Ružmarin (lat. Rosmarinus officinalis L.) zimzeleni je mediteranski grm iz porodice Lamiaceae (usnjače). Samoniklo raste na našim otocima i priobalju, ali uzgaja se i u vrtovima. Ovaj razgranati grm ima snažan korijenov sustav pa je njegov uzgoj moguć i na manje plodnim tlima. Može doseći visinu od 100 cm do 1,5 m.
Grančice ružmarina su drvenaste i djelomično polegnute, a na njima su na kratkim peteljkama smješteni uski i igličasti listovi. Listovi su dugi 2-3 cm i savijeni su prema dolje. Tamnozelene su boje, ali su na naličju obrasli gustim dlačicama pa izgledaju sivo. Ljubičastobijeli cvjetovi ružmarina su sitni i skupljeni u klasaste cvatove na vrhu ogranaka. Biljka cvjeta u ožujku i travnju te kasnije u rujnu i listopadu. Sjeme ružmarina je sjajno, sitno i ovalnog oblika te vrlo male klijavosti (15-40%).
Ružmarin se danas uzgaja u gotovo svim zemljama Sredozemlja, ali i u Engleskoj, Meksiku i SAD-u. Listovi ružmarina imaju pikantan, opor i gorak okus, a koriste se za aromatiziranje mesnih jela i povrća.
Postoji najmanje dvadeset kultivara ružmarina. Neki od njih su bolji za upotrebu u kulinarstvu, a drugi su pogodniji kao ukrasni grmovi.
Uvjeti sadnje: jesen ili rano proljeće, osunčana mjesta, suho i vapnenasto tlo
Način razmnožavanja: sjemenom i reznicama
Vrijeme cvatnje: ožujak i travanj (može se dogoditi da opet procvjeta u jesen)
Visina: do 1,5 m
Upotreba: začin u kulinarstvu i u ljekovite svrhe
Sadnja ružmarina
Razmnožavanje ružmarina vrši se sjemenom ili reznicama. Kao što je već spomenuto, sjeme ružmarina jako sporo klija, a nakon dvije do tri godine izgubi klijavost čak do 80%. Za uzgoj ružmarina iz sjemena dobro je kupiti svježe sjeme i posijati ga u travnju, ali bolji rezultati se postižu pomoću reznica.
Reznice ružmarina uzimaju se s mladih grana u kasno proljeće i režu se na dužinu od 8 cm. Nakon rezanja ih je potrebno staviti u manju posudu ispunjenu kompostom, a posuda se stavlja na tanjurić s vodom, kako bi kompost mogao vući vlagu.
Kad je kompost dovoljno navlažen, posudu s reznicama ružmarina prekrijte na pola prerezanom plastičnom bocom ili staklenom teglom. Ovo će biljci osigurati toplinu, a reznica će nakon otprilike dva mjeseca razviti korijenje i biti spremna za sadnju u zemlju.
Ružmarin je izdržljiva višegodišnja biljka i otporniji je na mrazove od ostalih mediteranskih kultura pa se može uzgajati tijekom cijele godine. Sadnja ružmarina obavlja se u jesen ili u rano proljeće. Jesenska sadnja ima prednost u odnosu na proljetnu. Proljetna sadnja provodi se samo u slučaju kada se reznice ružmarina proizvode u zaštićenom prostoru tijekom zime. Ako se odlučite za proljetnu sadnju, nju je potrebno obaviti što ranije, tako da se biljke stignu ukorijeniti do dolaska toplog i suhog razdoblja.
Rupe u koje se sadi ružmarin najbolje je kopati tijekom jeseni ili zime, a dubina ovisi o vrsti tla. Razmak između biljaka trebao bi iznositi 50-80 cm, a između redova jedan metar.
Uzgoj ružmarina
Iako je ružmarin biljka toplog podneblja, dobro podnosi niske temperature, ali ozbiljniju štetu mogu mu nanijeti jaki mrazevi praćeni vjetrom. U kontinentalnim dijelovima može podnijeti umjerenu hladnoću i prezimiti bez velikih oštećenja, ali pri temperaturama nižim od -15°C dolazi do smrzavanja biljke.
Za uzgoj ružmarina pogodna su suha i vapnenasta tla bogata kalcijem. Potrebno je osigurati dobru drenažu pa ako je tlo nabijeno i teško, za bolju odvodnju možete pomiješati tlo s određenom količinom pijeska.
Ružmarin zahtijeva puno sunca i zaštitu od hladnih vjetrova. U hladnijim područjima voli rasti uz zidove koji su okrenuti prema jugu ili jugozapadu.
U prvoj godini uzgoja na otvorenom, ružmarin je potrebno prihranjivati dva puta. Prva prihrana vrši se tijekom travnja dušičnim gnojivom u količini od 100 do 150 kilograma po hektaru, a druga tijekom svibnja. Kod organske proizvodnje primjenjuje se isključivo stajski gnoj koji se dodaje prije sadnje, i to u količini od 40 t/ha. Što se tiče prihranjivanja u kasnijim godinama uzgoja, ono se obavlja po potrebi (ovisno o plodnosti tla), a tada se primjenjuje mineralno NPK gnojivo u količini od 200 kilograma po hektaru.
Što se tiče orezivanja, ružmarin se tijekom prve i druge godine uzgoja razvija pa ga ne treba rezati. Tijekom tog razdoblja može se obaviti samo oblikovanje grmova, a ako nakon mraza dijelovi ružmarina djeluju oštećeno, u proljeće podrežite biljku sve do zdravih dijelova.
Iako je ružmarin otporna biljka, preporuka je da se u kontinentalnim dijelovima uzgaja u teglama i unosi u zatvoreni prostor prije pojave prvih mrazeva.
Uzgoj ružmarina u tegli
Ružmarin posađen u tegli možete držati na terasi, balkonu ili prozoru, zajedno s ostalim začinskim biljem. Za uspješan uzgoj ružmarina u tegli potrebno je pridržavati se određenih pravila. Ružmarin ima snažan korijen pa mu je potrebno osigurati dovoljno prostora za rast. Promjer tegle u koju će se saditi ružmarin trebao bi iznositi barem 30 cm. Teglu je potrebno ispuniti rahlim i propusnim supstratom, a može se koristiti i onaj gotovi za mediteransko bilje.
Kako je već spomenuto, ružmarin traži puno sunca pa je najbolje smjestiti ga u blizini prozora okrenutih prema zapadu ili jugu. Ružmarin u tegli je najbolje držati u prostoriji koja ima dovoljno sunca, ali se malo grije tijekom zime, jer vrući zrak iz peći ili radijatora može uništiti biljku.
S obzirom na to da ružmarin tolerira sušu, ne treba pretjerivati sa zalijevanjem. Najlakši način da provjerite je li biljku potrebno zaliti jest da gurnete prst u supstrat, ako je supstrat suh na dubini od 5 cm, ružmarin treba zaliti.
Što se tiče prihrane, u ljetnim mjesecima se obavlja svaka dva tjedna, a u zimskim mjesecima dovoljno je jednom prihraniti ružmarin.
Za uzgoj ružmarina u tegli preporučuju se kultivari uspravnog rasta poput, na primjer, starinskog kultivara miss Jessop Upright.
Bolesti i štetnici
Ružmarin je poprilično otporna biljka i jedini problem koji se može javiti kod uzgoja je plijesan. Plijesan se javlja u uvjetima prevelike vlažnosti pa njenu pojavu možete spriječiti ako ne pretjerujete sa zalijevanjem.
Berba i sušenje ružmarina
Berba ružmarina započinje u drugoj godini uzgoja i vrši se ručno. Manje količine lišća mogu se brati tijekom cijele godine, a većinu lišća potrebno je skupiti prije cvatnje. Berba se obavlja tako da se mladi izdanci režu na visini od 10 cm iznad tla. Kod starijih nasada režu se samo mlade grane iznad drvenastog dijela.
Sušenje ružmarina obavlja se odmah nakon berbe. Ružmarin se suši u hladu i potrebno je paziti da do biljke ne dolazi vlaga ili jako sunce, inače će izgubiti ljekovita svojstva. S obzirom na to da ima jak miris, nakon sušenja ga treba držati u dobro zatvorenim vrećicama ili limenkama.
Upotreba ružmarina
Energetska vrijednost 100 g svježeg ružmarina iznosi 131 kcal, a od toga se oko 20% odnosi na ugljikohidrate, 5,8% na masti i oko 3% na bjelančevine. Ružmarin sadrži i dijetalna vlakna i fitosterol, a od minerala bakar, kalcij, mangan, magnezij i željezo.
Odličan je izvor vitamina C i folne kiseline, a sadrži i vitamine A, panteonsku kiselinu (B5) i piridoksin (B6). Suhi ružmarin sadrži i vitamine B1 i B2, odnosno tiamin i riboflavin.
Od ružmarina se upotrebljavaju cvjetovi, izdanci u cvatu i listovi. Destilacijom grančica i listova nastaje ružmarinovo ulje. Listovi i zelene grančice biljke sadrže 0,4 do 0,6% eteričnog ulja, dok se u osušenim listovima nalazi i do 2% ulja. U suhim listovima ružmarina nalaze se polifenoli, glikozidi, heterozidi i drugi spojevi, a glavni sastojci eteričnog ulja ružmarina su borneol, cineol i kamfor (može se pronaći i nešto smole i tanina).
Ljekovita svojstva
Dokazano je da ružmarin potiče cirkulaciju i tok krvi prema mozgu te tako liječi glavobolju i poboljšava koncentraciju. Istraživanja su također pokazala da ulje ružmarina može pomoći u prevenciji raka kože jer osigurava prirodnu zaštitu od oštećenja koja izaziva štetno ultraljubičasto zračenje i sprječava rast kožnih tumora.
Ružmarin ima antiseptična, diuretska i sedativna svojstva. U narodnoj medicini se koristi u liječenju groznice i nesvjestice uzrokovane problemima s ravnotežnim sustavom, kod živčanih oboljenja te za ispiranje usta i uklanjanje neugodnog zadaha. Zahvaljujući svojim sastojcima povoljno djeluje na jačanje imunološkog sustava, a protuupalne tvari koje sadrži mogu ublažiti napade astme.
Vino ili čaj od ružmarina se u narodnoj medicini koristilo za liječenje loše probave, slabe prokrvljenosti, duševne iscrpljenosti, slabog vida i sluha te za čišćenje krvi i pospješivanje izlučivanja mokraće.
Alkoholna otopina ružmarina koristi se za masažu kod glavobolje, tjelesne iznemoglosti, živčanih bolova i reumatizma mišića, a ulje ružmarina je sastavni dio tinkture i masti za rane.
Ova biljka sadrži veliku količinu ružmarinske kiseline koja djeluje kao blagi antioksidant i analgetik pa je korisna u liječenju upala poput artritisa i oštećenja zglobova.
Ružmarin potiče probavu i protok krvi kroz tijelo pa je osobito koristan za osobe s niskom razinom energije koja je povezana s lošim apetitom i niskim krvnim tlakom. Sastavni je dio tinktura koje se koriste za pomoć kod problema s opadanjem kose, a od listova ružmarina može se napraviti infuzija koja tonizira vlasište i jača korijen kose.
Od ružmarina se može raditi i osvježavajući tonik za zatezanje kože. Nekoliko kapi eteričnog ulja ružmarina u kombinaciji s krupnom morskom soli odličan je dodatak kupkama. Ovako pripremljene kupke stimuliraju limfni sustav, jačaju izmjenu tvari u tkivu i izlučivanje tekućine iz organizma te tako ublažavaju bolove u zglobovima i mišićima.
Eterično ulje ružmarina služi isključivo za vanjsku primjenu i vrlo rijetko može izazvati alergijske reakcije. Njegovu upotrebu trebale bi izbjegavati trudnice, dok list ružmarina ne smiju koristiti ljudi s visokim krvnim tlakom i žučnim kamencima.
Ružmarin u kulinarstvu
Iako njegov žestoki okus po kamforu ne odgovara svima, ružmarin je jako zastupljen u južnoeuropskoj kuhinji. U manjim je količinama odličan začin za pirjano povrće, juhe, meso, sve vrste mekih sireva i mesnih pečenja. Listovi ružmarina mogu se odvojiti s grančice, sitno nasjeckati i dodati u gotovo jelo, ali najbolje je staviti grančicu ili vezicu ružmarina u jelo tijekom pripreme i izvaditi van kada jelo poprimi odgovarajuću aromu.
Ružmarin se koristi i u pripremi juha i variva, a grančice se mogu koristiti za premazivanje ribe i mesa koji se peku na roštilju. Grančice također mogu poslužiti i pri izradi ražnjića, na njih možete slagati razno povrće i svinjsko meso.
Ružmarin se koristi i za aromatiziranje octa ili ulja, a s obzirom na to da se odlično slaže i s nekim drugim začinima poput timijana, origana, mažurana i čubra, sastojak je poznate mediteranske mješavine začinskog bilja – provansalske trave.
Koristi se i za dekoriranje talijanske pogače focaccie, a sitno nasjeckan može se koristiti i u pripremi određenih vrsta kruha. Grančice ružmarina obogatit će pečenu janjetinu, ribu ili piletinu. Možete ih jednostavno dodati u posudu prilikom pečenja ili usitniti listove, dodati im češnjak, limunov sok, papar i sol pa utrljati u meso.
Ružmarin se može koristiti i za aromatiziranje maslaca koji će dati notu posebnosti pečenom bifteku, svinjetini ili teletini. Osim ulja, octa i maslaca, ova začinska biljka može poslužiti i za aromatizaciju vina, bešamel umaka, meda za mariniranje, ali i narančinog soka ili šećernog sirupa pa se tako koristi i u pripremi slastica. Odlično se slaže s jabukama i čokoladom.
Ružmarin može pojačati aromu određenog povrća poput buče, graška, gljiva, krumpira i rajčice. Na primjer, pečeni krumpir, pečen samostalno ili s korjenastim povrćem, uz dodatak ružmarina može postati odličan samostalni obrok. Isto tako se može puniti smjesom od ružmarina i sireva s plemenitom plijesni.
Zanimljivosti
Latinski naziv Rosmarinus u prijevodu znači “morska rosa”, iz čega možemo zaključiti da njegovom rastu pogoduje povjetarac s mora koji sa sobom nosi vlagu.
Ružmarin je bio posvećen grčkoj božici Afroditi, božici ljubavi i ljepote. Imao je jako značajnu ulogu u antičkim obredima i smatrao se simbolom ljubavi, braka, ali i smrti. Stari Grci su vijencima od ove biljke ukrašavali kipove bogova i bračne parove, a grančice bi također stavljali u kolijevku novorođenčadi.
Egipćani su ružmarin smatrali svetom biljkom pa su u grobnice faraona stavljali grančice ružmarina kako bi im put u carstvo duša bio mirisniji, a korišten je i pri mumificiranju umrlih važnijih osoba tog vremena.
Ružmarin su u srednjem vijeku smatrali ljubavnim cvijetom te simbolom vjernosti i sjećanja. Vjerovalo se kako će pomoći da se održe vjenčani zavjeti pa su ga uplitali u vijence koje su mladenke nosile na glavi, a vino od ružmarina se koristilo u zdravicama za nove bračne parove.
Foto: MichaelGaida / Pixabay
Odgovori