Uzgoj krastavaca čest je na našim područjima, a uzgaja se u vrtu ili na polju te u plastenicima ili u staklenicima. Obično se konzumira kao svjež ili u kiselom stanju, a velika prednost mu je ta što je male kalorijske vrijednosti.
Korijen mu je slabo razvijen te je stoga smješten plitko u tlu, na dubini od 5 do 25 centimetara. Stablo krastavca je razgranato i puzavo, dužina ovisi o sorti te u uvjetima uzgoja, a može narasti i do tri metra. Listovi su mu krupni, a neke sorte imaju s donje strane i bodljikave izrasline. Na dnu listova rastu bočni izboji koji se kod nekih sorata ostavljaju za plod ili se uklanjaju.
Krastavac razvija i ženske i muške cvjetove, a češće se razvijaju oni muški te je tada prinos i niži. To je razlog zbog kojeg se na tržištu često mogu naći hibridi krastavaca sa ženskim cvjetovima.
Sjetva i sadnja krastavaca
Obrada tla za sjetvu i sadnju krastavaca počinje u jesenskim mjesecima dubokim oranjem nakon čega se tlo po potrebi kultivira.
Krastavac je najbolja pretkultura za papriku, kupus i rajčicu, a odgovaraju još celer, grašak, mahuna, kukuruz šećerac i salata.
Sije se kao glavni usjev krajem travnja, a kao pokrovni/postrni usjev tijekom lipnja. Na većim površinama sije se pomoću sijačica dok se na manjim sjetva obavlja ručno u redove ili u kućice. Sije se u redove na metar razmaka između redova dok u redu treba ostaviti 30-ak centimetara između biljaka.
Industrijski krastavci (kornišoni) siju se gušće. Kod ranog krastavca sjetva se obavlja u toplom plasteniku 40-ak dana prije sadnje na stalna mjesta.
Kao najbolji način proizvodnje smatra se onaj na crnoj polietilenskoj foliji. Naime, tlo se ispod folije brže zagrijava što omogućuje biljci da brže nikne i da se brže razvije. Folija u isto vrijeme sprječava i razvoj korova, a plodovi su čisti jer se nalaze na foliji. Pošto biljke nisu izravno u dodiru s tlom, manja je mogućnost zaraze bolestima. Folija se na većim površinama postavlja ručno ili uz pomoć polagača folije, a preporučuje se da u isto vrijeme s polaganjem folije stavi i sustav navodnjavanja kap po kap.
Sjetva na većim površinama obavlja se uz pomoć pneumatske jednoredne sijačice. Nakon sjetve se površina može prekriti paučinastom poluprozirnom tankom folijom od sintetskih netkanih materijala. Spomenuta folija propusna je za zrak, svjetlo i vodu, ali i fizička prepreka za štetočine koje bi mogle napasti krastavac. Preporučuje se da je postavite odmah nakon sjetve te da ostane na usjevima sve do cvatnje.
Najveći prinos krastavaca ostvaruje se uzgojem na armaturi. Radi se o uzgoju uz pomoć stupova visokih do dva metra koji su povezani žicom na koju se veže konopac. Vrh stupova treba biti oko 150 centimetara iznad tla. Uz redove se preporučuje postaviti cijevi za navodnjavanje, a navodnjavati dva do tri puta tjedno. Trebaju se redovito zakidati zapreke na donjem dijelu stabljike. Zbog bolje prozračnosti u ovakvom uzgoju, plodovi su čišći, manja je mogućnost zaraze bolestima te je berba lakša. I u ovom uzgoju može se koristiti polietilenska folija, a kada se razviju biljke, tlo se prekriva slamom.
Dobri susjedi
Tlo
Krastavcu će najbolje odgovarati plodna, rastresita i duboka tla, bogata organskim tvarima te neutralna ili slabo kisela pH vrijednosti od 5,5 do 6,5. Hladna, kisela i teška tla ne pogoduju uzgoju krastavaca.
Gnojidba
Da bi prinos krastavaca bio dobar, potrebno je izvršiti gnojidbu koja mu odgovara. Preporučuje se gnojidba dušikom, kalijem, fosforom i kalcijem. Također, moguća je i folijarna prihrana, no treba biti oprezan da ne dođe do spaljivanja biljke i cvijeta tijekom primjene, a uz to, postoji mogućnost i da se povećaju troškovi proizvodnje.
Temperatura
Za uzgoj krastavaca na otvorenom tlu najbolje će odgovarati srednja dnevna temperatura od oko 15 stupnjeva, dok je najbolja temperatura ona od 25 do 27 stupnjeva. Krastavac cvate pri temperaturi od 15 do 17 stupnjeva, a oprašivanje se obavlja na temperaturi od 18 do 21 stupanj. Od zametanja plodova do berbe obično prolazi do 30 do 40 dana, a brzina rasta nekih plodova ovisi i o tome koliko ima plodova na biljci. Krastavac daje plodove 1,5 do 2,5 mjeseca.
Voda
Da bi dobro rastao i razvija se, krastavcu su potrebne velike količine vlage u tlu i u zraku. Najbolja je relativna vlažnost zraka od 85 do 90 posto što je malo teže postići u vanjskim uvjetima. U početku zalijevanja ne trebaju biti česta te su potrebne i manje količine vode, ali kasnije u vrijeme zametanja plodova i oko berbe, krastavac zalijevajte svaka četiri dana, što na kraju ovisi o tlu i uzgoju.
Održavanje nasada
Rezidba i orezivanje krastavaca
Da bi osigurali dobar prinos i dugu berbu, krastavce trebamo neprestano obnavljati što ćemo postići redovitom rezidbom vriježa te odstranjivanjem loših plodova i suhih listova. Ako se krastavac pusti da slobodno raste, on će u isto vrijeme davati previše plodova koji se neće moći othraniti pa će pola njih otpasti, a pola će ih biti loše kvalitete. Zbog toga se krastavac treba redovito rezati.
Postoje dva tipa rezidbe, jedan je rez sistemom brajdi, a drugi sistemom kišobrana. Kod oba je zajedničko to da se skidaju bočne vriježe i cvjetovi visine oko pola metra. Navedeno će ubrzati rast biljke te dati raniju i uspješnu berbu.
Krastavci trebaju puno vode pa se preporučuje navodnjavanje. No, nikada ga se ne smije raditi od oka jer to može biti štetno po krastavac. Da bi uzgoj krastavaca bio uspješan potrebno je održavati vlagu tla na 80 posto poljskog vodnog kapaciteta. Temperatura vode koja se koristi pri navodnjavanju ne smije biti niža od 18 stupnjeva.
Kako bi znali koji je povoljan trenutak navodnjavanja te kako bi se odredila količina vode za navodnjavanje, treba koristiti mjerače vlage za tlo.
Zaštita od bolesti
Bolesti krastavaca
Plamenjača
Najpoznatija i najčešća bolest kod krastavaca je plamenjača (latinski Pseudoperonospora cubensis). Do infekcije gljivicom dolazi kod temperature od 16 do 22 stupnja i pri velikoj količini vlage u zraku. Prepoznaje se po žutim pjegama koje su ispočetka male i okrugle te svijetlo zelene boje, a kako bolest napreduje pjege su sve veće te postaju žute i nepravilne. Žuti dijelovi s vremenom posmeđe i osuše se, a plodovi ostaju mali i nepravilni.
Najbolje mjere zaštite od plamenjače su:
- korištenje otpornih hibrida
- pravilan plodored (ne sijati na neprimjerenim pretkulturama)
- navodnjavanje kap po kap
- upotreba fungicida na bazi mankozeba i bakra
U slučaju napada upotrebljavaju se fungicidi na bazi aktivnih tvari.
Pepelnica
Druga najčešća bolest kod uzgoja krastavaca je gljivica pepelnica (latinski Erysiphe cichoracearum). Najbolji uvjeti za razvoj su joj kod temperatura do 30 stupnjeva i relativnoj vlazi zraka od 65 do 85 posto iako se može razviti već kod relativne vlage zraka od 20 posto. Bolest se može prepoznati po pepeljastoj prevlaci na listovima, a kod jakog napada gljivične bolesti simptomi se mogu uočiti i na naličju. Takvi listovi se žuti i suše se.
Kao mjere preventivne zaštite u sjetvi se koriste otporni hibridi i sumporna sredstva s kojima treba postupati oprezno u zatvorenim prostorima jer visoke temperature mogu stvoriti ožegotine. Primjenjuju se i fungicidi na bazi aktivnih tvari.
Ostale bolesti koje se mogu pojaviti kod uzgoja krastavaca su sljedeće:
- venuće
- virus mozaika krastavaca
- bolest klijanaca
- bijela trulež
- krastavost plodova
- trulež korijena
- crna trulež stabljike
- antraknoza
Štetnici krastavca
Najčešći insekti koji napadaju krastavac su:
- zelena breskvina uš
- kalifornijski trips
- štitasti moljac
- lisni mineri
Zelena breskvina uš
Zelena breskvina uš je štetnik koji predstavlja najveći problem kod uzgoja krastavaca na otvorenom prostoru. Između ostalog i glavni je vektor virusa mozaika krastavca.
Kalifornijski trips
Mali je kukac koji se nalazi gotovo u svakom stakleniku. Kao mjera zaštite najbolje je toplo ili hladno zamagljivanje te insekticidi na bazi aktivnih tvari (pirimifos metil, malation, diazinon, bifentrin, alfacipermetrin…).
Štitasti moljac
Radi se o malom bijelom leptiriću čija je dužina oko 2 milimetra. U početku se na listovima i plodovima može primijetiti ljepljiva rosa iz koje se kasnije razvijaju gljivice. Ako ga primijetite potrebno je učestalo prskanje pripravcima na bazi aktivnih tvari (diazinona, malationa, diklorvosa…).
Lisni mineri
Lisni mineri su sitne mušice koje izazivaju štete svojim ličinkama koje buše listove. Najbolja zaštita je ciromazin.
Berba krastavaca
Krastavci za industrijsku preradu beru se svaka dva dana što ovisi i o klasi krastavaca. U prvu klasu spadaju krastavci čiju su plodovi dugi od 3 do 5 centimetara i promjera od oko 1,5 centimetar. Drugu klasu čine plodovi dužine od 5 do 7 centimetara i promjera od 2 centimetra. Kod industrijske prerade nisu pogodi veći krastavci jer se samo oni manji kisele. Ako je krastavac dug od 9 do 13 centimetara koristi se kao svjež. Salatni krastavac bere se kada plodovi poprime oblik, veličinu i boju karakteristični za sortu.
Berba se obično obavlja ručno, a samo je na velikim površinama mehanizirana.
Skladištenje krastavaca
Krastavci namijenjeni za tržište se pakiraju u plastične sanduke ili kartonske kutije te se čuvaju na temperaturi od 3 do 7 stupnjeva te uz 93 do 95 posto vlage zraka. Industrijski krastavci se spremaju u plastične kontejnere, a pošto je plodove teško čuvati preporučuju se da ih se što prije obradi.
Svježi krastavci se mogu čuvati na hladnom mjestu do tjedan dana, a želite li iskoristite njegovu najveću vrijednost iskoristite ga nakon dva dana.
Ljekovita svojstva krastavca
Najveći udio krastavca sastoji se od vode što znači da je odličan diuretik, odnosno jako dobro uklanja toksine iz tijela te potiče rad žuči i bubrega. Osim toga, dijetalna vlakna od kojih se sastoji, potiču rad debelog crijeva i čuvaju tijelo od kancerogenih tvari. Od minerala ističe se kalij koji pomaže u regulaciji krvnog tlaka te potiče fleksibilnost mišića. Zbog male kalorijske vrijednosti, preporučuju se kod zdravog mršavljenja jer sadrže brojne vitamine i minerale. Jedite ga bez grižnje savjesti koliko god želite.
Krastavac je veliki borac protiv tumora. Sadrži spojeve koji smanjuju rizik od raka maternice, dojke, jajnika i prostate. Zbog velikog postotka magnezija, kalija i vlakana odličan je za one koji boluju od dijabetesa, ali kao prevencija upale zglobova i artritisa. Krastavac također može sniziti tlak te štetni kolesterol.
Osim svega spomenutog, krastavac je dobar za zdravlje kože i kose. Umirujuće je sredstvo protiv opeklina, alergija, iritacija i svih ostalih kožnih problema. Često je glavni sastojak maski za lice jer smanjuje otečenost te zateže kožu i daje joj mladenački izgled. Pošto sadrži sumpor i silicij utječe na rast i čvrstoću kose.
Krastavci u kulinarstvu
Prije nego što ćete ga koristiti za jelo, uklonite čvrstu koru. Ako imate krastavce iz organskog uzgoja, nema potrebe za uklanjanjem kore, dovoljno je krastavac samo oprati. Ipak, pripazite na gorčinu. Naime, kora krastavca može biti gorka što se zna odraziti i na okus konačnog jela.
S obzirom na to što je njegova sezona u ljetnim mjesecima, najčešće se koristi u osvježavajućim salatama, svjež i dobro rashlađen. Dobro se slažu s mliječnim proizvodnima pa se u nekim kuhinjama jugoistočne Europe često pripremaju s jogurtom ili vrhnjem.
Salata od krastavaca dobro se slaže sa svim mesnim i povrtnim jelima, poznata je i hladna juha od krastavaca ili gazpacho u koju se dodaje poriluk, krumpir, temeljac i vrhnje.
Osim u sirovom obliku, možete ih kratko pirjati i uz malo začina i vrhnja poslužiti kao poriluk ribi ili mesu.
Zanimljivosti
Krastavac potječe iz Azije, a ondje se uzgajao već 5.000 godina prije Krista. Pio se kao osvježavajući sok tijekom toplog i vrućeg vremena.
Srodnici krastavca su lubenica i tikva. Podrijetlom je iz Indije otkuda se prenio u Italiju i Grčku te u Kinu. Njegova ljekovita svojstva bila su poznata još liječnicima Starog Egipta.
Foto: Alexey Hulsov / Pixabay
Odgovori