Rukola ili rikola

Rukola (lat. Eruca sativa Mill.) je jednogodišnja povrtna biljka iz porodice kupusovki kojoj pripadaju i kelj, kupus, kelj pupčar, koraba, cvjetača, rotkvica i repa. Poznata je i pod nazivima rikola, rikula, rokula i povrtna riga. Kratkog je uzgojnog ciklusa, a u posljednjih nekoliko godina postala je vrlo traženo povrće i neizostavan dio raznih pizza i miješanih salata.

Samoniklo raste na području Mediterana, a često se uzgaja i u vrtovima. Može doseći visinu do 60 cm, a raste u obliku grma sastavljenog od razgranatih stabljika i rasperenih listova, po kojima je i prepoznatljiva.

Rukola pri višim temperaturama cvjeta cvjetovima bijele ili blago žute boje, koji su prošarani sitnim ljubičastim žilama. Iz cvjetova nastaje plod u obliku komuške u kojoj se nalazi oko 2 grama sjemena.

Vrste rukole

Kod nas se za uzgoj najčešće koriste ove dvije vrste rukole:

• Eruca sativa – kultivirana brzorastuća salata koju najčešće konzumiramo.
• Diplotaxis tenuifolia – divlja rukola koja se od kultivirane razlikuje po tome što ima gorči okus i nešto više nazubljene listove.

Obje vrste mogu se koristiti za uzgoj i konzumaciju, a najbolje ih je saditi na istoj gredici, kao i salatu ili špinat.

Iako se danas uzgaja isključivo za kulinarske potrebe, rukola je nekad bila glavni sastojak pripravaka protiv kašlja i lijekova za skorbut. Sadrži vrlo malo kalorija, samo 10 u 100 grama, ali je bogata nutrijentima. Od vitamina sadrži folnu kiselinu, riboflavin i vitamine A, C i K, a od minerala kalcij, magnezij, kalij, cink, bakar i željezo.

Od vitamina je u najvećoj količini zastupljen vitamin K, pa tako konzumacijom jednog obroka koji sadrži rukolu možemo zadovoljiti čak 83% dnevnih potreba za ovim vitaminom.

Sjetva rukole

Rukola nije zahtjevna biljka pa tako može rasti na gotovo svim vrstama tla. Međutim, za uzgoj su ipak najpogodnija laka ili srednje teška pjeskovita tla. Najbolje će rasti na zasjenjenim mjestima, u bogatom tlu koje ima dobru sposobnost zadržavanja vlage. Otporna je na mraz i neka velike zahtjeve kada je u pitanju toplina, a tijekom vrućina bi bilo dobro osigurati joj dodatnu sjenu, jer bi inače mogla razviti listove koji će biti lošijeg okusa.

Sadnja rukole može se obavljati od veljače do rujna, a prije toga treba obraditi tlo na isti način kao i za drugo lisnato povrće. Tlo se prvo ore na dubinu od 20 cm, a zatim se usitnjava kako bi se mogla obaviti direktna sjetva sjemena. Prije sjetve tlo također treba pognojiti s oko 110 kg kalija, 70 kg dušika i 70 kg fosfora po hektaru.

Sjeme rukole sije se u redove među kojima treba ostavljati 15 – 30 cm razmaka. S obzirom na to da se sjeme sije na dubinu od 1 cm, do nicanja dolazi već nakon nekoliko dana. Kada mlade biljke malo porastu, nasade treba prorijediti tako da među biljkama u redu bude 5 – 10 cm razmaka.

Uzgoj rukole

S obzirom na to da je rukola otporna na mrazeve i može klijati i pri temperaturi od -4 °C, sjetva može započeti vrlo rano i rukola se može uzgajati gotovo tijekom cijele godine. Jedino od čega je treba zaštititi je prejako sunce jer, kako je već spomenuto, listovi bi u suprotnom mogli imati lošiji okus.

Za uspješan uzgoj rukole ili rukole potrebno je i dosta vode. Na vodi nikako ne treba štedjeti jer bi u tom slučaju rukola mogla brže procvjetati i stvoriti listove jako gorkog okusa.

Uz redovito navodnjavanje, potrebno je provoditi i međurednu obradu tla kako bi se uklonio korov iz nasada.

Bolesti i štetnici

Poput većine drugog lisnatog povrća, rukola je podložna gljivičnim infekcijama i bakterijskim oboljenjima. Kako bi se spriječila pojava bolesti, preporučuje se rotacija kultura na istom zemljištu.

Rukola je zbog svog gorkastog okusa inače dosta otporna na nametnike, ali kod uzgoja probleme može stvarati buhač.

Berba i skladištenje

Rukola je spremna za berbu 40 – 60 dana nakon sjetve, a na jednom kvadratnom metru moguće je ostvariti prinos od 2 kilograma. Bere se tako da se rozete čupaju ili režu, a nakon toga se operu i prodaju u vezicama ili se narežu pa spremaju u kutije i prodaju kao matovilac. Kako bi se biljke obnavljale i berba mogla trajati što duže, prilikom branja treba ostavljati tek izrasle listove.

Pošto se rukola u zatvorenom može uzgajati cijele godine, nema potrebe za skladištenjem. Poslije berbe se nekoliko dana može čuvati u hladnjaku, prije nego što listovi uvenu.

Rukola u kuhinji

Rukola se u kulinarstvu najčešće koristi za pripremu salate, ali dodaje se i raznim varijantama zdravih pizza. Prije pripreme je treba dobro oprati, odstraniti vrhove peteljki i eventualno dodatno usitniti listove. Konzumira se u svježem obliku, kao salata, dodatak drugim jelima ili kao dekoracija.

Često se dodaje u riblji, mesni, povrtni ili voćni carpaccio, ali i u juhe i rižote kojima daje specifičan okus. Posebno se dobro slaže u jelima sa škampima, a odlično pristaje i raznim jelima s tjesteninom, kao i pizzama s mediteranskim prilozima kao što su pršut, masline, mozzarella, maslinovo ulje itd.

Rukola se dobro slaže s ribljim i mesnim jelima, posebno ako su pripremljena na roštilju. Upotpunit će i jela od divljači, pogotovo ako ona sadrže i orašaste plodove poput pinjola ili oraha. Koristi se i za pripremu nadjeva pa se tako pomiješana s maslinovim uljem i kravljim sirom koristi za punjenje palačinki, tjestenine i lignji.

Ljekovita svojstva

Kao i većina drugog zelenog lisnatog povrća, rukola je bogat izvor antioksidansa i idealna je za proljetno čišćenje organizma jer čisti jetru i potiče lučenje žuči. Stvara glukozinolate, a oni se u probavnom traktu pretvaraju u izotiocinate koji skupa s brojnim antioksidansima koje rukola sadrži pomažu u jačanju imunološkog sustava te sprječavanju osteoporoze i makularne degeneracije.

Dio je proizvoda koji se koriste za tretiranje masnog vlasišta i poticanje rasta kose te raznih tonika za kožu lica.

Rukola se može koristiti i za kelatnu terapiju koja se provodi s ciljem eliminacije teških metala iz organizma. Bogata je sumpornim spojevima i klorofilom koji pomažu u čišćenju organizma na staničnom nivou. S obzirom na to da obiluje antioksidansima, štiti organizam od infekcija i pojave mnogih težih bolesti poput raka.

Povijest

Rukola ili rikola se u početku konzumirala kao divlja, samonikla biljka, a tek se kasnije počela uzgajati. Zbog magnezija i cinka ovo se povrće smatra i afrodizijakom jer pomaže u stvaranju spolnih hormona, što utječe na povećanje libida i potencije. Zbog toga se rukola još naziva i “ljubavnom drogom”.

Njena afrodizijačka svojstva spominju se i u Vergilijevim djelima, točnije u poemi “Moretum” gdje piše da rikola ili rukola “pobuđuje spolnu želju kod sanjivih ljudi”.

Foto: Couleur / Pixabay