Kukuruz (lat. Zea mays) je jednogodišnja biljka iz porodice trava (Poaceae). Stabljika kukuruza može biti visoko preko 2 m i na njemu se nalaze muški i ženski cvjetovi. Korijen biljke je žiličast, a plod se javlja u obliku klipa sa žutim ili bijelim zrnjem.
Vrijeme vegetacije kukuruza ovisi o nekoliko različitih čimbenika, poput sorte i uvjeta uzgoja, a prema dužini vegetacije dijeli se na rani, srednje rani i kasni kukuruz. Kod ranog kukuruza vegetacija traje od 90 do 110 dana, kod srednje ranog od 120 do 135, a kod kasnog od 135 do 145 dana.
Kukuruz se uzgaja zbog zrna, a danas se prerađuje u više do 500 prerađevina. Upotrebljava se u prehrambenoj, farmaceutskoj, kozmetičkoj, tekstilnoj i kemijskoj industriji, a koristi se i kao hrana za stoku. Jedan je od većih izvora šećera od kojih se rade razni sokovi i slatkiši, a iz svega navedenog je jasno da uzgoj kukuruza ima veliki ekonomski značaj.
Srodne biljke
Vrste
Kod nas se za uzgoj koristi nekoliko vrsta i podvrsta kukuruza, a najpoznatije su:
Šećerac – rana vrsta koja ima izraženo svojstvo stvaranja više klipova po biljci. Zrna imaju smežuranu površinu, a osim različitih oblika škroba sadrže i dekstrine koji im daju sladak okus.
Zuban – zrna ovog kukuruza u zrelom stanju imaju jedno udubljenje u kruni pa su izgledom slični konjskim zubima. Zrna su u većini slučajeva bijela ili žuta, a mogu biti i crvenkaste boje. Na jednoj biljci se uglavnom pojavi jedan klip, a na njemu se nalazi 16 do 20 redova zrna.
Poluzuban – ovaj kukuruz ima manje izraženo udubljenje na vrhu zrna i sadrži više endosperma.
Kokičar – ima ekstremno tvrda zrna koja mogu biti bijele, crvene, ljubičaste ili žute boje. Kukuruz kokičar se prema obliku zrna dijeli na biserasti, kod kojeg je zrno jako sjajno i okruglo, te rižasti, koji ima šiljasto zrno.
Tvrdunac – ima okruglo-ovalna, tvrda i sjajna zrna. Zrna mogu biti bijele, crvene, žute, narančaste ili ljubičaste boje. Klipovi su različite dužine, a mogu biti konusnog ili cilindričnog oblika. Na jednoj stabljici nastanu dva ili više klipova. Budući da se na svakom od njih najčešće nalazi po osam redova zrna, ovi kukuruzi se još nazivaju i osmacima.
Mekunac – upotrebljava se za proizvodnju alkohola, a veličina i oblik klipova i zrnja su kod ove vrste raznovrsni.
Škrobni šećerac – za razliku od zrna kukuruza šećerca, kod ove je vrste većina donjeg dijela zrna brašnaste građe, a vršni dio je isti kao i kod šećerca.
Voštanac – zrna ovog kukuruza strukturom i oblikom podsjećaju na zrna kukuruza tvrdunca, ali nisu sjajna. Vanjski dio zrna izgledom podsjeća na vosak.
Sadnja
Za uzgoj kukuruza pogodna su duboka, strukturna i plodna tla s dobrim zračnim, vodnim i toplinskim režimom. Uglavnom su to černozemi i aluvijalna tla. Kukuruzu nikako ne odgovaraju teška i slabo propusna tla. Na takvim neprikladnim tlima može se sijati jedino ako se ona prije toga dobro obrade i pripreme za uzgoj. Ne odgovaraju mu ni jako kisela tla, pa je sjetvu najbolje obaviti na slabo kiselim tlima ili onima neutralne pH-vrijednosti.
Prije sjetve treba obaviti osnovno obradu tla, a ona se vrši tijekom kasnog ljeta ili u ranu jesen. Tlo se ore na dubinu od 30 cm kako bi se razbio nepropusni sloj, a zatim se rahli i miješa kako bi bilo što prozračnije i toplije.
Ako se kukuruz sadi nakon kultura koje iza kojih ostaju veliki ostaci na zemljištu, tada se zaorava 100 – 150 kg/ha uree. Za dobar rast biljaka obavlja se i startna gnojidba, koja se vrši zajedno sa sjetvom, tako da se uz sjeme raspršuje i gnoj. U ovu svrhu se koriste NPK gnojiva uz veći udio fosfora, a ponekad i ona koja već sadrže insekticid za zaštitu od štetnika iz zemlje.
Treba naglasiti da zbog startne gnojidbe sjetve teče sporije, pa se zbog toga često izbjegava.
Količina sjemena potrebnog za sjetvu izračunava se prema čistoći i klijavosti sjemena. Sjetva se obavlja u drugoj polovici travnja, ovisno o klimi područja u kojem se podiže nasad. Ako vremenski uvjeti u spomenutom razdoblju nisu povoljni, sjetva se odgađa do trenutka kada temperatura sjetvenog sloja tla dosegne 10°C.
Sjeme se na većim površinama sije sijačicama, tako da među redovima bude najmanje 70 cm razmaka.
Uzgoj
Sjeme kukuruza klija na temperaturi od oko 8°C. Za rast mladih biljaka temperatura tla bi trebala biti iznad 10°C, a temperatura zraka iznad 13°C. Ako se dogodi da je proljeće hladnije od uobičajenog pa su temperature nešto niže, kukuruz će prestati s rastom.
Biljke propadaju pri temperaturi od -1°C, ali njihova otpornost na hladnoću može se povećati dohranom kalijem i fosforom. Niske temperature tijekom jeseni mogu usporiti sazrijevanje.
S druge strane, kukuruz je dosta otporan na visoke temperature pa može klijati na temperaturama do 35°C. Optimalne temperature za razvoj podzemnog dijela kukuruza su od 23 do 25°C, a za nadzemni dio od 20 do 28°C.
Održavanje
Za dobar razvoj kukuruza važna je i odgovarajuća količina vode. Kukuruz treba vodu u svim fazama rasta i razvoja, a zahtjevi za vodom posebno rastu u vrijeme vegetacije. Biljke najviše vode trebaju prije metličanja, zatim za vrijeme oplodnje i u početku nalijevanja zrna. Ako u tom razdoblju vlada suša, nasade bi trebalo navodnjavati.
Tlo na kojem raste kukuruz treba povremeno obrađivati kako bi se razbila pokorica i uništio korov dok je još u fazi nastajanja. Ovo je posebno važno obavljati na teškim tlima, nakon razdoblja pojačane vlažnosti. Dubina obrade tla ovisi o tome u kojoj je fazi rasta kukuruz. Tlo se obrađuje na 10 do 15 cm udaljenosti od pojedine biljke kako ne bi došlo do oštećenja.
Važno je redovito suzbijati korov, međurednom kultivacijom ili herbicidima, jer on vrlo dobro uspijeva oko kukuruza.
Nasade kukuruza treba i prihranjivati, osobito ako nije obavljena startna gnojidba ili ako se na biljkama mogu uočiti posljedice nedostatka hranjivih tvari. Prva prihrana se obavlja onda kada biljke razviju tri do pet listova, a druga kada budu imale sedam do devet listova i ona se može obaviti istovremeno s međurednom kultivacijom. Za prihranjivanje se koriste urea, KAN ili kompleksna gnojiva, ali u svakom slučaju s većim sadržajem dušika.
Zaštita od bolesti
Štetnici koji mogu uzrokovati značajniju štetu na nasadima kukuruza su žičnjaci, zlatica i kukuruzni moljac.
Žičnjaci napadaju sjeme kukuruza dok još klija i tako uništavaju mlade biljke. Suzbija ih se dodavanjem insekticida u tlo ili sadnjom hibrida kukuruza čije je sjeme tretirano insekticidom.
Kukuruzna zlatica se hrani korijenom ove biljke početkom proljeća, a kasnije i lišćem i zrnjem, što znači da nanosi štetu cijeloj biljci. Tek su početkom 2000-ih godina zabilježene značajnije štete koje je uzrokovao ovaj štetnik. Kukuruzna zlatica se može spriječiti poštivanjem plodoreda, a za suzbijanje se koristi i kemijska zaštita.
Kukuruzni moljac napada sve dijelove biljke i smanjuje čvrstoću kukuruza pa dolazi do loma biljaka. Za suzbijanje se uglavnom koriste preventivne mjere, za uzgoj se koriste otporne sorte i primjenjuju se odgovarajuće agrotehničke i mehaničke mjere. U krajnjem slučaju, za suzbijanje kukuruznog moljca mogu se koristiti i biološka i kemijska sredstva.
Žetva
Žetva kukuruza se obavlja onda kada su zrna posve zrela. Žetvu treba obaviti što prije, kako ne bi došlo do smanjenja prinosa. Naime, što duže kukuruz ostane na parcelama, veća je mogućnost da će ga uništiti glodavci, ptice i divlje životinje. Kukuruz se može brati tako da se trgaju klipovi ili da se odmah odvaja zrno. Klipovi se beru kada vlažnost zrna padne ispod 30%, a kukuruz u zrnu se bere žitnim kombajnima koji su posebno podešeni za tu svrhu.
Kukuruz u kuhinji
Način na koji ćemo pripremati kukuruz ovisi o vrsti i svježini plodova. Mlade i svježe klipove kukuruza najbolje je odmah kuhati, a jednako su ukusni i ako ih ispečemo na vatri ili u pećnici. Za pečenje u pećnici, klipove prvo treba oguliti, zatim se zrna premažu maslacem, prekriju aluminijskom folijom i peku u pećnici desetak minuta na 220 stupnjeva. Kukuruz se može peći i na roštilju, ali prije toga ga neko vrijeme treba namakati u vodi kako prilikom pečenja ne bi izgubio previše vode.
Kukuruzna zrna odvojena od klipa odličan su dodatak raznim jelima, od priloga do glavnih jela. Meksička kuhinja je osobito prepuna recepata u kojima je kukuruz jedan od sastojaka. Kod nas se zrna kukuruza ponekad dodaju varivima, salatama ili se poslužuju s povrćem.
Kod nas je nešto popularnije jelo s kukuruzom palenta ili žganci, odnosno kukuruzna krupica. Kukuruzna krupica se može pripremati kao prilog ili kao glavno jelo. Najčešće se jede u kombinaciji s mlijekom, jogurtom ili “začinjena” maslacem.
Kukuruz se upotrebljava i za proizvodnju brašna i kukuruznog škroba. Brašno se može koristiti u pripremi kruha i kolača, a kukuruzni škrob se upotrebljava za zgušnjavanje umaka ili kod pripreme raznih slastica.
Ljekovita svojstva
Kukuruz nema neka osobita ljekovita svojstva, ali kao i svaka druga biljka ima određenu nutritivnu vrijednost. Bogat je vlaknima i vitaminima B skupine. Zbog njegovog sastava pripisuju mu se protuupalna svojstva. Sadrži i karotenoide i fenole, stoga pomaže u smanjenju rizika od nastanka raka pluća i debelog crijeva te općenito štiti zdravlje probavnog sustava.
Kukuruz sadrži i minerale fosfor, kalij i magnezij pa je dobar za kosti i mišiće. U kineskoj narodnoj medicini se upotrebljavao u liječenju žutice, hepatitisa i žučnog kamenca, a kukuruzna komušina se koristila za sprječavanje proljeva kod djece.
Od kukuruza se radi kukuruzno brašno, koje se upotrebljava za ublažavanje opekotina te upala i otečenosti na koži. Nekada se kukuruzno brašno kuhalo u mlijeku pa stavljalo na kožu u obliku obloga. U kombinaciji s ricinusovim uljem može se nanositi na kožu kako bi se poboljšao njen izgled.
Povijest
Kukuruz je porijeklom iz Srednje Amerike, a arheološki nalazi pokazuju da se konzumirao još 4.500 godina prije Krista. Uzgajali su ga Asteci i Maje, a kasnije se uzgoj proširio i na Sjevernu i Južnu Ameriku. Nakon otkrića Novog svijeta vrlo brzo se proširio Europom i postao dio svakodnevne prehrane ljudi.
Prema nekim izvorima, kukuruz je u Europu stigao 1493. godine, dok se na drugim mjestima navodi kako se to dogodilo tek 1535. godine. Nakon Europe, proširio se i po Bliskom, a zatim i Dalekom istoku. Na naše je prostore stigao u 16. stoljeću. Danas je kukuruz jedna od najvažnijih kultura koja se uzgaja, ne samo kod nas nego širom svijeta.
Koliko je rasprostranjen i važan u našoj kulturi i povijesti govori činjenica da za njega postoji veliki broj sinonima u hrvatskom jeziku. Osim toga, nakon osamostaljenja Hrvatske i uvođenja nove valute, na naličje kovanice od jedne lipe stavljen je kukuruz.
Foto: Anrita1705 / Pixabay
Odgovori