• Skip to secondary menu
  • Skip to main content
  • Skip to footer

VRTLARICA

digitalna enciklopedija biljaka

  • Biljke
  • Vrste
  • Porodice
  • Zimnica
mladi luk

Mladi luk

Objavljeno: 05.05.2022.
Vrsta: Povrće
Porodica: Lukovke, Zvanikovke

  • 1 Sadnja
    • 1.1 Gnojidba
    • 1.2 Proizvodnja lučica
    • 1.3 Sjetva
  • 2 Uzgoj
    • 2.1 Uzgoj u plasteniku
    • 2.2 Zaštita
    • 2.3 Berba
    • 2.4 Skladištenje
  • 3 Upotreba
    • 3.1 Mladi luk u kuhinji
    • 3.2 Ljekovita svojstva
  • 4 Povijest

Mladi luk (lat. Allium ursinum L.) je biljka iz porodice Allium kojoj pripadaju i češnjak, crveni luk, poriluk i vlasac, a od glavnih vrsta lukova razlikuje se po tome što nema pravu zadebljalu lukovicu.

Mladi luk formira tzv. lažnu lukovicu, kao na primjer i poriluk, a riječ je o izduženoj stabljici valjkastog oblika. Kod višegodišnjeg uzgoja mladi luk poprimi grmoliki izgled jer dolazi do grananja lažne lukovice, a iz odumrlih listova razvija se novi luk, pa se tako u trećoj godini uzgoja može razviti desetak novih. Tada mladi luk izgledom nalikuje vlascu, ali ipak nema tako zbijen i čvrst busen.

Ovo povrće je jedna od najpopularnijih namirnica u cijelom svijetu i kod komercijalne proizvodnje se obično proizvodi iz sjemena za jednokratnu berbu. Uzgaja se kao jednogodišnja biljka zbog toga što je potražnja na tržištu takva da se traži cijela biljka, uključujući i lažnu lukovicu, a ne samo zeleni dio.

U slučaju da se odlučite za višegodišnju proizvodnju, koja može trajati od dvije do tri godine, treba znati da se mladi luk može razmnožavati dijeljenjem busena tijekom jesenskih mjeseci ili reznicama. Reznica mladog luka sastoji se od dijela lažne lukovica i korijena s jednom stabljikom.

Uzgoj mladog luka započeo je na području središnje Azije još prije 5.000 godina i ubraja se među prve poljoprivredne kulture na svijetu.

Srodne biljke

  • Češnjak
  • Luk
  • Medvjeđi luk
  • Narcis
  • Poriluk

Sadnja

Za uzgoj mladog luka pogodna su neutralna ili slabo kisela tla, a dobri predusjevi su mu kulture koje su gnojene stajnjakom, poput kupusa, krumpira, paprike ili žitarica. Važno je napomenuti da mladi luk ne podnosi stajnjak kod izravne gnojidbe.

Gnojidba

Gnojidba mladog luka potpuno se razlikuje od gnojidbe sličnih biljaka. Ako se uzgaja na konvencionalan način, dovoljno je dodati samo osnovno gnojivo, a može se proizvoditi i bez gnojidbe. Pri gnojidbi treba znati da se ona na plodnijim tlima obavlja tako da se mineralno NPK gnojivo unosi u tlo u dva navrata – kao osnovno gnojivo tijekom obrade tla ili predsjetvene pripreme te jednom u obliku prihrane.

Proizvodnja lučica

Ako se sjeme za proizvodnju lučica posije na vrijeme, one se mogu vaditi iz zemlje tijekom lipnja. Kao takve će početi klijati odmah nakon vađenja, dovoljno ih je samo ostaviti na sobnoj temperaturi i uz visok postotak vlage pa ih vrlo brzo možemo početi koristiti za proizvodnju mladog luka.

Uzgoj iz lučica je najbolja opcija jer se luk na takav način i uz povoljne uvjete može proizvesti već za mjesec dana. Mladi luk se u posljednje vrijeme proizvodi tako da se lučice sade početkom jeseni. Osim što je proizvodnja u tom slučaju brža, mladi luk uzgojen na ovakav način može se pohvaliti i velikom kakvoćom. Ako se odlučite za uzgoj iz lučica, mladi luk treba saditi u više navrata jer se u suprotnom može dogoditi da preraste. Lučice koje se upotrebljavaju za sadnju trebale bi biti približno jednake veličine kako bi biljke mogle jednolično rasti i dozrijevati u isto vrijeme.

Lučice mogu jako dobro podnijeti hladnoću. Čak i ako smrznu, klice im neće stradati pa će se dolaskom viših temperatura same odmrznuti i početi vegetirati. Ovdje je riječ o proizvodnji glavica luka koje se tijekom zime ili u rano proljeće mogu koristiti kao mladi luk.

Sjetva

Za uzgoj mladog luka iz sjemena, na površini od jednog hektara bit će potrebno oko 10 kg sjemena, a ako se mladi luk uzgaja iz lulica, potrebno je do 800 kilograma lučica po hektaru. U tom je slučaju moguće ostvariti prinos od 2.000.000 biljaka.

Za dobivanje proljetnog luka, sjeme treba posijati u kolovozu ili u rujnu. U svakom slučaju, sjetvu treba obaviti mjesec dana prije prvog mraza.

Proljetna sjetva se obavlja tijekom ožujka, a budući da je luk otporan na visoke temperature, može se sijati i kasnije. Međutim, njegov rast u takvim uvjetima neće biti toliko intenzivan i također je obavezno potrebno osigurati navodnjavanje.

Mladi luk općenito sporije raste, ali njegov rast se nakon formiranja prvih listova ubrzava pa vrlo brzo počinje formirati zelenu masu. Procesom ogrtanja luka može se dobiti još deblja i dulja lažna lukovica.

Od sjetve do nicanja mladog luka obično treba proći oko tri tjedna, od sadnje do berbe oko 6 tjedana, a berba može trajati oko 2 mjeseca.

Mladi luk se može proizvesti i od vrste Allium cepa, odnosno od crvenog luka. U tom će slučaju razviti jednu veliku lukovicu, a da bi se mogao koristiti kao mladi luk, treba ga brati kada ima 3 – 4 lista i u fazi je zadebljavanja lukovice. Osim toga, za uzgoj mladog luka može poslužiti i Allium cepa var. aggregatum ili šalota luk. On u usporedbi s crvenim lukom ima nešto sitnije listove, a ako ih usporedimo s mladim lukom, oba imaju kraću i užu lažnu stabljiku.

Za uzgoj pomoću šalota luka treba iščupati cijeli zeleni busen sa sitnim lukovicama. Lukovica šalota luka sastoji se od nekoliko manjih lukovica, kojih može biti čak do 15 komada, a svaka od njih je prekrivena jednom ovojnicom. Šalota luk je sličan luku kozjaku i ljutici, ali glavna razlika leži u tome što njegove lukovice, iako rastu zajedno u tlu, daju pojedinačne sitne glavice luka.

Uzgoj

Mladi luk ima dobro razvijeno korijenje pa je otporan na sušu. Po tom pitanju je nekoliko puta jači i otporniji od crvenog luka. Budući da je porijeklom iz Sibira, može podnijeti i niske temperature. Višegodišnje biljke mogu podnijeti temperature do čak -25°C.

Mladi luk može početi klijati i razvijati korijenje već pri temperaturi od 1 – 3°C, a najbrže će rasti ako se temperature kreću od 15 – 22°C. Nadzemni dio će prestati s rastom ako su temperature niže od 1°C ili više od 25°C.

Za uspješan uzgoj mladog luka zemlju treba stalno održavati vlažnom. Nasad treba zalijevati svaki dan, jer ako biljke nemaju dovoljno vode, neće rasti.

Ako se mladi luk proizvodi iz sjemena, posebno treba paziti na korove. S obzirom na to da sjeme luka niče sporije, korov bi se u to vrijeme mogao jače razviti i onemogućiti rast luka. Zbog toga je bolje uzgajati mladi luk iz lučica jer korov u tom slučaju nema dovoljno vremena da se jače razvije i lako se može počupati iz zemlje, bez opasnosti da pritom nastrada i mladi luk.

Uzgoj u plasteniku

Prije sadnje mladog luka u plasteniku potrebno je pripremiti sadni materijal. Lukovice treba očistiti, klasirati i ukloniti oštećene dijelove, a zatim rasporediti u posude iz kojih će se vršiti sadnja. Tijekom pripreme se mogu obaviti i neke radnje zbog kojih će prorastanje biti brže i ujednačenije. Neke od tih radnji uključuju potapanje lukovice na dva sata u vodu temperature 30 – 40°C, zalijevanje lukovica vodom temperature 30°C odmah poslije sadnje te odsijecanje vrata lukovice.

S obzirom na to da se mladi luk uzgaja u plodoredu i dolazi kao druga kultura nakon krastavca, paprike i rajčice, potrebno pripremiti plastenik, odnosno očistiti ga i ukloniti biljne ostatke. Prvo se uklanja sav materijal koji je služio kao potporanj, zatim se čupaju i iznose biljni ostaci, a nakon toga se uklanja i folija za malčiranje te sustav za navodnjavanje kap po kap. Posljednji korak uključuje čišćenje plodova i ostataka biljaka koji su ostali nakon što su obavljene sve prethodne radnje.

Posljednji korak je jako važan, pogotovo ako je na nekoj od kultura koja se prethodno uzgajala u plasteniku zabilježena pojava bolesti.

Prije sadnje mladog luka treba obaviti obradu tla. Osnovna obrada uključuje zaoravanje mineralnog ili organskog gnojiva, a dodatna usitnjavanje zemlje frezom, pri čemu se dodaje mineralno gnojivo u količini od 400 – 500 kg po hektaru. Ako se plastenik tek postavlja na nekom zemljištu, nakon oranja tlo treba dodatno obraditi tanjuranjem i sjetvospremačem.

Kako bi se sadnja mogla obaviti što lakše, potrebno je postići što sitniju i bolju strukturu tla. Nakon dodatne obrade tla prave se gredice i označavaju redovi. Sadnja počinje početkom listopada i može trajati do kraja studenog, ovisno o tome želi li se postići rana ili srednje rana proizvodnja luka.

Sadnja mladog u plastenicima može se obaviti na nekoliko načina:

  • sadnja bez razmaka između redova i unutar samih redova. Kod sadnje na ovakav način je za jedan kvadratni metar potrebno osigurati oko 20 kg lukovica;
  • sadnja u gredice na način da među redovima bude 10 – 12 cm razmaka, a unutar redova oko 5 cm. U ovom slučaju je za sadnju na jednom kvadratnom metru potrebno oko 4 kg lukovica;
  • sadnja u redove među kojima postoji 10 – 12 cm razmaka, bez razmaka unutar samih redova. U tom je slučaju potrebno oko 7 kilograma lukovica po kvadratnom metru.

Lukovice se sade tako da se utisnu na 1 – 1,5 cm dubine ili do polovice svoje glavice. Odmah nakon sadnje se obavlja prvo navodnjavanje, a svako sljedeće 7 – 10 dana nakon prethodnog. Navodnjavanje se može obavljati prskanjem ili sustavom kap po kap.

Uz osnovnu gnojidbu, mladi luk ima potrebnu za dodatnom prihranom, pa se tijekom vegetacije 2 – 3 puta vrši prihrana KAN gnojivom.

Budući da se proizvodnja odvija tijekom jesenskih i zimskih mjeseci, nije potrebno provoditi nikakve posebne mjere zaštite od bolesti i štetnika. Međutim, kako ipak ne bi došlo do problema, kao preventivna zaštita mogu se koristiti preparati na bazi bakra. Isto tako, treba redovito provjetravati plastenik i uklanjati korove.

Berba mladog luka koji se uzgajao u plastenicima može započeti već od polovice siječnja i trajati sve do polovice svibnja. Mladi luk se ručno čupa i zatim slaže u letvarice ili neke posude u kojim se može prenijeti do mjesta na kojemu će se obaviti čišćenje.

Prednosti i nedostaci uzgoja u plasteniku

Kao jedan od većih, a možda i jedini nedostatak kod uzgoja u plasteniku je potreba za više radne snage za čišćenje mladog luka i održavanje međurednog prostora, ako se ono mora obavljati ručno. S druge strane, jedna od važnijih prednosti je ta što na tržištu vlada dobra potražnja za ranim mladim lukom, pa je samim time i otkupna cijena bolja. Osim toga, uzgoj u plasteniku je jednostavniji i nije potrebno osigurati nikakve posebne uvjete.

Zaštita

Pri uzgoju mladog luka mogu se pojaviti sljedeće bolesti:

  • plamenjača
  • siva plijesan
  • hrđa
  • bijela trulež
  • koncentrična pjegavost lišća

Od štetnika se na nasadima mladog luka mogu pojaviti:

  • lukova muha
  • lukov moljac
  • lukova minirajuća muha

Berba

Berba mladog luka može započeti 80 do 100 dana nakon sjetve. Berba ranog proljetnog luka najčešće započinje u ožujku ili travnju. Mladi luk se nakon berbe veže u snopove i pritom je važno da su biljke suhe, jer u vlažnim snopovima može doći do truljenja.

Skladištenje

Budući da je mladi luk nježne strukture, trebalo bi ga konzumirati isti tjedan kada je i ubran. Možete ga spremiti u plastičnu vrećicu ili dobro zatvorenu posudu i tako čuvati dva do tri tjedna u hladnjaku na temperaturi od 2°C. No, treba napomenuti da će on vrlo brzo izgubiti na vrijednosti, odnosno neće imati isti okus i miris.

Mladi luk se može i zamrzavati, ali u tom se slučaju nakon odmrzavanja može koristiti samo za pripremu kuhanih jela. Prije zamrzavanja ga treba očistiti i spremiti u plastične posude.

Lučice je moguće sačuvati tijekom cijele godine, ali moraju biti pohranjene na hladnom mjestu gdje se temperature kreću od 2 do 4°C i gdje relativna vlažnost zraka iznosi 65%. Ako ne možete osigurati takve uvjete, manju količinu lučica možete čuvati ina suhom mjestu uz puno svjetlosti. Međutim, lučice će u tom slučaju izgubiti na težini.

Lučice koje će se sačuvati i koristiti kao sadni materijal treba dobro pregledati. Sve oštećene i pljesnive komade treba odstraniti.

Upotreba

Mladi luk se u kulinarstvu najčešće upotrebljava sirov, termički neobrađen. Osim što poboljšava okus i miris jela, mladi luk je odličan izvor važnih nutrijenata.

Mladi luk u kuhinji

Služi se kao prilog uz mesna jela i jela s roštilja, a najpopularniji je za vrijeme Uskrsa, kada se kombinira s janjetinom. Često se služi i uz kravlji sir i vrhnje u koje se doda malo mljevene ljute paprike.

Može se koristiti i u pripremi jela koja zahtijevaju termičku obradu, a dobro je to što ga nije potrebno dugo obrađivati jer je poželjno da ostane malo hrskav.

Narezanim kolutićima mladog luka može se obogatiti okus salata, sendviča i juhe od piletine. Kombinirati se može i s rukolom, blitvom, rotkvicom i šparogama, a odlično će se slagati i uz đumbir ili umak od hrena, kao i bilo koji drugi umak.

Klasični luk možete zamijeniti mladim lukom i tako dobiti ukusnije i slađe jelo. Mladi luk možete dodavati i omletima, fritajama te nadjevima za slane pite.

Ljekovita svojstva

Sadrži veliku količinu vitamina A i C, a od drugih se vrsta izdvaja i po većoj količini vitamina K. Osim spomenutih, zastupljeni su i vitamini B skupine te vitamin E. Mladi luk od minerala sadrži kalij, kalcij, željezo, sumpor, natrij, fosfor, krom, magnezij, selen, mangan i kobalt.

U 100 grama mladog luka nalazi se 2,6 grama vlakana, što znači da je dobar za zdravlje probave. Poboljšava rad crijeva, a pomaže i kod čestih proljeva. Također, sadrži biljni pigment snažnog protuupalnog, antioksidativnog i antihistaminskog djelovanja – kvercetin.

Listovi mladog luka su nutritivno bogatiji od glavica pa ih zato nemojte bacati, već ih također nekako upotrijebite. Zanimljivo je da mladi luk termičkom obradom ne gubi značajnije količine nutrijenata.

Mladi luk se može pohvaliti brojnim ljekovitim svojstvima pa zato i zauzima jedno od najvažnijih mjesta u narodnoj medicini. Vitamin A i karotenoidi koje sadrži čuvaju zdravlje očiju, a vitamini K, C i mineral bakar pomažu u očuvanju zdravlja kostiju i sprječavanju menopauze.

Tvari iz mladog luka su dobre za poboljšanje cirkulacije, sprječavanje krvnih ugrušaka i tromboze. Uz sve navedeno, mladi luk pomaže i u smanjenju rizika od nastanka rata, a za to su najzaslužniji sumporni spojevi kojima ovo povrće obiluje.

Povijest

Uzgoj mladog luka započeo je na području središnje Azije još prije nekoliko tisuća godina, a danas je ova poljoprivredna kultura rasprostranjena i omiljena diljem Europe, Azije i Amerike.

Razlozi ogromne popularnosti mladog luka leže u njegovoj prilagodljivosti različitim klimatskim uvjetima i vrstama tla te u obilju nutrijenata i bogatstvu okusa.

Foto: LoggaWiggler / Pixabay 

Zadnje objave

verbena biljka

Verbena

Verbena (lat. Verbena officinalis L.) ili ljekoviti sporiš pripada u skupinu jednogodišnjih ili dvogodišnjih zeljastih biljaka iz porodice sporiševki (Verbenaceae) kojoj pripada i lantana. Još se naziva brstica, boriš, slezenica, … [više] about Verbena

tisa biljka

Tisa

Tisa (lat. Taxus) je rod od desetak vrsta porodice tisovki (Taxaceae), a može narasti do 20 m visine. Zapadna Azija, sjeverna Afrika i niži dio Europe su područja na kojima je tisa prirodno rasprostranjena. Može živjeti i više od … [više] about Tisa

dunja

Dunja

Dunja (lat. Cydonia oblonga), listopadno je stablo niskog rasta od 2 do 7 m visine, koje svrstavamo u porodicu ružovki (Rosaceae). Krošnja dunje je široka i gusta, kora stabla je smeđe zelenkasta, a mlade grane su joj … [više] about Dunja

kvinoja biljka

Kvinoja

Kvinoja (lat. Chenopodium quinoa) je jednogodišnja biljka porijeklom iz Anda, gdje se tradicionalno uzgaja i konzumira više od 5.000 godina. Iako se o kvinoji najčešće govori kao o žitarici, prema nekim izvorima pripada porodici … [više] about Kvinoja

narcis biljka

Narcis

Narcis ili sunovrat (lat. Narcissus) je biljni rod porodice zvanikovki (Amaryllidaceae). Postoji oko 26 vrsta divljih narcisa i nekoliko stotina kultiviranih vrsta. Divlji narcisi se mogu pronaći u Aziji, Europi i Sjevernoj … [više] about Narcis

bugenvilija

Bugenvilija

Bugenvilija (lat. Bougainvillea spectabilis), poznata pod nazivima bugenvila, bugenvileja i bogumila, je ukrasna drvenasta zimzelena penjačica iz porodice noćurkovki (Nyctaginaceae). Iako je sam cvijet bugenvilije neugledan, … [više] about Bugenvilija

ivančica (margareta) biljka

Ivančica ili margareta

Margareta (lat. Leucanthemum vulgare) je višegodišnja zeljasta biljka poznata i pod nazivom ivančica. Pripada porodici glavočika (Compositae/Asteraceae), a njena prirodna staništa su umjerena područja Azije, Europe i Sjeverne … [više] about Ivančica ili margareta

grab biljka

Grab

Obični grab (lat. Carpinus betulus L.) je listopadno stablo iz porodice brezovki (Betulaceae), kojoj pripadaju i joha, breza i lijeska. Ima dubok i razgranat korijen, može narasti do 25 m u visinu te tvori gustu i razgranatu … [više] about Grab

maslina plod

Maslina

Maslina (lat. Olea europea L.), nalazi se u porodici maslinovki (Oleaaceae) ili maslina, a raste u obliku zimzelenog razgranatog grma ili stabla. U prosjeku može narasti od 3 do 13 m u visinu. Plodovi masline rastu na … [više] about Maslina

Jasmin

Jasmin (lat. Jasminum) je zimzelena grmolika biljka penjačica koja pripada porodici maslinovki (Oleaceae), odnosno maslina te rodu Jasminum. Jasmin ima dugu i tanku stabljiku koja može izrasti čak 5 m u visinu. Listovi se sastoje … [više] about Jasmin

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Footer

Kategorije: cvijeće, drveće, gljive, grmlje, industrijske biljke, povrće, sukulenti, ukrasno drveće, voće, začini, žitarice

Copyright © 2019–2023 • Mastermind • O nama • Sva prava pridržana.
hrvatski | srpski