Bukva

Bukva (lat. Fagus) je rod listopadnog drveća iz porodice bukovki (Fagaceae) koji broji oko 10 vrsta. Ovo drveće je rasprostranjeno na području sjevernog umjerenog pojasa, a u Europi je najznačajnija obična bukva (lat. Fagus sylvatica).

Obična bukva može narasti do 40 m u visinu i pritom tvori razgranatu i bogatu krošnju. Ima dobro razvijen i dubok glavni korijen, a kasnije razvije i jako bočno korijenje. Deblo u promjeru može biti široko do 2 m. Mlada stabla imaju tanku i glatku koru maslinastozelene boje, a s vremenom kora postane pepeljastosiva i blago hrapava. Mladi izboji su goli i sjajni, u početku su sivosmeđe, a kasnije crvenkastosmeđe boje. Pupoljci su izduženi i spiralno poredani, dugi su do 2 cm i imaju ušiljene ljuske.

Listovi obične bukve su jednostavni i naizmjenično poredani. Uglavnom su jajastog oblika, s kratko ušiljenim vrhovima i blago zaobljenim, valovitim rubovima. Mogu biti dugi od 4 do 10, a široki od 2 do 7 cm i rastu na peteljkama dugima do 1,5 cm. Dok su mladi, listovi su dlakavi s obje strane, a kasnije ogole. Cvjetovi su jednodomni, muški su sitni i rastu skupljeni u jajaste ili okrugle rese duge do 2 cm, a ženski su uspravni i kuglasti.

Cvatnja se odvija istovremeno s listanjem tijekom travnja i svibnja, a cvjetovi se oprašuju vjetrom. Plod obične bukve je tanka crvenosmeđa sjemenka koja se nalazi unutar drvenaste ljuske koja je gusto obrasla dlačicama, a dozrijeva tijekom rujna i listopada.

Obična bukva je u Hrvatskoj najrasprostranjenije šumsko stablo. Može rasti u nizinskim područjima, kao i u područjima do 2100 m nadmorske visine, a takve bukve se nazivaju pretplaninskima. Bukva često raste u skupinama i tvori čistu bukovu šumu ili raste u zajednicama s grabom, jelom, smrekom ili pitomim kestenom. Životni vijek obične bukve iznosi oko 300 godina.

Vrste

Razmnožava se sjemenom, a ukrasni kultivari se razmnožavaju vegetativno, odnosno cijepljenjem u proljetnim mjesecima. U hortikulturi postoje različite forme ukrasnih stabala bukve, a posebno se izdvajaju sljedeće:

• Atropunicea (forma s grimiznim listovima valovitih rubova, u jesen poprime bakrenu nijansu);
• Fastigiata (forma s piramidalnom krošnjom i granama koje su usmjerene prema vrhu);
• Laciniata (ima lancetaste, perasto razdijeljene i dugo ušiljene listove);
• Pendula (naziva se još i žalosnom bukvom. Ima duge viseće grane i jajolike listove koji u jesen poprime žutu ili narančasto-smeđu boju);
• Quercifolia (forma s niskom krošnjom i listovima koji su slični listovima hrasta);
• Quercoides (forma kod koje je kora starijih grana i debla duboko ispucala).

Bukva u prirodi uglavnom raste na plodnim, rastresitim i svježim, dubokim ili plitkim tlima. Ne stvara izdanke iz korijena i nema jaku izbojnu snagu iz panja, a odgovaraju joj sjenovita staništa.

Sadnja

Bukva se može razmnožavati sjemenom ili cijepljenjem. Otporna je na vjetar pa se može saditi za zaštitu od naleta vjetra, a ukrasne forme se mogu uzgajati kao živica. S obzirom na to da dobro podnosi sunce, ali i duboki hlad, može se saditi na bilo kojem mjestu. Jedino što je važno je osigurati dovoljno prostora za rast jer je riječ o stablu krupnijeg rasta. Nema posebne zahtjeve kada je u pitanju tlo. Može rasti na različitim vrstama i tolerira različite pH-vrijednosti. Važno je samo osigurati dobru drenažu.

Ako planirate nabaviti sadnice, njih treba saditi u zimskim mjesecima, kada je tlo hladno. Sade se u rupe koje su dovoljno duboke i široke tako da korjenova bala može slobodno stati unutra. Nakon što se zemlja vrati u rupe za sadnju, potrebno ju je dobro ugaziti kako unutra ne bi ostali zračni džepovi. Oko posađenih stabala treba oblikovati udubinu i tlo dobro natopiti vodom.

Uzgoj

Bukva je otporna na niske zimske temperature, ali je osjetljiva na proljetne mrazove. Stabla koja su tek zasađena treba redovito i obilno zalijevati nekoliko tjedana nakon sadnje ili klijanja, ako se bukva uzgaja iz sjemena.

Bukva dobro podnosi orezivanje i lako se može oblikovati u željeni oblik. Međutim, to se odnosi samo na mlade grane. Starenjem sve teže podnosi orezivanje pa bi prilikom oblikovanja trebalo izbjegavati sječu starijih grana. Ako je to neophodno, nakon orezivanja starijih grana zaštitite mjesto reza i premažite ranu.

Zaštita od bolesti

Stablo bukve naseljava više od stotinu različitih vrsta gljiva, a javlja se i veliki broj štetnih insekata, ali do sada nisu zabilježene neke značajnije štete.

Od štetnika se posebno izdvaja bukova skočipipa koja je stalno prisutna u šumama bukve. Bukova skočipiča radi karakteristične rupice na listovima, a tijekom jačih napada dolazi do razvija više larvi na jednom listu pa stabla u proljeće mogu izgledati kao da im je lišće oštetio kasni mraz. Osim toga, zbog mladih kornjaša koji jedu i peteljke listova može doći do gubitka listova već tijekom lipnja ili srpnja. Kornjaši mogu nanijeti štetu i plodovima koji u tom slučaju također rano otpadaju sa stabla.

Upotreba

Bukvino drvo je tvrdo, čvrsto i teško. Upotrebljava se u kolarstvu, stolarstvu, tokarstvu i građevini. Od njega se izrađuju igračke, bačve, sportski rekviziti, furnir i stolarske ploče, a koristi se i kao ogrjevno drvo te u proizvodnji celuloze.

Sjemenke bukve sadrže ulje, škrob, šećer, vitamine E, trijeslovine te limunsku i jabučnu kiselinu. Dozrijevaju tijekom jeseni, a u prošlosti su se dosta često konzumirale. Prije konzumacije ih treba termički obraditi, jer ako se u organizam unese veća količina sirovih sjemenki može doći do glavobolje, mučnine i bunila. Od prženih sjemenki bukve može se dobiti kvalitetno jestivo ulje. Osim sjemenki, jestivi su i pupoljci, mladi listovi te unutarnji dio kore.

Plodovi bukve su hrana šumskoj divljači, ali kod nekih vrsta je zabilježeno nekoliko rijetkih slučajeva trovanja. Bez štetnih posljedica ih mogu konzumirati svinje, ali kod goveda i konja količine veće od jednog kilograma mogu dovesti do teškog trovanja i ugibanja. Simptomi trovanja su nepravilno disanje, proširene zjenice, nemir i trzanje mišića.

Povijest

Latinski naziv roda Fagus nastao je od grčke riječi phagein – jesti (zbog jestivih plodova ovog drveća), a koristili su ga još stari Rimljani. Naziv vrste sylvatica nastao je od latinske riječi silva – šuma, što ukazuje na prirodno stanište ovog drveća.

Bukva je u Hrvatskoj autohtona vrsta drveća. Raste u Gorskom kotaru, na Kalniku, Dinari, Macelju, Papuku, Psunju, Medvednici i Žumberku. U prirodi uz ovo drveće često rastu gljive poput bukovača, sunčanica, resastog igličara, vrganja, crnih trubača, pupavki, muhare itd.

Foto: Rudy and Peter Skitterians / Pixabay