Uzgoj ječma je dosta čest na našim područjima, a najviše se upotrebljava za prehranu stoke. Riječ je o žitarici koja pripada porodici trava (Poaceae), a u svjetskoj proizvodnji žitarica nalazi se na petom mjestu.
Ječam (lat. Hordeum vulgare) ima primarni korijen i sekundarni žiličasti korijen slabe usisne sposobnosti. Budući da ima najslabije razvijen korijen od svih žitarica posebno je važno osigurati kvalitetnu površinu za njegov uzgoj. Šuplja stabljika ječma može narasti do 1,5 m u visinu i sklona je polijeganju, a ječam može razviti i nekoliko sekundarnih stabljika. Novije sorte razvijaju stabljike niže od jednog metra pa je takav ječam otporniji na polijeganje i pogodan je za gustu sjetvu.
List ječma se sastoji se od plojke i lisnog rukavca, što znači da je sličan listovima drugih žitarica. Kod ječma se u usjeku klasnog vretena mogu razviti jedan ili dva do tri manja zbijena klasa. Kod dvorednog ječma se u usjeku klasnog vretena razvije jedan klas na kojemu se s jedne strane nalazi jedan red zrna, a s druge drugi red. Plod ječma je zrno koje je slične građe kao i zrna ostalih žitarica. Sadrži do 75% ugljikohidrata, 15% bjelančevina, 5% celuloze, 3% mineralnih tvari i ulja.
Ječam ima najkraću vegetaciju od svih žitarica, a postoje jare, ozime i prijelazne forme ječma. Kod jarog ječma vegetacija traje 50 do 130 dana, a kod ozimog do 260 dana.
Srodne biljke
Vrste
Najpoznatije sorte ječma su:
- dvoredni, ozimi ili pivski ječam (najčešće se upotrebljava kao stočna hrana i u proizvodnji piva)
- višeredni ječam
- nepotpuni ječam
- prijelazni ječam
- labilni ječam
Sadnja
Budući da ječam ima slabije razvijen korijen u odnosu na druge žitarice, ne podnosi kisela tla i tla slabije kvalitete. Sjetvu na takvim tlima treba izbjegavati ili im popraviti kvalitetu. Za uzgoj ječma pogodna su tla na kojima nema podzemnih voda i u kojima se ne zadržava višak oborinskih voda. Najbolja su tla pH-vrijednosti 6,5 do 7,2.
Ječam se uzgaja u plodoredu, a ako ga planirate uzgajati kao monokulturu, postoji veća mogućnost od pojave raznih bolesti. Osim toga, prinos će također biti niži. Najbolji predusjevi za ječam su hibridi kukuruza, uljana repica, suncokret i zrnate mahunarke. Uzgoj će biti najuspješniji ako se ječam sije nakon krumpira, šećerne repe, graha, graška ili soje.
Prije sjetve treba obaviti osnovnu obradu tla. Obrada se provodi dva do tri tjedna prije sjetve, a tlo se ore na dubinu od 15 cm. Ako je riječ o teškom tlu na kojem ima dosta vode, potrebno ga je obraditi i podrivačem. Od čega će se sastojati osnovna obrada tla ovisi o tome nalazi li se na parceli rana ili kasna pretkultura. Nakon uklanjanja ranih pretkultura sa zemljišta obično se obavljaju dva oranja. Pliće oranje se obavlja odmah po uklanjanju pretkultura, a osnovno, duboko oranje na 25 cm obavlja se dva do tri tjedna prije same sjetve. Pritom se obavlja i zaoravanje mineralnih gnojiva.
Ječam se može gnojiti raznim organskim gnojivima, poput stajskog gnojiva, komposta i slično.
Dopunska priprema tla drljačom, rotodrljačom, tanjuračom ili sjetvospremačem obavlja se kako bi se postigao usitnjeni površinski sjetveni sloj tla i mrvičasta struktura.
Ječam se sije početkom listopada. Sjetva se obavlja sijačicama, na dubinu od 3 do 5 cm. Međuredni razmak bi trebao iznositi od 8 do 10 cm. Izbor sorte za uzgoj ovisi o namjeni ječma. Ako se ječam uzgaja za proizvodnju piva, u tom se slučaju bira dvoredni ječam jer on ujednačenija zrna. Za prehranu stoke uzgaja se četveroredac ili šesteroredac. Za sjetvu se preporučuje koristiti deklarirano krupnije sjeme.
Uzgoj
Ječam nema velike zahtjeve prema vlazi i toplini. Budući da rano počinje i ranije završava s vegetacijom, a dobro koristi zimsku vodu, ima nešto veću otpornost na sušu. Na manjak vode je osjetljiv jedino u fazi nalijevanja zrna. Klijati može pri temperaturi od 1 do 2 °C, a optimalna temperatura za rast biljaka iznosi 15°C. Nakon što prođe proces kaljenja, ječam može podnijeti i niske temperature do -20°C.
U povoljnim uvjetima će niknuti za 5 do 6 dana nakon sjetve. Nicanje bi se moglo usporiti ako nakon sjetve dođe do naglog pada temperatura. Do busanja dolazi otprilike 20 dana nakon nicanja, a vlatanje nastupa 25 do 35 dana od nicanja. Do klasanja dolazi 30 do 75 dana poslije nicanja, a cvatnja i oplodnja se odvijaju prije toga. Mliječna zrioba nastupa otprilike dva tjedna nakon cvjetanja i biljke su tada još uvijek zelene, osim donjeg lišća koje poprimi žutu boju. Do voštane zriobe dolazi 30 do 35 dana nakon klasanja i tada cijele biljke postanu žure. Faza pune zriobe nastupa kada se vegetativni dijelovi ječma krenu sušiti i odumirati, a zrno postane tvrdo.
Usjev ječma treba zaštiti od korova jer on može utjecati na prinos i kvalitetu. Iako mogu niknuti i pri niskim temperaturama, dok su usjevi još slabo razvijeni, većini korova su za razvoj ipak potrebne više temperature. Za suzbijanje korova u žitnim usjevima koriste se zemljišni herbicidi, i to prije nicanja. Njih je moguće primjenjivati i nakon sjetve, tako da se tretira nadzemni dio biljke, odnosno korovi oko nje. Obično pojave nakon sjetve i traju sve do kasnog proljeća. Na korove posebno treba paziti u fazi busanja jer tada mogu utjecati na smanjenje uroda.
Usjev treba prihraniti gnojnicom odmah nakon zime, dok je još u fazi busanja. Ako je to neophodno, kasnije se obavlja i druga prihrana. Količina potrebne gnojnice za jednu prihranu iznosi oko 11 t/ha, a ako će se za prihranu koristiti kruto gnojivo potrebno je do 15 t/ha. Kako hranjiva ne bi ishlapila, prihrana se obavlja u noćnim satima ili rano ujutro.
Zaštita od bolesti
Uzgoj ječma mogu ugroziti štetnici, pa se preporučuje redovito primjenjivati sredstva za zaštitu bilja. Najveći štetnik je žitni balac ili lema. Štetu u drugoj polovici svibnja ili početkom lipnja, još dok je ličinka. Žitni balac može nanijeti veliku štetu pa je važno redovito kontrolirati usjeve. U tu se svrhu koriste registrirani insekticidi na našim područjima, kao na primjer deltametrin, alfacipermetrin, lambda cihalotrin i bensultap.
Tijekom ranog proljeća ili u jesen može doći i do pojave nekoliko različitih bolesti ječma od kojih se posebno izdvajaju mrežasta pjegavost i siva pjegavost ječma.
Siva pjegavost ječma manifestira se u obliku sivkastih ovalnih pjega, obrubljenih rubovima tamnosmeđe boje. Pjege se pojavljuju na listovima, a s vremenom se krenu širiti i spajati pa se listovi na kraju osuše. Razvoju bolesti pogoduju temperature od 12 do 14°C i visoka vlažnost zraka (oko 90%).
Mrežastu pjegavost ječma možemo prepoznati po dugim,tamnim i mrežastim pjegama koje se pojave na listovima. Bolest se javlja tijekom hladnijih razdoblja, kada se temperature kreću oko 8°C. Prvi simptomi se mogu uočiti odmah po završetku faze busanja, a bolest se može javiti kao posljedica viška vlage, neodgovarajuće pH vrijednosti tla ili zbog ostataka herbicida.
Kod uzgoja ječma može doći i do pojave patogena koji uzrokuje sušenje listova i stabljike. Bolest je u Hrvatskoj prvi put zabilježena 2005. godine u Novoj Gradiški, a simptomi uključuju pojavu sitnih smeđih pjega koje su okružene žutim dijelovima, a u sredini su tamnije. Za suzbijanje patogena koriste se fungicidi na bazi tebukonazola.
Žetva
Žetvu ječma treba obaviti čim vlaga zrna padne ispod 14%. Nekad može doći do neravnomjernog sazrijevanja, osobito kod jarog ječma, pa je potrebno pričekati da zrna većine biljaka postignu punu zriobu. Žetva se obavlja kombajnima koji moraju biti dobro podešeni. Položaj vitla, brzina kombajna i brzina okretaja se prilagođavaju stanju usjeva.
Ako se žetva obavi dok zrna imaju visok postotak vlage, potrebno ih je sušiti, a to dovodi do dodatnih problema kod skladištenja i čuvanja, odnosno do povećanja troškova. Kako bi se to izbjeglo, žetvu treba obaviti na vrijeme. Ovo je posebno važno ako se radi o ječmu uzgojenom za proizvodnju piva.
Prostor u kojem će se skladištiti ječam treba dobro očistiti od ostataka prethodnih kultura, kao i od svih nametnika. Skladišta bi trebala biti građevinski ispravna, tako da u njih ne mogu ulaziti ptice ni glodavci. Budući da vlaga može dovesti do razvoja gljivica, skladište treba biti dobro izolirano kako bi se spriječilo nakupljanje vode.
Prije skladištenja također treba dobro pregledati ječam kako na zrnima ne bi bilo nekih kukaca. Nakon skladištenja, potrebno je redovito provjeravati temperaturu i stupanj vlage jer i manja prekoračenja mogu dovesti do razvoja grinja, gljivica i kukaca. Preporučena temperatura je 20°C, a vlažnost zraka 13%. Također se preporučuje provjetriti skladište tijekom suhih razdoblja.
Ječam u kuhinji
Iako će većina na spomen ječma prvo pomisliti na pivo, ječam se upotrebljava i u kulinarstvu. Budući da je riječ o jednoj od ukusnijih žitarica, koja je također vrlo prilagodljiva, ječam se lako može kombinirati u slanim i slatkim jelima.
Uglavnom se koristi kod pripreme variva, ali može se i pirjati i pripremati kao rižoto, ali i kao salata. Dobro se slaže s mahunama, grahom, gljivama, repom, porilukom, kiselim kupusom te raznim drugim povrćem, pa čak i s voćem.
Dobar je dodatak jogurtu, uz suho ili svježe voće, a sve se češće u obliku pahuljica upotrebljava za pripremu doručka. Može se koristiti za pripremu juhe ili kao zamjena za rižu.
Pržena i sitno mljevena zrnca ječma upotrebljavaju se kao zdrava alternativa kavi. Od ječma se radi i brašno s kojim se mogu pripremati peciva, kolači i kruh. Još jedan od poznatijih proizvoda nastalih od ove žitarice je i ječmena kaša. Ječmena kaša se priprema tako da se voda i ječam kuhaju sat vremena u omjeru 3:1.
Ljekovita svojstva
U 100 grama ječma nalazi se nešto više od 350 kalorija. Ječam sadrži nezasićene masne kiseline te vitamine A, E, D i vitamin B12, koji se inače rijetko nalazi u biljkama. Sadrži i vitamin B5, odnosno pantotensku kiselinu koja je važna za pravilan rad spolnih hormona i stvaranje eritrocita, a pomaže i kod reumatoidnog artritisa. Od minerala sadrži cink, željezo, magnezij, jod, kalij, kobalt i fosfor.
Ječam sadrži veliku količinu vlakana i lako je probavljiva žitarica. Redovitom konzumacijom možemo poboljšati probavu i održati dobru ravnotežu crijevne flore. Za ječam se često kaže da u proljeće čisti tijelo, a zimi ga grije.
Pomaže u smanjenju razine kolesterola u krvi, a zbog velike količine niacina ima dobar utjecaj na zdravlje srca i krvnih žila.
Ječam sadrži i fitonutrijent lignan za koji su njemački znanstvenici otkrili da sprječava rizik od pojave karcinoma. Smatra se posebno dobrim za prevenciju raka dojke i prostate.
Mladi listovi ječma se upotrebljavaju kao učinkovito sredstvo za detoksifikaciju, a njihovom konzumacijom je moguće smanjiti kolesterola i šećera u krvi. Smatra se kako su dobri i za obnavljanje organizma i usporavanje starenja.
Povijest
Postoje pisani podaci koji svjedoče o tome da se ječam još prije 10.000 godina uzgajao na području jugoistočne Azije i Etiopije. Uzgajao se uglavnom za prehranu ljudi i stoke, ali se koristio i za proizvodnju alkoholnih pića te ječmene vode koja se nekada koristila u medicinske svrhe. Zanimljivo je spomenuti da postoji recept za ječmeno vino koji potječe iz Babilona i datira iz 2.800 godine prije Krista. Osim vina, u Babilonu se od ječma radilo i pivo i kaša. Sumeranima je služio kao hrana, ali i kao sredstvo plaćanja.
U antičkoj Grčkoj je ova žitarica bila jedan od glavnih sastojaka u pripremi kruha koji su konzumirali atletičari i borci. Smatralo se kako sadrži sve nutrijente koji su potrebni borcima i atletičarima kako bi imali dovoljno snage, pa je bio jako cijenjen i dosta često korišten. Bio je važna namirnica i gladijatorima, a s obzirom na to da su ga dosta često konzumirali, nazivali su ih “horderaiima” – oni koji jedu ječam.
Ova žitarica je bila jako cijenjena i u drevnoj Kini, gdje su je smatrali simbolom muške zrelosti. Ječam je bio važna namirnica u srednjem vijeku i tada se upotrebljavao u prženom obliku. Pšenica je u to vrijeme bila jako skuša pa su Europljani za pripremu kruha koristili ječam i raž.
Španjolci su ječam u 16. stoljeću donijeli na područje Južne Amerike, a u Sjevernu Ameriku je stigao zahvaljujući Englezima i Nizozemcima.
Danas su najveći proizvođači ječma Kanada, SAD, Njemačka, Španjolska, Rusija i Francuska, a najviše se uzgaja za stočnu hranu jer ima veliku hranjivu vrijednost. Za prehranu stoke se koristi kao prekrupa i najčešće se miješa s drugim zrnatim kulturama.
Osim toga, koristi se i u proizvodnji piva i drugih alkoholnih pića kojima daje slatkoću. Ječmeni slad se upotrebljava i u proizvodnji kvasca i škroba te u pekarskoj i tekstilnoj industriji, a odličan je i kao zamjena za šećer.
Foto: PixelAnarchy / Pixabay
Odgovori