Lovor (lat. Laurus nobilis) je višegodišnja drvenasta biljka iz porodice Lauraceae (lovora). Raste u obliku grma, a može doseći visinu od čak 10 – 15 m. Listovi lovora dugi su 8 -12 cm, a široki 3 – 5 cm. Duguljastog su oblika i zašiljeni su na vrhu, a lice i naličje su različitog izgleda. Sitni cvjetovi lovora su prljavobijele do žute boje, a plod je ovalna koštunica crne boje. Nastaje oplodnjom iz jednog cvijeta i sadrži samo jednu sjemenku.
Ova biljka je najrasprostranjenija na području Mediterana, a njen latinski naziv potječe od riječi laurus – hvaljen i nobilis – plemenit. Listovi lovora često se dodaju raznim jelima kako bi se obogatio njihov okus.
Osim kao začin, lovor je popularan i zbog svojih ljekovitih te dekorativnih svojstava. Poprilično dobro podnosi rezidbu i može se koristiti za živice pa ga često možemo vidjeti u dvorištima različitih ugostiteljskih objekata i privatnih kuća.
Uvjeti sadnje: dobro drenirano i propusno zemljište
Način razmnožavanja: sjemenom ili reznicama
Vrijeme cvatnje: travanj – svibanj
Visina: do 10 m
Upotreba: dekorativne, kulinarske i medicinske svrhe
Sadnja lovora
Lovor je mediteranska biljna vrsta koja najbolje uspijeva na mjestima do 400 m nadmorske visine, a bitan uvjet za njegov rast je i temperatura. Odgovaraju mu sunčani položaji, ali tijekom ljetnih dana bi trebao biti zaštićen od prevelike količine izravne sunčeve svjetlosti pa mu je potrebno osigurati sjenu.
U zimskim mjesecima može podnijeti temperature do -6°C.
Idealno tlo za sadnju lovora je drenirano i dobro propusno zemljište. Može se razmnožavati sjemenom ili vegetativno, odnosno pomoću reznica. Ako već imate zasađen lovor, sjeme možete prikupiti tijekom jeseni. U slučaju da planirate kupiti sjeme, potrebno ga je dan prije sjetve potopiti u toplu vodu. Kod vegetativnog načina razmnožavanja, reznice se s matičnih biljaka uzimaju krajem ljeta.
S obzirom na to da je lovor dosta popularan, mnogi ga žele uzgajati i u područjima s hladnijom kontinentalnom klimom. U tim je područjima moguć samo uzgoj u lončanicama jer se lovor za vrijeme hladnih zimskih mjeseci mora unijeti u zatvoren prostor kako ne bi smrznuo.
Za uzgoj lovora u lončanicama prvo je potrebno odabrati posudu pravih dimenzija. Ako je biljka kupljena, posuda u kojoj će se uzgajati mora biti veća od prethodne u kojoj se biljka nalazila. Međutim, kako bi se omogućio pravilan rast i razvoj korijena i nadzemnog dijela biljke treba paziti da posuda ne bude ni prevelika.
Za sadnju lovora najbolje je koristiti gotovi supstrat za mediteranske biljke koji osigurava dobar vodo-zračni režim i neutralne je reakcije. Supstrat bi trebao sadržavati više kamenčića ili kokosovih vlakana, a kako bi se poboljšala prozračnost, može se dodati i agroperlit.
Uzgoj lovora
Kako bi lovor sačuvao bujnost, potrebno ga je prihranjivati, a u tu se svrhu koriste sporootapajuća gnojivima. Količina ovisi o veličini biljke. U slučaju da se lovor više godina uzgaja u istoj posudi, na početku vegetacije biljci se dodaje gnojivo s više dušika, dok se na kraju vegetacije dodaje gnojivo s većim udjelom kalija kako bi se biljka bolje pripremila za zimu.
Lovor je potrebno i redovito zalijevati. Redovito zalijevanje pomaže pravilnom razvoju korijena koji u takvim uvjetima raste dovoljno duboko i razgranato da biljci pruža stabilnost. Između zalijevanja je potrebno pustiti da se tlo ili supstrat osuši jer biljka neće uspijevati u previše vlažnom supstratu ili tlu.
Lovor se u kontinentalnim područjima tijekom zimskih mjeseci mora držati u prostorijama u kojima temperatura ne pada ispod -6°C.
Tijekom veljače se obavlja rezidba biljke, ali treba znati da lovor zaista sporo raste pa kod rezidbe treba biti oprezan. Nakon rezidbe je preporučljivo primijeniti stimulator rasta kako bi se ublažio stres koji je lovor doživio nakon rezidbe.
Bolesti i štetnici
Uspješan uzgoj lovora mogu narušiti lovorove muhe, tripsi i lovorove štitaste uši. Kako bi lovor zadržao zdrav izgled i sjajno lišće, potrebno je tijekom zime primijeniti tretman mineralnim uljem, a u fazi vegetacije i nekoliko tretmana insekticidima.
Berba i sušenje lovora
Lišće lovora može se brati tijekom cijele godine. Možete ga i sušiti, ali za sušenje se koristi samo lišće koje je skupljeno tijekom ljeta. Osušene listove lovora treba držati u staklenkama koje će ih zaštititi od svjetlosti i zraka, ali ne bi ih trebalo držati više od godinu dana jer dužim stajanjem gube okus.
Upotreba lovora
Listovi lovora su vrlo aromatični i imaju ljut, gorak i jak okus. U svježim listovima nalaze se vitamini A i C te vitamine B kompleksa. Od minerala su zastupljeni mangan, kalcij, selenij, željezo, magnezij i cink.
Lovor sadrži 1-3% eteričnog ulja koji se sastoji od cineola, eugenola, seskviterpena, trijeslovine i gorkih tvari. Sušeni lovor sadrži eterično ulje čiji sastav čine miristinska kiselina, seskviterpeni te terpeni cineol, citral i terpineol.
Ljekovita svojstva lovora
Lovorovo lišće zahvaljujući svog bogatom kemijskom sastavu ima širok spektar ljekovitih svojstava:
- pomaže kod problema s nadutošću i probavom
- umiruje rad želuca
- potiče apetit i lučenje probavnih sokova
- pomaže kod bolesti dišnog sustava (kod bronhitisa, jakog kašlja ili infekcije dišnih puteva preporučuje se korištenje obloga koji se potapaju u vodu u kojoj se kuhao lovor)
- ublažava stres i nervozu
- pomaže kod menstrualnih problema (listovi lovora mogu ublažiti menstrualne bolove, ali i potaknuti normalnu i redovitu menstruaciju)
- stimulira imunološki sustav
- djeluje antigljivično i antiseptično (sprječava rast bakterija i štiti rane od infekcija)
Čaj od lovora priprema se tako da se jedna žlica svježeg ili sušenog usitnjenog lovorovog lista prelije s 2 dl ključale vode. Čaj se nakon toga poklopljen ostavlja pola sata pa se zatim procijedi i pije. Dnevno je potrebno piti jednu do dvije šalice čaja od lovora, prije jela. Nakon mjesec dana je potrebno napraviti pauzu.
S obzirom na to da lovor ima dosta aromatične listove, može se koristiti i kao repelent protiv insekata.
Lovor u kuhinji
U kulinarstvu se svježe i sušeno lišće lovora koristi za pripremu različitih jela. Svježi list je bolje koristiti u desertima kod kojih se želi dobiti aromatičniji okus, kao npr. u sorbetu s citrusima, dok se sušeni lovor odlično slaže s brojnim namirnicama. Ako list lovora ne otpušta nikakav miris ni kada ga presavijete ili slomite, znači da više nije dobar za uporabu.
Lovor je nezaobilazan začin u mediteranskoj kuhinji za koju je poznato da se ubraja u zdrav način prehrane. Može se koristiti uz morske plodove poput kozica, ali i uz jela s palentom, razne namaze, puretinu, janjetinu te variva i juha.
Posebnu aromu pruža marinadama za ribu, meso ili perad. Kratko se prokuha u marinadi, a nakon toga se namirnica dodaje u marinadu ili njome prelijeva.
Listovi lovora dodaju se i u staklenke u kojima se čuva zimnica, a kad su u pitanju ostali začini, dobro se slaže s peršinom i majčinom dušicom.
Zanimljivosti
Lovor su osobito štovali Grci i Rimljani. U Grčkoj su se pobjednici na godišnjem atletskom natjecanju koje se održavalo u čast boga Apolona kitili lovorovim vijencem, a u rimskoj je kulturi ova biljka bila simbol pobjede.
Prema jednom od grčkih mitova, nimfa Dafne se pretvorila u stablo lovora kako bi pobjegla od Apolona.
Foto: ivabalk / Pixabay
Odgovori