Borovica (lat. Juniperus communis), je zimzeleni grm iz obitelji čempresa (Cupressaceae) koji ponekad raste i kao stablo. Drugi nazivi za borovicu su još i obična borovica, brinje, kleka, smreka, fenja, venja i šmrika. Raste uspravno, najčešće naraste do 50 cm kao grm, a kao stablo oko 11 m. Postoje i rijetki slučajevi kada naraste do 15 m. Životni vijek ove biljke je oko 170 godina. Borovica raste po mješovitim šumama ponajviše uz brezu i crnogoricu.
Položaj grana kod borovice je polegnut, viseći ili uzdignut. Listovi su igličasti, a na biljci se zadrže 4 godine. Svijetlozelene su boje, a kasnije potamne. Na gornjoj strani lista nalazi se plavo-bijela crta, dok je zadnja strana zelena. Dužina listova je između 8 i 10 mm.
Iglice su gusto poredane, u pršljenu ih ima tri. Muški i ženski cvjetovi se ne nalaze na istom stablu (dvodomna biljka). Muške cvjetove možemo prepoznati po žutoj boji i jajastom obliku, dok su ženski uspravni, zelene su boje i dugački 4 mm. U pazušcima su muški cvjetovi skupljeni, a ženski rastu pojedinačno. Borovica ima plavo-crne okrugle plodove koji dozrijevaju nakon dvije godine te ih nose ženska stabla. Plodovi sadrže eterično ulje i vitamin C.
U proljeće ima sitne cvjetiće, a maleni bobičasti, tamno-modri plodovi dozrijevaju tek u jesen iduće godine.
Srodne biljke
Vrste
Uzgojni kultivari borovice su: hibernica, repanda, suecica, hornibrookii.
Hibernica ima plavkasto-zelene iglice, dužina iglica je između 5 i 7 mm, grane zauzimaju uspravan položaj, a visina grma je od 3 do 5 m. Usporede li se hibernica i izvorna vrsta, ovaj uzgojni kultivar ima manje bodljikave iglice.
Suecica i Hibernica su dosta slične vrste, a razlikuju se po visini grma. Suecica je široko valjkasti grm koji može dosegnuti do 10 m visine, također ima uspravne grane kao i hibernica, ali razlikuju se po tome što vrhovi kod suecice vise, a iglice kod ove vrste su bodljikave.
Repanda je grm koji doseže visinu do 40 cm što je znatno manje nego kod prethodne dvije vrste. Širok je 150 cm, iglice su iste dužine kao i kod hibernice te nisu bodljikave, a gornja strana im je srebrnkasto-bijele boje dok im je naličje zelene boje.
Hornibrookii je grm slične visine kao i grm repanda, može doseći do 50 cm, a njegova širina je oko 2 m. Grane svoj položaj mijenjaju. U početku zauzmu položaj prilegnut uz zemlju te se nakon nekog vremena malo isprave. Iglice nisu bodljikave, a duge su 6 mm.
Jedan od razloga zbog kojeg mnogi vole uzgajati borovicu je njezina brzina kojom raste, a to je čini idealnom za formiranje živice. Borovica i borovnica iako su sličnog naziva nisu ista biljka. Borovnica dolazi iz porodice vaccinium te njezini plodovi dozrijevaju tijekom ljeta. Od njih se najčešće rade marmelade i sokovi.
Požar je veliki neprijatelj borovici, on je jedan od najčešćih razloga zbog kojeg borovica pogiba. Iako brzo raste, jako sporo klije i male su šanse da će ponovno rasti na stradalom tlu.
Sadnja
Prirodno stanište borovice je u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i Sjevernoj Africi. Može rasti na raznim područjima kao što su polja, pašnjaci, pjeskovite ravnice i terase, šumoviti i kameniti brežuljci… Voli kisela tla. Nije zahtjevna što se tiče tla pa će uzgoj borovice uspjeti na kiselom, alkalnom i glinastom tlu. Vrijeme sadnje je u proljeće, a može i u ljeto.
Razina tla na kojoj će biti biljka mora biti ista kao što je bila razina tla za sadnice u loncu. Prilikom sadnje potrebno je iskopati jamu, a veličina jame mjeri se po veličini korijena koji je kod borovice razgranat.
Sljedeći korak je dodavanje zemlje, a ako želite možete dodati i kompost. Nakon prethodno odrađenih koraka sve je potrebno dobro pritisnuti te dobro zaliti i nastaviti sa zalijevanjem dva puta tjedno kako bi se biljka što brže i bolje prilagodila.
Dobri susjedi
Razmnožavanje
Borovica se razmnožava sjemenom. Tijekom ljeta se razmnožava vegetativno iz reznica, a ukrasni kultivari razmnožavaju se cijepljenjem.
Presađuju se mlade biljke, ali to teško podnose.
Uzgoj
Ako se odlučite za uzgoj ovog crnogoričnog zimzelenog grma potrebno je znati da borovica voli otvoren položaj. Moguće je očekivati da će kasni proljetni mraz oštetiti mlade biljke. Međutim, borovica je biljka koja je otporna na niske temperature osim kada se dogodi navedeni slučaj.
Dobro podnosi sušu, a bobice su aromatičnije na toplijim područjima.
Zaštita od bolesti
Borovicu često napadaju bolesti u proljeće, a razlog tome je što tada njezin imunološki sustav nije u dobrom stanju. Naime, nakon zimskog perioda treba mu neko vrijeme da se vrati u svoju normalu.
Početkom proljeća biljka može imati problem proljetnih opeklina, a to se događa jer je kruni grma vruće, a biljka ne može uzeti vodu iz tla jer je ono smrznuto.
Najveća prijetnja borovici su ipak gljivične zaraze kao što su: alternaria, Biatorell, nektrioza korteksa grana, hrskavica hrđe, sušenja grana smreke, smeđi snježni crnogorični plijesan.
Simptomi hrskavice hrđe prepoznat ćemo kao narančaste izrasline koje su skup gljivica. Krajnji i česti rezultat ove bolesti može biti uginuće grma. Ovu bolest nije moguće potpuno izliječiti, a mjere koje treba iskoristiti kako bi spasili biljku od pojave hrđe je prskanje zaštitnim sredstvima, a neki od njih su: Tilt, Ridomil, Bayleton, Vektra, Gold MC i druga.
Osim bolesti koje zahvaćaju borovicu, ona je i na meti nekih štetočina kao što su: mravi, mušice, juniper sawfly, juniperusova lisica, juniper shield, puževi i drugo.
Ako želite da vam biljka bude zdrava i lijepog izgleda, prvi korak za to će biti kvalitetan materijal za sadnju, preventivna zaštita s potrebnim lijekovima i, naravno, općenito pažljiva i pravilna briga o biljci.
Berba
Njihov način dozrijevanja je zanimljiv i treba ga istaknuti. Kod berbe ćete primijetiti kako bobice nisu jednako zrele, plodovi sazrijevaju u jesen, ali tek druge ili treće godine te je to razlog nejednake zrelosti kod bobica. Ako berba bude trajala duže nemojte se iznenaditi, bodljikavi listovi su razlog tome.
Za berbu možete iskoristiti najlon koji ćete staviti i raširiti ispod grma, a štapom možete tresti zrele bobice Kada ih pokupite stavite ih na sušenje koje se odvija prirodnim načinom. Bobice trebaju biti u tankom sloju uz redovito prevrtanje.
Skladištenje
Čuvajte ih u zatvorenoj papirnatoj višeslojnoj vreći ili u staklenoj posudi, na svježem, suhom i tamnom mjestu.
Upotreba
U početku su bobice borovice su slatke i aromatične, a potom mijenjaju okus u gorak i smolast poput bora. Možemo ga usporediti s okusom gina. U svježem obliku nisu ukusne, ali se zato koriste osušene za raznolike pripravke kao što su na primjer čaj od borovice koji je odličan za dišne puteve. Kod problema s mokrenjem pripravlja se diuretički čaj, a za njega je potrebno 25 g borovice, plod peršina, oko 10 g peteljki višanja, kim, plod anisa, komorač i bazga. Od ovih sastojaka napravi se mješavina i jednu žlicu mješavine prelije se s 2 dl kipuće vode.
Osim dišnih puteva i problema s mokrenjem borovica rješava još neke zdravstvene probleme kao što su: glavobolja, crijevni grčevi, otekli zglobovi… Ako imate problem s lošim apetitom, napravite kompot od plodova, dodajte šećer i tako ćete poboljšati apetit. Koristi se još i za njegu kože, a odlična je i za tinkturu koju koristimo za masažu.
Pripravci borovice potiču izlučivanje viška tekućine i rad probavnih žlijezda. Poboljšavaju prokrvljenost probavnih organa i potiču menstruaciju. Reguliraju probavu, umanjuju grčeve i vjetrove, a dobri su protiv proljeva. Pomažu i kod izlučivanju sluzi iz bronhija.
Borovica je jedina vrsta iz porodice čempresa koja ima jestive plodove te se zbog toga često upotrebljava i u kulinarstvu. Aroma osušenih bobica obogaćuje razna jela. U skandinavskim državama dodaje se kao začin u marinadu za govedinu, u Francuskoj se najčešće stavlja u mnoge paštete i upotrebljava se uz srnetinu, a u Njemačkoj je vole koristiti uz kiselo zelje.
Plodovi mogu služiti i kao začin za razna jela i za izradu eteričnog ulja. Od njih se spravljaju razni likeri i travarice. Od samih se bobica posebnim postupkom izrađuje skupa rakija izvrsna za probavne organe (klekovača ili brinjevac)
Kod pretjeranog korištenja, borovica može nadražiti bubrege stoga bi se bubrežni bolesnici prije uzimanja trebali savjetovati s liječnikom.
Povijest
Davne 1577. godine, Hieronymus Bock je u svojoj knjizi o ljekovitim biljkama istaknuo i borovicu te je napisao kako djelovanje dobrih osobina borovice nije moguće opisati. Danas bi se mnogi složili s Bockom, a neki zaključuju kako neki antibiotici ne mogu doprijeti tamo gdje može ova čudotvorna biljka.
Tijekom prošlosti ljudi su plodove koristili kako bi se zaštitili od zaraznih bolesti poput kuge i kolere, a danas je takvo vjerovanje još uvijek prisutno pa se vjeruje da žvakanje plodova štiti od mnogih bolesti.
U Francuskoj postoji špilja Lascaux, a u prošlosti su je osvjetljivale grane borovice, dok je prije petnaest tisuća godina vatra koju je proizvodila zapaljena borovica pomogla kod osvjetljenja kamena kojeg je trebalo oslikati.
Na Jadranskoj obali, u Makedoniju i Jordanu pronađen je pepeo izgorjele borovice. Možda je neobično spominjati i davati važnost pepelu borovice, ali u ovom slučaju je to potrebno. Dok borovica gori, njezin dim ima predivan miris. Ipak, ne treba se upuštati u paljenje borovice, već treba uživati u raznom ostalom obilju i djelovanju koje nam ova biljka pruža.
Autor: A.A., Foto: SonjavdK / Pixabay
Odgovori