Matovilac

Uzgoj matovilca (lat. Valerianella locusta) rasprostranjen je diljem svijeta. Riječ je o niskoj dvogodišnjoj biljci sitnog i nježnog izgleda. Unatoč tome, matovilac je iznimno otporna, ali i hranjiva biljka. Iako je dvogodišnja biljka kratke vegetacije, najčešće se uzgaja kao jednogodišnja kultura.

Ima ovalne listove glatkog ruba, s vrlo sitnim dlačicama. U generativnoj fazi razvija razgranatu cvjetnu stabljiku na kojoj se nalaze sitni cvjetovi plavo-bijele boje.

Postoje dva tipa matovilca, a to su veliki ili širokolisni i tamni, zeleni tip koji je popularan u zapadnoj Europi, iako je manje plodan. Matovilac se uzgaja zbog jestivih listova koji su bogati vitaminima i mineralima, a priprema se kao salata ili u kombinaciji s drugim salatama.

Sadnja matovilca

Matovilac zauzima zemljište u ranu jesen i u rano proljeće pa se zbog toga može dobro uklopiti u smjenu s ostalim povrtnim kulturama. Sjetva matovilca može se obavljati nakon što se izvadi kasni krumpir te nakon graha i soje. Berba se obavlja prije proljetne sjetve ratarskih kultura.

Matovilac nema velike zahtjeve prema tlu i tolerira većinu vrsta, osim poplavljenih zemljišta. Tlo treba biti duboko i plodno, uz pH vrijednost od 5 do 7. Najbolje će rasti na zaštićenim mjestima s puno sunca ili u blagoj sjeni. Ne zauzima puno prostora pa ga možemo uzgajati između viših usjeva.

Tlo za uzgoj matovilca treba početi pripremati barem dva tjedna prije sjetve. Sjeme matovilca je jako sitno pa površinski sloj tla mora biti fine mrvičaste strukture i dobro poravnan. Lakša tla se mogu povaljati valjkom.

Korijenov sustav matovilca je vrlo plitak pa biljka koristi hranjive tvari iz površinskih slojeva zemlje. Gnojidba tla nije potrebna u zaštićenim prostorima ako se prethodni usjev obilno gnojio. Na otvorenom se može gnojiti NPK gnojivom u količini od oko 500 kg/ha. Gnojidbu nedovoljno zrelim kompostom ili stajskim gnojem treba izbjegavati, jer matovilac zbog toga može imati neugodan miris.

Matovilac se za ljetnu berbu sije od sredine do kraja proljeća. Sjeme se sije u slijedu, u rupe udaljene od 10 do 15 cm i duboke 1 cm. Biljke se prorjeđuju na 10 cm kada formiraju 3 do 4 lista. Zimski usjevi se siju na isti način, ali od sredine do kraja ljeta. Matovilac se u kontinentalnom području obično sije od sredine kolovoza do sredine listopada.

Za sjetvu na većim površinama koriste se sijačice, a između redova treba ostaviti do 15 cm razmaka. Količina potrebnog sjemenja ovisi o tome koliko je sjeme krupno.

Od sjetve do nicanja matovilca obično treba proći od 8 do 10 dana. Iako je riječ o dosta otpornoj biljci, još bolje raste u zaštićenom prostoru pa ga možete uzgajati i u stakleniku, a saditi ga možete na jesen.

Uzgoj matovilca

Iako je otporan na niske temperature, matovilac je ipak biljka blage klime. Podnosi temperature do -15°C, a minimalna temperatura potrebna za klijanje iznosi 0°C ili više. Može rasti već pri temperaturi od 5°C, ali optimalna temperatura za rast i razvoj iznosi oko 10°C.

Matovilac je biljka dugog dana, a za prelazak u generativnu fazu prvo barem dva tjedna mora proći fazu mirovanja na temperaturi manjoj od 10°C. Održavanje nasada uključuje navodnjavanje, kontrolu korova i prihranjivanje.

Kod ranije sjetve u drugoj polovici ljeta uglavnom je potrebno obaviti jedno ili dva navodnjavanja. Biljke također treba redovito plijeviti i kontrolirati korov, a 20 dana prije berbe treba obaviti prihranu s 30 do 70 kg dušika.

Kako bi se omogućio bolji rast, ranija berba i bolja kvaliteta matovilca, gredice se mogu prekriti niskim tunelima, PE folijom ili agrotekstilom.

Dobri susjedi matovilcu su bob, grah, kineski kupus, krastavac, kukuruz, rajčica, paprika, rotkvica i komorač.

Bolesti i štetnici

Nasade matovilca treba zaštititi od ptica i puževa, a posebnu pozornost treba obratiti na moguću pojavu plijesni. Od bolesti se na matovilcu mogu pojaviti bijela trulež i pepelnica.

Pepelnica napada listove i u kratkom razdoblju može potpuno uništiti usjeve. Uzrokuje pojavu žućkastih pjega na gornjoj strani zaraženog lišća, a na naličju ispod pjega razvija se prevlaka sivo-ljubičaste boje.

Berba i skladištenje

Listovi matovilca beru se po potrebi, a cijele biljke se iz tla izvlače tri mjeseca nakon sadnje. Važno je napomenuti da se s jedne biljke ne smije uzimati previše listova odjednom jer ju to može oslabiti, osobito tijekom zimskog uzgoja na otvorenom. Kod gustih usjeva donji listovi krenu brže žutjeti pa ih treba brati ranije.

Nakon obavljene berbe, matovilac se dobro opere ili se potopi u vodu s letvaricom kako bi se isprali ostaci zemlje. Prije otpremanja na tržište pakira se u male plastične posudice. Važno je ne pretrpavati posudice kako bi matovilac što duže zadržao svježinu. S obzirom na to da ipak ne može pretjerano dugo ostati svjež, potrebno ga je u što kraćem roku dopremiti na tržište.

Po potrebi se može jedan do dva tjedna skladištiti u hladnjačama na temperaturi od 0°C i relativnoj vlažnosti zraka od 95%.

Matovilac u kuhinji

Matovilac se uglavnom koristi kao svježa salata ili kao dodatak drugim salatama. Odličan je dodatak zelenoj salati, a možemo ga poslužiti i uz celer ili ciklu. Neki ga pripremaju na isti način kao špinat, a može se dodati i u smoothie.

Ipak, najbolje je konzumirati ga u svježem obliku jer tako zadržava najviše vitamina i minerala. Zbog toga bi organski uzgoj uvijek trebao imati prednost.

Ljekovita svojstva matovilca

Matovilac je bogat betakarotenom, folnom kiselinom i vitaminom C, a u sve to ima jako malo kalorija (26 kcal u 100 g). Zbog toga se često nađe na jelovniku onih koji drže različite dijete.

Uz špinat, matovilac se nalazi pri samom vrhu piramide zelenog povrća kad je u pitanju udio željeza. Njegova glavna prednost je ta što osim željeza ima i visok udio vitamina C i folne kiseline, koji poboljšavaju njegovu učinkovitost. Bogat je izvor bakra, kalija i omega-3 masnih kiselina koje čuvaju zdravlje srca i krvnih žila.

S obzirom na to da je riječ o zimskoj biljci, matovilac je odličan za prevenciju gripe i viroza tijekom zimskih mjeseci. Bogat je antioksidansima koji štite od slobodnih radikala i preventivno djeluju na starenje i pojavu raka. Osim toga, smatra se da prehrana koja uključuje zeleno lisnato povrće može umanjiti rizik za obolijevanje od raka debelog crijeva za 50%.

Matovilac sadrži čak 14 puta veću količinu vitamina A od zelene salate.

Zanimljivosti

Prije pojave zimskih sorti zelene salate, matovilac se puno više upotrebljavao nego što je to danas slučaj. Jedno vrijeme se koristio kao glavna zamjena za salatu i zimskim mjesecima, a često su ga i svrstavali u rod kojemu pripada salata.

Prvo su ga uzgajali europski seljaci, a onda ga je otkrio vrtlar kralja Luja XIV i tako je postao poznat ostatku svijeta. Mekani zeleni listovi ove biljke bili su nadahnuće za jednu od najpoznatijih bajki – Matovilku.

Matovilac je nekad samoniklo rastao u prirodi, a danas se uzgaja iz sjemena.

Foto: julirennt / Pixabay