Grašak

Uzgoj graška je dosta raširen na našim područjima jer je riječ o mahunarki koja je idealna za spravljanje različitih vrsta jela. Grašak je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice lepirnjača (Fabaceae s. Leguminosae).

Vjerojatno ne biste trebali dva puta razmišljati kada bi vas netko pitao je li grašak voće ili povrće. Budući da je riječ o mahunarki vjerojatno biste zaključili da je povrće. No, prevarili biste se! Ova slatkasta mahunarka raste isključivo iz cvijeta pa pripada među sve ostale voćke!

Ima vretenast i dobro razgranat korijen s velikom usisnom moći, koji može prodrijeti u tlo i do 120 cm u dubinu. Visina stabljike razlikuje se od sorte do sorte pa tako grašak može biti visok od 30 – 200 cm. Ima parno peraste listove koji završavaju s viticom pomoću koje se biljka lakše prihvaća za oslonac.

Cvjetovi graška su bijele boje i rastu iz pazuha lista. Mahune mogu biti različitih boja, oblika, dužine i širine, a u njima se nalazi različit broj okruglih zelenih zrna.

Sadnja graška

Za sadnju i uzgoj graška najpovoljnija su rahla i mrvičasta, slabo kisela tla pH vrijednosti 6,5 do 7,5. Kod tla koje je kiselije treba provesti kalcifikaciju.

Priprema tla započinje u jesen i to oranjem na dubinu od 30 cm. Za uspješan uzgoj graška tlo treba biti i dobro pognojeno. Za gnojidbu se koristi dušično gnojivo u manjim količinama. Tako se biljkama osigurava opskrba dušikom u početnom razvoju, a kasnije same uzimaju dušik i podmiruju potrebe. Pri osnovnoj gnojidbi dodaje se NPK gnojivo u omjeru 8:16:24 ili 7:14:21.

Sadnja graška obavlja se onda kada temperatura tla malo poraste. Nikako ga ne treba sijati u hladna tla, a temperatura bi trebala iznositi barem 10°C. Od sredine proljeća pa sve do sredine ljeta može se obavljati sjetva ranog graška. Sjetva se obavlja u slijedu, i to svaka dva tjedna. Temperature zraka za vrijeme sjetve ne bi smjele biti previsoke jer bi to moglo omesti klijanje. Ovisno o vremenskim uvjetima, rane sorte graška mogle bi dozreti već nakon 3 mjeseca.

Dubina sadnje graška iznosi 3 cm, a sije se u redove u obliku slova V. Među biljkama bi trebalo ostaviti barem 5 cm razmaka, a redovi moraju biti udaljeni jedan od drugog 15 – 20 cm.

Grašak se ubraja u povrće koje bolje raste na nešto nižim temperaturama, tako da mu ne smeta ako je ljeto nešto svježije nego inače. Tlo u kojem je posađen grašak nikada ne bi smjelo biti previše suho, ali niti previše natopljeno vodom. U područjima s blagom klimom grašak se može saditi i tijekom jeseni, pa ako se odlučite za ovu opciju imajte na umu da tlu treba dodati organskih tvari.

Uzgoj graška

Grašak će dobro rasti u umjerenoj i vlažnoj klimi, a optimalna temperatura za njegov razvoj iznosi 18°C. Iako može niknuti i pri temperaturi od 4 – 6°C, najbolja temperatura za nicanje graška je oko 15°C. Mlade biljke mogu podnijeti i niže temperature. Kako bi grašak dobro rastao, treba ga saditi na osunčanim zemljištima, jer će u hladu slabije uspijevati.

Pri uzgoju graška obično nema potrebe za prihranom, no ako je usjev slabiji, može se prihraniti KAN gnojivom. Međutim, grašak ima velike potrebe kad je u pitanju voda, zato je za vrijeme suše potrebno redovito obavljati navodnjavanje. Potreba za vodom je još veća ako se grašak uzgaja na pjeskovitim tlima.

Kada grašak krene rasti treba mu osigurati potporu, odnosno postaviti potporne kolce. Nema stabilnu stabljiku pa se nakon nekog vremena krene polijegati prema tlu. Nasad treba okopavati i ručno plijeviti.

Dobri susjedi grašku su bundeve, krumpir i kukuruz. Uzgaja se u plodoredu, a nakon njega je dobro posaditi rajčicu ili papriku jer grašak dobro opskrbljuje tlo dušikom.

Bolesti i štetnici

Kod uzgoja graška može se javiti nekoliko štetnika koji štetu čine u fazi vegetacije, a to su:

• pipe mahunarke
• crni i pjegavi graškov savijač
• crna bobova uš
• graškov žižak
• crni i pjegavi graškov savijač

Pipe mahunarke

Pipe mahunarke na mladim usjevima u proljeće mogu izazvati znatnu štetu. Štetu čine grižnjom lišća, najčešće rubova. Obično se pojavljuju u travnju, a moguće ih je pronaći sve do sredine ljeta. Ličinke odmah nakon izlaska iz jaja dospijevaju u zemlju i nagrizaju sitno korijenje, što uzrokuje pojavu bakterijskih kvržica.

Zaštita se provodi tek kada je uništeno oko 10% lisne površine, a u inozemstvu se primjenjuju insekticidi na bazi alfametrina, bifentrina i fosalona.

Crna bobova uš

Jajašca ovih štetnika prezimljuju na grmovima, a iz njih izlazi uš osnivačica koja razvija nekoliko pokoljenja. Na ljetnog domaćina sele kada temperatura zraka dosegne oko 15°C. Crna bobova uš ima veliki potencijal razmnožavanja i tijekom godine može razviti do 19 pokoljenja. Razvoju ovog štetnika pogoduju temperature od 20 – 24°C i veća relativna vlažnost zraka. Izravnu štetu nanosi bockanjem i sisanjem sokova iz lišća i stabljika, a neizravnu prenošenjem virusa.

Za suzbijanje crne bobove uši upotrebljavaju se insekticidi na bazi malationa, heptenofosa, pirimikarba, metomila, imidakloprida i diklorvosa.

Graškov žižak

Graškov žižak može prezimiti u skladištima ili u raznim skloništima u prirodi. Odrasli insekti pojavljuju se u prirodi krajem proljeća, u vrijeme kada grašak cvjeta. Kompletan razvoj ovog štetnika najčešće traje više od dva mjeseca. Štetu čine odrasli insekti koji neposredno nakon završetka razvoja odlijeću u polje zbog dopunske ishrane.

Može izazvati značajne štete na nasadima graška jer izjeda hranjivi dio zrna. Može oštetiti i klicu pa se tako gubi na klijavosti i tržišnoj vrijednosti proizvoda. Potreba za kemijskim suzbijanjem utvrđuje se pomoću lovne mrežice. Ako se u 25 zamaha nađe do 3 graškova žiška, potrebno je upotrijebiti insekticide na bazi fosalona. Tretman treba ponoviti nakon dva tjedna zbog produljenog razdoblja odlaganja jaja.

Crni i pjegavi graškov savijač

Ovaj štetnik u vrijeme cvatnje odlaže jajašca na mlade mahune i lišće čaške. U početku rade mine, a nakon toga ulaze u mahune i nanose štetu na zrnju, i to samo onda kada je ono mekano i mlado.

Od štetnika se još mogu javiti i graškov trips, graškova cistolika nematoda, graškova korjenova muha i graškova mušica.

Bolesti koje mogu napasti grašak su palež, plamenjača, pepelnica, hrđa, venuće i bijela trulež.

Palež

Palež graška mogu uzrokovati tri gljive – Ascochyta pinodella, A. pisi, A. pinodes. Do infekcije može doći preko biljnih ostataka, a na listovima i stabljikama biljaka pojavljuju se smeđe pjege. Podnožje stabljike postaje crno i trulo. Poštivanje plodoreda i sjetva zdravog sjemena osnovne su mjere u borbi protiv uzročnika ove bolesti.

Plamenjača

Ako bolest napadne mlade, tek izrasle biljke, može doći do propadanja nasada. Iako se gljivice koje uzrokuju ovu bolest mogu prenositi sjemenom, do zaraze najčešće dolazi prenošenjem parazita preko spora na zaraženim biljnim ostacima. Razvoju bolesti pogoduju visoka vlažnost zraka (od 90%) i temperature od 5 – 8°C. Osnovna mjera zaštite je poštivanje plodoreda i korištenje otpornih hibrida, a moguća je i primjena fungicida na sjeme.

Berba i skladištenje graška

Točno vrijeme berbe graška ovisi o tome koja je sorta uzgajana. Berba ranih tipova graška obavlja se od kraja proljeća pa sve do prvih ljetnih mjeseci, a zatim se dalje odvija od početka ljeta pa do jeseni. Kako bi urod bio što bolji, važno je redovito brati grašak.

Berba može započeti onda kada zrna unutar mahuna krenu naočigled bubriti. Grašak koji će se koristiti za sušenje treba što duže ostaviti na stabljici. Bere se tek kada mahune krenu pucati.

Kod graška koji je namijenjen za konzerviranje jako je bitan stupanj zrelosti i ne smije doći do toga da većina šećera zriobom prijeđe u škrob jer grašak nakon toga više nije dovoljno kvalitetan za konzerviranje.

Grašak se na manjim površinama bere ručno, dok se berba na većim površinama obavlja pomoću kombajna. Uz optimalne uvjete, od ranih sorata moguće je ostvariti prinos od 40 tona po hektaru, a od kasnih od 60 do 70 tona po hektaru.

S obzirom na to da se zrioba zrna nastavlja i nakon berbe mahuna, ubrani grašak koji je namijenjen za prodaju treba u što kraćem roku dopremiti na prodajno mjesto. Proces zriobe moguće je usporiti pri temperaturi od 0°C i relativnoj vlažnosti zraka od 95 – 98%, a grašak se u ovakvim uvjetima može skladištiti maksimalno 15 dana.

Grašak u kuhinji

Ovisno o sorti, grašak se može koristiti u svježem ili sušenom obliku. Neke mlade sorte mogu se čak termički neobrađene dodavati salatama, a kuhan se jede u raznim juhama i varivima. Grašak se koristi i kao dodatak nekim umacima, a dobar je i u kombinaciji s mesnim jelima. Međutim, najpoznatiji način na koji se ovo povrće koristi je onaj u kojem se kuha s rižom.

Grašak se može i zamrznuti pa se kao takav koristiti tijekom cijele godine. Prije spremanja u zamrzivač treba ga dobro očistiti, oprati i blanširati. Blanširanje ne bi trebalo trajati dulje od jedne minute. Grašak nakon toga treba ocijediti, ohladiti pa spremiti u plastične vrećice i ostaviti u zamrzivač. Potrebno ga je iskoristiti u roku od godinu dana.

Ako ga nećete pripremati odmah neposredno nakon berbe, grašak možete održati svježim do 3 dana ako ga stavite u plastične vrećice i ostavite u zamrzivač.

Ljekovita svojstva graška

Grašak je nutritivno bogato povrće i sadrži vitamine A, C i K te vitamine skupine B, a od minerala kalij, magnezij, cink, željezo i mangan. Bogat je i proteinima, karotenoidima, omega-3 masnim kiselinama, flavonoidima i drugim korisnim antioksidansima.

Sadrži i sastojak kumesterol za koji je istraživanjima potvrđeno da može preventivno djelovati na pojavu raka želuca.

S obzirom na to da jedna šalica graška sadrži nešto manje od 100 kalorija, ovo povrće je uz sve nutrijente koje posjeduje odlična namirnica za reguliranje tjelesne težine. Osim toga, preporučuje se kod iscrpljenosti i umora, a zbog velike količine antioksidansa pomaže u održavanju imunološkog sustava.

Grašak održava povoljnu razinu šećera u krvi i regulira probavu, a smatra se i da preventivno djeluje na upalu slijepog crijeva. Njegova antiupalna svojstva pomažu u borbi protiv upala u krvi koje mogu dovesti do Alzheimerove bolesti, a dobar učinak ima i na artritis i bronhitis.

S obzirom na to da je bogat vitaminom B6 i folnom kiselinom, grašak pomaže u jačanju kostiju i sprječavanju osteoporoze, a povoljno djeluje i na zdravlje srca i krvnih žila. Također pomaže u regulaciji krvnog tlaka, a pošto sadrži i željezo, preporučuje se i osobama koje su anemične.

Povijest

Postoje pisani podaci o tome kako se grašak s glatkom korom prvotno upotrebljavao za jelo u Europi, točnije na području Mediterana. Smatra se kako su ga stari Grci i Rimljani još 7.000 godina prije Krista koristili za uzgoj i jelo.

Grašak se sve do 16. stoljeća konzumirao osušen i mljeven, sve dok Talijani nisu razvili sorte koje su se mogle jesti svježe ili koristiti za kuhanje pa su se kao takve konzumirale. U Engleskoj se ova vrsta graška počela konzumirati tek u 16. stoljeću, a koristila se prvenstveno među bogatim slojem.

Grašak je bio omiljeno povrće trećeg američkog predsjednika Thomasa Jeffersona, koji se čak i natjecao u uzgoju najranije vrste graška.

Foto: piviso / Pixabay