Tuja (lat. Thuja) je zimzeleno stablo iz porodice čempresa. Tuja broji nekoliko vrsta četinarskih stabala, a najpoznatija su američka ili zapadna tuja (Thuja occidentalis) i azijska ili istočnjačka tuja (Thuja orientalis). Još neke vrste su golema tuja (Thuja plicata), korejska tuja (Thuja koraiensis), japanska tuja (Thuja standishii) i kineska tuja (Thuja sutchuenesis).
Latinsko ime Thuja dolazi od grčke riječi thya što znači smola, tamjan, a druga verzija upućuje na grčku riječ thyo što u prijevodu znači žrtvujem – u staroj Grčkoj su tako zvali mirisno stablo koje se koristilo kod žrtvovanja.
Vrste tuja
Američka tuja
Američka tuja je prvi put pronađena na prostorima jugoistočne Kanade i sjeveroistoku SAD-a, a u Europu je stigla sredinom 16. stoljeća. Ova biljka može narasti do 20 metara, a promjer debla joj može biti do jednog metra. Krošnja je nepravilnog i čunjastog oblika s kratkim granama koje su horizontalno otklonjene i malo dolje povinute.
Grane su s gornje strane tamnozelene, a na njima su ljuskavi listovi, poredani u ravnini i žljezdasto izbočeni. Listovi su tamnozeleni s gornje i žuto zeleni s donje strane te dugi dva do sedam milimetara. Kora se malim dijelom ili uopće ne vidi od krošnje koja ju prekriva. Također, njezina površina varira od crveno smeđe do sivo smeđe boje te je uzdužno raspucana u trake.
Ova biljka ima male, tamnocrvene muške cvjetove koji se nalaze na kratkim drškama grančica. Također ima žućkaste jajaste ženske češere velike do jednog centimetra smještenih na drški dugoj oko pet milimetara na vrhu postranih izboja. Kada dozriju, mijenjaju boju u tamnosmeđu. Imaju četiri do pet para ljusaka, sjemenke od tri milimetara i dva mala krilca.
Cvatnja američke tuje traje od ožujka do svibnja. Ovoj biljci ne odgovaraju ni jako vlažna, niti jako suha staništa, a najbolji sastav zemlje za nju je vapnenačko zemljište. Raste jako sporo (moguće i do 400 godina) u nizinskim i brdskim područjima. Također je otporna na niske temperature i onečišćenja koja proizvode gradska područja. Sadi se kao živa ograda ili pojedinačno, a nalazimo ju kao ukrasnu biljku u parkovima, na grobljima i uz kuće.
Ova vrsta broji mnogo kultivara kao što su: Smaragd (piramidalna krošnja, do četiri metra visine), Columna (valjkasta krošnja, do pet metara visine), Fastigiata (uspravne grane, do 15 metara visine), Malonyana (valjkasta krošnja, do 15 metara visine), Hoveyi (okruglasta krošnja i uspravne grane, do jednog i pol metra visine), Globosa (okruglasti grm), Recurva Nana (okruglasta krošnja, do dva metra visine), Rheingold (okruglasta krošnja i djelomično igličasti listovi, do jednog i pol metra visine) i drugi.
Od ove biljke se proizvodi eterično ulje koje se pokazalo učinkovito kod liječenja virusnih bradavica i kožnih infekcija. Važno je napomenuti da se ne smije koristiti oralno jer sadrži tujon koji ima neurotoksično djelovanje na čovjeka. Može uzrokovati oštećenje jetre i uzrokovati pobačaj kod trudnica. Osim eteričnog ulja, proizvode se masti i tinkture od cedrovog ulja iz mladih listova koje je korisno za medicinske svrhe.
Vremenski uvjeti sadnje: sunčano
Vrijeme cvatnje: od ožujka do svibnja
Visina stabla: do 20 metara
Istočnjačka tuja
Istočnjačka ili azijska tuja potječe s područja Kine, Mandžurije i Koreje, a u Europu stiže u 18. stoljeću. Ova vrsta tuje može narasti nešto više od američke tuje – čak do 30 metara. Deblo je promjera od 0.5 do 0.7 metara. Njezina krošnja je piramidalna i poprilično gusta, a uspravne i tanke grane su široko razgranate. Kora je jednaka kori američke tuje – crveno smeđa i ljušti se u uzdužnim trakama.
Listovi su malo drugačiji jer im je i lice i naličje tamnozelene boje, ljuskasti su, dugi sedam do osam milimetara na većim granama, a na manjim, sporednim ograncima su svega jednog do tri milimetara. Kada se protrljaju, ispuštaju miris smole jer sadrže duguljaste smolne žlijezde.
Ova biljka ima male, neugledne i jajaste cvjetove koje možemo primijetiti na vrhovima sporednih izboja. Muški cvjetovi su mali, nalaze se na kratkoj dršci, povijeni su, a boja im je žućkasta. Ženski češeri su jajoliki, veličine od jednog do dva centimetra, s mesnatim plodnim ljuskama (šest do sedam para) koje na gornjoj strani imaju savijeni šiljak ili malu grbu. Na donjim ljuskama se nalaze po dvije sjemenke. U početku su plavo zelene boje, a kasnije kad sazriju, postanu smeđe.
Cvatnja istočnjačke tuje traje od travnja do svibnja. Što se tiče tla, nema neke vrste koja joj ne odgovara, dakle može više-manje svugdje uspjeti, ali za dobar i zdrav razvoj, pogodna su joj silikatima bogata tla. Također, potrebno joj je puno svijetla i sunca. Može podnijeti sušu jer inače joj ne odgovara zadržavanje vode oko korijena. Sadi se pojedinačno ili skupno te jednako kao i američka tuja, može stvarati žive ograde.
Svaka vrsta tuje ima razvijeno mnogo kultivara, pa tako i ova. Neki od poznatijih su: Aurea Nana (okruglasta krošnja, žutozeleni listovi, do 60 centimetara visine), Conspicua (valjkasta i gusta krošnja), Elegantissima (valjkasta krošnja, zlatnožuti listovi, do pet metara visine), Sieboldii (široko okruglasta krošnja) i drugi.
Vremenski uvjeti sadnje: puno sunca i svijetla
Vrijeme cvatnje: od travnja do svibnja
Visina stabla: do 30 metara
Golema tuja
Izvorno prirodno stanište goleme tuje je zapadna Sjeverna Amerika uz obalu Tihog oceana od sjevera Aljaske do juga Kalifornije. Kao što i samo ime kaže, ova vrsta tuje je golema, to jest može doseći visinu od 60 – 70 m, a promjer debla može biti do četiri metra. Za ovu biljku je karakteristična i dugovječnost, naime može živjeti u prosjeku do 700 godina, a najstarije zabilježeno takvo stablo ima čak 1.460 godina.
Krošnja je nepravilnog, konusnog oblika. Kora je crveno smeđe boje i guli se u okomitim trakama što je slučaj i kod zapadne i istočnjačke tuje, a razlika je u debljini jer golema tuja zbog svoje veličine ima 10 do 25 milimetara debelu koru. Što se tiče listova, oni su na gornjoj strani tamnozeleni, a na naličju imaju bijele mrljice. Također su ljuskavi, sjajni i glatki te kao i istočnjačka tuja imaju aromatičan miris zbog smolnih žlijezda.
Na golemoj tuji rastu mali i neugledni cvjetovi te okruglasti, viseći češeri veliki 1-1,5 cm. Češeri imaju od deset do dvanaest ljusaka ispod kojih se nalaze sjemenke s malim krilcima.
Golema tuja se razmnožava najčešće sjemenom, a rijetko reznicama. Cvatnja joj traje kroz ožujak. Ovoj biljci odgovara vlažno, plodno i drenirano tlo, a specifična je po tome što vrlo dobro podnosi sjenu. Za razliku od sjene, sušu teško podnosi.
Od ove biljke se grade brodovi, lijesovi i slično jer je njezino stablo otporno na truljenje. Također se cijeni zbog arome i izgleda.
Vremenski uvjeti sadnje: sunčano, ali dobro podnosi sjenu
Vrijeme cvatnje: ožujak
Visina stabla: do 70 metara
Ostale vrste tuja
Korejska tuja
Korejska tuja je izvorno sa sjeveroistoka Kine i iz Koreje, po čemu je i dobila naziv. Od svih vrsta tuja, ova je najniža – raste svega tri do deset metara u visinu kao trajno zeleni grm ili manje drvo. Ima smeđe češere elipsastog oblika koji su veliki od 0.8 do 1.5 centimetra te se sastoje od četiri para plodnih ljusaka. Ne podnosi niske temperature.
Japanska tuja
Japanska tuja ima stanište u južnom Japanu i na otocima Honshu i Shikoku. Ova vrsta raste do 35 metara, a specifična je po mirisnom drvetu koje je otporno na vodu. Ne može preživjeti u gradu, bolje joj odgovara svjež zrak u mješovitim šumama planina.
Kineska tuja
Kineska tuja je poprilično ugrožena i zato su njezina staništa danas zaštićena. Potječe iz Kine, točnije iz pokrajine Szechuan. Ova biljka raste do 20 m visine.
Sadnja tuja
Postoje dva načina razmnožavanja tuja, a to su sjemenom kasno zimi ili ukorjenjivanjem poluzrelih reznica početkom jeseni. Za takav način uzgoja, potrebno je nabaviti reznice s donjim dijelom koji je drvenast. Za prevenciju, prvo ih se treba tretirati protiv truleži. Reznice moraju biti dugačke od 20 do 25 cm i prije sadnje se umoče u hormon za ukorjenjivanje.
Nakon toga posuda do pola puni supstratom za zakorjenjivanje crnogorice i u taj supstrat se zabodu reznice. Supstrat uvijek mora biti vlažan, a posuda se smješta u blago sjenovito područje. Najučinkovitije je samo orošavati reznice, a ne zalijevati ih jer orošavanje omogućuje usporavanje sokova kroz stabljiku što se onda preusmjerava na korijen reznice koji se mora tek formirati. Nakon mjesec dana, pojavljuje se kalus, odnosno prvi stadij stvaranja korijena.
Ako sadite živu ogradu, potrebno je odrediti rastojanje između biljaka kako odrasli primjerci ne bi bili previše zgusnuti ili previše odmaknuti. U Hrvatskoj se najčešće uzgajaju Thuja columna i Thuja smaragd (američka tuja) te neki kultivari istočnjačkih tuja, a za njihovu je sadnju potreban razmak od 70 do 80 centimetara.
Prilikom kopanja rupe za sadnju, treba se iskopati nešto veća rupa u odnosu na veličinu korijena biljke. Nakon iskopavanja rupe, na dno se stavlja gnojivo, pa površinski sloj zemlje i uspravno se namješta biljka s golim korijenom. Na kraju se rupa još puni humusom, a zemlja oko sadnice se mora dobro natopiti vodom.
Ako želite formirati živu ogradu od tuja, najučinkovitije je iskopati kanal dubine oko 40 centimetara u koji se 20 centimetara zemlje vrati u kanal. Nakon toga obavlja sadnja tuja na koje se dodaje još zemlje da bi se popunio iskopani kanal.
Tlo mora biti neutralno do blago kiselo (pH od pet do sedam), vlažno i dobro drenirano, a željeni položaj mora veći dio dana biti potpuno osunčan. Također, tuje ne podnose ekstremno vlažna ili suha tla.
Uzgoj tuja
Uzgoj sadnice s golim korijenom je vjerojatno lakši način od uzgoja reznicama, pa ako se odlučite za taj način, sadnja tuja obavlja se u jesen (listopad), odnosno u vrijeme mirovanja vegetacije i kada je temperatura zemlje iznad 0°C.
U početku je tuje potrebno redovito zalijevati i zaštititi ih od isušujućih vjetrova. Kasnije smanjite zalijevanje jer previše vode oko korijena biljke može izazvati truljenje žila i odbacivanje grana. U ljetne dane, zalijevanje se mora obavljati samo navečer ili prije izlaska sunca i to svaka dva do tri dana. Ovakvo zalijevanje se smanjuje u proljeće i jesen kada ima više padalina nego ljeti.
Preporučuje se i gnojenje tuja stajskim gnojivom tijekom kasne jeseni i ranog proljeća s time da je za manje sadnice potrebno do dvije lopate gnojiva, a za veće nešto više. Kod sadnje biljke, treba se izbjegavati NPK gnojivo.
Ako su tuje posađene kao živa ograda, od velike je važnosti redovito ih orezivati jer slabo tjeraju mladice iz starog drveta. Zbog toga se na tuji orezuje samo mladi prirast, a nikako staro drvo.
Kada dođe zima, ova biljka je podložna oštećenju, pa da bi se to izbjeglo, preporučuje se spiralno omotavanje biljke konopom ili umotavanje protugradnom mrežom.
Kad je u pitanju sadnja tuja u teglama, potrebno je nešto više pažnje. Kao prvo, na dno tegle se stavlja malo krupnog šljunka, pa sitniji šljunak i pijesak i na kraju zemlja u koju se polaže biljka s golim korijenom. Nakon toga, zasađenu biljku treba obilato zalijevati i povremeno gnojiti. Kasnije, isto kao i u vrtu, treba smanjiti zalijevanje jer joj ne odgovara zadržavanje vlage u korijenu i po potrebi orezivati.
Bolesti i štetnici
Veliki problem s kojim se ova biljka suočava je njihovo sušenje, to jest propadanje izbojaka i grana. Za isušivanje tuja postoji nekoliko mogućih uzroka. Jedan pronalazi temelje u razmnožavanju ove biljke reznicama prilikom kojeg supstrati u kojima rastu sadrže razne hormone i enzime zbog kojih je biljka kasnije manje otporna na vanjske uvjete i bolesti. Drugi razlog su klimatske promjene koje fiziološki oslabljuju biljku i time omogućuju napad štetnika.
Tuje su podložne i određenim štetnicima i bolestima, pa obratite pažnju i na taj segment. Najčešći štetnik je tujin krasnik koji na listovima biljke ostavlja bijele ličinke koje, nakon što se izlegnu, izgrizu stabljiku i grančice.
Sljedeći poznati štetnik je potkornjak koji buši rupe u kori drveta čiju piljevinu možemo primijetiti na rašljama grana. Još neki štetnici su moljci mineri koji uništavaju estetski izgled stabla. Kako tuju ne bi napadali razni štetnici, potrebno je vršiti pregled zaraženih biljaka jer ako je jedna zaražena, treba ju se iskopati s korijenom i spaliti kako bi se zaštitile druge oko nje. Također se preporučuje primjena žutih ljepljivih ploča, korištenje feromonske klopke (protiv potkornjaka), čišćenje stabalca od odumrlih listova i izbojaka i uporaba insekticida.
Od bolesti, ovu biljku mogu ugroziti gljivične bolesti (Didymascella thujina) zbog koje se pojavljuje pjegavost na izbojcima tuje. Ova bolest se može prepoznati po bijelim mrljama na naličju listova nakon kojih se pojavljuju i smeđe točkice kao plodišta. Lišće nakon nekog vremena postane smeđe i otpadne, a stablo pri korijenu izgleda kao da je pretrpjelo požar. Da bi se izbjegla pojava gljivične bolesti, važno je kod razmnožavanja tuje koristiti nezaražene reznice, redovito mijenjati gredice za uzgoj sadnica i koristiti fungicide.
Autor: B.P., Foto: medialna /Pixabay
Odgovori