ sezam dolazi od latinske riječi sesamum, preuzete od grčke riječi sesamon, a u prijevodu znači “plod sezamove biljke”. U grčkom jeziku se ova riječ ustalila po uzoru na starobabilonsku riječ koja je značila “biljno ulje”.

Zanimljivo je spomenuti da je uzrečica “Sezame, otvori se”, iz priče Ali Baba i 40 razbojnika, zaista nastala po uzoru na sezamov plod, odnosno na mahunu koja se otvori kada sjemenje u njoj sazre.

Na područjima Afrike i u nekim dijelovima Indije raste divlji sezam, pa se smatra da su na tim mjestima rasli prvi primjerci ove biljke. Sezam se smatra jednom od najstarijih uljarica na svijetu i koristio se još 3.500 godine prije Krista. Danas se uzgoj proširio diljem svijeta, a najveći proizvođači su Kina, Indija, Mianmar, Etiopija, Sudan, Uganda i Nigerija. Čak 70% proizvodnje otpada na azijske zemlje, a 26% na afričke.

Sezam se sredinom 20. stoljeća počeo uzgajati i u Americi, točnije u Teksasu, ali i dalje se uvoze velike količine jer su potrebe tržišta mnogo veće od onih koje proizvodnja može namiriti.

Foto: TheUjulala / Pixabay