Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum) je trajna zeljasta samonikla biljka koja je jestiva, a srodnik je luka i češnjaka te pripada porodici lukova (lat. Alliaceae). Osim pod nazivom medvjeđi luk moguće ga je pronaći i pod nazivima srijemuš, crijemuš, divlji i šumski luk. Ime medvjeđi luk dolazi od legende koja kaže da su medvjedi nakon buđenja iz zimskog sna jeli upravo ovu vrstu luka kako bi se riješili toksina iz tijela i tako vratili svoju snagu.
Rasprostranjen je po šumama Europe i Azije, ali i sjeverne Afrike. Kod nas ga je moguće naći u nizinama, no ne u svim područjima, pa tako ne raste u primorskom i obalnom području. U nekim državama poput Poljske medvjeđi luk je zakonom zaštićena biljka, dok se u Njemačkoj smije brati samo za osobne potrebe.
Može narasti između 20 i 40 cm, a na okrugloj ili trokutastoj stabljici rastu bijeli cvjetovi okupljeni u grozd. Listovi se nalaze na dugačkim peteljkama te su ušiljeni. Važno je naglasiti kako medvjeđi luk izgledom nalikuje na otrovne biljke mrazovac, đurđicu i čemeriku. Ipak, samo medvjeđi luk ima miris luka. No, zbog ove činjenice je važno da medvjeđi luk ne ubiru neiskusni berači jer ukoliko ga zamijene za jednu od otrovnih biljaka, utoliko posljedice mogu biti fatalne.
Srodne biljke
Sadnja
S obzirom na to da je medvjeđi luk samonikla biljka lako ga je naći u prirodi, no moguće ga je i uzgojiti u vlastitom vrtu. Sjemenje je najbolje potražiti u šumi, a dodatno ga je moguće zasaditi i lukovicama.
Tlo
Pri uzgoju medvjeđeg luka potrebno je imitirati šumske uvjete koliko je to moguće. Tako će mu najbolje odgovarati polusjenovita mjesta te vlažna i humusom bogata tla. Ako je moguće, savjetuje se medvjeđi luk saditi u blizini potoka, rijeka i bjelogorične šume.
Sadnja iz sjemena
Sjeme medvjeđeg luka je crne boje te okruglo. Nakon što ga sakupite u prirodnom staništu medvjeđeg luka, potrebno je pričekati da sazrije te ga potom staviti u vlažno područje kako bi proklijalo. Nakon ovog procesa sjeme je moguće jednostavno postaviti u tlo te ga dobro prekriti zemljom te ostaviti da prezimi. Kada se mrazovi povuku, medvjeđi luk će se sam početi razvijati.
Ako se odlučite za sadnju uz pomoć lukovice, istu možete obaviti u proljeće na način da uberete biljku u šumi te ju potom zasadite u svoj vrt. Dodatno, biljku je moguće uzgajati i u zatvorenom prostoru u teglama, a u tom slučaju ju možete posaditi u jesen.
Uzgoj
S obzirom na to da je medvjeđi luk samonikla biljka, ne zahtjeva nikakvo održavanje, odnosno gnojidba kao ni pesticidi nisu potrebni.
Berba
Medvjeđi luk u nizinama cvate od ožujka do svibnja, a u planinskim predjelima do lipnja. Stoga je najbolje vrijeme za berbu, odnosno vađenje lukovica tijekom ljetnih mjeseci sve do jeseni, prije nego su sjemenke dozrele. Razlog je što vrlo brzo nakon dozrijevanja sjemenki vanjski dio biljke odumire.
Što se tiče berbe cvjetova, najbolje ih je brati tijekom ožujka i travnja. Pritom izbjegavajte cvjetove i listove koji su počeli poprimati smeđu boju. Pazite da ne odrežete previše biljke pri branju kako bi ona nastavila rasti i sljedeće godine. Stoga se savjetuje da listove lagano otkidate ili rukom ili uz pomoć škara.
Skladištenje
Medvjeđi luk relativno brzo gubi na mirisu i na svojstvima pa se savjetuje da se konzumira vrlo brzo nakon vađenja lukovica. Jedini način da se sačuvaju svojstva medvjeđeg luka je da se konzervira u ulju ili da se ukiseli.
U svom prirodnom stanju moguće ga je čuvati do maksimalno 6 mjeseci (na isti način na koji bi čuvali i domaći luk, odnosno na suhom i hladnom mjestu).
Bolesti i štetnici
Kao biljka koja inače raste u šumi, medvjeđi luk je otporan na sve uobičajene bolesti koje se pojavljuju na biljkama u vrtu, a dodatno ga ne napadaju ni štetnici.
Medvjeđi luk u kuhinji
U kulinarstvu postoje mnogobrojne primjene medvjeđeg luka s obzirom na to da su svi njegovi dijelovi jestivi. Jedna od najčešćih je kada se listovi biljke koriste za pripremu salate, a moguće ih je koristiti i za primjenu sokova, odnosno smoothija.
Što se pak tiče primjene lukovica, možete ih koristiti na isti način na koji bi to radili sa običnim lukom. Točnije, narezane ih je moguće koristiti kao dodatak zelenoj ili kupus salati, ali ih je moguće i jesti svježe. Uz navedeno, kao i običan luk može se dodati u umake ili pesto umake, a ako ga odlučite koristiti kao dodatak toplim jelima, imajte na umu da kuhanjem gubi na okusu i mirisu pa ga se preporučuje dodati pred kraj kuhanja.
Kao ljetnu namirnicu jedan od osvježavajućih načina na koji ga možete koristiti je da narežete medvjeđi luk na sitne komadiće te ga potom dodate svježem siru, koji je tada moguće koristiti kao namaz za kruh i peciva.
Ljekovitost
Medvjeđi luk je ponešto zanemarena namirnica s obzirom da nije popularan u većem dijelu populacije. Ipak, to nije opravdano jer je teško nabrojati sva njegova ljekovita svojstva. Tako medvjeđi luk sadrži 14 puta više vitamina C nego što ga ima limun, a sadrži i vitamin A, magnezij, sumpor i željezo.
Ova biljka doista može pomoći kompletnom organizmu. Naime, zbog ljekovitih sastojaka koje sadrži, pomaže u čišćenju toksina iz tijela posebno pozitivno djelujući na jetru, a dodatno smanjuje kolesterol i krvni tlak.
U narodnoj medicini se najčešće koristi kao sirup protiv kašlja. Njegova je primjena jako jednostavna. Sve što je potrebno je narezati medvjeđi luk na sitne komade te ga preko noći ostaviti potopljenog u hladnoj vodi. Ujutro se voda procijedi te se u nju doda med i kuha 15 minuta. Tako dobiven sirup potrebno je uzimati u količini jedne žličice 3 puta dnevno.
Odlično djeluje i na uklanjanje proljetnog umora i poboljšanje apetita, a prisutan je i u dermatologiji jer je koristan kod liječenja ekcema, dermatitisa, modrica, rana, hematoma i svih ostalih iritacija kože.
Naglasimo kako su se nad medvjeđim lukom radila klinička istraživanja te ni jedno nije pokazalo nikakve nuspojave za ljudski organizam.
Foto: LoggaWiggler / Pixabay
Odgovori