Češnjak (lat. Cichorium endivia), poznat i pod nazivom bijeli luk, biljka je iz porodice lukovki (Alliaceae) kojoj pripadaju i poriluk, luk i vlasac. Zbog njegovog mirisa i okusa često ga svrstavaju među začinsko bilje, umjesto među povrće.
Stabljika češnjaka može narasti do 1 m visine, a sastoji se od nekoliko duguljastih i šupljih listova. Glavica ili lukovica se sastoji od manjih lučica koje i same imaju vlastite ovojne listove, kao i kompletna glavica.
Iako je češnjak poznato i vrlo zdravo povrće visoke nutritivne vrijednosti, konzumira se u manjim količinama jer ima intenzivan okus i miris. U većim količinama sadrži vodu, zatim bjelančevine, masti, ugljikohidrate, vlakna, minerale i vitamine.
Od vitamina najviše su zastupljeni vitamini B skupine, vitamin E, vitamin C i karoten. Od minerala u češnjaku se nalaze natrij, kalij, magnezij, kalcij, fosfor, sumpor i željezo. Karakterističan okus i miris češnjaka potječe od alicina, eteričnog ulja koje ima antibiotička svojstva.
Kod nas se može kupiti u glavicama te vezan u vijence ili snopove, a može se pronaći i kao ekstrakt ili usitnjen u prah.
Srodne biljke
Vrste
S obzirom na kultivar i ekološki tip dijeli se na:
Proljetni češnjak
Kao što mu i naziv kaže, sadi se u proljeće, a bere sredinom ljeta. Ima duže razdoblje mirovanja pa se može čuvati i do proljeća. Sorte proljetnog češnjaka imaju tanje i uže listove, a glavice su im sitnije i imaju veći broj češnjeva, koji su također sitniji. Osjetljiviji su na niske temperature pa se baš zbog toga sade u proljeće.
Jesenski češnjak
Ozimi ili jesenski češnjak prezimljuje u tlu i počinje se razvijati u proljeće. Ima kraće razdoblje mirovanja i dozrijeva početkom ljeta. Sorte jesenskog češnjaka imaju šire i krupnije listove. Glavica je također krupnija, ali ima manji broj češnjeva.
Alternativni češnjak
Sličan je proljetnim sortama, ali je otporan na niske temperature pa se može saditi i na jesen. Ako je posađen u jesen produžit će mu se vegetacija, zbog čega će imati krupnije glavice nego ako je posađen tijekom proljeća. Tako je moguće ostvariti veće prinose.
Sjetva
Češnjak se može saditi u proljeće ili u jesen, pa u tom slučaju prezimi u zemlji preko zime. Proljetna sadnja obavlja se čim vremenski uvjeti dozvole, dok se češnjak u jesen u kontinentalnim dijelovima sadi sredinom listopada, a u mediteranskim područjima od kraja listopada do sredine studenog. Postoji mogućnost i ranije jesenske sadnje, točnije sredinom rujna, da se tijekom vegetacije razvije više listova, a da se lukovica formira sredinom ljeta.
Najbolji predusjevi za češnjak su paprika, rajčica i kupus. Odmah po uklanjanju predusjeva treba obaviti obradu tla, odnosno plitko oranje. Tri tjedna prije sadnje potrebno je poorati tlo na dubinu od 30 cm i dodati kalija i fosfora. Neposredno prije sadnje formiraju se gredice, kako bi se izbjegla prevelika vlaga u zoni sadnje, osobito ako tijekom zime bude veća količina oborina. Gredice je na većim površinama najbolje napraviti strojno, odnosno gredičarem. Prilikom obrade tla treba paziti da se površinski sloj ne usitni previše, kako se kasnije ne bi stvarala velika pokorica.
Za sadnju se biraju zdrave lukovice, pravilnog oblika, koje će poslužiti kao sjetveni materijal. Najbolje je saditi vanjske češnjeve koji su prethodno čuvani u prozračnoj prostoriji i na optimalnoj temperaturi. Kod jesenske sadnje to znači otprilike oko 15°C, što se neposredno prije sadnje smanjuje na 5°C. Češnjevi se odvajaju tek neposredno prije sadnje.
Za uzgoj češnjaka najbolja su ocjedita i rahla tla dobre strukture. Tlo treba biti neutralno ili blago kiselo, a ono što češnjaku ne odgovara su zaslanjena tla. Za uzgoj treba birati dobro osvijetljene terene jer ova biljka za dobar rast treba mnogo svjetlosti.
Češnjak je otporniji na zimu više nego neke druge lukovice. Najbolje će rasti na temperaturama između 18 i 22°C, dok je optimalna temperatura za dozrijevanje oko 26°C.
Dobro ga je uzgajati iza kultura koje su gnojene stajskim gnojem, jer one iza sebe ostavljaju rahlo tlo, slobodno od korova. Pri osnovnoj obradi tla, srednje plodnim tlima dodaje se jedna tona NPK gnojiva 7:14:21, a kada biljke razviju tri lista prihranjuju se KAN gnojivom u količini od 100 – 150 kg/ha.
Kao što je već spomenuto, češnjak se može saditi u proljeće ili na jesen, odnosno u ožujku ili u listopadu. Sadnja se najčešće obavlja ručno jer se tako postiže bolja klijavost i prinos je na kraju veći. Sadnja se obavlja tako da se češnjevi koji se koriste kao sjetveni materijal okrenu korijenom prema dolje i tako utisnu u zemlju. Ako je riječ o jesenskom češnjaku, dubina sadnje iznosi do 4 – 5 cm, a kod proljetnog 2 – 3 cm. Nakon toga se nagrne još nešto zemlje.
Sadnja češnjaka može se obavljati i mehanizirano sadilicama, ali u tom će slučaju klijavost biti manja jer strojevi ne mogu svaki komad okrenuti pravilno prilikom sadnje, što dosta utječe na kasniji razvoj biljke.
Češnjak se sadi u redove koji su međusobno udaljeni 30 cm, dok razmak između češnjeva u redu treba biti od 10 – 12 cm. Ako je riječ o jesenskoj proizvodnji, na jednom hektaru sadi se oko 1 t češnjaka, dok je kod proljetne proizvodnje za sadnju potrebno oko 800 kg.
Uzgoj
Održavanje nasada češnjaka uključuje navodnjavanje, plijevljenje i zaštitu od korova te prihranu i adekvatnu zaštitu protiv bolesti i štetnika. Protiv korova se najlakše boriti ručnim plijevljenjem ili herbicidima, jer su mehaničke mjere uklanjanja korova u nasadima češnjaka teško provedive.
Prihranjivanje se obavlja u proljeće, najčešće istovremeno s međurednom obradom tla. Ako tijekom uzgoja prevladava sušno razdoblje, bilo bi dobro navodnjavati nasade. Na lakšim zemljištima potrebno je oko 35 mm vode, a navodnjavanje se prekida tri tjedna prije berbe češnjaka.
Zaštita
Kako bi se smanjila mogućnost od pojave štetočina ili razvoja bolesti, češnjak ne treba saditi nakon bilo koje biljke iz iste porodice. Osim toga, na istom mjestu ga uzgajati možemo tek svakih 5 godina. Poštujući ova pravila nasad možemo učinkovito zaštititi od nematoda i bijele truleži.
Nasade češnjaka može napasti i plamenjača, koja se inače često javlja na lukovičastim biljkama i uzrokuje njihovo propadanje i smanjenje uroda. Plamenjača se također može spriječiti poštivanjem plodoreda te sadnjom zdravog materijala.
Od bolesti se na nasadu češnjaka može pojaviti i hrđa. Ona uzrokuje pojavu žutosmeđih, okruglih ili izduženih kvržica na lišću. Oboljeli listovi se suše i otpadaju, a lukovice postaju sitnije. Hrđa se suzbija uništavanjem zaraženih biljaka i biljnih ostataka te primjenom fungicida kojima se suzbija i plamenjača.
Od štetočina, kod češnjaka se mogu pojaviti gusjenice, lukov moljac i češnjakova muha.
Češnjakova muha, odnosno njene ličinke napadaju mlade biljke pa su oštećena mjesta podložna obolijevanju od raznih gljivičnih bolesti. S vremenom se napadnute biljke krenu sušiti, stabljika omekša i ostane prazna, a lukovica isto tako. Češnjakova muha se suzbija na isti način kao i lukova muha – insekticidima koji se primjenjuju prije sadnje ili prskanjem u razdoblju kada postoji opasnost od najezde.
Berba
Češnjak je spreman za berbu kada mu omekša lažna stabljika i kada se cijeli nadzemni dio krene polijegati. Češnjevi u to vrijeme imaju najviše šećera. Berba se obavlja onda kada je trećina lišća češnjaka još uvijek zelena. Ako će se češnjak vaditi pomoću strojeva, berba može početi i ranije. Prije mehaničke berbe treba pokositi lišće češnjaka.
Berba jesenskog češnjaka obavlja se krajem srpnja, a proljetnog u kolovozu. Važno je brati češnjak onda kada je vrijeme suho i sunčano, a tlo posušeno, osobito ako se češnjak vadi vadilicama.
Jesenskom sadnjom je moguće ostvariti nešto veći prinos od onog iz proljetne sadnje, pa se tako od jesenske dobije 10 – 12 t/ha, a od proljetne sadnje 5 – 8 t/ha.
Skladištenje
Nakon vađenja, češnjak se čisti od lišća i kalibrira, a nakon toga se ostavlja na prozračno mjesto gdje neće biti izložen izravnoj sunčevoj svjetlosti. Tijekom vađenja i obrade cijelo vrijeme treba paziti da se glavice češnjaka ne udaraju pretjerano.
Češnjak je najbolje čuvati u mrežastim vrećama, u rinfuzi ili u paletama. Skladišti se na temperaturi od 1 – 2°C i pri relativnoj vlažnosti zraka 70 – 75%.
Češnjak u kuhinji
Češnjak je u kuhinjama na našim prostorima nezamjenjiva namirnica. Osobito često se koristi u mediteranskoj kuhinji, gdje se dodaje mesu, ribi i jelima od povrća. S češnjakom svako jelo postaje mirisnije, ukusnije, ali i zdravije.
Možemo ga dodavati kuhanim, pirjanim ili pečenim jelima, kao i namazima. Namazima se može dodavati sirov ili prethodno popržen. Sirovog ga možemo jesti i samostalno, ali njegov miris i okus su toliko intenzivni da mnogima ne odgovara ako nije termički obrađen. Sirov također može biti teže probavljiv, ali u kombinaciji s drugim začinima ukusan je čak i takav.
Jedan od najlakših načina konzumacije češnjaka je onaj s kruhom. Češnjak možemo popržiti, dodati mu maslinovo ulje, maslac ili svinjsku mast. Dodaje se i u druge namaze, npr. od majoneze ili tartara te raznih drugih tradicionalnih ili nekih novijih namaza.
Pečenjem ili kuhanjem smanjuje se intenzitet okusa i mirisa češnjaka. Možemo ga dodavati varivima, gulašima, juhama, jelima s rižom i tjesteninama, a osobito je ukusan u kombinaciji s maslinovim uljem. Također ga možemo konzervirati u ulju i octu, što je karakteristično za kuhinje Dalekog istoka, osobito Kine i Tajlanda.
U našoj je kuhinji češnjak neizostavan dio marinada, ali i raznih suhomesnatih proizvoda, bilo da je riječ o salamama, kobasicama ili nečemu trećem. U kontinentalnoj kuhinji dodaje se svježem kravljem siru, čobancima, paprikašima te jelima od gljiva ili mesa, dok se u primorju koristi pri pripremi ribe, brudeta, pašticade, škampa, školjaka i raznih jela s tjesteninom.
Ljekovitost
Češnjak sadrži adenozin koji sprječava nastanak krvnih ugrušaka i tako čuva zdravlje krvnih žila te smanjuje rizik od pojave srčanog i moždanog udara. Sumpor i aminokiseline koje sadrži ova biljka smanjuju razinu kolesterola, čime se sprječava pojava mnogih drugih bolesti. Osim na smanjenje kolesterola, konzumacija češnjaka utječe i na smanjenje triglicerida, stoga se preporučuje jesti ga s masnom hranom.
Češnjak je općenito dobar za zdravlje krvnih žila i jer sprječava njihovo sužavanje, poboljšava rad i održava njihovu elastičnost. Osim toga, pomaže optimalnu opskrbljenost srčanog mišića krvlju, a odličan je i za snižavanje krvnog tlaka.
Češnjak stimulira rad bubrega, jetre, prostate i probave. S obzirom na to da je vrlo učinkovit prirodni antibiotik, njegovom redovitom konzumacijom možemo spriječiti, ali i liječiti prehladu, gripu, bronhitis i druga plućna oboljenja. Djelotvoran je i u borbi s E. Coli, ali i s parazitima poput dječjih glista. Djeluje i protiv nekih vrsta gljivica i na virus herpesa.
Povijest
Češnjak je porijeklom iz srednje Azije, a u ljudskoj se prehrani koristi već 5.000 godina. Stari Egipćani su prvi počeli uzgajati ovu biljku i ona je kroz povijest imala velik utjecaj na njihovu kulturu. To se može vidjeti po ostacima češnjaka koji su pronađeni u grobnicama faraona. Naime, češnjak se u to vrijeme smatrao svetom biljkom i simbolom vječnog života.
Osim Egipćana, uzgajali su ga stari Grci i Rimljani, koji su ga koristili u medicinske svrhe, točnije za jačanje krvi i borbu protiv zaraza.
Danas se najveće količine češnjaka proizvode u Kini. Ondje se proizvede čak 77% od ukupne proizvodnje češnjaka, koji se onda distribuira po cijelom svijetu. U Kini, kao i u mnogim drugim krajevima svijeta, češnjak je važan dio narodne medicine.
Češnjaku su se tijekom povijesti u raznim kulturama pripisivale velike moći. Tako se vjerovalo da štiti od nadnaravnih bića poput demona, vampira i vukodlaka, a borba protiv vampira pomoću češnjaka spominje se i danas u modernoj pop-kulturi.
Foto: Camanisa / Pixabay
Odgovori