Mažuran (lat. Origanum majorana L.) je grmolika zeljasta biljka iz porodice Lamiaceae. U mediteranskim se područjima može uzgajati kao višegodišnja biljka, dok je u mjestima s umjerenom klimom moguć samo jednogodišnji uzgoj.
Može biti visok od 50 do 80 cm, a razvija kratak, ali snažan korijen koji ne raste duboko u zemlju. Stabljika mažurana je četvrtasta, ravna i razgranata. Cijela biljka je prekrivena mekim i sitnim dlačicama.
Listovi mažurana su nasuprotno raspoređeni na stabljici, donji imaju izdužen, a gornji ovalan oblik. Mogu biti dugi do 2,5 , a široki do 1,5 cm. Na vrhovima grana mažurana formira se klasasti cvat sastavljen od sitnih cvjetova bijele do svijetloružičaste boje.
Sjeme mažurana je okruglo, tamno i vrlo sitno, a klijavost zadržava dvije do tri godine.
Uvjeti sadnje: proljeće, sunčano i toplo mjesto te dobro drenirano tlo neutralnog do lužnatog svojstva
Način razmnožavanja: presadnicama
Vrijeme cvatnje: srpanj i kolovoz
Visina: 50 – 80 cm
Upotreba: kao začin u prehrambenoj industriji i kulinarstvu, rjeđe se koristi u medicini
Sadnja mažurana
Mažuranu odgovaraju toplije klime i potrebno mu je dosta svjetla i topline. Optimalna temperatura za klijanje sjemena mažurana je 20 – 22°C, a mlade biljke najčešće prestanu rasti ako temperatura padne na 10 stupnjeva, dok na – 1°C dolazi do smrzavanja.
Za uspješan uzgoj, mažuran treba biti posađen u rastresito, humusom bogato tlo neutralne ili slabo kisele reakcije te srednjeg kapaciteta za vodu i zrak. Kao jednogodišnja biljka uzgaja se u plodoredu, a dobre pretkulture su gnojene okopavine ili jednogodišnje leguminoze.
Mažuran se može razmnožavati sjemenom ili presadnicama. Presadnice se proizvode u plastenicima, staklenicima ili toplim lijehama, a sjetva se obavlja krajem veljače. Sjeme mažurana se može sijati nasumično ili u redove među kojima treba ostaviti 6 – 7 cm razmaka. Presadnice mažurana ostaju u lijehama ili plasteniku do svibnja, a do tada ih treba redovito gnojiti, plijeviti i zalijevati.
Sadnja mažurana obavlja se u proljeće, nakon što prođe opasnost od mrazeva, ali prije toga je potrebno obaviti jesensku obradu tla. Tlo se ore na dubinu od 30 cm i ostavlja se da prezimi, a prije sadnje u proljeće treba obaviti i površinsku obradu tla.
Ako je zemljište prethodne godine bilo gnojeno stajskim gnojem, dodaje se mineralno NPK gnojivo 15-15-15 u količini od oko 400 kg/ha, dok je na manje plodnim tlima potrebno primijeniti veću količinu.
Sadnja mažurana obavlja se tako da se dvije do tri presadnice sade u jednu rupu, a između rupa treba 20 do 30 cm razmaka. Međuredni razmak trebao bi iznositi 40 do 50 cm. S obzirom na to da je mažuran osjetljiv na nedostatak vlage, nasad nakon sadnje treba odmah zaliti.
Uzgoj mažurana
Mažuran je dosta zahtjevan kad je u pitanju voda pa u fazi vegetacije treba 600 do 650 mm padalina po m2. Manjak vlage na biljku negativno tječe osobito u fazi klijanja te formiranja izboja i pupanja pa je potrebno osigurati dovoljnu količinu vlage.
Za pravilno održavanje nasada mažurana treba provoditi i okopavanje. Prvo okopavanje obavlja se čim se presadnice prime, ali s obzirom na to da su biljke tada još uvijek mlade i nježne treba biti pažljiv. Svrha ovog okopavanje je razbijanje pokorice koja se stvorila nakon zalijevanja ili kiša.
Drugo okopavanje obavlja se 3 – 4 tjedna nakon prvog. Tada se intenzivnije kreće javljati korov pa je svrha drugog okopavanja spriječiti njegov nastanak i širenje te učiniti površinski sloj rastresitim kako bi mažuran bolje rastao. Broj ostalih okopavanja i plijevljenja obavlja se po potrebi, ovisno o pojavi pokorice i korova.
Biljke u fazi vegetacije treba dva puta prihraniti dušičnim gnojivom KAN u količini od 150 do 200 kg/ha. Prvo prihranjivanje obavlja se skupa s drugim okopavanjem, a drugo neposredno nakon prve žetve. Kako bi se gnojivo što bolje pomiješalo sa zemljom, zemljište odmah nakon gnojidbe treba okopati.
Bolesti i štetnici
Od bolesti se kod mažurana najčešće javlja gljivica Alternaria sp., a od štetočina mažuranov moljac. Riječ je o gusjenici dužine oko 1 cm koja paučinom prekriva lišće mladih izdanaka.
Berba i sušenje
Berba, odnosno košnja mažurana najčešće se obavlja dva puta godišnje. Mažuran se bere po suhom vremenu i tijekom cvjetanja, a prva berba obavlja se krajem srpnja. Biljke se kose na visini od 8 do 10 cm iznad zemlje i tako se potiče razvoj bočnih grana pa biljke do druge berbe budu dosta razgranatije.
Druga berba se obavlja krajem rujna ili početkom listopada, a mažuran se kosi odmah iznad zemlje. Pokošene biljke se ostavljaju na zemljištu da povenu, a poslije toga se obavlja sušenje. Mažuran se u tankom sloju suši na prozračnom mjestu u hladu, a može se sušiti i u sušnicama. Temperatura u sušnicama trebala bi iznositi do 45 stupnjeva.
Osušeni i zdrobljeni listići mažurana čuvaju se u poklopljenim staklenim posudama na tamnom mjestu.
Prinos mažurana ovisi o primjeni agrotehničkih mjera i klimatskim uvjetima, ali najčešće se može dobiti 1,5 do 2 t/ha, a uz navodnjavanje u fazi vegetacije moguće je ostvariti i veći prinos.
Sastav i upotreba
Ovisno o klimatskim uvjetima u kojima je uzgajan, mažuran sadrži od 1 do 1,5% eteričnog ulja čiji je glavni sastojak sabinen (40%). Uz sabinen, ulje sadrži i karvakrol te druge terpenske spojeve. Zbog fenola, koji se također nalaze u lišću, mažuran ima blagu aromu origana.
Uz eterično ulje, mažuran sadrži i tanine i gorke tvari.
Energetska vrijednost 100 g sušenog mažurana iznosi 271 kcal. Sadrži 60,5 posto ugljikohidrata, 12,6 posto proteina i 7 posto masti. U mažuranu su od vitamina zastupljeni vitamin C, niacin, tiamin, riboflavin, folna kiselina, vitamin B6, vitamin A, vitamin K te vitamin E. Od minerala sadrži kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink, bakar, mangan i selen.
Mažuran u kulinarstvu
Mažuran je izgledom sličan origanu, ali ima nešto blažu, slađu i cvjetnu aromu. Aromatičniji je ako ga koristimo svježeg. Dužim kuhanjem gubi aromu pa je poželjno dodati ga tek pred kraj kuhanja, dok suhi mažuran možemo dodati odmah na početku.
Jedan je od najraširenijih začina, a osobito je cijenjen u srednjoj Europi gdje se često koristi u mesnoj industriji, u izradi hrenovki, jetrenih kobasica i krvavica.
U kulinarstvu se dodaje mljevenom mesu, jelima od iznutrica, krumpira, graha, mahuna i kiselog zelja te pečenim guskama i patkama. Odličan je začin za pečenu ovčetinu i svinjetinu, dodaje se i raznim umacima. Koristi se i za aromatiziranje ulja i octa te je sastavni dio začinskih smjesa kao zamjena za majčinu dušicu.
Mažuran će poboljšati okus gljiva, ribe, juha od školjaka, patlidžana, povrtnih jela te umaka na bazi rajčice. Osim gljivama i patlidžanu, u mediteranskoj se kuhinji dodaje jelima od riže, tjestenine, punjenim rajčicama, plodovima mora, artičokama, tikvicama itd.
Dosta je zastupljen i u meksičkoj kuhinji gdje se dodaje raznim chili umacima i namazima za tortilje, a u SAD-u se koristi u prerađenim proizvodima od piletine, sirevima, kobasicama i paštetama.
S obzirom na njegov slatkasto citrusan okus, mažuran se može koristiti u pripremi napitaka, a dobro se slaže i sa svježim ili suhim voćem. Kad su u pitanju drugi začini, dobro se slaže s lovorom i manjom količinom borovnice ili crnog papra.
Svježi listovi i grančice mažurana u hladnjaku se mogu čuvati do tjedan dana, pod uvjetom da su umotani u papirnati ubrus i stavljeni u najlonsku vrećicu u kojoj je ostalo malo zraka.
Mažuran možete i zamrznuti tako da svježe oprane i posušene stabljike i listove stavite u najlonsku vrećicu, zatim uklonite zrak iz vrećice i ostavite u zamrzivač. Drugi način je da narezano lišće s malo vode dodate u posudice za pravljenje leda i zamrznete, a kockice nakon toga spremite u najlonske vrećice i držite u zamrzivaču.
Ljekovita svojstva
Mažuran potiče izlučivanje sekreta iz bronhija pa se koristi u liječenju astme, jakog kašlja, kroničnog bronhitisa, prehlade i drugih plućnih oboljenja. Osim toga, pomaže i kod probavnih tegoba kao što su žgaravica, mučnina i nadutost, a dodaje se i uljima za masažu jer doprinosi ublažavanju bolova u mišićima.
Posjeduje sedativna svojstva pa pomaže kod migrena, glavobolja i nesanice. Ublažit će i bolove kod artritisa, istegnuće i ukočene zglobove, kao i zubobolju.
Od njega se mogu raditi čaj, mast i tinktura. Čaj od mažurana priprema se tako da se jedna jušna žlica sitnog suhog lišća prelije s 2 dl vrele vode. Nakon toga se poklopi i ostavi 15-ak minuta, a dnevno se piju dvije do tri šalice. Čaj od mažurana potiče znojenje i oslobađanje od toksina.
Mažuran ima antibakterijska i antiseptična svojstva, a njegovo ulje se koristi i kao pomoć kod bolnih i neredovitih menstruacija. Eterično ulje mažurana se koristi za masažu, inhalaciju, obloge i kao dodatak kupkama.
Kod jakih prehlada i hunjavica koristi se mast od mažurana kojom se maže sluznica nosa. Mast se priprema tako da se žlica svježeg soka od mažurana pomiješa sa žlicom svježeg soka od kadulje i metvice te s 200 g svinjske masti i 100 g voska. Smjesa se kratko prokuha, a zatim se spremi u odgovarajuću ambalažu.
U slučaju dugotrajne primjene i uzimanja većih količina mažurana može doći do vrtoglavice i glavobolje.
Zanimljivosti
Grci i Rimljani su mažuran smatrali simbolom sreće, a u starom Egiptu se uzgajao kao sveta biljka. Porijeklom je iz zapadne Azije, a u Europi se počeo uzgajati u 14. stoljeću.
Uglavnom ne raste samoniklo nego se uzgaja, i to ne samo na području Sredozemlja, već i u srednjoj i istočnoj Europi. Kod nas je još poznat i pod nazivima majoran, divlji mažuran, majorana i babina duša.
Foto: Markéta Machová / Pixabay
Odgovori