• Skip to secondary menu
  • Skip to main content
  • Skip to footer

VRTLARICA

digitalna enciklopedija biljaka

  • Biljke
  • Vrste
  • Porodice
  • Zimnica
grab biljka

Grab

Objavljeno: 20.02.2023.
Vrsta: Drveće, Ukrasno drveće
Porodica: Brezovke

  • 1 Vrste
    • 1.1 Crni grab
    • 1.2 Bijeli grab
  • 2 Sadnja
  • 3 Razmnožavanje
  • 4 Uzgoj
  • 5 Upotreba
  • 6 Povijest

Obični grab (lat. Carpinus betulus L.) je listopadno stablo iz porodice brezovki (Betulaceae), kojoj pripadaju i joha, breza i lijeska.

Ima dubok i razgranat korijen, može narasti do 25 m u visinu te tvori gustu i razgranatu krošnju. Deblo u promjeru može biti široko do 70 cm. Mlada stabla imaju tanku i glatku koru svijetlosive boje, koja s vremenom postane lagano izbrazdana plitkim i uzdužnim naborima. Pupoljci običnog graba su uskog, jajastog oblika, ušiljeni i goli. Vršni pupovi uglavnom imaju povijene vrhove i tek su rijetko veći od postranih pupova koji su prilegnuti uz granu. I jedni i drugi su prekriveni ljuskama crvenosmeđe boje.

Listovi običnog graba su jednostavni i imaju duguljasto jajast oblik. Mogu biti dugi do 15 cm, a široki do 7 cm. Ušiljeni su te dvostruko i oštro nazubljeni. S donje strane imaju izražene žile, a rastu na kratkim peteljkama koje su gusto i naizmjenično poredane na granama.

Obični grab cvjeta u isto vrijeme kada se odvija i listanje, tijekom travnja i svibnja. Ima muške i ženske cvjetove koji rastu skupljeni u viseće rese. Ženske rese su neugledne i mogu biti duge do 3 cm, dok su muške nešto duže 4 do 6 cm. Plodovi običnog graba su svijetlozeleni ili sivosmeđi oraščići koji se na stablima nalaze u gustim skupinama dugima oko 15 cm i širokima do 6 cm.

Grab je prirodno rasprostranjen na području srednje i južne Europe te jugozapadne Azije. Odgovaraju mu bogata, duboka, rahla i plodna tla koja su srednje do jako vlažna. Može se pronaći u nizinama i na područjima do 1000 m nadmorske visine, a za razliku od brijesta, ne uspijeva na poplavljenim zemljištima. Često raste u šumama, u zajednici s drugim drvećem, što znači da mu odgovaraju sjenovita područja.

Srodne biljke

  • Breza
  • Lješnjak

Vrste

Zbog dubokog i dobro razvijenog korijena dobro povezuje tlo, a budući da je otporan na orezivanje, može se uzgajati kao živa ograda. Osim toga, uzgaja se i kao dekorativno stablo u parkovima, a od ukrasnih formi koje se koriste za uzgoj izdvajaju se sljedeće:

  • Albovariegata (s listovima koji imaju manje mrlje bijele boje);
  • Columnaris (formira gustu krošnju koja je u početku valjkasta, a kasnije poprimi jajast oblik);
  • Fastigiata (formira krošnju valjkastog oblika);
  • Incisa (s listovima urezanima na ušiljene režnjeve);
  • Heterophylla (s duboko urezanim listovima);
  • Pendula (ima viseće grane);
  • Pyramidalis (formira usko piramidalnu krošnju).

Osim običnog graba i spomenutih ukrasnih formi, također postoje crni i bijeli grab.

Crni grab

Crni grab (lat. Ostrya carpinifolia Scop.) razvija uspravno stablo te široku, nepravilnu ili konusnu krošnju. Može doseći visinu od 25 metara i ima dubok i dobro razvijen korijen s jakim bočnim žilama. Deblo u promjeru može biti široko do 50 cm, a kora je kod mladih stabala glatka i crvenkastosmeđe boje. S vremenom poprimi tamnosmeđu nijansu, postane tvrda i krene se ljuštiti. Mladi, dlakavi izboji su smeđe boje, a prekriveni su lenticelama bjelkaste boje. Vršni i postrani pupovi su podjednake veličine i prekriveni su dlakavim ljuskama.

Listovi crnog graba su jednostavni i naizmjenično poredani. Ovalnog su oblika i imaju izrazite nabore te dvostruko ušiljene rubove. Mogu biti dugi od 5 do 13 cm, a široki od 2 do 7 cm. Na licu su sjajni i tamnozelene su boje, dok im je naličje nešto svjetlije. Cvjetovi su jednodomni i jednospolni. Ženski rastu u pazušcima izboja i u početku su uspravni, a kasnije postani viseći. Javljaju se nakon listanja, u travnju i svibnju. Muški cvjetovi rastu skupljeni u rese koje mogu biti duge od 5 do 12 cm i javljaju se tijekom jeseni. Plod crnog graba je jednosjemeni sjajni oraščić žutosmeđe boje. Dozrijeva tijekom srpnja i kolovoza, ali često se zadržava na stablima i nakon što lišće otpadne.

Crni grab je prirodno rasprostranjen na području srednje i južne Europe te Male Azije. U Hrvatskoj je dosta zastupljen pa tako na nekim područjima postoje čiste sastojine graba. Pojedinačno ili u skupinama uzgaja kao ukrasno stablo u parkovima ili drvoredima. Ima dobru izbojnu snagu iz panja, a razmnožava se sjemenom i vegetativno – reznicama koje se zakorjenjuju tijekom jeseni. Također se može cijepiti i na podlogu običnog graba. Za uzgoj su pogodna plodna, svježa ili suha tla bogata humusom.

Bijeli grab

Bijeli grab (lat. Carpinus orientalis Mill.) je listopadni grm ili stablo, a maksimalna visina koju može doseći je 10 m. Ima dobro razvijen korijenov sustav. Mlada stabla imaju glatku tamnosmeđu koru koja kasnije poprimi sivu boju. Tamnosmeđe grane su tanke i prekrivene manjim brojem dlačica. Pupovi su sitni, dlakavi i prekriveni ušiljenim ljuskama. Listovi rastu na peteljkama dugima od 5 do 8 mm, dugi su od 3 do 6 cm, imaju izduženo jajast oblik i dvostruko su nazubljeni.

Cvatnja bijelog graba odvija se tijekom travnja i svibnja. Cvjetovi su skupljeni u guste cvatove, duge od 3 do 8 cm i široke do 3 cm. Muški cvjetovi su nešto dulji od ženskih. Plodovi bijelog graba su svijetlosmeđi, jednosjemeni rebrasti oraščići.

Bijeli grab prirodno raste na jugozapadu Azije i na jugoistoku Europe. Raste u šikarama, a odgovaraju mu mediteranska i submediteranska klima. Sporo raste, razmnožava se sjemenom i dobro podnosi orezivanje pa se može uzgajati kao živa ograda. Budući da ima dobro razvijen korijen, sadi se za sprječavanje erozije i pošumljavanje ogoljelih područja.

Sadnja

Za većinu listopadnog drveća, pa tako i za grab, vrijedi pravilo da se sade na jesen, nakon što im otpadne lišće i prijeđu u fazu mirovanja. To je najčešće kraj listopada, ali grab se može saditi sve dok se tlo može iskopati i usitniti, odnosno dok ne smrzne. Stabla koja su posađena na jesen stignu se do proljeća i početka vegetacije malo zakorijeniti i oporaviti od presađivanja. Jesenska sadnja se posebno preporučuje kod sadnica s golim korijenom, dok su one uzgajane u posudama ili sanducima manje osjetljive na presađivanje. Ako imate kontejniranu sadnicu, nemojte razbijati korijen, nego je zasadite onakvu kakvu ste je izvadili iz tegle.

Razmnožavanje

Sadnice graba sade se u rupe koje su duplo veće od korjenove bale jer će se tako lakše zakorijeniti i prije će početi rasti. Kod iskapanja zemlje površinski sloj odvojite na jednu, a dublji na drugu stranu. Na dno iskopane ruke dodajte malo stajskog gnoja ili humus pa pomiješajte sa zemljom. Važno je pripaziti da stajski gnoj ne dolazi u izravan dodir s korijenom sadnice jer bi ga mogao spaliti. Ako koristite humus, nema razloga za brigu.

Zemlju koju ste izdvojili prilikom iskapanja pomiješajte s malo crne vrtne zemlje pa onu iz površinskog sloja dodajte u rupu i na to položite sadnicu. Površinska zemlja je uglavnom bogatija mineralnim tvarima pa je nju bolje staviti oko korijena. Prilikom zatrpavanja rupe stalno gazite zemlju kako ne bi ostali zračni džepovi.

Uzgoj

Mlada stabla graba tijekom prve dvije do tri godine uzgoja trebaju potporanj kako bi uspravno rasle i kako bi se spriječila potencijalna oštećenja. Sadnice treba obilno zaliti odmah nakon sadnje, a kako bi mlada stabla ojačala, sa zalijevanjem treba nastaviti i sljedećih nekoliko godina (u razdoblju od proljeća do jeseni).

Grab koji je posađen u kvalitetno tlo kasnije ne treba gnojiti, osim ako primijetite da lišće blijedi ili da stablo sporo raste. Nije ga potrebno orezivati, osim ako želite kontrolirati visinu i postići određeni oblik, u tom se slučaju orezivanje obavlja tijekom jeseni, nakon što se lišće osuši.

Upotreba

Drvo običnog i crnog graba je iznimno čvrsto, tvrdo i žilavo pa se teško cijepa. Upotrebljava se za ogrjev ili dobivanje ugljena, kao i za proizvodnju raznog alata. Ubraja se u porozne vrste drva s finom strukturom i valovitim godovima koji su toliko uski da su nevidljivi golim okom. Cijelo drvo je bijeložute boje i nema obojenu sredinu. Polako se suši i pritom se često savija i puca.

Povijest

Latinski naziv roda Carpinus je nastao od keltskih riječi karr – drvo i penne – glava, a koristili su ga još stari Rimljani. Prema drugim izvorima, naziv je nastao od grčke riječi karpinos – što znači plodonosan. Drvo običnog graba se nekada koristilo za izradu poljskog oruđa, ručki, čavala za potkivanje i glazbala.

Foto: Annette Meyer / Pixabay

Zadnje objave

verbena biljka

Verbena

Verbena (lat. Verbena officinalis L.) ili ljekoviti sporiš pripada u skupinu jednogodišnjih ili dvogodišnjih zeljastih biljaka iz porodice sporiševki (Verbenaceae) kojoj pripada i lantana. Još se naziva brstica, boriš, slezenica, … [više] about Verbena

tisa biljka

Tisa

Tisa (lat. Taxus) je rod od desetak vrsta porodice tisovki (Taxaceae), a može narasti do 20 m visine. Zapadna Azija, sjeverna Afrika i niži dio Europe su područja na kojima je tisa prirodno rasprostranjena. Može živjeti i više od … [više] about Tisa

dunja

Dunja

Dunja (lat. Cydonia oblonga), listopadno je stablo niskog rasta od 2 do 7 m visine, koje svrstavamo u porodicu ružovki (Rosaceae). Krošnja dunje je široka i gusta, kora stabla je smeđe zelenkasta, a mlade grane su joj … [više] about Dunja

kvinoja biljka

Kvinoja

Kvinoja (lat. Chenopodium quinoa) je jednogodišnja biljka porijeklom iz Anda, gdje se tradicionalno uzgaja i konzumira više od 5.000 godina. Iako se o kvinoji najčešće govori kao o žitarici, prema nekim izvorima pripada porodici … [više] about Kvinoja

narcis biljka

Narcis

Narcis ili sunovrat (lat. Narcissus) je biljni rod porodice zvanikovki (Amaryllidaceae). Postoji oko 26 vrsta divljih narcisa i nekoliko stotina kultiviranih vrsta. Divlji narcisi se mogu pronaći u Aziji, Europi i Sjevernoj … [više] about Narcis

bugenvilija

Bugenvilija

Bugenvilija (lat. Bougainvillea spectabilis), poznata pod nazivima bugenvila, bugenvileja i bogumila, je ukrasna drvenasta zimzelena penjačica iz porodice noćurkovki (Nyctaginaceae). Iako je sam cvijet bugenvilije neugledan, … [više] about Bugenvilija

ivančica (margareta) biljka

Ivančica ili margareta

Margareta (lat. Leucanthemum vulgare) je višegodišnja zeljasta biljka poznata i pod nazivom ivančica. Pripada porodici glavočika (Compositae/Asteraceae), a njena prirodna staništa su umjerena područja Azije, Europe i Sjeverne … [više] about Ivančica ili margareta

grab biljka

Grab

Obični grab (lat. Carpinus betulus L.) je listopadno stablo iz porodice brezovki (Betulaceae), kojoj pripadaju i joha, breza i lijeska. Ima dubok i razgranat korijen, može narasti do 25 m u visinu te tvori gustu i razgranatu … [više] about Grab

maslina plod

Maslina

Maslina (lat. Olea europea L.), nalazi se u porodici maslinovki (Oleaaceae) ili maslina, a raste u obliku zimzelenog razgranatog grma ili stabla. U prosjeku može narasti od 3 do 13 m u visinu. Plodovi masline rastu na … [više] about Maslina

Jasmin

Jasmin (lat. Jasminum) je zimzelena grmolika biljka penjačica koja pripada porodici maslinovki (Oleaceae), odnosno maslina te rodu Jasminum. Jasmin ima dugu i tanku stabljiku koja može izrasti čak 5 m u visinu. Listovi se sastoje … [više] about Jasmin

Reader Interactions

Odgovori Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Footer

Kategorije: cvijeće, drveće, gljive, grmlje, industrijske biljke, povrće, sukulenti, ukrasno drveće, voće, začini, žitarice

Copyright © 2019–2023 • Mastermind • O nama • Sva prava pridržana.
hrvatski | srpski