• Skip to secondary menu
  • Skip to main content
  • Skip to footer

VRTLARICA

digitalna enciklopedija biljaka

  • Biljke
  • Vrste
  • Porodice
  • Zimnica
polje poriluka

Poriluk

Objavljeno: 05.05.2022.
Vrsta: Povrće
Porodica: Lukovke

  • 1 Sorte
  • 2 Sadnja
  • 3 Uzgoj
  • 4 Berba i skladištenje
  • 5 Poriluk u kuhinji
  • 6 Ljekovita svojstva
  • 7 Povijest

Poriluk (lat. Allium porrum) je dvogodišnja zeljasta biljka iz porodice lukovki (Alliaceae). Kod nas je poznat i pod nazivima porjak ili perati luk.

Ima duguljastu lukovicu i čupavo korijenje. Listovi poriluka su duguljasto lancetasti, široki do 3 cm i umotani jedan u drugoga. Pri osnovi su bijeli, a ostatak je sivozelene boje.

Poriluk u drugoj godini stvara do 150 cm visoku stabljiku, koja je pri vrhu tanka i na njoj se nalazi štitasti cvat. Cvat sadrži dvospolne sitne i pravilne cvjetove, a u početku je zaštićen opnom. Plod poriluka je tobolac sastavljen iz tri dijela, u kojima se nalaze crne, sitne sjemenke.

Uzgoj poriluka datira još iz vremena starih Egipćana, Grka i Rimljana, a smatra se kako je ovo povrće bilo poznato i godinama ranije.

Srodne biljke

  • Češnjak
  • Luk
  • Medvjeđi luk
  • Mladi luk
  • Narcis

Sorte

Za ljetni i jesenski uzgoj koriste se sorte Rod Bernina i Rano ljeto. Ove sorte se također mogu koristiti za pospješivanje.

Zimske sorte koje su posebno otporne na mraz i niske temperature su Rod Aljaska i Zimski div.

Za jesenski i zimski uzgoj može se koristiti i sorta Suprella, koja formira stabljike duge 15 – 18 cm.

Sadnja

Poriluk se pod određenim uvjetima u staklenicima ili toplim klijalištima može uzgajati tijekom cijele godine.

Rana sjetva se obavlja u siječnju, a poriluk je spreman za berbu u lipnju. Ljetne sorte siju se u veljači, presađuju u svibnju, a beru u kolovozu. Sjetva jesenskog poriluka obavlja se u ožujku ili travnju, presađuje u svibnju ili lipnju, a poriluk se može brati od rujna do studenog.

Uzgoj zimskom poriluka moguć je samo na mjestima s malo snijega, a u ovom se slučaju sjetva obavlja u svibnju ili lipnju, presađivanje u srpnju ili kolovozu, a berba u travnju.

Poriluk se može uzgajati direktnom sjetvom sjemena ili iz presadnica. Proizvodnja izravnom sjetvom je jeftinija, ali moguća je samo na dobro pripremljenom i izuzetno kvalitetnom tlu. Sjeme se pneumatskim sijačicama sije tako da u redovima bude oko 2,5 cm razmaka, a razmak između samih redova trebao bi iznositi 40-60 cm.

Poriluk koji je uzgojen na ovakav način za berbu je spreman u kasnu jesen. Iako je ovaj način uzgoja jeftiniji, sam proces traje duže i ne daje pretjerano kvalitetan prinos.

Sjeme poriluka sporo niče i za to je najčešće potrebno 2-3 tjedna. Za proizvodnju presadnica potrebno je otprilike do 8 tjedana, a presadnice za jesenski i zimski uzgoj proizvode se na otvorenom. Ovisno u vremenu uzgoja, poriluk se sije tako da razmak u redu iznosi 10-20 cm, a razmak između redova oko 30 cm.

Presadnicama prije presađivanja treba skratiti korijen i vrhove listova. Ako se poriluk sadi na težim tlima, preporučuje se koristiti sadilice koje će presadnice posaditi na dubinu od 10 do 12 cm, a kasnije se preko njih nagrne zemlja.

Poriluk će najbolje rasti na dubokim i plodnim, umjereno vlažnim pjeskovito-glinastim tlima. Tlo treba biti dobro pognojeno stajskim i mineralnim gnojivima. Ne odgovaraju mu suha, siromašna i pjeskovita tla, ali niti ona glinasta i premokra.

Dok poriluk ne bude spreman za presađivanje, na gredicama možete posaditi pretkulture poput graška, kelja, kupusa ili proljetne salate.

Uzgoj

Poriluk je otporan na niske temperature i dobro podnosi rane jesenske mrazove. S obzirom na to da nije osjetljiv na hladnoću, lako će uspijevati i u planinskim područjima. Biljka je dugog dana što znači da mu je za rast potrebno dosta svjetlosti. Uzgajati ga treba na osunčanim mjestima ili u polusjeni.

Osim puno svjetlosti, poriluk treba i puno vode pa nasade tijekom sušnih razdoblja treba navodnjavati, a mjesec dana nakon presađivanja biljke treba prihraniti tekućim gnojivom od koprive i gaveza.

Tijekom uzgoja potrebno je nekoliko puta nagrnuti zemlju oko poriluka kako bi se formirao što dulji bijeli dio. Osim toga, da bi bijeli dio biljke bio što više zadebljan, potrebno je prikratiti zelene listove.

Poriluk koji je kasno posađen i do zime neće biti spreman za berbu treba ogrnuti s još malo zemlje i organskog gnojiva pa ostaviti da tako prezimi.

Berba i skladištenje

Vrijeme berbe ovisi o vremenu sadnje. Poriluk se čupa iz zemlje ili vadi mehanizirano, najčešće krajem listopada i početkom studenog. Nakon berbe se čisti od suhih,polomljenih listova i zemlje. Korijen se obično skrati za 3 do 4 cm, a listovi na dužinu od 20 do 25 cm.

Očišćeni poriluk se obično veže u snopove (od 20 do 30 komada) i tako se dalje plasira na tržište. Može se do tri mjeseca skladištiti na temperaturi od 0 do 1°C, uz relativnu vlažnost zraka od 90 do 95%.

Može se čuvati i u hladnim podrumima, ukopan u pijesak, te u trapovima na otvorenome. Sorte koje su otporne na hladnoću mogu prezimiti na gredicama, ali ipak se preporučuje s obje strane reda staviti narezane grane crnogorice.

Poriluk se može i zamrzavati i tako konzumirati tijekom cijele godine. Potrebno ga je očistiti i dobro oprati. Posebnu pozornost treba obratiti na listove jer se između njih može uvući zemlja. Cijelu biljku treba narezati na komade široke do 2 cm, a zatim blanširati u vrućoj vodi oko 2 minute. Poriluk nakon toga treba ocijediti, ohladiti pa staviti u vrećice i spremiti u zamrzivač. Prilikom korištenja ga ne treba prethodno odmrzavati.

Poriluk u kuhinji

Poriluk se najčešće jede zimi jer je izbor namirnica tada ograničen. A s obzirom na to da se može brati od jeseni do kraja proljeća, to je još jedan od razloga zbog kojih se mnogi okreću konzumaciji poriluka tijekom zimskih mjeseci.

Za razliku od crvenog luka i češnjaka, poriluk se upotrebljava cijeli. Ima najblaži okus od svih vrsta luka. Nije ljut i nema jak miris pa prilikom rezanja ne izaziva suzenje očiju.

Uglavnom se priprema kao varivo, ali sve češće se koristi u brojnim drugim jelima, kao što su juhe, slani muffini, umaci, složenci i pite, gdje se koristi za aromatizaciju jela ili čak kao glavni sastojak.

Prilikom kupnje pazite da je poriluk koji uzimate dobar i kvalitetan. Birajte komade čiji je bijeli dio čvrst i nema nikakvih mrlja. Listovi bi trebali imati lijepu zelenu boju i biti čvrsto pripijeni uz stabljiku.

Poriluk prilikom čišćenja režite po sredini i nikad ga nemojte ostavljati u vodi jer lako može poprimiti gorak okus.

Ljekovita svojstva

Kao i sve ostale vrste luka, poriluk također ima specifičan i prepoznatljiv miris, a zbog svoje ljekovitosti i hranjive vrijednosti uzgaja se od davnina.

Sadrži vitamin C, eterična ulja, sumpor i brojne minerale. Spomenuta ulja zaslužna su za specifičan miris koji poriluk ima, a koji neki smatraju odbojnim. Eterična ulja iz poriluka imaju blagotvorno djelovanje na krv, jetru, bubrege te probavne i dišne organe.

Listovi poriluka imaju i do nekoliko puta više vitamina i minerala od stabljike, zato ih nemojte izbjegavati.

Poriluk je djelotvoran prirodni lijek za kašalj – umiruje ga i pomaže kod iskašljavanja i promuklosti. Također pomaže kod astme i upale pluća.

Konzumacijom poriluka na prirodan način možete poboljšati cirkulaciju i smanjiti upalu vena te smanjiti masnoću i kolesterol. Poriluk potiče rad bubrega i lakše izlučivanje mokraće pa ga mogu konzumirati i osobe koje imaju problema s bubrezima i bubrežnim kamencima.

Dobar je i za zdravlje crijeva i probavnog sustava. Osim toga, poboljšava apetit pa se preporučuje koristiti ga u prehrani djece koja slabo jedu.

Povijest

Latinski naziv roda Allium još se kod starih Rimljana koristio kao naziv za češnjak (Allium sativum). Naziv potječe od riječi halo – puštam miris, a naziv rodu je još 1753. godine dodijelio Carl Linnaeus.

Prema starim zapisima, poriluk je bio omiljeno jelo cara Nerona. Neron je svakodnevno konzumirao poriluk kako bi imao lijep glas, a isto tako je naredio Rimljanima da ga jedu barem jednom mjesečno kako bi bolje zvučali.

Poriluk se postupno širio Europom, a s vremenom je postao zaštitni znak Walesa te simbol pobjede i zaštite od rana.

Foto: alkemade / Pixabay 

Zadnje objave

verbena biljka

Verbena

Verbena (lat. Verbena officinalis L.) ili ljekoviti sporiš pripada u skupinu jednogodišnjih ili dvogodišnjih zeljastih biljaka iz porodice sporiševki (Verbenaceae) kojoj pripada i lantana. Još se naziva brstica, boriš, slezenica, … [više] about Verbena

tisa biljka

Tisa

Tisa (lat. Taxus) je rod od desetak vrsta porodice tisovki (Taxaceae), a može narasti do 20 m visine. Zapadna Azija, sjeverna Afrika i niži dio Europe su područja na kojima je tisa prirodno rasprostranjena. Može živjeti i više od … [više] about Tisa

dunja

Dunja

Dunja (lat. Cydonia oblonga), listopadno je stablo niskog rasta od 2 do 7 m visine, koje svrstavamo u porodicu ružovki (Rosaceae). Krošnja dunje je široka i gusta, kora stabla je smeđe zelenkasta, a mlade grane su joj … [više] about Dunja

kvinoja biljka

Kvinoja

Kvinoja (lat. Chenopodium quinoa) je jednogodišnja biljka porijeklom iz Anda, gdje se tradicionalno uzgaja i konzumira više od 5.000 godina. Iako se o kvinoji najčešće govori kao o žitarici, prema nekim izvorima pripada porodici … [više] about Kvinoja

narcis biljka

Narcis

Narcis ili sunovrat (lat. Narcissus) je biljni rod porodice zvanikovki (Amaryllidaceae). Postoji oko 26 vrsta divljih narcisa i nekoliko stotina kultiviranih vrsta. Divlji narcisi se mogu pronaći u Aziji, Europi i Sjevernoj … [više] about Narcis

bugenvilija

Bugenvilija

Bugenvilija (lat. Bougainvillea spectabilis), poznata pod nazivima bugenvila, bugenvileja i bogumila, je ukrasna drvenasta zimzelena penjačica iz porodice noćurkovki (Nyctaginaceae). Iako je sam cvijet bugenvilije neugledan, … [više] about Bugenvilija

ivančica (margareta) biljka

Ivančica ili margareta

Margareta (lat. Leucanthemum vulgare) je višegodišnja zeljasta biljka poznata i pod nazivom ivančica. Pripada porodici glavočika (Compositae/Asteraceae), a njena prirodna staništa su umjerena područja Azije, Europe i Sjeverne … [više] about Ivančica ili margareta

grab biljka

Grab

Obični grab (lat. Carpinus betulus L.) je listopadno stablo iz porodice brezovki (Betulaceae), kojoj pripadaju i joha, breza i lijeska. Ima dubok i razgranat korijen, može narasti do 25 m u visinu te tvori gustu i razgranatu … [više] about Grab

maslina plod

Maslina

Maslina (lat. Olea europea L.), nalazi se u porodici maslinovki (Oleaaceae) ili maslina, a raste u obliku zimzelenog razgranatog grma ili stabla. U prosjeku može narasti od 3 do 13 m u visinu. Plodovi masline rastu na … [više] about Maslina

Jasmin

Jasmin (lat. Jasminum) je zimzelena grmolika biljka penjačica koja pripada porodici maslinovki (Oleaceae), odnosno maslina te rodu Jasminum. Jasmin ima dugu i tanku stabljiku koja može izrasti čak 5 m u visinu. Listovi se sastoje … [više] about Jasmin

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Footer

Kategorije: cvijeće, drveće, gljive, grmlje, industrijske biljke, povrće, sukulenti, ukrasno drveće, voće, začini, žitarice

Copyright © 2019–2023 • Mastermind • O nama • Sva prava pridržana.
hrvatski | srpski