Paprika (lat. Capsicum) je biljka čiji je uzgoj dobro poznat na našim područjima. Radi se o jednogodišnjoj biljci koja spada u porodicu pomoćnica (Solanaceae).
Korijen joj je razgranat i vretenast, no nalazi se blizu površine. Ne ide duboko u tlo i nema veliku usisnu moć. Dužina korijena također ovisi i o sorti, no dug je uglavnom od 50 do 70 cm.
Nadzemni dio biljke je pri tlu drvenast i visok od 50 do 200 cm. Kada paprika cvijeta, cvijet joj je bijele boje, a može biti ili pojedinačan ili u grupi.
Plod paprike je šupalj te se razlikuje veličinom i bojom. Sastoji se od mesnatog dijela i placente sa sjemenkama promjera od 3 do 6 mm.
Srodne biljke
Sadnja
Da bi se tlo pripremilo za sadnju paprika trebate ga obraditi u jesen i to oranjem na dubinu od 30 do 35 centimetara. Mjesec dana prije rasađivanja tlo se treba usitniti i poravnati, a prije rasađivanja se uređuje površina prema dostupnoj tehnologiji (folija, agrila, navodnjavanje).
Za ranu proizvodnju paprike, biljke se proizvode u plastenicima i toplim lijehama, za srednje rani rasad u polutoplim lijehama i za kasnu proizvodnju, u vrtu, na otvorenim gredicama.
U kontinentalnim krajevima sjetva za srednje ranu proizvodnju se obavlja krajem veljače, dok se sadnja obavlja u travnju. Kod rane proizvodnje paprike bit će potrebno nešto više sjemena dok je za kasniju proizvodnju sjetva nešto rjeđa.
Sjeme paprike sije se u gotove hranjive supstrate i nije potrebno prihranjivanje. Kaljenje rasada se provodi od 10 do 15 dana prije sadnje metodom pojačanog provjetravanja, smanjenog zalijevanja te otkrivanjem rasada. Rasad mora biti star od 50 do 65 dana.
U kontinentalnim područjima uobičajeno je i najbolje da se paprika uzgaja iz presadnica. Potrebno je otprilike 8 presadnica po 1 m2.
Najbolje vrijeme za rasađivanje je kada tlo bude dovoljno toplo i kada nema opasnosti od mrazeva. Paprika se u vrtu rasađuje u redova razmaka oko 70 cm, dok biljke međusobno trebaju biti udaljene oko 30 cm.
Paprici će najbolje odgovarati tlo na kojem su rasle biljke iz porodice mahunarki kao što su na primjer grah, mahune, grašak… Na tlu na kojem su rasli krumpiri ili rajčice, ne bi trebalo uzgajati papriku jer bi se vrlo lako mogle prenijeti bolesti na nju.
Nakon paprike, na tlu slobodno uzgajajte biljke kupusnjače i korjenaste kulture, a ako ćete saditi na istom tlu paprike više godina za redom, postoji mogućnost smanjenih prinosa.
Dobri susjedi
Bob, Bosiljak, Bundeva ili tikva, Češnjak, Djetelina, Dragoljub, Grah, Grašak, Komorač, Korijander, Krastavac, Leća, Limunska trava, Luk, Ljutika, Majčina dušica, Matičnjak ili melisa, Medvjeđi luk, Menta ili metvica, Mladi luk, Mrkva, Origano, Peršin, Poriluk, Rotkvica, Ružmarin, Soja, Suncokret, Vlasac
Uzgoj
Održavanje ovisi o načinu uzgoja paprike. Ako ste uzgoj paprike bazirali na foliji, nema kultiviranja nasada, no ako se radi o uzgoju bez folije, tada je potrebno dva do tri puta plitko kultivirati nasad, odmah nakon navodnjavanja.
Prihranjuje se kod uzgoja na otvorenom dva do tri puta. Prvi put deset dana nakon presađivanja, a drugi put prije nego što se stvore prvi plodovi. Treći put mjesec dana nakon drugog prihranjivanja.
Pikiranje rasada počinje 20-ak dana nakon sjetve i to kada se na biljkama razviju barem dva stalna listića. Kada će to točno biti ovisi o svjetlu i temperaturi.
Nakon pikiranja paprike, biljke je potrebno zasjeniti za vrijeme jakog sunca pa se preporučuje da stavite zelenu mrežu kako biste spriječili isparavanje vode.
Tlo
Paprika će najbolje uspijevati na bogatim humusnim, rastresitim i dubokim tlima čija je pH vrijednost od 6 do 6,8.
Gnojidba
Prije proizvodnje paprike preporučuje se da napravite analizu tla kako biste saznali količinu hranjivih tvari, a prema tome ćete i moći odrediti točnu gnojidbu.
Paprici je potrebna pojačana gnojidba prije sadnje jer iz tla izvlači velike količine kalija, fosfora i dušika. Osnovna gnojidba obavlja se u jesensko-zimskom periodu kada se prije oranja dodaje stajski gnoj u omjeru 40 do 50 t/ha i NPK u omjeru 6:18:36, odnosno u količini od 200 do 300 kg/ha. Može se dodati i NPK 7:14:26.
Kod pripreme tla za sadnju dodaje se i dopunska gnojidba u obliku NPK 20:10:10 ili NPK 15:15:15, u količini od 150 do 200 kg/ha.
Da biste proizveli velike količine paprike bit će potrebna prihrana tla kristalon gnojivom. Postoji i mogućnost folijarne prihrane, ali u tom slučaju morate biti spremni na to da će proizvodnja biti skuplja. Uz to, treba paziti na listove i cvijet paprike prilikom primjene spomenutog gnojiva jer postoji mogućnost da se oni spale.
Temperatura
Paprici će za uzgoj trebati više topline nego što to zahtijeva na primjer rajčica. Na temperaturama ispod 15°C, neće se više razvijati, ali isto tako ne odgovaraju joj ni temperature iznad 36°C.
Sjeme paprike niče na temperaturama iznad 13°C, a najbolja temperatura za rast i razvoj joj je ona između 22 i 25°C. Ne odgovaraju joj minusu i već pri onom minimalnom od -0,3°C, biljka počinje ugibati.
Voda
Paprika jako voli vodu, a morate ćete joj osigurati padalinama ili navodnjavanjem. Pošto joj korijen ima slabu usisnu moć trebat će joj i češće navodnjavanje.
Zaštita od bolesti
Da biste uzgojili papriku potrebno je znati od kojih je bolesti i štetnika trebate štititi i na koji način. Najvažnija bolest koja može napasti papriku je plamenjača paprike, a slijedi je bijela trulež. Od ostalih bolesti koje se mogu pojaviti kod uzgoja paprike su pepelnica (lat. Leveillula taurica), koncentrična pjegavost (lat. Alternaria spp.) i venuće (lat. Verticillium dahliae).
Plamenjača paprike
Plamenjača paprike (lat. Phytophthora capsici) najlakše je uočiti ako pogledate boju korijena. Ona se javlja oko korijenovog vrata biljke kada on poprima tamno crnu boju. Nakon toga slijedi nekroza te trulež. Napadnuta paprika vrlo brzo počne venuti i trunuti. Najčešće se pojavljuje nakon prevelikih količina vode kada se i razvija ova gljivična bolest. Gljivica može prezimiti u ostacima biljaka ili u tlu.
Potrebno je tretirati sjeme i obaviti sterilizaciju tla kako bi se uspješno borili protiv parazita u tlu. Nakon pikiranja valja izvršiti preventivnu zaštitu tla s 0,25% otopinom popamocarba. Poslije sadnje, svaka presadnica se zalijeva s 0,25% otopinom Previcura u količini od 200 do 400 mililitara. Postupak se preporučuje ponoviti svakih 15-ak dana.
Bijela trulež
Simptomi ove gljivične bolesti, bijela trulež (lat. sclerotinia slerotionum) najčešći su na stabljici u samoj razini zemlje. Napadnuto mjesto prepoznat ćete po duguljastoj vodenoj pjegi koja se širi sve dok ne obuhvati čitavu stabljiku. Listovi se pritom polako suše i gube čvrstoću. Mjesto truleži prekriva bijeli micelij. Ovom bolešću mogu se zaraziti i plodovi, a gljivica u tlu može preživjeti i nekoliko godina. Odgovarat će joj lagana i prozračna tla u kojima nema viška vode. U slučaju kada dođe do zaraze pomoći će fungicid na bazi aktivne tvari vinklozolina i iprodiona.
Da biste spriječili zaraze ovim parazitom važno je pravovremeno provoditi preventivne mjere, a to su: oranje, plodored, sterilizacija tla i uklanjanje zaraženih biljaka.
Berba
Na početku berbe paprika se bere svakih pet dana, a kada nastupi glavna berba svaka dva do tri dana.
Skladištenje
Kada uberete papriku, potrebno ju je u kratkom roku sortirati te pripremiti dalje za tržište. Papriku pakirajte u kartonske kutije.
Pošto je paprika lako kvarljiva ne podnosi dugo zadržavanje u običnom skladištu. No, u hladnjači na temperaturama od dva do četiri stupnja, u posebnoj ambalaži koja je štiti i uz koju joj je omogućeno provjetravanje, paprika se može čuvati do šest tjedana.
Upotreba
Kuhinja
Osim bogate arome paprika privlači i izgledom pa tako s obzirom na sorte postoji crvena, zelena, smeđa, žuta, narančasta i ljubičasta paprika. Paprika se koristi gotovo u svim zemljama svijeta kao dodatak jelima kao što su razne salate, umaci, variva, pirjana jela… Može se jesti na razne načine ili samostalno. Često se nađe u sendviču, a na našim prostorima poznate su punjene paprike koje se rade kombinacijom mesa i riže. Postoje i brojna vegetarijanska punjenja paprike, a najpoznatije je punjenje krumpirom.
Paprika je neizostavan dio sataraša, pinđura i ajvara, a često se i peče u pećnici što joj daje posebnu aromu i okus.
Često se suši i melje te tako upotrebljava kao začin u kuhinji. Mljevena crvena paprika neizostavan je dio u proizvodnji kobasica i kulena. U Slavoniji se jede tako da se posipa na kruh koji je premazan svinjskom masti.
Zimnica
Ljekovitost
Osim svog specifičnog okusa i mirisa, paprika ima brojna ljekovita svojstva zbog čega se često nađe u tanjurima brojnih kućanstava. Gotovo 92 posto paprike sastoji se od vode, a osim što će vam pružiti hidrataciju, u tijelo ćete unijeti vitamine A, B6 i C. Odličan je izvor i vlakana te vitamina K, B2, B3, B5, B9, a od minerala ističu se magnezij i mangan. Zanimljivo je za spomenuti da paprika sadrži čak 4 puta više vitamina C od agruma te više od 30 hranjivih tvari iz skupine karotenoida.
Posebno je bogata karotenoidom zeaksantinom koji je bitan za zdravlje očiju jer sprječava oči od oštećenja. Istraživanja su pokazala da paprika pomaže u prevenciji raka prostate i to zbog sinergije vitamina A i C, beta karotena, likopena i retinoida.
Prirodni sastojci koji se nalaze u paprici pomaže u smanjenju anksioznosti i depresije, a preporučuje se povećati unos tijekom PMS-a kako bi se smanjili simptomi. Paprika će zaštititi tijelo od stresa, lošeg raspoloženja te će spriječiti nesanicu.
Nedavno provedena istraživanja govore da crvena paprika može aktivirati termogenezu i potaknuti metabolizam i sagorijevanje kalorija.
Povijest
Povijesni ostaci pronađeni u Peruu govore da se paprika u Srednjoj i Južnoj Americi koristila u prehrani prije više od 9.500 godina. Kolumbo je papriku donio u Europu 1293. godine kada se brzo proširila i kultivirala. Danas se u svijetu može naći više od 50.000 vrsta kultiviranih paprika, odnosno 50 sorti paprika od kojih su najpoznatija paradajz paprika, rog paprika, babura, kapija te razne začinske paprike. Sve one razvijene su od pet osnovnih vrsta imena Capsicum.
Zanimljivo je spomenuti da je paprika ime dobila greškom. Naime, kada ju je Kolumbo donio u Europu, radilo se o ljutim papričicama pa je bio uvjeren da se radi o plodu crnog papra. Stoga je paprika sve do danas zadržala ime po papru.
Jeste li znali da je paprika zapravo voće? Paprika spada u voće zato što joj plod raste iz biljke koja cvjeta te ima sjemenke. Isto vrijedi i za krastavac, tikvice i rajčicu.
Foto: Dominika karkika / Pixabay
Odgovori