Uzgoj lavande nekada je bio zastupljen samo u primorskim i južnim krajevima, ali danas se ova ukrasna i ljekovita biljka sve više uzgaja i u kontinentalnim područjima pa se tako mogu pronaći cijele plantaže. Lavanda je rod jednogodišnjih i višegodišnjih grmova i travolikih biljaka koje su rasprostranjene diljem Mediterana, ali i u jugoistočnim dijelovima Indije te u Africi.
Vrste
Od više vrsti bilje, kod nas se najčešće uzgajaju prava lavanda, hibridna lavanda i širokolisna lavanda.
Prava lavanda
Prava lavanda (lat. Lavandula augustifolia) je višegodišnja biljka koja raste u obliku sitnog grma poluloptastog oblika. Grm prave lavande može biti visok od 40 do 60, a širok od 80 do 120 cm. Ima drvenast i račvast korijen koji prodire duboko u tlo te debelu, drvenastu i kratku stabljiku koja se počinje granati već od vrata korijena.
Jednostavne cvjetne grane mogu biti duge do 40 cm. Listovi su uski, sivozelene boje, cjelovitih rubova i prekriveni dlačicama na naličju. Cvjetovi lavande su plave ili ljubičaste boje, a plod je kalavac koji sadrži četiri sjemenke jajastog oblika.
Hibridna lavanda
Hibridna lavanda je zbijeni, sterilni grm čiji plodovi nisu upotrebljivi. Može biti visoka od 80 do 100, a široka preko 150 cm. Ima razgranate cvjetne stabljike koje mogu biti duge od 60 do 90 cm te nasuprotne, pomalo dlakave zelene listove. Cvijet izgleda jednako kao i kod prave lavande.
Širokolisna lavanda
Uz pravu i hibridnu postoji još i širokolisna lavanda, a i za nju, kao i za druge dvije vrste karakterističan je prepoznatljiv, jak miris koji potječe od eteričnog ulja. Može se uzgajati do 700 m nadmorske visine.
Sadnja
Dok prava lavanda nema nekakve posebne zahtjeve kada je u pitanju tlo pa tako može rasti i na siromašnom, plitkom tlu i na kršu, za uzgoj hibridne lavande potrebno je duboko i plodno tlo s dobrim vodozračnim režimom. Ova vrsta također može rasti na manje kvalitetnim tlima, ali prinos će u tom slučaju biti slabiji. Ni jedna ni druga vrsta ne podnose pjeskovita, hladna ili slabo propusna tla.
Ako će se lavanda uzgajati plantažno, godinu dana ranije treba pripremiti tlo dubokim jesenskim oranjem. Budući da je lavandu najbolje saditi tijekom listopada, najbolja pretkultura su leguminoze jer se one do rujna uklone s tla. Lavanda se na istom zemljištu može saditi do 15 godina, ali važno je izbjegavati sadnju na parcelama na kojima se prethodno uzgajao kukuruz ili barem pričekati 2 do 3 godine jer su mlade biljke lavande dosta osjetljive na herbicide koji se primjenjuju na nasadima kukuruza.
Odmah po uklanjanju pretkultura potrebno je preorati zemljište na dubinu od 20 cm i obaviti osnovnu gnojidbu. Površinski sloj tla na dubini do 15 cm treba biti rahle strukture, a do sadnje se treba slegnuti.
Sadnice prave lavande sade se s međurednim razmakom od 150 cm, dok između biljaka unutar redova treba biti oko 40 cm razmaka. Kada je u pitanju hibridna lavanda, njene se sadnice sade na međuredni razmak od 180 do 200 cm, dok među biljkama treba biti 50 do 60 cm razmaka.
Sadnja reznicama
Klonovi se u travnju ili kolovozu uzimaju s grmova starih barem tri godine. Nakon rezanja se stavljaju u pijesak, u redove među kojima treba biti barem 6 cm razmaka, dok među biljkama treba biti oko 2 cm razmaka. Što se tiče dubine sadnje, 4 do 5 cm je optimalno. Reznice treba obilno zalijevati, a kada se zakorijene, krajem svibnja se presađuju na otvoreno.
Sadnja na otvorenom
Ako će se klonovi saditi na otvorenom, u tom se slučaju u listopadu ili ožujku režu šibe duge 10 do 20 cm i polažu se u pripremljeno tlo, u jarke duboke oko 20 cm, koje je prethodno potrebno dobro zaliti. Među redovima treba biti razmak od 35 cm, dok šibe trebaju biti udaljene jedna od druge od 3 do 5 cm. Polažu se tako duboko da nakon zatrpavanja jaraka zemljom iznad površine ostanu šibe duge oko 7 cm.
Sadnja iz sjemena
Prava lavanda se može uzgajati iz sjemena. Sjeme se sije u studenom ili u rano proljeće, u klijališta koja se nalaze na zaklonjenoj poziciji i u tlo koje je prethodno dezinficirano metil-bromidom. Sjeme se može sijati ručno ili strojno, u redove s međurednim razmakom od 20 do 40 cm te na dubinu od 1 do 1,5 cm. Kada mlade biljke razviju oko 4 prava lista pikiraju se u otvorene lijehe i ostavljaju sve dok ne dosegnu visinu od oko 20 cm.
Razmnožavanje
Hibridna lavanda ili budrovka razmnožava se kloniranjem ili polaganjem reznica u dobro pripremljeno tlo, dok se prava lavanda može razmnožavati i sjemenom. Razmnožavanje kloniranjem podrazumijeva ukorjenjivanje šiba lavande u hladnim lijehama zaštićenima folijom.
Dobri susjedi
Uzgoj
Ova biljka voli visoke temperature i puno sunčeve svjetlosti tijekom vegetacije. Odgovaraju joj topla mjesta zaštićena od vjetra, ali kada je u fazi mirovanja, može podnijeti i temperature do -20°C. Međutim, ako ranije započne s vegetacijom, može joj naštetiti mraz. Osim u početnoj fazi, lavanda dobro podnosi sušu, dok kišna i hladna razdoblja u fazi cvjetanja dovode do smanjenja udjela eteričnog ulja za čak 50%.
Uzgoj u vrtu
Kada je u pitanju uzgoj u vrtu, lavandu možemo saditi kao samostalni grm, u skupinama ili za formiranje ukrasne živice. S obzirom na to da voli sunčane položaje, treba izbjegavati sadnju u neposrednoj blizini drveća ili većih grmova. Odličan je izbor za velike kamenjare, a dobro se kombinira i s cvjetnicama i trajnicama jačih boja. Lijepo izgleda zasađena u velike glinene tegle ili u kombinaciji s ružama.
Ako želite formirati živicu od lavande, sadnice se sade na razmak od 35 do 70 cm. Za postizanje lijepe i trajnije forme obavezno se obavlja jača proljetna rezidba jer se tako osigurava nastanak brojnih novih izdanaka koji će cvjetati u ljetnim mjesecima.
Za uzgoj lavande u vrtu idealna su tla s blagim nagibom. Tlo prije sadnje treba biti duboko prekopano, meko i dovoljno isušeno. Kako bi se postigao bolji početni rast lavande, dobro je dodati tlu oštrog pijeska ili istrunulog komposta.
Uzgoj u teglama
Ako na balkonu ili terasi imate barem osam sati sunca dnevno, lavandu možete uzgajati i u teglama ili žardinjerama. Sadi se u veće tegle ili žardinjere na čije dno treba postaviti nekoliko centimetara drenažnog materijala. Za sadnju se koristi mješavina kvalitetne zemlje, treseta i komposta, uz dodatak gnojiva s produljenim djelovanjem.
Za uzgoj u teglama treba birati manje sorte lavande kao što su Hidcote Blue i Dwarft Blue jer one mogu dulje trajati. Krupnije sorte brže rastu i bujne su pa se u teglama mogu držati otprilike tri godine. Lavandu koja je posađena u tegli treba često zalijevati, isključivo zemlju. Svake godine nakon cvatnje treba porezati sve cvjetne stapke.
Održavanje
Nekoliko dana nakon sadnje obavezno treba zalijevati lavandu, a kada biljke dosegnu visinu od 15 do 20 cm, potrebno ih je porezati na visinu od 8 do 10 cm kako bi se potaknuo rast bočnih izdanaka. Grmovi se nakon toga obrezuju još u drugoj godini uzgoja, na visinu od 15 do 18 cm i poslije toga više nije potrebno oblikovati krošnju.
Da bi se lavanda uspješno mogla rezati strojem, potrebno je imati izjednačen usjev, a to se postiže tako da se na kraju prve godine uzgoja sklop nadopuni s jačim sadnicama. Održavanje nasada lavande uključuje i redovitu međurednu kultivaciju tla kako bi se održala prozračnost te okopavanje biljaka.
Zaštita od bolesti
Lavanda ima specifičan i jak miris koji odbija mnoge štetnike pa s njima nema većih problema.Vlasnici eko vinograda hidrolatom lavande prskaju lozu kako bi je zaštitili od štetnika. S obzirom na to da njen miris ne odbija baš sve štetnike, na lavandi se mogu pojaviti neki od insekata, a njih se možete riješiti ispiranjem malo jačim mlazom vode.
U vlažnijim područjima može doći do pojave gljivičnih bolesti na usjevima lavande. Kako bi se to spriječilo, biljke treba saditi na većem razmaku i na mjestima na kojima zrak dobro cirkulira. Tako će biljke biti suhe i vjerojatnost od razvoja neke od gljivičnih bolesti bit će manja.
Berba
Vrijeme berbe ovisi o kultivaru koji se uzgaja. Ako se lavanda bere za cvijet, najbolji vrijeme za to je onda kada se pčele prestanu skupljati oko biljaka. To je znak da su se cvjetovi zatvorili i da je cvatnja završila. Berba se obavlja po sunčanom vremenu pa ako je nekoliko dana kišilo, potrebno je pričekati s berbom jer kiša uzrokuje nakupljanje vlage u biljkama pa je u tom slučaju ulje manje kvalitetno.
Berba se može obavljati ručno ili strojno. Ručno se bere oštrim srpovima tako da se snopovi obuhvate rukom i sijeku ispod prvih listova na cvjetnim stapkama. Ručna berba je isplativa na manjim nasadima koji imaju oko 2000 sadnica lavande, a na većim se površinama obavlja jednorednim ili trorednim modernim beračima. Berači funkcioniraju tako da se ošišani cvjetovi lavande prebacuju u usipni koš, a iz njega se pomoću pneumatike dižu u zrak i isipavaju u traktorske prikolice. Jednorednim beračem se površina od jednog hektara može obrati za tri sata, a trorednim za jedan sat.
Cijene takvih strojeva su ogromne, a budući da se moraju uvoziti iz drugih zemalja, trošak raste još više zbog poreza i transporta. Zbog toga se manji proizvođači lavande okreću prilagođavanju postojeće mehanizacije. Primjerice, stare jednoredne kose za žito i kukuruzni jednoredni berači se podešavanjem visine strižnih noževa mogu prilagoditi za berbu lavande.
Prava lavanda se reže na duljinu od 30, a hibridna na dužinu od 50 cm. Cvjetovi ne bi smjeli stajati dugo nakon berbe jer dolazi do ishlapljivanja eteričnog ulja. Također se ne preporučuje držati ubranu lavandu u plastičnim materijalima ili skupljenu na velike hrpe jer se tijekom dužeg razdoblja može “upaliti”, što opet dovodi do narušavanja kvalitete ulja.
Ako se odlučite na sušenje, cvjetove lavande treba sušiti u hladu, na prozračnom i suhom mjestu. Cvjetne stabljike se povežu u manje snopove i suše naopako okrenute. Kako bi što dulje zadržali miris i lijepu boju, osušene i čiste cvjetove lavande treba držati u zatvorenim posudama.
Upotreba
Osim na otoku Hvaru, u Hrvatskoj se lavanda u posljednjih nekoliko godina intenzivno sadi i uzgaja i u Istri, a kao što je već spomenuto, dobro uspijeva i u kontinentalnim dijelovima zemlje. Cvjetovi lavande se često koriste za izradu buketa, a suhi cvijet se upotrebljava u kulinarstvu i kozmetici.
Eterično ulje i cvijeće lavande ima primjenu u medicini te u proizvodnji alkoholnih pića i parfema. Eterično ulje lavande je u posljednjih nekoliko godina postalo iznimno popularno u modernoj aromaterapiji zahvaljujući R.M. Gatefosseu koji je slučajno otkrio da lavandino ulje pomaže ublažiti bolove i opekotine.
Daljnjim znanstvenim istraživanjima ustanovljeno je da se, za razliku od drugih eteričnih ulja, eterično ulje lavande može nanositi izravno na kožu bez opasnosti od alergijskih reakcija te da potiče epitelizaciju i brže zacjeljivanje rana od opekotina. Osim toga, pomaže ublažiti glavobolje i svrbež nakon uboda insekata, a smatra se i dobrim antiseptikom.
Eterično ulje lavande upotrebljava se i u proizvodnji sapuna, osvježivača prostora, deterdženata, omekšivača, šampona itd. U kulinarstvu se ova biljka koristi za aromatiziranje ribe i pečenog mesa, a neki je koriste i kod pripreme sladoleda. Osim toga, njome se mogu aromatizirati ocat i šećer, a može se koristiti i u pripremi keksa te drugih slastica.
Suhi cvjetovi lavande se pakiraju u vrećice i drže u ormarima s odjećom jer tjeraju moljce i odjeću pružaju ugodan miris. Lavanda se može koristiti na brojne načine pa tako možete dodati par kapi lavandina ulja na vatu i ubaciti je u jastučnicu kako biste lakše zaspali. Osim što tjera nesanicu, lavanda će otjerati i komarce, kao i druge dosadne insekte. Ako doma imate problema s plijesni i gljivicama, možete dodati nekoliko kapi eteričnog ulja lavande na filter klima uređaja.
Povijest
Prava lavanda je izvorna vrsta koja je prenesena iz divljine i njenim križanjem su stvorene ostale podvrste i hibridi. Iz Francuske je u Hrvatsku, točnije na otok Hvar, stigla u 18. stoljeću i nakon toga se proširila na ostale dijelove. Iako ima umirujuće djelovanje, lavanda je od davnih vremena simbol nepovjerenja jer se ispod njenih grmova često kriju zmije.
Na našem se području smatra jednom od najmedonosnijih biljaka. U povoljnim vremenskim uvjetima moguće ostvariti ukupne prinose od 50 kilograma po košnici. Med je proziran, bistar i svijetložute boje. Ima izražen ali ugodan miris i jak okus po lavandi pa ne odgovara baš svima. Smatra se kvalitetnim medom, a do kristalizacije dolazi nakon 60 dana.
Foto: pasja1000 / Pixabay
Odgovori