Naranča (lat. Citrus x sinensis), ponekad narandža, suptropsko je voće koje pripada agrumima iz roda Citrus, porodice rutovki (Rutaceae). U ovaj rod spadaju i kumkvat, limun, limeta, pomelo, grejp, klementina, mandarina, bergamot.
Kada se govori o naranči koja se inače uzgaja i konzumira, onda mislimo na slatku naranču (lat. Citrus x sinensis), ali postoji i gorka ili kisela, odnosno seviljska naranča (lat. Citrus x aurantium). Naranča je zapravo hibrid pomela i mandarine.
Stablo slatke naranče je drvenasta biljka koja često doseže visinu od 12 m. Drveća obilno daju plodove od 50 do 80 godina ili čak i više, no postoje stabla naranči stara nekoliko stoljeća koja i dalje daju plodove. Životni vijek naranče može biti i 500 godina.
Široki, sjajni, zimzeleni listovi su srednje veličine i jajoliki. Listovi imaju uske peteljke, osobina koja slatku naranču razlikuje od gorke čiji listovi imaju široke peteljke. Cvjetovi naranče imaju pet latica i bijele su boje. Plod je modificirana bobica ili hesperidium, a meso je podijeljeno na kriške. Uobičajeni oblik slatke naranče je okruglast, a boja pulpe je narančasta, no postoje varijacije. Okus naranče je kiseo i sladak.
Srodne biljke
Vrste
Postoji nekoliko vrsta naranči koje se uglavnom razlikuju po obliku, boji i okusu.
- obična ili slatka naranča
- gorka, kisela ili seviljska naranča
- velika naranča
- crvena naranča
- naranča Valencija
- Bergamot naranča
- Jaffa
Velika naranča nastala je mutacijom u 19. stoljeću. Mutacijom je nastao diploidni plod u kojemu se nalazi manji plod. Ova vrsta naranče ne sadrži sjemenke.
Crvena naranča sadrži pigment antocijanin koji joj daje crvenu boju. Pretpostavlja se da je hibrid mandarine i grejpa. Također nema koštice, a okus joj je gorak.
Bergamot naranča dobila je naziv prema talijanskom gradu Bergamo iako potječe iz Francuske. Uzgaja se uglavnom za pripremu parfema.
Sadnja
Izbor mjesta za sadnju naranče izrazito je bitan, pogotovo ako se uzgajaju u komercijalne svrhe. Biljke također treba zaštititi od vjetra pa se savjetuju vjetrovke poput eukaliptusa ili grma maline kako bi se naranče zaštitile.
Tlo
Slatke naranče se mogu uzgajati na raznim tlima poput aluvijalnih, pjeskovito ilovastih do ilovastih ili crnih glinenih tla. Međutim, svojstva tla poput plodnosti, drenaže, koncentracije vapna i soli su faktori koje treba uzeti u obzir. Duboka i dobro drenirana lagana ilovasta tla najbolja su za plantaže naranči. Tla pH vrijednosti od 6,0 do 7,5 optimalna su za uzgoj. Obavezno treba ukloniti sav korov prethodnih kultura.
Slatke naranče mogu se razmnožavati sjemenkama ili vegetativno pupoljcima. Pupoljci su najbolji izbor za brzi rast. Za sadnju se iskopaju rupe 75 x 75 x 75 centimetara na razmaku od 7 x 7 metara. Zatim ih treba popuniti gornjim tlom i 10 kg stajskog gnojiva. Pupoljci se stavljaju u sredinu jame, a poželjno je staviti i kolac. Navodnjavanje treba obaviti odmah nakon presađivanja.
Klima
Naranče se mogu uzgajati u tropskim i suptropskim klimatskim uvjetima do 1.500 m nadmorske visine. No suha klima u kombinaciji s oborinama od 75 – 250 cm / m2 ipak daje najbolje uvjete za uzgoj. Usjev slatke naranče osjetljiv je na mraz, ali i vlažne uvjete koji su plodni za širenje bolesti. Druga opasnost su vrući vjetrovi za vrijeme ljetnih mjeseci koji dovode do prosipanja cvijeća i mladih plodova.
Navodnjavanje je presudan korak u uzgoju slatke naranče, jer obično stablima citrusa treba više vode u usporedbi s drugim voćnim kulturama zbog stalnog rasta i razvoja. Navodnjavanje ovisi o vrsti tla, klimatskim uvjetima i starosti biljke.
Biljke su osjetljive na stagnaciju vode pa treba izbjegavati zasićenje vodom jer biljke trebaju zrak. Nakon presađivanja biljka se zalijeva, a odraslo stablo naranče treba zalijevati 20 – 25 puta godišnje. Preporučuje se navodnjavanje kapanjem zbog mnogih pogodnosti: količina vode je kontrolirana, otpad vode se smanjuje, umanjen je broj štetočina, bolesti, korova, itd.
Gnojidba
Stabljike naranči se gnoje od travnja do kolovoza. Koriste se NPK gnojiva u omjeru 6-7-8, 0-15-20 ili 13-0-0, a omjer ponajviše ovisi o tipu tla.
Uzgoj
Nabavka sadnice naranče je potpuno jednostavna jer su pristupačne i lako ih je kupiti, ali za sve koji se žele okušati u samoproizvodnji, svakako se mogu upustiti u ovu avanturu i uzgojiti naranče iz koštica (sjemenki) plodova koji su kupljeni.
Uzgoj iz koštice
Postupak uzgoja naranče iz sjemena počinje tako da izdvojite razvijene i kvalitetne sjemeke iz plodova koje ste kupili na tržnici ili supermarketu, u nastavku se nalazi potpun proces uzgoja.
Naklijavanje
Koštice (sjemenke) je potrebno oprati i osušiti nakon čega se radi naklijavanje. Sam proces se temelji na činjenici da se na ovaj način stvaraju kvalitetniji uvjeti za brže nicanje (aktivaciju) sjemena.
Proces naklijavanja sjemena se radi tako da papirnatu salvetu ili ubrus stavite na dno posude od PVC materijala i naprskate vodom (lagano navlažite). Zatim poslažete sjemenke, ali imajte na umu da ih morate pravilno rasporediti jer ne smiju imati međusobni kontakt. Prekrijte ih drugim navlaženim ubrusom ili paprinatom salvetom. Posudu u kojoj ćete raditi naklijavanje potrebno je prekriti prozirnom folijom ili zatvoriti poklopcem. Tako stvarate modificirane uvjete za brže bubrenje sjemenki i nicanje klice ili korjenčića. Posudu za naklijavanje je potrebno držati na svjetlom i toplom mjestu.
Formiranje klice
Za pravilno formiranje klicinog korjenčića potrebno je redovno prozračivati i održavati vlažnost. U idealnim uvjetima, korjenčić će se formirati u roku od 3 do 4 tjedna nakon čega ga je potrebno presaditi u unaprijed pripremljene PVC čaše ili teglice s perforiranim dnom kako bi suvišna voda mogla otjecati.
Čaše ili teglice napunite tresetom i napravite mala udubljenja štapićem kako biste napravili posebno malo mjesto za korjenčiće. Nemojte ga saditi preduboko jer će nicanje biti otežano i time stvarate nepovoljne uvjete za rast. Važno ga je redovito zalijevati i pružiti mu puno svjetlosti.
Presađivanje
Nakon što biljka iznikne i formira par listića, potrebno je napraviti prvo presađivanje u veće posude kako bi joj se omogućilo više mjesta za razvoj i brži rast. Također je važno i pravilno prihranjivanje posebnim dodacima za agrume.
Kalemljenje
Kako bi biljka ušla u fazu plodonošenja potrebno ju je kalemiti (oplemeniti). Kalemljenje je spajanje plemke srodnih biljaka i podloge kojom pretvaramo onu jedinku koja ima osobine sorte u plemku. Prednost ovog procesa je svakako skraćivanje vremena od ulaska biljke u fazu plodonošenja do rasta plodova s kvalitetnijim osobinama. Ako kalemite naranče, one će emitirati vegetativni rast, ali neće formirati cvjetove i na kraju ćete postići samo dekorativni efekt biljke. Kalemljenem se dekorativnu biljku pretvara u plodnu biljku koja daje plodove.
Kako kalemiti naranče
Najjednostavniji način na koji možete kalemiti naranče, i sve agrume općenito je postupokom koji se naziva okuliranje. Ovaj postupak se izvodi tako da se kalemarskim nožem u prizemnom dijelu biljke napravi “uzrez” u obliku slova “T” na kori biljke. Zatim se izdvaja pupoljak određene sorte s plemke i to u fazi vegetacije (mirovanja). Imajte na umu da trebate odabrati grančicu (plemku) one vrste koja daje plodove koji se vama sviđaju jer se se kalemljenjem omogućiti prijenos tih karakteristika na novu biljku.
Nakon što izdvojite pupoljak, na isti način se umeće isti u ured koji ste prethodno napravili. Vodite računa da vam pupoljam mora kvalitetno “nasjesti” na urezanu podlogu. Kako biste spriječiti negativne vanjske utjecaje i omogućili fiksaciju kvalitetnog spajanja, mjesto spajanja omotajte tzv. kalemarskim trakama. Obavezno ostavite malo slobodnog prostora u dijelu gdje je umetnut pupoljak kako bi mu omogućili nesmetan rast i razvoj. Nakon što se “primi”, podlogu skratite odmah iznad mjesta spajanja.
Rezidba
Proces rezidbe izravno utječe na kvalitetu voća i prinose.
Svaki izdanak koji proizlazi iz dijela ispod pupoljka treba redovito odstraniti. Kako bi se omogućio rast snažnog debla, treba ukloniti sve izdanke u prvih 50-60 centimetara od razine tla razvijene u ranoj fazi. Središte biljke treba ostati otvoreno, a grane trebaju biti dobro raspoređene na sve strane. Sve bolesne, ozlijeđene ili opuštene grane i mrtvo drvo treba povremeno uklanjati radi pokretanja ozelenjivanja citrusa. Osposobljavanje biljaka trebalo bi završiti u prve tri godine kako bi biljke postigle mehanički jaku nadstrešnicu.
Berba
Prinos usjeva slatke naranče počinje od četvrte ili pete godine, a cijepljena sorta sazrijeva oko druge ili treće godine.
Voće treba ubrati kada je potpuno zrelo i postigne pravu veličinu, privlačnu boju i prihvatljiv omjer slatkosti i kiselosti.
Branje potpuno zrelog voća je bitno jer naranče nakon berbe više ne dozrijevaju. Berba se obavlja u siječnju, veljači i ožujku, a najčešće se izvodi ručno.
Skladištenje
Za slanje ubranih naranči pogonima za proizvodnju sokova ili prodaju na tržnicama, ubrane naranče se spremaju u plastične torbe 24 sata prije slanja. Ako je potrebno duže skladištenje, naranče se moraju dezinficirati kako bi se uklonila mogućnost pojave bolesti. Voće je potrebno čuvati na hladnom mjestu (vlažnosti 70-80%) na temperaturi od 5-9°C.
Ako ih planirate skladištiti za vlastitu upotrebu, naranče zamotajte u papir ili slamu i spremite u sanduke koje ćete čuvati na temeperaturi do 10°C. Također, naranče se mogu čuvati i u hladnjaku i to do 2 tjedna.
Zaštita od bolesti
Naranču pogađaju relativno slične bolesti i štetnici kao i ostalo citrusno voće. Od bolesti su najznačajnije antraknoza i medenjača (gljivične bolesti), a od štetnika su najčešće uši i štitasti moljac agruma te mediteranska voćna muha.
Antraknoza
Antraknoza (lat. Colletotrichum gloeosporioides) je bolest koja pogađa biljke tijekom proljeća s produženim vlažnim razdobljima ili pak u situaciji značajnijih kiša od uobičajenih. Kada je vrijeme vlažno i maglovito, spore bolesti krenu kapati na plodove i koru, time dovodeći do crvenkastih ili zelenih pruga na nezrelom voću. U slučaju kada je voće zrelo, pruge poprimaju smeđu do crnu boju.
Biljku od antraknoze možemo zaštititi fungicidima, a potrebno ih je nanijeti na čitavo stablo. Zaštita se obavlja u jesen.
Antraknoza može pogoditi i drugo voće i povrće, primjerice lubenice, krastavce, jagode, paprike, itd.
Medenjača
Medenjača (lat. Armillaria mellea) je zapravo jestiva gljiva koja se često konzumira, ali nažalost može uzrokovati bolest truljenja korijena kod mnogih biljnih vrsta. Kada zarazi biljku, proizvodi gljive oko baze drveća. Simptomi infekcije pojavljuju se u krošnjama zaraženih stabala kao obojeno lišće, smanjeni rast, odumiranje grana i smrt biljke.
Najefikasniji način rješavanja bolesti je ograničavanje širenja gljivica, sadnja otpornih vrsta i uklanjanje zaraženih materijala. Drugi način je održavanje zdravlja biljaka redovitom gnojidbom, zalijevanjem tijekom suša ili fumigacija.
Lisne uši i štitasti moljac agruma
Lisne uši (lat. Aphididae) i Štitasti moljac agruma (lat. Dialeurodes citri). Ovi insekti oštećuju biljku tako da sišu biljne sokove čime se biljka iscrpljuje. Često uzrokuju deformacije, nemogućnost normalnog razvitka te naposljetku smanjenu tržišnu vrijednost ploda. Za suzbijanje se koriste insekticidi.
Mediteranska voćna muha
Mediteranska voćna muha (lat. Ceratitis capitata) djeluje na način da odloži jajašca u plodove iz kojih se razvijaju ličinke. One se hrane plodovima čime ih oštećuju, plodovi postanu mekani i otpadnu.
Zaštita uključuje žute ljepljive ploče, a ako do zaraze dođe, potrebno je ukloniti sve zaražene plodove. Što se tiče kemijske zaštite, koriste se insekticidi.
Upotreba
Kuhinja
Sve do 1920. naranča se najčešće jela kao desert, a zatim se počela konzumirati u obliku soka. Ispijanje narančinog soka značajno je utjecalo na prosječnu potrošnju naranči po glavi stanovnika.
Naranče se također mogu dodati i u voćne salate, a od njih se može spravljati marmelada ili džem. Nezaobilazan su sastojak deserata poput moussea, soufflea, sladoleda ili pak sorbeta. Kora naranče se može koristiti naribana u slasticama ili kandirana u obliku arancina.
Naranče se mogu koristiti u toplim ili hladnim jelima, ribljim ili mesnim. Umaci na bazi narančinog soka često se dodaju jelima od piletine.
Zdravlje
Od nutritivnih svojstava, naranče su najpoznatije po visokom udjelu vitamina C (53 mg na 100g), ali i udjelu vlakana od čak 2,4 g na 100 g ploda. Također su bogate vitaminom A, B1, B9 te kalijem i kalcijem.
Naranče pomažu kod upala, oslabljenog imuniteta, probavnih smetnji ili bolesti bubrega.
U kozmetici se eterično ulje naranče koristi za njegu suhe kože sklone iritaciji i aknama. Potiče i proizvodnju kolagena u koži.
Povijest
Naranča nije divlje voće već je nastala križanjem mandarine i pomela. Smatra se da naranče potječu iz Kine, a neki zapisi datiraju iz 314. godine prije nove ere. Naranča je poznata i pod nazivom kineska jabuka.
Druge vrste naranči dovedene su u Europu još u 9. i 10. stoljeću, no slatka naranča je bila nepoznata sve do 15. stoljeća. Kratko nakon, postala je općeprihvaćena, a stanovništvo ju je smatralo luksuzom.
Otkrićem Amerike, naranča je odnesena zajedno s ostalim citrusima i preko Atlantskog oceana. Smatra se da je Kristofor Kolumbo zasadio ovo voće na otoku Hispanioli. Kasnija putovanja odvela su naranču do Južne Amerike i Meksika, a zatim i do Sjeverne Amerike.
Naranča se zajedno s limetom koristila u borbi protiv skorbuta, bolesti od koje su patili mornari mnogih nacija. Vitamin C kojeg naranča sadrži u izobilju pogodno je djelovao na oboljele.
Foto: Hans / Pixabay
Odgovori