Uzgoj kestena čest je u našim područjima, a uzgaja se u prvom redu zbog ukusnih jesenskih plodova. Kesten ili narodnim imenom “žir bogova” jednodomna je biljka na čijem se stablu nalaze i ženski i muški cvjetovi, ali stoje razdvojeno. Ženski cvjetovi se nalaze skupljeni u dva do tri grozda te su smješteni na samom kraju lisnih izdanaka, dok su muški u kiticama i razvijaju se kod ljetnih izdanaka.
Botanički gledano, kesten je voćka, ali budući da najčešće raste u šumama, u većini slučajeva se nalazi u kategoriji šumskog drveća. Srodni kestenu su hrast i bukva. Obično raste u šumama, a često živi u zajednici uz grab i hrast kitnjak.
Spada u skupinu orašastog (lupinastog) voća kao i kikiriki, badem, lijeska, orah i pistacija.
Listanje kreće u travnju, a kesten lista dugačkim, nazubljenim listovima koji mogu narasti od 8 do 18 cm-a u dužinu i od 3 do 6 cm u širinu.
Cvatnja kestena odvija se u lipnju i srpnju, a cvjetove oprašuju pčele i vjetar. Upravo je zbog oprašivanja bitno da se u blizini posade različite sorte kestena. U protivnom, oprašivanje ne bi bilo moguće. Budući da se cvatnja kestena odvija nešto kasnije, u to vrijeme jedini je izvor nektara i peluda za pčele. Med od kestena iznimno je ljekovit, a preporučuje se za bolju cirkulaciju te za zdravlje jetre i želuca.
Kora drveta je sivkasto-smeđe boje i na dodir je glatka. Plod kestene je gladak i crvenkaste boje. Nalazi se unutar bodljikavog omotača koji se u jesenskim mjesecima, kada plod kestena dozre, raspukne i pada na tlo.
Kesten je dugovječno drvo koje može narasti i preko 25 metara. Krošnja mu je velika i bujna te je izrazito plodan. Godišnji prirast svakog kestena je više od 200 kg plodova, a može živjeti i više od 500 godina.
Kesten je namirnica velike hranjive vrijednosti, a najveći postotak u sastavu otpada na škrob, zbog čega je kesten nutritivno sličan krumpiru. Upravo zbog visoke količine škroba idealan je za preradu u brašno, a pomiješate li ga brašnom neke žitarice dobit ćete visokovrijedne pekarske proizvode. Važno je napomenuti da brašno sadrži nešto veće količine šećera koje nastaje sušenjem kestena. Bogat je vitaminima B skupine, a od minerala sadrži kalij, kalcij, željezo i fosfor.
Sadnja kestena
Pitomi kesten najbolje će uspjeti u toplim krajevima i na mjestima gdje ima puno sunčeve svjetlosti. Odgovarat će mu umjerena kontinentalna klima s prosječnim godišnjim temperaturama od 10 do 15 stupnjeva te mediteranska klima.
Uzgoj kestena moguć je na području gdje se temperature kreću od minus 26 do 37°C. Sve manje i više od toga, negativno utječe na plodonošenje.
Prije sadnje kestena, potrebno je pripremiti tlo. Iako se radi o šumskoj biljci, kesten se vrlo lako može uzgojiti i u vrtu, no, potrebno je zadovoljiti sve uvjete za sadnju. Za početak očistite površinu od panjeva, krupnog kamenja te svih ostataka drugih drveća, živica i grmova.
Nakon toga, površinu je potrebno izravnati, kako bi se obavila kvalitetna sadnja kestena. Kesten će uspjeti ako u tlo dodate dušika te u nešto manjim količinama kalija i fosfora.
Kada je tlo spremno za sadnju, obavlja se još rigolanje na dubinu od 60 do 80 cm.
Kesten možete posaditi i na neravnim i strmim površina, ali u tom slučaju neophodna je sadnja kestena na terasama.
Nemojte ga saditi na područja gdje u tlu ima puno vapna jer će slabo rasti i roditi. Tlo mora biti duboko kako bi se u njemu mogao dobro razviti njegov snažan korijen pH vrijednosti od 4 do 6. Najbolje će mu odgovarati ilovasto pjeskovita tla u kojima se omjer gline i pijeska kreće 60:40.
Najbolje će mu odgovarati dobro osvijetljena područja gdje se može vršiti dobra drenaža tla. Tlo bi trebalo biti rahlo i bogato humusom koji obvezno mora biti blago kiseo. Takva područja najlakše ćete pronaći na južnim i istočnim položajima.
Kesten se sadi u prethodno iskopane jame na dubinu do jednog metra. Prilikom sadnje, potrebno je imati spremno dovoljno humusa, a kada se zatrpavaju sadnica kestena, potrebno je zemlji dodati mineralna gnojiva NPK 0:15:30. Treba poštivati razmak između sadnje koji je potreban kako bi se kasnije mogla razvijati krošnja i kako bi se mogli strojevi lakše kretati.
Preporučuje se jesenska sadnja pitomog kestena, a tada se nakon sadnje sadnice ne zalijevaju. Oko nje se nabaca zemlja u visini od 15-ak cm te se oko svake iskopa udubljenje u obliku lijevka u koji se utoči 10-ak litara vode. Nakon što zemlja upije svu vodu, udubljenje je potrebno prekriti zrelim stajskim gnojem ili jako sitnom zemljom u sloju od 5 cm.
Sadnice kestena mogu se proizvesti sjetvom (generativno) ili izdancima (vegetativno).
Uzgoj kestena
Pitomi kesten se najčešće uzgaja u kotlastu ili piramidnu krošnju. Orezivanje u svrhu oblikovanja grana potrebno je svesti na minimum, a ono uključuje samo usmjeravanje grana i prorjeđivanje krošnje. Nakon što obavite orezivanje, rane na granama premažite voskom koji se koristi za cijepljenje voćaka.
U vrijeme kada razvija pupoljke, cvijeta i razvija plodove, kestenu je potrebno nešto više vode. Da bi dobro rastao i razvijao deblo, neophodno je redovito navodnjavanje. U vrijeme sadnje, sadnicama osigurajte 60 litara vode podijeljeno na tri puta.
Ako stariji kesten pokušavate pomladiti rezidbom, pognojite ga gnojivom od dušika kako bi se mladice dobro razvile. Ono je neophodno za razvoj cvjetova i plodova.
Kako biste ostvarili njegovu punu rodnost, dodajte u tlo u razdoblju pune rodnosti 40 kilograma fosfora po hektaru, 150 kilograma kalija po hektaru te 135 kilograma dušika po jednom hektaru. Također, uvijek održavajte humus u postotku od 3 posto, a to ćete najbolje učiniti dodavanjem stajskog gnoja.
Također, potrebno je redovito obavljati međurednu kultivaciju. Tlo u dubini od 5 do 7 cm-a se usitnjava najčešće nakon navodnjavanja kako se gornji sloj zemlje ne bi stvrdnuo i tako utjecao na gubitak vlage.
S obzirom na količinu oborina, tijekom ljeta je potrebno odraditi obradu zemlje u nasadima. Ona se obavlja do kraja srpnja. Od sredine kolovoza, zemljište se više ne smije obrađivati jer obradom zemlje kestenu se produžuje vegetacija što može biti jako opasno. Naime, kesten bi zimu mogao dočekati s nerazvijenim mladicama koje bi se prisustvom mraza lako mogle smrznuti.
Orezivanje kestena potrebno je učiniti kada je biljka u mirovanju, a ono se obično vrši uklanjanjem starih grana u svrhu pomlađivanja.
Berba i skladištenje
Plodovi kestena spremni su za berbu već u rujnu kada je stablo potrebno malo otresti kako bi svi plodovi popadali s drveta. U protivnom, pričekajte još koji dan kako bi kesteni sami pali.
Plod kestena nalazi se u bodljikavom omotaču koji nam otežava njegovo prikupljanje. Posao si možete olakšati tako da sve kestene s omotačem stavite na jednom mjesto i ostavite da odstoje nekoliko dana. Tako ćete pospješiti dodatno zorenje što će pospješiti ispadanje kestena iz omotača. Dužim stajanjem kestena unutar omotača, utjecat ćete i na bolji okus plodova.
Kestene pohranite u spremište u kojem se temperatura kreće oko 0, a relativna vlažnost zraka oko 80%. Ako im osigurate takve uvjete, plodovi kestena se mogu čuvati do 3mjeseca.
Upotreba kestena
Za razliku od ploda divljeg kestena, plod pitomog kestena smatra se iznimno hranjivom namirnicom. Sadrži većim dijelom ugljikohidrate te nešto manje proteina i masti te vlakana. Ipak, iako hranjiv, teško se probavlja. Sadrži vitamine i minerale od kojih se ističu vitamini, A, C i skupine B u koje spada i zanemareni B12 te minerali kalij, natrij, fosfor, sumpor, magnezij, mangan, željezo, klor i bakar. Zanimljivo je spomenuti da je jedini iz skupine orašastih plodova koji sadrži vitamin C. Osim toga, ima i niži udio masti i nešto više škroba od ostalih orašida.
Upravo zbog bogatstva škroba (44 posto u sirovom plodu), kesten se može preraditi u brašno od kojeg se mogu proizvesti razni pekarski proizvodi. Brašno se s druge strane lako probavlja pa se preporučuje u prehrani djece i starijih osoba.
Zbog brojnih ljekovitih sastojaka kao što su flavonoidi, saponozidi te kumarini, koristi se pri pripremi proizvoda za liječenje hemoroida i proširenih vena.
U narodnoj medicini koristi se i čaj od kestenovih listova koji se priprema za liječenje astme, bronhitisa, hripavca i ostalih tegoba s dišnim putevima.
Kesten je prilično kaloričan. U 100 grama pečenog kestena nalazi se čak 245 kalorija. Pečeni kesteni imaju i više proteina, ugljikohidrata i masti te vitamina. Kuhani kesten, s druge strane, ima više minerala.
Kesteni se najčešće jedu pečeni u jesenskim i zimskim mjesecima. Kada im skinete koru možete ih upotrebljavati za kuhanje, pirjanje, poširanje i ukrašavanje. Poznat je pire od kestena koji se često konzumira uz divljač ili u umacima i juhama. A ako mu se doda šećer i šlag, dobit ćete kesten pire, poznatu zimsku poslasticu koja se može jesti u obliku kolača ili sladoleda.
Povijest
Pitomi kesten pripada porodici Castanea, a najrasprostranjeniji je u Sredozemlju i u južnoj Europi. Smatra se da se Europom počeo širiti preko Grčke. Prije nego što je stigao do Europe, od davnina je bio poznat u Japanu i Kini.
Uzgoj kestena započeo je u periodu od 9. do 7. stoljeća prije Krista na dijelovima između Crnog i Kaspijskog mora. Od tamo se proširio na Aziju te na Grčku i dalje na Balkan.
U drevnoj Grčkoj kesten se uzgajao u Sparti gdje se od njega radilo brašno, a i pripremala juha i crni kruh. O kestenu su pisali Homer, Hipokrat, Izaije i Ksenofon.
Plodove kestena iskoristili su Židovi, Feničani i Grci te su njime trgovali duž cijelog Mediterana. Rimljani su ga također uzgajali u Rimskom carstvu, a njegovu upotrebu proširili su sve do Velike Britanije.
U 16. stoljeću na ulicama Rima mogao se kupiti pečeni kesten, što se zadržalo i danas u zimskim mjesecima, gotovo u svim europskim gradovima.
Osim plodova kestena, od davnina se koristi i njegova kora, listovi i cvijeće, a i vrlo je popularan med od kestena.
Foto: Couleur /Pixabay
Odgovori