Salata (lat. Lactuca sativa L.) je jednogodišnja zeljasta biljka i pripada porodici glavočika (Compositae). Njen korijen raste u površinskom sloju tla, što je uobičajeno za biljke koje se uzgajaju iz presadnica. Iz korijena izbijaju sitne žile koje se dalje šire na nadzemnom dijelu biljke, odnosno na listovima.
Izgled listova ovisi o sorti, ali oni su uglavnom ovalni ili okrugli te nazubljeni. Biljka s vremenom na vrhu formira cvat sastavljen od žutih cvjetova. Uzgoj se vrši iz sitnog sjemena koje zadržava klijavost 4 do 5 godina. Osim iz sjemena, salata se može uzgajati i iz presadnica.
Salata se sastoji se od oko 94% vode, 2% šećera, 1,2% proteina, 0,6% mineralnih tvari i 0,6% celuloze. Bogata je vitaminima i mineralima od kojih se izdvajaju vitamin C, vitamini B1 i B2, minerali fosfor, kalij i željezo te karotin.
Vrste salate
Vrste salate koje se najčešće uzgajaju su:
- Salata kristal – ima oštrije rubove, nazubljene i neravne
- Puterica ili maslenka – ima nježne listove i ravan lisni obrub
Danas je poznato više od 200 vrsta zelene salate, a osim navedene puterice i kristalke, popularne su i endivija, rikula, matovilac, radič i rimska salata.
Sadnja salate
Salata ima kratko razdoblje vegetacije pa je godišnje moguće uzgojiti 2 do 3 usjeva. Često se uzgaja i kao međukultura, a iako može podnijeti duži uzgoj na istoj površini, ipak se preporučuje barem jedna pretkultura iz druge porodice.
Za uzgoj salate idealno je bogato, plodno i rastresito tlo koje dobro zadržava vlagu. Dobro će biti i stakleničko tlo koje je već unaprijed dobro pripremljeno za uzgoj salate. Salata ne voli veliku koncentraciju soli u tlu, a optimalna pH vrijednost tla kreće se od 6-6,5 do 7.
Tlo treba pripremiti oranjem na dubini od 20 do 25 cm. S obzirom na to da korijen salate raste dosta plitko u tlu, mineralna gnojiva ne treba zaoravati jer se tijekom češćeg zalijevanja spuste na potrebnu dubinu. U jesenskim mjesecima dobro je zaorati stajsko gnojivo ili zreli kompost u tlo, dok se u zaštićenom prostoru u većini slučajeva koristi kvalitetan supstrat pa tlo nije potrebno posebno obrađivati.
Tlo na kojem je tijekom uzgoja prethodne kulture došlo do zbijanja tla obavezno treba obraditi podrivačem. Podrivanje će omogućiti rahlost i prozračivanje tla na dubini do 40 cm.
Sjetva salate u suvremenom stakleničkom uzgoju obavlja se tako da se plinirano sjeme specijalnim strojem sije u posebno pripremljene prešane tresetne kocke veličine do 4 cm. Kocke nakon sjetve treba zaliti i prekriti plastičnom folijom sve dok sjeme ne nikne.
Da bi se salata u zaštićenom prostoru mogla početi brati u prosincu, sjetvu treba obaviti u drugoj polovici listopada. Uz relativnu vlažnost zraka od 60 do 70% i temperaturu između 15 i 18°C, presadnice će biti spremne za presađivanje otprilike nakon 20 dana.
Pogodno vrijeme za uzgoj na otvorenom je proljeće i jesen, kada temperature nisu visoke. Sjeme će pri temperaturi od 15 do 20°C niknuti za 2 do 4 dana. Ovisno o sorti, salata će vrhunac rasta dostići otprilike 45 do 55 dana nakon sjetve. Suho tlo i temperature više od 20°C najčešće se negativno odraze na količinu i kvalitetu prinosa.
Za salatu koja će se uzgajati na stalnom mjestu na gredici potrebno je napraviti kanale duboke 1 cm. Biljke se nakon nicanja prorjeđuju nekoliko puta, sve dok među njima ne bude razmak od 20 do 30 cm, a između redova 30 cm.
Kod uzgoja iz presadnica, biljke se brže i ravnomjernije razvijaju pa se daje prednost ovakvom načinu uzgoja. Kako salata ne bi dozrela sva odjednom, najbolje da se sije u nekoliko navrata.
Uzgoj salate
Za uspješan uzgoj salate biljkama treba osigurati dovoljno vode. Salata se dva puta tjedno zalijeva s 15 litara vode po kvadratnom metru. Ako je to moguće, treba izbjegavati zalijevanje za vrijeme jako oblačnih dana.
Uzgoj salate u stakleniku
Salata se lako uzgaja u staklenicima ili plastenicima namijenjenima uzgoju osjetljivih kultura poput paprike, krastavca i rajčice. Kako je riječ o kulturi s kratkim razdobljem vegetacije (maksimalno 65 dana), lako se uklapa u stakleničke plodorede. Salata ne treba previše svjetlosti ni topline pa se lako uzgaja i u zimskim mjesecima.
U kontinentalnim krajevima, u stakleniku se uzgaja kao pretkultura rajčice ili krastavca.
Uzgoj zimske salate
Za uzgoj zimske salate na otvorenom potrebno je dobro pripremiti tlo kako bi imalo bolju strukturu i moglo bolje zadržavati vlagu. Tlo treba biti mrvičasto i pognojeno organskim gnojivima.
Ako se salata uzgaja na manjim površinama, sjetvu je najbolje obaviti ručno, na uzdignutim gredicama. Nakon sjetve, tlo treba navlažiti prskanjem. Da bi zadržalo idealan postotak vlage prije nego što sjeme krene nicati, preporučuje se prekrivanje agrotekstilom.
Uzgoj salate na balkonu
Za uzgoj na balkonu idealna je salata sitnijih listova. Prednost je što salata može rasti u teglama dubokim do 8 cm, stoga čak ni ne morate kupovati posebne tegle. Možete iskoristiti stare posude i prenamijeniti ih za uzgoj salate na balkonu.
U ovom se slučaju koriste salate koje neki nazivaju mini salatama ili mikro-salatama. Takve salate su predviđene za uzgoj u posudama, kao i ostalo začinsko bilje, a najpoznatije od njih su rikola, matovilac i potočarka.
Salata se sadi u kvalitetnu zemlju koja je prethodno pomiješana s humusom. Odgovara joj zemlja bogata dušikom. Presadnice treba oprezno polagati u tegle kako ne bi došlo do oštećenja, jer imaju jako osjetljiv korijen. Presadnice treba dobro utisnuti u zemlju, zaliti ih i ostaviti na toplom mjestu.
Toplina te zaštićenost od mraza i vjetra, idealni su uvjeti za dobar rast salate. Još jedna prednost uzgoja na balkonu je ta što je salata u tom slučaju zaštićena i od bolesti koje se inače javljaju kog uzgoja u vrtu.
Kako bi salata dobro rasla i bila zdrava, važno je nabaviti dobre glinene posude, organski supstrat i ekološko gnojivo. S obzirom na to da je tijekom ljetnih mjesecima na balkonima jako toplo i temperature se penju i do 40 stupnjeva, salatu treba često zalijevati.
Bolesti i štetnici
Kod uzgoja salate mogu se javiti bolesti koje mogu potpuno uništiti nasade, a suzbijaju se različitim propisanim mjerama.
Bolesti koje dovode do polijeganja nasada preveniraju se poštivanjem pravila plodoreda, tretiranjem sjemena i sterilizacijom tla, pravovremenim uklanjanjem zaraženih biljaka i zalijevanjem salate otopinama na bazi karabendazima.
Bolest koja najčešće napada salatu je plamenjača i može se javiti u svim stadijima rasta. Kod uzgoja u zatvorenom prostoru često dolazi do pojave bijele truleži, ali ona se ponekad može pojaviti i na biljkama koje se uzgajaju na otvorenom. Zaraza zahvaća korijen gdje se javlja bijeli micelij i dolazi do truljenja.
Najbolje preventivne mjere protiv bijele truleži su poštivanje plodoreda i uklanjanje zaraženih biljaka čim se uoči zaraza te sterilizacija vodenom parom.
Salatu nakon sjetve treba tretirati fungicidima, a tretman treba ponoviti nakon što biljke razviju po pet listova. Posljednji tretman obavlja se prije nego salata krene formirati glavice.
Druge bolesti koje se mogu pojaviti tijekom uzgoja salate su:
- hrđa salate
- pjegavost lista
- smeđa pjegavost
- siva plijesan
- koncentrična pjegavost lista
Od štetnika, salatu najčešće napadaju lisne uši koje štetu rade tako što bodu listove i sišu sokove. Tako ujedno prenose i brojne viruse. Listovi u tom slučaju postaju suhi, smeđi i izgledaju spaljeno. Lisne uši se najčešće javljaju tijekom toplijih razdoblja, kada je postotak vlage u zraku nizak.
Nasade salate može napasti i korjenova uš koja se hrani sisanjem korijena, što dovodi do toga da salata zaostaje u razvoju. Ovom štetniku pogoduju suša i toplo vrijeme.
Berba i skladištenje
Berba salate može se obavljati nekoliko puta godišnje, ovisno o tome koliko često se sije. Vrši se ručno ili mehanički, a glavice se beru tek kada dostignu odgovarajuću veličinu i čvrstoću. Ako se procijeni da je potražnja salate na tržištu veća, berba se obavlja i ranije.
Zrelost salate može se procijeniti dodirom, ali to treba obavljati pažljivo da ne bi došlo do oštećenja. S rezanjem također treba oprezno, a glavica se reže odmah iznad prvog prstena, na samom završetku listova.
Pošto je salata jako osjetljiva i brzo vene, ako je uzgajate u vrtu berite samo onoliko koliko vam je potrebno za jedan obrok. Osim toga, duljim stajanjem gubi velike količine vitamina C.
Salata koja se uzgaja na veliko i namijenjena je prodaji može se dva do tri tjedna skladištiti u hladnjačama na temperaturi od 1 – 2 stupnja, uz relativnu vlažnost zraka od 95%.
Upotreba salate
Salata u kuhinji
Zelena salata se konzumira svježa, bez bilo kakve termičke obrade jer je tako najukusnija i zadržava najviše vrijednih sastojaka. Obično se začinjava raznim preljevima i služi kao prilog. Od preljeva se najčešće koriste bučino ili maslinovo ulje pomiješano s octom i soli. Osim toga, može se koristiti i majoneza, senf, vrhnje i mješavina začinskog bilja.
Zelena salata se može jesti samostalno ili u kombinaciji s drugim salatama, a neki je čak spajaju s voćem. Rijetko se koristi i u pripremi krem juha, a najbolje odgovara kao prilog uz tjesteninu i rižote.
Ljekovita svojstva
Što je zelena salata tamnija, njezina nutritivna vrijednost je veća. Vanjski listovi su tamniji od unutarnjih, zato ih pri čišćenju salate nemojte bacati.
Svi koji imaju priliku, trebali bi konzumirati salatu svaki dan. Zelena salata je bogata vitaminom C koji jača imunitet i sprječava razvoj brojnih bolesti. Također sadrži folnu kiselinu koja je posebno važna trudnicama.
Iako je bogata hranjivim tvarima, salata sadrži jako malo kalorija pa je idealna namirnica za one koji žele smršavjeti. 100 grama salate sadrži samo 15 kalorija. Potpomaže proces detoksikacije, ali i uspostavljanje alkalne ravnoteže organizma, što dovodi do povećanja energije, boljeg izgleda kože, bolje probave i mirnijeg sna.
Konzumacija zelene salate preporučljiva je i kod nervoze, razdražljivosti i napetosti jer sadrži laktium – tvar koja ima umirujuća svojstva.
Manje je poznato da se salata može koristiti i pri izradi pripravaka za ljepotu i zdravlje kože. Tako se dodaje maskama za lice i koriste se za pripremu obloga.
Zanimljivosti
Iako točno porijeklo salate nije utvrđeno, smatra se da je ona potomak jedne samonikle vrste sa Sibira. Njena pozitivna svojstva prepoznali su još stari Grci i Rimljani pa su je redovito konzumirali.
Hipokrat, grčki otac medicine pripisivao je salati velika ljekovita svojstva, Bila je poznata pod nazivom “trava mudraca”, što svjedoči o njenoj snazi i velikoj vrijednosti. U Perziji su je koristili prije spavanja, za bolji san.
Foto: Annette Meyer / Pixabay
Odgovori