Patlidžan (lat. Solanum melongena) je biljka iz porodice Solanaceae, a razlog zbog kojeg se obavlja sadnja i uzgoj patlidžana je jestivi plod sjajne ljubičaste kore. Ova biljka ima vretenast i slabo razvijen korijen koji raste u dubinu do 80 cm. Stabljika je razgranata, grmolika i može biti visoka od 40 do 100 cm, ovisno o sorti. Na stabljici rastu naizmjenično raspoređeni listovi te cvjetovi koji su bijele ili svijetlo ljubičaste boje, a rastu pojedinačno ili u grupi. Od nicanja do berbe patlidžana treba proći 100 do 120 dana.
Ponekad gorak, a i priprema se isključivo uz slana jela, no iako možda ne biste povjerovali, patlidžan nije povrće već voće! Odaju ga sjemenke koje se nalaze unutar ploda.
Na tržištu se može maći od svibnja do studenog, a za njegov uzgoj nije potrebno puno mjesta. Uzgaja se na površinama manjim od onih koje su potrebne za uzgoj paprike ili rajčice.
Postoji nekoliko sorata patlidžana, a svaka od njih razlikuje se po obliku plodova. Plodovi mogu biti izduženog kruškolikog oblika, cilindrični, jajasti i okrugli. Boja vanjske kožice također varira ovisno o sorti, pa tako može biti sjajna i ljubičasta (najčešće se može pronaći kod nas na tržištu), tamnoljubičasta bez sjaja i crveno-ljubičasta s vrlo jakim sjajem. Kad je u pitanju veličina, plodovi patlidžana mogu biti sitni i krupni, od 50 grama pa sve do 1 kilograma.
Sadnja patlidžana
Patlidžan je idealan za sadnju u toplijim područjima jer je su za uspješan uzgoj potrebni dugi topli mjeseci. Sadnja u područjima s hladnijom klimom također može uspjeti, ali ipak bi bilo bolje posaditi patlidžan u zatvorenom prostoru. U vrijeme cvatnje i dozrijevanja plodova treba temperaturu između 25 i 30°C te viši stupanj vlage. Temperatura ne bi smjela biti niža od 20°C jer bi to moglo usporiti ili zaustaviti rast patlidžana.
Patlidžan se gnoji stajskim gnojem pa u plodoredu dolazi na prvo mjesto. Obavezno treba izbjegavati sadnju na površinama na kojima su prethodno uzgajane sve vrste iz porodice Solanaceae, a dobri predusjevi za patlidžan su mladi luk, rotkvica i salata.
Ne bi ga trebalo uzastopno uzgajati na istim površinama jer se tada postižu slabiji rezultati. Tlo u koje će se vršiti sadnja patlidžana treba biti toplo, duboko i bogato organskim tvarima. Također je važno da je tlo neutralne do slabo kisele reakcije.
U jesen se tlo obrađuje oranjem na dubini od 30 do 50 cm. Uz oranje se unosi i stajsko gnojivo u količini od oko 50 t/ha. Ako tlo prije toga nekoliko godina nije gnojeno stajskim gnojem ili je siromašno organskim tvarima, dodaje se veća količina, a ako je obrnuto, onda treba dodati manje stajskog gnojiva. Dio se može dodati i tijekom predsjetvene pripreme tla u proljeće.
Prilikom predsjetvene pripreme u tlo se unose i mineralna gnojiva. Dodaje se dušik u količini od 120 do 160 kg, fosfor u količini od 90 do 100 kg i kalij u količini od 150 do 200 kg/ha. Trećinu navedene količine treba ostaviti za prihranu koja se vrši 20-ak dana nakon sadnje, a zatim u fazi masovne cvatnje.
Patlidžan se uzgaja iz presadnica, a sjeme se za njihovu proizvodnju sije u rano proljeće u tople lijehe i plastenike za ranu proizvodnju. Kako bi sjeme što bolje klijalo, možete ga prije sjetve namočiti 24 sata u toploj vodi. Lonci u koje se pikira sjeme trebaju biti veliki oko 10 cm u promjeru, inače se dobiju slabije presadnice koje daju niže prinose. Ako ste sjeme već posadili, i to u plitice, presadite biljke čim primijetite prve listove.
Mlade biljke su osjetljive na promjene temperature pa je važno da noćna temperatura ne pada ispod 15°C, inače može doći do deformacije cvjetova i plodovi će se slabije zametati. Ako se u uspiju razviti bit će neujednačene boje i deformirani.
Sadnja na otvorenom obavlja se onda kada prestane opasnost od mraza. Presadnice se sade u redove među kojima treba biti 70 do 80 cm razmaka, dok bi razmak između biljaka u redu trebao iznositi 40 do 50 cm. Svaku biljku nakon sadnje treba dobro zaliti, a ukorijeniti će se otprilike nakon 20 dana.
Kod uzgoja patlidžana u loncima biljkama treba osigurati minimalno 30 cm prostora. Kompost obavezno treba održavati vlažnim, a temperatura na mjestu na koje su smješteni lonci trebala bi iznositi 15 do 18°C.
Za uzgoj patlidžana u plastenicima također je potrebno kompost održavati vlažnim, ali ne poplavljenim, a biljke redovito treba prskati toplom vodom.
Dobri susjedi patlidžanu su grašak i majčina dušica.
Uzgoj patlidžana
Patlidžan je osjetljiv na niske, ali i na previsoke temperature. Kao što je spomenuto, ne odgovaraju mu temperature niže od 15°C, kao ni one iznad 36°C, uz istovremeni višak vlage u zraku. U takvim uvjetima može doći do odbacivanja zametnutih plodova, ili do odbacivanja cvjetova i pupova, u ranijim fazama.
Patlidžan ima velike zahtjeve kad je u pitanju voda, a na nedostatak vlage je posebno osjetljiv u vrijeme cvatnje. Velike suše u toj fazi mogu uzrokovati opadanje cvjetova.
Navodnjavanje patlidžana obavlja se na gotovo jednak način kao i navodnjavanje paprike. Postupak se ponavlja svakih 10 dana i pritom se koristi 40 litara vode po kvadratnom metru. U obzir treba uzeti i količinu padalina.
Uz navodnjavanje, za održavanje nasada patlidžana treba obavljati i međurednu obradu tla kako bi se sačuvala sva potrebna vlaga.
Kod patlidžana se može obavljati i orezivanje i kraćenje vrhova. Osobito u uvjetima kratke vegetacije. Vrhovi se prikraćuju kada biljka formira pet plodova, a sitne grančice koje ne nose cvjetove također treba odstraniti. Na ovaj način se ubrzava zrioba plodova.
U Italiji s ciljem regeneracije biljaka obavljaju zelenu rezidbu. U ovom slučaju se omogućava još jedan urod. Zelena rezidba obavlja se krajem kolovoza, kada biljka krene lagano slabiti i davati sitnije plodove. Režu se suvišni listovi, cvjetovi i grane, a ostavlja se samo nekoliko potpuno zdravih dijelova. Nakon toga treba obaviti prihranu NPK gnojivom (200 kg/ha) i navodnjavanje. Obavljanjem svega navedenog osigurava se još jedan prinos potkraj studenog.
Bolesti i štetnici
Patlidžani su dosta zahtjevni za uzgoj jer ih mogu napasti razne bolesti i štetnici.
Uzgoj patlidžana mogu ugroziti razne gljivične bolesti, ali uz pravilno održavanje koje uključuje pridržavanje plodoreda, dezinfekciju tla, korištenje zdravog sadnog materijala i valjanu zaštitu, uzgoj može biti uspješan.
Bolesti koje se mogu pojaviti kod patlidžana su sljedeće:
- plamenjača
- koncentrična pjegavost
- gangrena korijenovog vrata
- uvenuće
- bijela trulež
- pepelnica
Da bi se izbjegle bolesti važno je obaviti sterilizaciju tla i tretirati sjeme. Nakon pikiranja sadnica obavlja se zaštita otopinom propamokarba od 0,25 posto. Biljke se nakon sadnje zalijevaju 0,25%-tnom otopinom Previcura, a cijeli postupak treba ponavljati svakih 20-ak dana.
Važno je poduzeti sve moguće preventivne mjere kako bi se spriječila pojava bolesti. Tlo treba obraditi oranjem jer se gljivice tako prenose u dublje slojeve zemlje, gdje nemaju uvjete za razvoj. U slučaju da dođe do zaraze, sve zaražene biljke treba odmah ukloniti i spaliti, a potom obaviti sterilizaciju tla.
Zaštita patlidžana od štetnika
Štetnik koji najčešće napada patlidžan je krumpirova zlatica, koja se hrani listovima. Kako bi se spriječile veće štete, potrebno je redovito vršiti kontrolu i provjeravati listove patlidžana jer zlatica na njima polaže jajašca. Kod ovog štetnika je najvažnije odrediti pravilan tretman suzbijanja. Neki insekticide primjenjuju na već odraslim insektima, a zlaticu treba pokušati suzbiti još dok je ona ličinka jer je tada najosjetljivija.
Kad je u pitanju organski uzgoj patlidžana, za suzbijanje krumpirove zlatice učinkovitom se pokazala juha od bazginih listova. Miris bazge prikriva miris biljaka pa ih zlatice teže pronalaze. Na manjim površinama mogu se uklanjati ručno, odnosno skupljanjem.
Od ostalih štetnika mogu se pojaviti sovice, rovci i klisnjaci, a oni napadaju korijen biljaka.
Berba i skladištenje
Berba ranih usjeva patlidžana, uzgajanih u grijanim prostorima, može početi već od lipnja i traje sve do studenog. Na tržištu se najbolje prodaju komadi teški 250 – 350 grama.
Važno je procijeniti kada je pravo vrijeme za berbu. Kora patlidžana koji je spreman za berbu trebala bi biti sjajna. Patlidžan ne bi smio biti previše zreo jer tada postaje gorak. Berba se obavlja tako da se škarama ili nožem reže peteljka blizu stabljike.
Ako je uskladišten na tamnom mjestu, patlidžan možemo održati svježim do dva tjedna.
Patlidžan u kuhinji
Prilikom kupnje patlidžana uvijek radije treba birati malo teže i nedozrele plodove nego prezrele, jer okus ovih drugih može biti toliko gorak da je praktički nejestiv. Ako ste kupili nezrele patlidžane, dovoljno je da ih neko vrijeme ostavite na toplom i oni će biti spremni za upotrebu. S obzirom na to da se u kori nalazi najviše hranjivih tvari, patlidžan nije potrebno guliti jer u tom slučaju gubi hranjivu vrijednost.
Veliki plodovi patlidžana također mogu biti gorki pa ih možete prerezati na pola, posuti solju i ostaviti da odstoje pola sata. Nakon toga ih treba isprati. Manje sorte nisu gorkog okusa pa kod njih ne treba prolaziti ovaj postupak.
Kako patlidžan ne bi potamnio, nakon rezanja se može premazati limunom. Može se pripremati na razne načine: kuhati, peći, pohati, kiseliti, a posebno je popularna priprema na roštilju. Od patlidžana možemo napraviti juhu, pire ili ga napuniti raznim nadjevima pa ispeći.
Patlidžan se također koristi u pripremi ajvara te drugih biljnih namaza. Važno je naglasiti da sirovi plodovi sadrže otrovnu tvar solanin, koju biljka proizvodi kako bi se obranila od štetočina. Solanin se nalazi u samoj koži patlidžana i ispod nje, pa ako ga pojedete sirovog mogli biste patiti od probavnih smetnji, srčane aritmije, glavobolje i pretjeranog znojenja. Kako bi patlidžan bio siguran za konzumaciju, važno je termički ga obraditi na bilo koji način jer se u tom slučaju spomenuta otrovna tvar uništava.
Ljekovita svojstva patlidžana
Patlidžan je dobar izvor vitamina A, C, K i vitamina B1, B3, B6 te B9. Bogat je mineralima kalcijem, kalijem, bakrom, fosforom i magnezijem. Sadrži i fitonutrijent nasunin, koji ima snažno antioksidativno djelovanje. Istraživanja su pokazala da taj sastojak pomaže u izlučivanju viška željeza iz organizma, što ima velik značaj za prevenciju kardiovaskularnih bolesti.
Patlidžan sadrži i karotenoide koji pomažu u očuvanju vida i zdravlja očiju. Također, bogat je izvor klorogenične kiseline za koju je poznato da ima antioksidativna svojstva.
U tradicionalnoj kineskoj medicini patlidžan se koristi za liječenje reume, kostobolje, gastritisa i opeklina kože. U nekim afričkim zemljama smatraju ga izvrsnim lijekom protiv hemoroida, išijasa i mišićnih grčeva, dok se u istočnim kulturama od svježe ili sušene kore patlidžana spravlja čaj.
Dobrobiti patlidžana su sljedeće:
- štiti imunološki sustav
- pomaže u regulaciji tjelesne težine
- ublažava probavne tegobe
- pomaže kontrolirati dijabetes
- smanjuje razinu kolesterola u krvi
- štiti od virusa
- poboljšava cirkulaciju
- čuva zdravlje očiju
Povijest
Nazivi koji se još koriste za patlidžan su balancan, melancan i modri patlidžan. Porijeklom s područja Indije, gdje se upotrebljava više od 3.000 godine. Uzgoj patlidžana postupno se širio i na ostale zemlje pa se počeo uzgajati i u Kini i Japanu.
U Europu je stigao u 14. stoljeću, prvo na jug kontinenta, a tek u 16. stoljeću proširio se i na srednjoeuropske zemlje. U Španjolskoj su ga u 16. stoljeću prozvali “jabukom ljubavi”, a ondje je stigao preko Maura.
Patlidžan je jako cijenjen u zemljama Azije i Afrike, ali i na području Mediterana. Ima nisku kalorijsku vrijednost, a bogat je proteinima pa ga u nekim zemljama izjednačavaju s mesom.
Foto: Eric Michelat / Pixabay
Odgovori