• Skip to secondary menu
  • Skip to main content
  • Skip to footer

VRTLARICA

digitalna enciklopedija biljaka

  • Biljke
  • Vrste
  • Porodice
  • Zimnica
peršin

Peršin

Objavljeno: 14.05.2020.
Vrsta: Povrće

  • 1 Vrste
  • 2 Sadnja
  • 3 Uzgoj
  • 4 Zaštita od bolesti
  • 5 Berba
  • 6 Peršin u kuhinji
  • 7 Ljekovitost
  • 8 Povijest

Uzgoj peršina je jako popularan na našim područjima zahvaljujući tome što se često koristi u jelima, a i vrlo lako ga je uzgojiti. Peršin je dvogodišnja kultura iz porodice štitarki (Apiaceae). U prvoj godini uzgoja stvara korijen i lišće, a nakon čuvanja preko zime, u drugoj godini iz posađenog korijena razvija cvjetnu stabljiku. Korijen gubi na vrijednosti čim biljka krene razvijati generativne organe.

Vrste

Postoji više vrsta peršina, a neke od njih su:

  • kovrčavi peršin – listovi imaju svijetlozelene kovrčave rubove i blagog su okusa
  • francuski ili običan peršin – ima jaču aromu i često se upotrebljava u pripremi jela
  • hamburški peršin – sličan je običnom peršinu, a moguće ga je pronaći u Francuskoj i Njemačkoj

Razlikujemo dvije podvrste peršina koje se koriste za uzgoj:

  • peršin korjenaš (Petroselinum crispum spp. tuberosum)
  • peršin listaš (Petroselinum crispum spp. crispum)

Obje vrste se uzgajaju na jednak način.

Sadnja

Poput mrkve, peršin dolazi u plodoredu koji traje 4 godine. Dobre pretkulture za peršin su mahune, rajčice, kupus, krumpir, paprika i žitarice. Sjetvu peršina najbolje je obaviti što ranije, u kontinentalnim područjima to je najčešće krajem ožujka ili početkom travnja, a u mediteranskim u listopadu ili studenom.

Za uzgoj peršina idealno je bogato, plodno i blago kiselo tlo pH vrijednosti od 5,5 do 6,5. Peršin će uz odgovarajuće zalijevanje najbolje rasti na aluvijalnim i pjeskovitim tlima. Tlo mora biti mrvičasto, a s obzirom na to da peršin ne podnosi korov, preporučuje se primjena herbicida u tlo prije same sjetve. Uzgoj na teškim, glinovitim i nestrukturiranim tlima treba izbjegavati jer može doći do deformacije korijena.

Tlo u kojem će se uzgajati peršin u jesen treba obraditi oranjem na dubinu od 25 do 30 cm, a prije same sjetve pognojiti NPK gnojivom u omjeru 10:20:30.

Peršin se u dobro pripremljeno i usitnjeno tlo sije u redove ili dvostruke trake. Sije se dubinu do 5 cm. Kod sadnje u trakama, razmak unutar traka treba biti 5 – 9 cm, a između traka oko 75 cm. Kod sadnje u redovima, između svakog reda treba ostaviti 30 – 40 cm praznog prostora.

Peršin se u posljednje vrijeme sve više uzgaja iz presadnica koje se prodaju u uzgojnim posudicama u kojima se nalazi po nekoliko biljaka, a ovakav način uvelike skraćuje vrijeme uzgoja.

Osim u vrtu, može se uzgajati i u posudama na balkonu ili na prozorima. Ako ga planirate uzgajati na ovakav način i koristiti ga cijele godine, tijekom ljeta mu osigurajte vlagu i zaštitite ga od sunca, a u zimskim mjesecima ga držite na zaštićenom i osunčanom mjestu. Redovito uklanjajte žute i uvele listove te cvjetove, ako se pojave.

Peršin poslije druge uzgojne godine odlazi u sjeme pa ga treba iščupati i zamijeniti novim. Ako peršin želite uzgajati zbog korijena, a ne zbog lišća, onda birajte sortu pod nazivom hamburški peršin.

Dobri susjedi

Kvinoja

Uzgoj

Sjeme peršina niče već pri temperaturi od 2 do 3 stupnja, a optimalna temperatura za rast je od 20 stupnjeva. Uz to je potrebno i dosta vlage u tlu i zraku. Korijen peršina će stradati ako temperature iznose od -2 do – 10 stupnjeva, a mlade biljke stradavaju pri temperaturi od 9 stupnjeva.

Peršin odmah nakon sjetve treba dosta vode pa je potrebno redovito ga zalijevati. Posljedica nedovoljne količine vode je prorijeđen sklop, a ako sušno razdoblje nastupi u fazi debljanja korijena, on će ostati nepravilan, kratak i žilav.

Kada peršin naraste, lišćem će prekriti tlo pa neće biti potrebe za malčiranjem. Međutim, peršin sporo raste pa će do toga proći barem tri mjeseca, što znači da će se tlo brzo sušiti pa nasad treba obavezno redovito zalijevati.

U fazi vegetacije je potrebno dva do tri puta obaviti međuredno kultiviranje. Ponekad je potrebno i ručno plijeviti korov unutar samih redova. Da bi se peršin zaštitio od korova preporučuje se primjena herbicida na bazi trifluralina prije nicanja te na bazi linurona između sjetve i nicanja. Herbicidi se nakon toga više ne upotrebljavaju.

Biljke prvi put treba prihraniti kada razviju pet do šest listova, a drugi put 30 do 40 dana nakon toga. U tu svrhu koristi se KAN gnojivo u količini od 200 kg/ha.

Ako se peršin uzgaja zbog lista, nakon svake berbe ili košnje potrebno je zaliti i prihraniti biljke te obaviti međuredno kultiviranje.

Zaštita od bolesti

Od štetnika se tijekom uzgoja peršina mogu javiti lažna mrkvina muha Phytomyza lateralis i mrkvina muha Psila rosae, koje napadaju korijen biljaka. Nadzemni dio mogu napasti lisne uši i gusjenice. Listove peršina također može oštetiti minirajuća muha Phytophylla heraclei.

Bolesti koje se mogu javiti u uzgoju peršina su pepelnica, pjegavost lista peršina i crvena trulež-

Crvena trulež

Crvena trulež (Helicobasidium brebissoni). Zahvaća dio ili cijeli korijen biljke, a zaraza se može prepoznati po crveno-ljubičastom gustom miceliju. Zaraženi dio biljke najčešće je ulegnut, a gljivica može prodrijeti i u unutrašnjost korijena, što dovodi do uvenuća lišća. Bolest se preko izvađene biljke može širiti i na mjestu gdje se skladišti.

Pjegavost lista peršina

Pjegavost lista peršina (Septoria petroselini). Bolest se može prepoznati po uglatim ili ovalnim žutim pjegama koje su obrubljene tamnijim rubom. Pjege se s vremenom spajaju pa bolest postupno zahvaća sve veću površinu, što dovodi do sušenja dijela ili čak svih listova. Osim na listovima, pjege se mogu pojaviti i na peteljkama.

Pepelnica

Pepelnica (Erysiphe heraclei) u sjevernim krajevima ne nanosi veću štetu na nasadima, dok na krajnjem jugu može doći do velikih šteta. Listovi zaraženi pepelnicom postaju prekriveni bijelom prevlakom, a oni stariji se osuše. Zaražena biljka crpi rezerve kako bi pokušala stvoriti novo lišće, što utječe na kvalitetu korijena. Bolest se može spriječiti sjetvom zdravog sjemena i pravilnim plodoredom, a ponekad se mogu koristiti i fungicidi na bazi sumpora.

Berba

Listovi peršina mogu se brati po potrebi jer se odrezane stabljike peršina obnavljaju. Berba peršina praktički može započeti odmah čim biljke malo izrastu. Stabljike se režu škaricama na 2 do 3 cm iznad tla, a pritom je važno paziti da središte ostane sačuvano kako bi biljka mogla dalje rasti. Peršin koji se uzgaja na većim površinama bere se kombajnom za špinat, a moguće je obaviti dvije do tri berbe.

Listovi peršina se nakon berbe čiste i peru, a zatim slažu u kutije ili letvarice. Peršin se oko osam tjedana može skladištiti u hladnjačama na temperaturi od -1 do 0 stupnjeva, uz relativnu vlažnost zraka od 95%.

Peršin koji se uzgaja za vlastite potrebe može se zamrznuti ili osušiti. Prvo se opere, sitno nasjecka te se ostavi da se dobro osuši, a nakon toga se sprema u plastične posude i ostavlja u zamrzivač. Može se i osušiti na zraku pa spremiti u kutiju s poklopcem. Suhi peršin može se na tamnom i hladnom mjestu čuvati nekoliko mjeseci, a zamrznuti do pola godine. Nakon toga počinje gubiti okus i miris.

Peršin koji se uzgaja zbog korijena punu zrelost postiže kada listovi promijene boju iz zelene u žutu. Korijen je tada spreman za vađenje, a to se obavlja na isti način kao i kod mrkve. Na manjim površinama ručno, a na većim pomoću kombajna.

Korijen peršina se nakon vađenja pere i pakira u kutije i letvarice, ako će se odmah slati na tržište. Peršin korjenaš se na tržištu najčešće prodaje s listovima, i to u vezicama.

Korijen koji će se skladištiti ne treba odmah prati, a skladištiti se može do 6 mjeseci.

Peršin u kuhinji

Peršin se kao začinsko bilje dosta često koristi u kulinarstvu. Svojom posebnom aromom daje jedinstven okus svim jelima. Korijen peršina je obavezan sastojak u domaćim juhama, a često se dodaje i raznim umacima. Listovi se također dodaju juhama, i krem i onim bistrim, te se koriste kao dekoracija i začin krumpiru, umacima, tjesteninama, rižotima, varivu, mesu, povrću, ribi i ostalim glavnim jelima.

Kako bi zadržali boju i aromu, nasjeckani listići peršina jelima se dodaju tek pred kraj kuhanja.

Ljekovitost

Peršin je ljekovita biljka, a dobro ga podnose čak i oni s najosjetljivijim želucem. Sadrži vitamine, minerale, flavonoide, eterična ulja i fitokemikalije koje preventivno djeluju na neke vrste tumora. Listovi peršina su bogati vitaminima A i C, koji imaju snažno djelovanje i štite tijelo od slobodnih radikala.

Peršin je jedan od najvećih izvora vitamina K koji je važan za očuvanje zdravlja kostiju i za proces grušanja krvi. Korijen i listovi su odličan izvor folne kiseline i drugih vitamina B skupine koji pomažu u očuvanju zdravlja srca i krvnih žila.

Oblozi od peršina koriste se za ublažavanje ugriza kukaca, a općenito je dobar za zdravlje kože. Također se koristi za liječenje bubrega i mokraćnih kanala prilikom upala. Opušta mišiće maternice pa se može koristiti i za ublažavanje menstrualnih bolova.

Svi pripravci od ove biljke djeluju kao diuretik i pomažu u očuvanju zdravlja probavnog sustava, dok se eterično ulje peršina često koristi kao prirodno sredstvo protiv uboda komaraca i drugih insekata.

Od peršina se priprema ljekoviti čaj, a napraviti ga možete tako da dvije žlice sitno sjeckanih listova prelijete s pola litre kipuće vode. Ako imate slab apetit, možete konzumirati ocijeđen i hladan čaj od peršina pola sata prije obroka.

Važno je napomenuti da bi trudnice trebale izbjegavati upotrebu peršina u medicinske svrhe.

Povijest

Ova biljka je porijeklom s područja Sredozemlja, a kao začin i u ljekovite svrhe upotrebljava se još od rimskog doba. Rimljani su ga često konzumirali, dok su ga Grci koristili za ukrašavanje grobnica. Smatralo se kako se peršin ne smije presađivati jer to može izazvati nesreću.

Rimljani su peršin smatrali simbolom smrti, pročišćenja i zaštite. Redovito su ga koristili za ukrašavanje toga i konzumirali su ga uz češnjak, luk i vino, kako bi njime prekrili te teške mirise. Gladijatori su prije borbi jeli peršin jer su vjerovali da im on daje snagu, jača reflekse i čini ih lukavima.

Stari Grci su smatrali da je peršin Herkulesov cvijet pa su ratnike kitili upravo peršinom. Koristili su ga i kao hranu za konje kako bi poboljšali njihove trkačke sposobnosti. Povezivali su ga u s Arhimorom, herojem i simbolom smrti te Perzefonom. Za Perzefonu se vjerovalo da duše mrtvih vodi u podzemni svijet Had pa su peršin koristili za ukrašavanje grobova.

Foto: Gulzer Hossain / Pixabay

Zadnje objave

verbena biljka

Verbena

Verbena (lat. Verbena officinalis L.) ili ljekoviti sporiš pripada u skupinu jednogodišnjih ili dvogodišnjih zeljastih biljaka iz porodice sporiševki (Verbenaceae) kojoj pripada i lantana. Još se naziva brstica, boriš, slezenica, … [više] about Verbena

tisa biljka

Tisa

Tisa (lat. Taxus) je rod od desetak vrsta porodice tisovki (Taxaceae), a može narasti do 20 m visine. Zapadna Azija, sjeverna Afrika i niži dio Europe su područja na kojima je tisa prirodno rasprostranjena. Može živjeti i više od … [više] about Tisa

dunja

Dunja

Dunja (lat. Cydonia oblonga), listopadno je stablo niskog rasta od 2 do 7 m visine, koje svrstavamo u porodicu ružovki (Rosaceae). Krošnja dunje je široka i gusta, kora stabla je smeđe zelenkasta, a mlade grane su joj … [više] about Dunja

kvinoja biljka

Kvinoja

Kvinoja (lat. Chenopodium quinoa) je jednogodišnja biljka porijeklom iz Anda, gdje se tradicionalno uzgaja i konzumira više od 5.000 godina. Iako se o kvinoji najčešće govori kao o žitarici, prema nekim izvorima pripada porodici … [više] about Kvinoja

narcis biljka

Narcis

Narcis ili sunovrat (lat. Narcissus) je biljni rod porodice zvanikovki (Amaryllidaceae). Postoji oko 26 vrsta divljih narcisa i nekoliko stotina kultiviranih vrsta. Divlji narcisi se mogu pronaći u Aziji, Europi i Sjevernoj … [više] about Narcis

bugenvilija

Bugenvilija

Bugenvilija (lat. Bougainvillea spectabilis), poznata pod nazivima bugenvila, bugenvileja i bogumila, je ukrasna drvenasta zimzelena penjačica iz porodice noćurkovki (Nyctaginaceae). Iako je sam cvijet bugenvilije neugledan, … [više] about Bugenvilija

ivančica (margareta) biljka

Ivančica ili margareta

Margareta (lat. Leucanthemum vulgare) je višegodišnja zeljasta biljka poznata i pod nazivom ivančica. Pripada porodici glavočika (Compositae/Asteraceae), a njena prirodna staništa su umjerena područja Azije, Europe i Sjeverne … [više] about Ivančica ili margareta

grab biljka

Grab

Obični grab (lat. Carpinus betulus L.) je listopadno stablo iz porodice brezovki (Betulaceae), kojoj pripadaju i joha, breza i lijeska. Ima dubok i razgranat korijen, može narasti do 25 m u visinu te tvori gustu i razgranatu … [više] about Grab

maslina plod

Maslina

Maslina (lat. Olea europea L.), nalazi se u porodici maslinovki (Oleaaceae) ili maslina, a raste u obliku zimzelenog razgranatog grma ili stabla. U prosjeku može narasti od 3 do 13 m u visinu. Plodovi masline rastu na … [više] about Maslina

Jasmin

Jasmin (lat. Jasminum) je zimzelena grmolika biljka penjačica koja pripada porodici maslinovki (Oleaceae), odnosno maslina te rodu Jasminum. Jasmin ima dugu i tanku stabljiku koja može izrasti čak 5 m u visinu. Listovi se sastoje … [više] about Jasmin

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Footer

Kategorije: cvijeće, drveće, gljive, grmlje, industrijske biljke, povrće, sukulenti, ukrasno drveće, voće, začini, žitarice

Copyright © 2019–2023 • Mastermind • O nama • Sva prava pridržana.
hrvatski | srpski