Orah (lat. Juglans), biljka je iz porodice orahovki (Juglandaceae). Ime mu dolazi od izraza Jovis glans, što znači Jupiterov žir, a kod nas se nazivao “kraljevskim orahom” (Jupiter je italska verzija Zeusa, vladara svih bogova grčkoj u mitologiji).
Stablo može narasti od 25 do 40 m. Listovi oraha su aromatičnog mirisa, a kora stabla je srebrna. Cvjeta ženskim i muškim, neuglednim cvjetovima. Cijelo stablo je iznimno aromatično, posebnog slatkastog mirisa.
Plodovi oraha nalaze se u velikim zelenim sferama veličine do 5 cm. Unutar njih se nalazi tvrda ljuska u kojoj su položene ukusne sjemenke. Sjemenke oraha specifičnog su izgleda, u obliku mozga. Plodovi su bogati zdravim mastima, pogotovo omega-3 masnim kiselinama, te su vrlo ljekoviti, pogotovo za srce i mozak.
Srodne biljke
Sorte
Kod nas se najviše uzgaja američka sorta crni orah, a naša jedina autohtona vrsta je obični ili pitomi orah. Ovaj orah najviše se uzgaja zbog drva, vrlo je pogodan za obradu, stoga cijenjen u stolarstvu. Crni orah uzgaja se također zbog kvalitetnog drva, jer mu plodovi nisu jestivi, iako se često koriste za proizvodnju prirodnih lijekova, dok se sivi orah, također rasprostranjen na sjeveroistoku SAD-a, uzgaja kao ukrasna biljka. Orah koji najčešće jedemo je perzijski orah, a nekada se naziva i karpatskim orahom. Ima tanku ljusku i dobro podnosi umjerenu klimu, stoga je pogodan za uzgoj na ovim prostorima.
Sorte oraha koje se kod nas najviše uzgajaju na vinogradarskim područjima su:
- Rasna
- Šampion
- Tisa
- Šejn
A one koji se uzgajaju u kontinentalnoj zoni su:
- Gazenhajmski 139
- Gazenhajmski 251
Kod odabira sorti važno je uzeti u obzir vrijeme cvatnje, rodnost sorte i kvalitetu plodova, ali i podložnost obolijevanju i napadu insekata.
Uzgoj oraha zahtjeva mnogo vremena, jer da bi stablo postiglo svoju maksimalnu visinu treba proći bar desetak godina, a na puni urod čeka se i do 15 godina nakon sadnje. Ipak, jednom kada počne rađati, prinosi su mu veliki, a zahtjevi vrlo mali, stoga čak 90% uroda otpada na prihod.
Sadnja
Prije sadnje oraha potrebno je pripremiti tlo. Priprema je vrlo slična onoj za uzgoj jabuke. Zemlja se mora očistiti od korijenja i drvenastih dijelova, kako bi se spriječilo truljenje korijenja nanovo posađenih biljki. Zemlja se nakon toga ravna i postavlja odvoda drenaža, jer orah ne voli stajaću vodu. Zatim se pognoji i još jednom rigola na 80 cm dubine. Sadnja se obavlja u proljeće ili jesen, iako se jesenska sadnja više preporučuje kako bi se sadnice bolje primile i bolje izrasle u toj prvoj godini.
U nasade se sade sadnice, najbolje one koje nemaju krošnje. Dobro ih je prikratiti, a ranu premazati ilovačom. Sadnice se sade u razmacima 10×10 ili 5×5, ako se radi o manje bujnim sortama. Dobro je u iste nasade posaditi nekoliko sorti oraha radi bolje oplodnje ženskih cvjetova.
Stabla postižu veliku visinu pa se ne preporučuje sadnja u zatvorenim prostorima. Najčešće krase velike vrtove pošto zahtijevaju mnogo mjesta, a plodove oraha vole vjeverice i glodavci. Orah se može uzgajati i iz sjemena, ali taj proces je jako spor. Najbolje bi ih bilo za početak posaditi u loncu i ubrzo presaditi jer ne vole premještanja.
Tlo oko drveta oraha je sterilno i nije pogodno za uzgoj bilo koje drugo biljke oko njega. Korijenje ispušta posebne tvari koje sprečavaju rast drugih biljaka, a smetati im može i njihova krošnja.
Tlo
Orasi najbolje uspijevaju na dubokim i plodnim zemljištima, pa je najbolje zasaditi ih na aluvijalnim tlima, bogatima humusom. Uspijevat će i na glinovitim i kamenitim tlima. Ona mogu biti i kisela i alkalna, jer orasi podnose tla s pH vrijednosti od 6,5 do 7,5.
Za nasade je važno da su podignuti na propusnim tlima. Dobro je zasaditi ih na blagim padinama, odnosno na zemljištima gdje se uzgaja vinova loza. U našoj klimi, orah se može zasaditi na zemljištima do 1000 metara nadmorske visine.
Gnojidba
Redovita gnojidba pomoći će stablu da se obrani od bolesti, štetnika i mraza, da ostane dugovječno i da rodi brojnije i kvalitetnije plodove. Mlađe biljke trebaju više dušika, kojeg se u zemlju dodaje krajem svibnja i početkom lipnja, odnosno prije nego počine vegetacija. Prve godine dodaje se 100 g dušika po stablu, a svake sljedeće po dva puta više.
Organskim gnojivima trebaju se dodati mineralna, ali ne u prevelikoj dozi kako ne bi narušili strukturu tla. Nakon sadnje, uz NPK gnojivo, dobro je dodati i 30 kg stajskog gnojiva, samo što treba paziti da se ne stavlja blizu korjenova vrata, odnosno samog korijena.
Temperatura
Orah je vrlo prilagodljiv, pa se može saditi i u kontinentalnoj i u mediteranskoj klimi. Ipak, bolje prinos ima u toplijim krajevima. Jako dobro podnosi mraz, pa na korijenju gotovo nikad nema oštećenja od zime. Može izdržati do -10°C. Otvoreni muški cvjetovi mogu izdržati do -3°C, a plodovi od -2°C do -1°C.
Orasima za dobar razvoj treba i puno svjetla. U suprotnome mu se smanjuje rodnost, iako naraste u svoju punu veličinu.
Voda
Nasadima oraha treba oko 750 mm oborina. Ipak, kod nas su rijetko kada dobro raspoređene, što orahu treba, stoga ih u sušnijim razdobljima treba navodnjavati. U tom slučaju daje im se oko 50 mm vode svaki mjesec.
Uzgoj
Nasadi oraha bi se trebali održavati cijelo vrijeme, dokle god ih uzgajamo radi plodova. Treba održavati dobru strukturu tla i hranjivost. To postižemo redovitom gnojidbom i to mineralnim gnojivima. Prve dvije godine tlo bi se trebalo i navodnjavati. Prve godine dobro je postaviti oslonce za grane, koje se nakon nje mogu ukloniti. Druge godine treba dodati oko kilogram KAN gnojiva svakoj sadnici, a treće ručno okopati zemlju oko stabla, a strojno međuredove. Tako ćemo ih očistiti od korijenja i time zadržati vlagu u tlu. Svako proljeće se vrši pljevidba tla i prskanje otopinama algi.
Orezivanje
Rezidbom se uklanjaju sve suhe, oštećene ili polomljene grane. Također, moraju se odstraniti i guste primarne grane, na razmak do 90 cm, kao i one koje ranjavaju druge grane. U ljetnoj rezidbi odstranjuju se konkurentne grane. Nakon rezanje, sve rane moraju se premazati voćarskim voskom.
Navodnjavani nasadi daju veći prinos oraha, a i sama stabla izrastu kvalitetnija, jer se vodom hranjive tvari bolje prinose u druge dijelove biljke, a ne samo u list i korijen. Ipak, kod ovog postupka treba biti oprezan kako se ne bi uništila struktura tla. Zato je za nasade oraha najbolje navodnjavati po sistemu brazde.
Berba
Nakon što postigne svoju maksimalnu visinu, stablo oraha je jako rodno. Može roditi plodovima na jednom stablu do težine 70 kilograma. Berba može započeti nakon što orahova opna omekša i rasprsne se, a plodovi počnu sami ispadati. Budući da svi plodovi ne sazru u isto vrijeme, berba se mora provesti u nekoliko navrata. Kada se beru, plodovi se ruše s drveta te im se odmah ukloni kora. Ako orahe koristite za kiseljenje ili spravljanje likera, berite ih dok su još jako tvrdi i zeleni.
Berba se može provesti ručno ili pomoću tresača.
Zaštita od bolesti
Orahu od oboljenja najviše prijeti crna pjegavost, uzrokovana bakterijom. Na listovima se pojavljuju najprije bezbojne, zatim sive i na kraju crne pjege koje osuše lišće, ali ne uzrokuju njegovo otpadanje. Zaraza kasnije prelazi i na plodove. Mladi plodovi se osuše i otpadnu. Ako obole tek stariji plodovi, onda se na njima javljaju nekrotične površine. Bakterija dopre skroz do jezgre, koja najprije postane sluzava, a onda i sama pocrni. Borba protiv ove bolesti provodi se najprije sadnjom otpornih sorti i zdravih mladica, a ako se ipak pojavi, već u začetku treba skinuti i spaliti sve oboljelo lišće.
Osim crne pjegavosti, orasima prijeti i siva pjegavost lišća, koju uzrokuje gljivica. I ona se očituje na lišću i plodovima oraha. Nakon što list otpadne, gljivica na njemu može prezimiti i onda na proljeće ponovno napasti zdravu biljku. Bolest se sprječava ili uzgojem otpornih sorti ili tretiranjem fungicidima.
Ostale bolesti koje napadaju orah su trulež orahova ploda, rak oraha i truležnica žila, a štetnici koji prijete nasadima su orahov savijač, orahova muha i mala orahova uš.
Skladištenje
Nakon što se orasi poberu, potrebno je odvojiti zdrave plodove od crvljivih, pljesnivih i popucalih oraha, kako ih ne bi pokvarili. Neočišćeni orasi se skladište u suhoj, hladnoj i prozračnoj prostoriji. Temperatura mora biti od -1 do 1°C. Osušeni se mogu čuvati i u prozračim vrećicama. Budući da orasi sadrže veliki postotak masti, lako postanu užegli i zbog vlage ploda mogu razviti plijesan, ne mogu se čuvati duže od godine dana.
Očišćeni (i samljeveni) plodovi mogu se čuvati u zamrzivaču, ali isto ih se preporučuju potrošiti u nekoliko mjeseci do godine dana.
Upotreba
Orah je vrlo ljekoviti plod. Orasi se jedu i ukusni su u svim oblicima.
Ljekovitost
Bogat je zdravim masnim kiselinama, pogotovo omega-3 masnim kiselinama. Uz to sadrži razne antioksidanse, vitamine B, E i K, te minerale željezo, kalcij, magnezij, fosfor, cink, mangan i selen. Zbog svega toga dovoljno je dnevno konzumirati samo šaku oraha, kako bi se vaše zdravlje poboljšalo.
Prije svega, orasi štite od srčanih bolesti, jer sadrže alfa-linolenske kiseline. One štite od upale krvnih žila, smanjuju krvni tlak, a time i rizik od infarkta i ostalih bolesti krvožilnog sustava. Osim srca, orasi štite i zdravlje mozga. Poboljšavaju kognitivne sposobnosti, smanjuju rizik od moždanih oboljenja i općenitu utječu na normalnu funkciju organizma.
Budući da sadrži antioksidanse, štiti organizam od upala, infekcija, raznih oboljenja, ali i starenja. Masti iz oraha utječu na održavanje normalne razine inzulina u krvi, čime smanjuju rizik od dijabetesa tipa 2. Omega-3 masne kiseline smanjuju simptome depresije, stresa, ADHD-a. Također pomažu ukloniti nesanicu, pa se preporučuje pojesti pet oraha nakon večere, kako bi si osigurali miran san.
Orahovo ulje uvelike se koristi u njezi kože, najviše zbog velikih količina vitamina E, koje potiču stvaranje kolagena, a time osiguravaju čvrstoću i elastičnost kože, ublažavaju bore i usporavaju starenje kože.
Kuhinja
Jedu se sirovi ili kuhani, a često i u brojnim slasticama, kolačima i desertima. Bogati su uljima, a u kori su velike količine vitamina C. Od oraha je vrlo cijenjeno i ulje. Mlade plodove oraha možete koristiti i prije nego što im se razvije kora i tada se najčešće koriste za kiseljenje.
Jezgra oraha odličan je dodatak salatama, špinatu, mladom krumpiru, šparogama, grahu i cherry rajčicama. Odlično ide u jela s jabukama, bilo slanima, poput salate od jabuke i celera, ili slatkima, kao što je pita od jabuka ili savijača od jabuka. Orah se posipa na palačinke i slične deserte, a brašno od oraha u kolačima može zamijeniti i pšenično, od čega kolači postanu izdašniji i ukusniji.
Orahe možete dodati i hladnim juhama, pogotovo onima na bazi jogurta i voća, zatim voćnim salatama, pudinzima, sladoledi i mnogim drugim slasticama. Odlično se slaže s kavom, medom, rumom, čokoladom, šlagom, sušenim voćem, grožđicama i drugim orašastim plodovima. Od oraha se radi i med, liker orahovac i rakija od oraha.
Povijest
Stara poslovica kaže da su se u prapovijesti ljudi hranili žirevima, a bogovi orasima. Ovi plodovi spominju se još u Bibliji, što govori da je već dugo dio čovjekove prehrane. Orah je podrijetlom iz Azije, najvjerojatnije iz podnožja Himalaje, gdje i danas postoje čitave šume stabala oraha. U Europu su ga donijeli rimski legionari.
U prošlosti se dobivala smeđa boja od listova i kože plodova. Orahovo ulje koristilo se kao prirodno bojilo za tamnu kosu, a od drveta su se izrađivale čvrste puške. Orah se često sadi u blizini domaćih životinja i njihovih staništa jer njegov aromatični miris tjera muhe.
Danas se zna za 21 vrstu oraha. Uzgajaju se diljem svijeta, od jugoistočne Europe do Japana, od Kanade do juga Južne Amerike, osim u zemljama oko ekvatora.
Orašasto voće
Foto: Christoph Schütz / Pixabay
Odgovori