Obični grab (lat. Carpinus betulus L.) je listopadno stablo iz porodice brezovki (Betulaceae), kojoj pripadaju i joha, breza i lijeska.
Ima dubok i razgranat korijen, može narasti do 25 m u visinu te tvori gustu i razgranatu krošnju. Deblo u promjeru može biti široko do 70 cm. Mlada stabla imaju tanku i glatku koru svijetlosive boje, koja s vremenom postane lagano izbrazdana plitkim i uzdužnim naborima. Pupoljci običnog graba su uskog, jajastog oblika, ušiljeni i goli. Vršni pupovi uglavnom imaju povijene vrhove i tek su rijetko veći od postranih pupova koji su prilegnuti uz granu. I jedni i drugi su prekriveni ljuskama crvenosmeđe boje.
Listovi običnog graba su jednostavni i imaju duguljasto jajast oblik. Mogu biti dugi do 15 cm, a široki do 7 cm. Ušiljeni su te dvostruko i oštro nazubljeni. S donje strane imaju izražene žile, a rastu na kratkim peteljkama koje su gusto i naizmjenično poredane na granama.
Obični grab cvjeta u isto vrijeme kada se odvija i listanje, tijekom travnja i svibnja. Ima muške i ženske cvjetove koji rastu skupljeni u viseće rese. Ženske rese su neugledne i mogu biti duge do 3 cm, dok su muške nešto duže 4 do 6 cm. Plodovi običnog graba su svijetlozeleni ili sivosmeđi oraščići koji se na stablima nalaze u gustim skupinama dugima oko 15 cm i širokima do 6 cm.
Grab je prirodno rasprostranjen na području srednje i južne Europe te jugozapadne Azije. Odgovaraju mu bogata, duboka, rahla i plodna tla koja su srednje do jako vlažna. Može se pronaći u nizinama i na područjima do 1000 m nadmorske visine, a za razliku od brijesta, ne uspijeva na poplavljenim zemljištima. Često raste u šumama, u zajednici s drugim drvećem, što znači da mu odgovaraju sjenovita područja.
Srodne biljke
Vrste
Zbog dubokog i dobro razvijenog korijena dobro povezuje tlo, a budući da je otporan na orezivanje, može se uzgajati kao živa ograda. Osim toga, uzgaja se i kao dekorativno stablo u parkovima, a od ukrasnih formi koje se koriste za uzgoj izdvajaju se sljedeće:
- Albovariegata (s listovima koji imaju manje mrlje bijele boje);
- Columnaris (formira gustu krošnju koja je u početku valjkasta, a kasnije poprimi jajast oblik);
- Fastigiata (formira krošnju valjkastog oblika);
- Incisa (s listovima urezanima na ušiljene režnjeve);
- Heterophylla (s duboko urezanim listovima);
- Pendula (ima viseće grane);
- Pyramidalis (formira usko piramidalnu krošnju).
Osim običnog graba i spomenutih ukrasnih formi, također postoje crni i bijeli grab.
Crni grab
Crni grab (lat. Ostrya carpinifolia Scop.) razvija uspravno stablo te široku, nepravilnu ili konusnu krošnju. Može doseći visinu od 25 metara i ima dubok i dobro razvijen korijen s jakim bočnim žilama. Deblo u promjeru može biti široko do 50 cm, a kora je kod mladih stabala glatka i crvenkastosmeđe boje. S vremenom poprimi tamnosmeđu nijansu, postane tvrda i krene se ljuštiti. Mladi, dlakavi izboji su smeđe boje, a prekriveni su lenticelama bjelkaste boje. Vršni i postrani pupovi su podjednake veličine i prekriveni su dlakavim ljuskama.
Listovi crnog graba su jednostavni i naizmjenično poredani. Ovalnog su oblika i imaju izrazite nabore te dvostruko ušiljene rubove. Mogu biti dugi od 5 do 13 cm, a široki od 2 do 7 cm. Na licu su sjajni i tamnozelene su boje, dok im je naličje nešto svjetlije. Cvjetovi su jednodomni i jednospolni. Ženski rastu u pazušcima izboja i u početku su uspravni, a kasnije postani viseći. Javljaju se nakon listanja, u travnju i svibnju. Muški cvjetovi rastu skupljeni u rese koje mogu biti duge od 5 do 12 cm i javljaju se tijekom jeseni. Plod crnog graba je jednosjemeni sjajni oraščić žutosmeđe boje. Dozrijeva tijekom srpnja i kolovoza, ali često se zadržava na stablima i nakon što lišće otpadne.
Crni grab je prirodno rasprostranjen na području srednje i južne Europe te Male Azije. U Hrvatskoj je dosta zastupljen pa tako na nekim područjima postoje čiste sastojine graba. Pojedinačno ili u skupinama uzgaja kao ukrasno stablo u parkovima ili drvoredima. Ima dobru izbojnu snagu iz panja, a razmnožava se sjemenom i vegetativno – reznicama koje se zakorjenjuju tijekom jeseni. Također se može cijepiti i na podlogu običnog graba. Za uzgoj su pogodna plodna, svježa ili suha tla bogata humusom.
Bijeli grab
Bijeli grab (lat. Carpinus orientalis Mill.) je listopadni grm ili stablo, a maksimalna visina koju može doseći je 10 m. Ima dobro razvijen korijenov sustav. Mlada stabla imaju glatku tamnosmeđu koru koja kasnije poprimi sivu boju. Tamnosmeđe grane su tanke i prekrivene manjim brojem dlačica. Pupovi su sitni, dlakavi i prekriveni ušiljenim ljuskama. Listovi rastu na peteljkama dugima od 5 do 8 mm, dugi su od 3 do 6 cm, imaju izduženo jajast oblik i dvostruko su nazubljeni.
Cvatnja bijelog graba odvija se tijekom travnja i svibnja. Cvjetovi su skupljeni u guste cvatove, duge od 3 do 8 cm i široke do 3 cm. Muški cvjetovi su nešto dulji od ženskih. Plodovi bijelog graba su svijetlosmeđi, jednosjemeni rebrasti oraščići.
Bijeli grab prirodno raste na jugozapadu Azije i na jugoistoku Europe. Raste u šikarama, a odgovaraju mu mediteranska i submediteranska klima. Sporo raste, razmnožava se sjemenom i dobro podnosi orezivanje pa se može uzgajati kao živa ograda. Budući da ima dobro razvijen korijen, sadi se za sprječavanje erozije i pošumljavanje ogoljelih područja.
Sadnja
Za većinu listopadnog drveća, pa tako i za grab, vrijedi pravilo da se sade na jesen, nakon što im otpadne lišće i prijeđu u fazu mirovanja. To je najčešće kraj listopada, ali grab se može saditi sve dok se tlo može iskopati i usitniti, odnosno dok ne smrzne. Stabla koja su posađena na jesen stignu se do proljeća i početka vegetacije malo zakorijeniti i oporaviti od presađivanja. Jesenska sadnja se posebno preporučuje kod sadnica s golim korijenom, dok su one uzgajane u posudama ili sanducima manje osjetljive na presađivanje. Ako imate kontejniranu sadnicu, nemojte razbijati korijen, nego je zasadite onakvu kakvu ste je izvadili iz tegle.
Razmnožavanje
Sadnice graba sade se u rupe koje su duplo veće od korjenove bale jer će se tako lakše zakorijeniti i prije će početi rasti. Kod iskapanja zemlje površinski sloj odvojite na jednu, a dublji na drugu stranu. Na dno iskopane ruke dodajte malo stajskog gnoja ili humus pa pomiješajte sa zemljom. Važno je pripaziti da stajski gnoj ne dolazi u izravan dodir s korijenom sadnice jer bi ga mogao spaliti. Ako koristite humus, nema razloga za brigu.
Zemlju koju ste izdvojili prilikom iskapanja pomiješajte s malo crne vrtne zemlje pa onu iz površinskog sloja dodajte u rupu i na to položite sadnicu. Površinska zemlja je uglavnom bogatija mineralnim tvarima pa je nju bolje staviti oko korijena. Prilikom zatrpavanja rupe stalno gazite zemlju kako ne bi ostali zračni džepovi.
Uzgoj
Mlada stabla graba tijekom prve dvije do tri godine uzgoja trebaju potporanj kako bi uspravno rasle i kako bi se spriječila potencijalna oštećenja. Sadnice treba obilno zaliti odmah nakon sadnje, a kako bi mlada stabla ojačala, sa zalijevanjem treba nastaviti i sljedećih nekoliko godina (u razdoblju od proljeća do jeseni).
Grab koji je posađen u kvalitetno tlo kasnije ne treba gnojiti, osim ako primijetite da lišće blijedi ili da stablo sporo raste. Nije ga potrebno orezivati, osim ako želite kontrolirati visinu i postići određeni oblik, u tom se slučaju orezivanje obavlja tijekom jeseni, nakon što se lišće osuši.
Upotreba
Drvo običnog i crnog graba je iznimno čvrsto, tvrdo i žilavo pa se teško cijepa. Upotrebljava se za ogrjev ili dobivanje ugljena, kao i za proizvodnju raznog alata. Ubraja se u porozne vrste drva s finom strukturom i valovitim godovima koji su toliko uski da su nevidljivi golim okom. Cijelo drvo je bijeložute boje i nema obojenu sredinu. Polako se suši i pritom se često savija i puca.
Povijest
Latinski naziv roda Carpinus je nastao od keltskih riječi karr – drvo i penne – glava, a koristili su ga još stari Rimljani. Prema drugim izvorima, naziv je nastao od grčke riječi karpinos – što znači plodonosan. Drvo običnog graba se nekada koristilo za izradu poljskog oruđa, ručki, čavala za potkivanje i glazbala.
Foto: Annette Meyer / Pixabay
Odgovori