Aronija spada u višegodišnje listopadne voće vrste. Raste kao grm do visine od 1,5 do 2,5 metra. Ima tamnozelene odebljale i ovalne listove koji u jesen poprime crvenu boju pa se aronija može svrstati i u dekorativne biljke. Rubovi su im nazubljeni, s istaknutim vrhom, a mogu narasti od 6 do 9 centimetara. Na kratkoj peteljci dužine 1 centimetar nalaze se dvije izrasline poput lista. Gornji dio lista je sjajan, dok je donja površina prekrivena bijelim dlačicama. Raspored listova je pravilan.
Počinje cvjetati u drugoj polovici svibnja cvjetovima bijele do svijetlo roze boje. Cvjetanje obično traje do 15 dana, a cvjetovi se ne razvijaju ravnomjerno što je dobro jer se tako biljka štiti od mogućeg mraza. Svaki cvat može se pohvaliti cvjetanjem 30-ak cvjetova. Kod povoljnih vremenskih uvjeta pčele i drugi insekti mogu oprašiti i do 90 posto cvijeta. Cvjetovi su bijele i ružičaste boje promjera oko 1 centimetar. Grupirani su u grozdaste nakupine promjera do 6 centimetara. Cvjetovi imaju pet latica, a svaki tučak okružen je s 20-ak ljubičastih prašnika.
U svakoj sjemenoj šupljini nastaju dvije sjemenke, a obično samo jedna od njih sazre. Plod se razvija 90 dana. U početku su bobice zelene boje, prekrivene sitnim blijedim dlačicama, te prianjaju jedna uz drugu, ali kako rastu tako se odvajaju jedna od druge i gube paperje. Krajem srpnja, bobice počinju mijenjati boju i dobivati na težini. U kolovozu tako postaju gotovo crne. Za branje dozrijevaju krajem kolovoza. Bobica je promjera oko 1 centimetar, teži oko 1 gram, a u svakoj se može naći od 5 do 8 sjemenki. Sjemenke su jako sitne pa se jedva mogu osjetiti u aroniji.
Kod održavanja stabljika aronije iz sjemene treba znati da one imaju energičniji rast što otežava berbu i održavanje biljaka. Stoga, uzgajate li aroniju za uzgoj na plantaži za prodaju, preporučuju se vegetativne sadnice iz rasadnika.
Aronija ima snažan korijen pa će lako rasti i na siromašnom tlu s malo vode. Preporučuje se da je sadite u jesen kada je korijen još aktivan pa u proljeće biljkama može osigurati brz i snažan rast.
Vrste aronije
Postoje tri vrste aronije:
- Crna aronija (Aronia melanocarpa) – najpopularnija i najčešće se uzgaja u Europi
- Ljubičasta aronija (Aronia prunifolia)
- Crvena aronija (Aronia arbutifolia)
Sadnja aronije
Aroniju je najbolje saditi u jesen i to korištenjem dvogodišnjih sadnica. Sadnice trebaju imati dobro razvijen korijen, s tri do pet izdanaka. Obično prevladava uzgojni oblik grma, iako se može uzgajati i kao stablo.
Razmak između redova treba iznositi od 3 do 4 metra, dok se između biljaka treba ostaviti od 1,5 do 2 metra. Sadnja se vrši na dubinu od 20 centimetara, u jame promjera 30 centimetara.
Aroniju sadite na mjestima gdje nema visokog drveća ili zidova kako joj oni ne bi zaklonili potrebnu svjetlost.
Tlo
Aronija ne traži zahtjevno tlo pa je uzgoj moguć i na siromašnim, pjeskovitim i kamenitim tlima. Ipak, najbolji rezultati postižu se na plodnim tlima. Da bi aronija uspješno rodila, važno je dobro pripremiti tlo za sadnju. Za početak, očistite tlo od korova. To će vam puno pomoći u održavanju nasada tijekom prvih godina jer mladi grmovi aronije vrlo brzo mogu obrasti korovom. Za pet godina, grmovi će biti već dosta veliki što znači da će se i sami moći izboriti s korovom i uništiti ga.
Godinu dana prije nego što se odlučite na sadnju, testirajte kiselost tla. Ako je potrebno, smanjite kiselost kalcifikacijom tako da pH vrijednost tla bude oko 6,5. Da bi smanjili kiselost najbolje je koristiti magnezijevo vapno. Osim što će smanjiti kiselost tla, u isto vrijeme će tlo opskrbiti kalcijem i magnezijem koji su potrebni za pravilan razvoj biljke. Na lakom tlu koristite dolomitni vapnenac, a na težem dolomitno vapno.
Prije sadnje aronije, u vrijeme vegetacije, savjetuje se sijanje pokrovnice. Njezina svrha je da uništava korov te obogaćuje tlo dušikom i humusom. Idealna pokrovnica je grahorica, vučika, sarradella ili stočni grašak te gorušica ili phacelia (škorpionova trava). Ako spomenuta smjesa ne uništi korov, polje bi trebalo prskati sustavnim herbicidom, ponekad uz dodatak Chawastox Extra.
Nekoliko tjedana prije sadnje, analizirajte tlo kako biste mogli prilagoditi nutrijente. Da biste to učinili, uzmite uzorke tla. Ako se polja razlikuju, morat ćete uzeti uzorak od svakog tla. Uzroci se skupljaju s površinskog sloja (0 do 20 centimetara) te s potpovršinskog sloja (20 do 40 centimetara) i to na 20 mjesta za svaki uzorak. Uzimaju se posebnom sondom, odnosno Engerovim štapom, a ako ga nemate, uzorak možete uzeti i žlicom iz rupe. Skupljeno tlo iz rupa jednog uzorak treba promiješati i staviti u plastičnu vrećicu. Trebalo bi biti oko 50 dekagrama tla. Tlo se šalje na analizu u poljoprivredni laboratorij, a kada stignu rezultati vrlo lako možemo prilagoditi hranjive sastojke tla na razinu koju želimo.
Uzgoj aronije moguć je na svim tlima. No grmovi će najbolje uspijevati kada su donji slojevi tla od pjeskovite gline jer ona zadržava dovoljne količine vode i sadrži ugljični dioksid. Suprotno od toga, nije dobro da je donji sloj od teške gline, jer ona zadržava višak vode što može uništiti razvoj korijenja.
Kao što smo napomenuli, najbolje će uspjeti na plodnom humusnom tlu s dovoljnim količinama vode, ugljičnog dioksida te određenim omjerom zraka i vode. No, ako nemate takvo tlo, ne morate odustati, jer aronija će uspjeti i na puno siromašnijem tlu gdje većina voćaka kao što su jabuke, višnje ili kruške, neće moći dobro roditi. Stoga, za uzgoj možete koristiti i tla niže kvalitete, osim onih u potpunosti siromašnih.
Aronija će na plodnom tlu bujati što može značiti da će njezine grane narasti i previsoko. To će omesti strojno branje. Stoga, izbjegavajte sadnju aronije na I. i II. klasi tla te je sadite na III., IV. pa čak i V. klasi. Na siromašnijem tlu, uz dodatak gnojiva, možemo spriječiti da grmovi budu previsoki.
Za uzgoj aronije bit će dobra i niža tla te bivše livade. Aronija će dobro rasti i na njima te će se uspješno izboriti i s povremenim kraćim periodima viška vode. Uzgoj na takvim tlima, razlikuje se od uzgoja na onima najveće kakvoće jedino u kašnjenju berbe od oko tjedan dana. Ipak ne preporučuju se močvarna tla.
Kod uzgoja aronije na siromašnom tlu s malo vode, morat ćete nasade redovito navodnjavati i to posebno u periodima kada plod ubrzano raste.
Gnojidba
Proces gnojidbe najbolje je izvoditi nakon što je obavljena analiza tla u laboratoriju. Dobar pokazatelj kvalitetne zemlje su tamna boja plodova i veliki listovi.
Na rast mladih biljaka jako povoljno utječe gnojidba stajskim gnojivom i to posebice na slabijem tlu koje je siromašno humusom. Možete koristiti i veće količine stajskog gnojiva i to do 40 do 60 tona po jednom hektaru i bez obzira na usjev prijašnjih godina. Spomenuta doza, tlu će osigurati dovoljno svih potrebnih hranjivih tvari i humusa te će mu poboljšati sastav.
Gnojidba se vrši dva tjedna prije sadnje aronije, a osim stajskog gnojiva, tlo možemo obogatiti i do 200kg/ha K2O i do 200 kg/ha P2O5. Na kraju se sve dobro zaore, a površina se izjednači drljačom te zaštiti od prekomjernog isušivanja.
Pri korištenju mineralnih gnojiva, važno je znati da ona sadrže kalij i fosfor koji u tlu nisu pokretni pa ih treba koristiti u jesen ili u rano proljeće. Dušična gnojiva koriste se od travnja do sredine lipnja, dva do tri puta za vrijeme vegetacije.
Nakon prve ili druge godine od sadnje, gnojivo je potrebno nanijeti ispod svakog grma. Neka doza ne bude veća od 50 grama po jednom grmu.
Nakon treće godine, možete primjenjivati i mineralna gnojiva, tako da ih u grubo razbacate oko grmova. Budite vrlo oprezni kod gnojidbe dušikom, posebno na starijim biljkama jer je njima potreba za dušikom puno manja nego kod drugog voća. Visoke doze dušičnog gnojiva, posebice na plodnim tlima, za posljedicu mogu imati nagli rast stabljike. Preporučuje se da u tim slučajevima preskočite proljetnu gnojidbu dušikom ili primijenite niže doze, ali tek najranije u lipnju.
Temperatura
Aronija je otporna i prilagodljiva biljka pa je uzgoj moguć i u područjima oštre kontinentalne klime. U fazi mirovanja tijekom zime, može podnijeti temperature i do minus 30 stupnjeva. Ipak, ako krajem jeseni ili početkom zime dođe do temperatura nižih od minus 23, postoji mogućnost da će nastati oštećenja na biljci.
Aronija je fotofilna biljka što znači da joj za rast i dobar prinos treba dobra izloženost svjetlu pa se preporučuje da je posadite na sunčanim predjelima. Vrlo dobro podnosi temperaturne razlike, odnosno ne štete joj niti visoke niti niske temperature.
Aronija nije zahtjevna biljka i jedino što će tražiti je da temperatura za vrijeme vegetacije bude iznad 10 stupnjeva. Najbolje joj odgovaraju temperature od 19 do 21 stupnja. No, može se normalno razviti i na temperaturi većoj od 23 stupnjeva. Kratko razdoblje visokih temperatura ne ostavlja tragove na biljci i plodovima. Ako dođe do visokih temperatura i duge suše tijekom srpnja i kolovoza, bobice bi mogle biti gorke. Dobro podnosi niske temperature pa i one u rano proljeće dok već počinje s vegetacijom.
U umjerenoj klimatskoj zoni korijenje aronije potpuno je otporno na mraz. U prilog tome govori i uzgoj aronije u Poljskoj i Rusiji gdje temperature nerijetko padaju i do minus 30 stupnjeva.
Voda
Da bi aronija dobro rodila, optimalna količina oborina je od 500 do 700 milimetara godišnje. Nedovoljne količine vlage, utjecat će na kvalitetu plodova koji će biti manji i kiseliji. Ako se aronija uzgaja na područjima suše, obvezno je navodnjavanje. Najbolje će uspijevati na područjima s visokom vlagom u zraku te u blizini podzemnih voda.
Najveću potrebu za vodom, aronija ima od početka vegetacije do zametanja ploda te u vrijeme najjačeg rasta i dozrijevanja ploda, a to je od kraja srpnja do sredine kolovoza.
Grmovi aronije u proljetnom periodu ne zahtijevaju veće količine vode jer je tlo zadržalo višak vode od odmrzavanja u rano proljeće. No, krajem srpnja mogu se pojaviti prvi problemi s vodom zbog moguće suše i visokih temperatura. Zbog toga bi plodovi mogli biti gorki te manje roditi. No, teško podnošenje suše, aronija nadoknađuje visokom tolerancijom na višak vode. Tako joj neće smetati velike količine vode nastale zbog proljetnih pljuskova te će nakon toga nastaviti s normalnim rastom.
Uzgoj aronije
Aronija se lako održava i ne zahtijeva puno intervencija. Otporna je na bolesti i štetočine i iz tog razloga vrlo lako se uzgaja i organski. Naime, cijela biljka sadrži visoku razinu polifenola koji je štite od bolesti, gljivica i bakterija. Ako postoji mogućnost, savjetuje se da se sije i ore dva puta u sezoni što će spriječiti razvoj korova i zemlju obogatiti humusom. Jedino se treba pripaziti na razvoj korova u prve dvije godine. Tada se on pljevi ručno, a nakon toga biljka je dovoljno snažna da uguši većinu korova. Sada je dovoljno samo ukloniti korov iz unutrašnjosti grma.
Orezivanje i rezidba aronije
Nakon što je biljka mirovala tijekom zime, u proljeće je treba pripremiti kako bi pravilno rasla, razvijala se i dala plodove. To ćete učiniti tako da obavite proljetnu rezidbu aronije. Ako do sada nikada niste orezivali aroniju, morat ćete usvojiti nekoliko pravila. Kod novo presađenih grmova, ostavite tri do pet najboljih grana, a sve ostalo odrežite. Broj grana koje ćete ostaviti ovisi o veličini grma. Ako nikada do sada niste orezivali aroniju, primijetit ćete sitne grančice iz glavne grane ili panja koje je potrebno odrezati kako bi se biljci pružio daljnji nesmetani i pravilni rast.
Rezidba aronije glavni je tretman održavanja nasada, a cilj joj je da se grmovi stanje i da se uklone oštećene i slabe stabljike. Prva rezidba obavlja se odmah nakon sadnje. Sve stabljike orezuju se na visinu od 10 do 15 centimetara od tla. Tako se u ravnotežu dovode korijen i nadzemni dio biljke. Razlog takvog orezivanja je taj što se mladica, kada se vadi iz rasadnika, prilično skrati, a ako je prvo proljeće nakon sadnje sušno, postoji mogućnost da skraćeni korijen neće moći dovoljno snabdjeti visoke i neskraćene nadzemne dijelove biljke. Takva mladica bi zbog toga mogla odumrijeti. Drugi razlog je taj što se tako sprječava cvjetanje u prvoj godini jer bi ono moglo oslabiti rast grma.Rezidbom aronije odmah nakon sadnje, bit ćete sigurni da će se grm dobro širiti i proizvesti puno mladih izdanaka.
Tijekom sljedeće tri ili četiri godine, rezidbom se samo uklanjaju oštećene grane i to nakon berbe aronije. Nakon toga, trebali biste uklanjati stare grane kako bi ih biljka zamijenila novima.
Najbolja rodnost biljke i najveća kvaliteta plodova, primjećuje se između druge i četvrte godine. Preporučuje se da grmovi aronije nemaju grane starije od šest godina, stoga svake godine uklonite što više starih grana kako bi ih zamijenile mlade stabljike. Izbjegavajte i gusto zbijene grane.
Jako gust grm aronije raste previše uvis i traži svjetlo. Ovo može biti veliki problem jer za nekoliko godina, može nastati toliko visok grm da je bobice teško ubrati. Osim toga, bobice iz takvog gustog grma su manje i imaju slabiji intenzitet boje.
Loše orezivanje može dovesti do skupih troškova ili smanjenog prinosa plodva. Naime, ako biljke nisu bile podvrgnute orezivanju, trebat će ih pomladiti, odnosno ukloniti ručno sve stare grane i ostaviti po deset mladih stabljika na svakom grmu. Taj proces je skup, a jeftinije je strojno rezanje nakon kojeg će se grmovi oporaviti tako da će početi proizvoditi mlade stabljike. I njih je potrebno ukloniti, odnosno ostaviti po deset stabljika na jednom grmu. Ako se to ne učini, postupak pomlađivanja neće imati smisla. Dogodit će se ponovo to da će biljka rasti jako visoko.
Planirate li pomladiti nasade aronije, budite spremni kontrolirati mlade stabljike, i to posebno u prve dvije godine nakon što ste obrezali stare grane. Možete ih lako orezati i strojno.
Zaštita od bolesti
Nasade aronije obično ne napadaju bolesti i štetočine pa nije potrebno špricanje biljaka zaštitnim sredstvima. Ipak preporučuje se pregledati sadnice jer postoji mogućnost da se štetočine i bolesti ponekad uhvate na grmove. U rijetkim slučajevima kada se i pojave neke od štetočina i bolesti, biljka se sama zna nositi s njima.
Najčešća štetočina na nasadima je uš (Aphidoidea) koja napada stabljike i mlado lišće biljke, isisavajući iz njih biljni sok što uzrokuje kovrčanje vrhova stabljika i kovrčanje listova. Uši se obično pojavljuju samo na nekim grmovima pa se stoga ne isplati kemijski ih tretirati. Naime, manji su gubici slabijeg uroda aronije nego troškovi kemijskih sredstava.
Osim uši, aroniju može napadnuti i podmladak crvenog pauka koji se na nju može preseliti iz voćnjak. Radi se o malenom i gotovo neprimjetnom pauku koji napada donji dio lista. Pauk siše sok iz lišća te tako ono žuti i slabi aroniju.
Treba paziti i na crva trešnje i kruške (Caliroa limacina) iz reda Hymenoptera. Obično se nalazi na gornjoj strani lista kojeg jede i pritom ostavlja suhe smeđe točke. Obično se pojavljuju u lipnju i u kolovozu.
U posljednjih nekoliko godina na aroniji se pojavio i moljac iz roda Tortricidae. Njegove gusjenice se nastanjuju u cvjetovima aronije, omotaju ih svojom svilom te se oko tako omotanih cvjetova hrane.
Na aroniji su još pronađeni:
- Jabučni moljac
- Zimski moljac
- Tortricids
Gljivična oboljenja aronije u Hrvatskoj ne uzrokuju često probleme, ali valja biti oprezan. U Rusiji su zabilježeni slučajevi točkastih listova zbog gljivice Phillostica spp, a iako se ne radi o ozbiljnoj bolesti, pripazite jer dovodi do opadanja listova. Osim spomenute gljivice, poznata je i smeđa trulež ili Monilia trulež koju uzrokuje gljivica Stromatinia aucuparia. Javlja se obično u proljeće na mladom lišću, a širi se i na pupove što dovodi do truljenja i opadanja plodova.
Berba aronije
Prva berba se obično očekuje tek u trećoj godini, a prinos je od 0,3 do 0,5 kilograma aronije po jednom grmu. Nakon pete godine pa sve do osme, rodnost se povećava i tada možete očekivati prinos i do 10 kilograma aronije na jednoj biljci. Između devete i petnaeste godine rodnost se povećava i na 15 kilograma po biljci.
Bobice aronije dozrijevaju krajem kolovoza, a dozrijevanje može varirati do dva tjedna. Proces dozrijevanja ovisi najviše o vremenskim uvjetima.
Sve bobice aronije beru se odjednom pa ćete morati biti spremni na to kada dozre. Najbolji pokazatelj zrelosti je peteljka koja drži plod. Ona mora biti svjetlo crvene boje. Prije toga je zelena. Kada ona poprimi svjetlo crvenu boju sigurni smo da bobice sadrže dovoljne količine pigmenta i šećera i da više nisu gorke. Aronija je gorka samo kada nije dovoljno zrela.
Jako je važno odabrati dobar dan za berbu aronije, i to posebice kod strojnog branja. Naime, samo se u potpunosti zrele bobice aronije mogu lago odvojiti od peteljke. U protivnom, plodovi bi se mogli oštetiti ili bi mogli ostati na grmu.
Ručno branje aronije težak je posao i provodi se samo na plantažama na kojima grmovi još nisu postigli maksimalnu veličinu i premali su za berbu kombajnom.
Skladištenje aronije
Jedna od važnih pozitivnih karakteristika aronije je trajnost njezinih bobica. Iako spadaju u bobičasto voće, puno je trajnija od, na primjer, ribiza. Ako svježu aroniju držite u sanduku nekoliko dana, ona će zadržati svu svježinu. Osim toga, vrlo dobro podnosi i transport i duga putovanja.
Svježe bobice aronije koje se čuvaju na hladnom mjestu odmah nakon berbe, mogu tako stajati i do nekoliko tjedana, a da ne izgube svoju kvalitetu.
Želite li tijekom cijele godine imati svježu aroniju, najbolje da je zamrznete odmah nakon berbe. Zamrznute bobice aronije bit će još sočnije jer zamrzavanjem se u njima povećava razina šećera, a smanjuje razina tanina.
Operite ih i dobro osušite te ih stavite u vrećice ili kutijice. Tako tijekom cijele godine možete uživati u ukusnim, svježim plodovima aronije. Dovoljno je samo da ih izvadite iz zamrzivača i pričekate da se odlede. Aroniju u zamrzivaču možete držati do 9 mjeseci.
Aroniju možete čuvati i tako da je osušite te kasnije upotrebljavate za čaj. Možete je sušiti na suncu ili u pećnici. Sušite li je u pećnici, plodovi mogu biti ubrani bez peteljke, a ako ćete ih sušiti na otvorenom preporučuje se da ih uberete s peteljkom jer ih tako možete nanizati na konac i povezati. Ne zaboravite ih zaštititi gazom kako bi ostali čisti. Za sušenje aronije na otvorenom trebat će vam do tri tjedna.
Za sušenje u aronije u pećnici, omekšajte joj ljusku tako da bobice položite u kipuću vodu na 60 sekundi. Nakon toga, odmah ih prelijte hladnom vodom i sušite u pećnici na 60 stupnjeva.
Ljekovita svojstva aronije
Ljekovita svojstva aronije su mnogobrojna. Smatra se da ima najveće antioksidativno djelovanje među orašastim i bobičastim voćem. Bogata je flavonoidima, vitaminima C, B i E, mineralima i folnom kiselinom. Djeluje antibakterijski, antivirusno i antiupalno. Jača imunitet, smanjuje rizik od pojave raka te usporava prirodni proces starenja. Štiti zdravlje srca i krvnih žila, smanjuje visoki krvni tlak loši kolesterol i šećer u krvi. Blagotvorno djeluje i na rad želuca, jetre i probavnog sustava, a zaslužna je i za izlučivanje teških metala iz tijela.
Aronija u kuhinji
Bogatstvo antioksidansa aronije zaslužno je za to što se s pravom može svrstati u kategoriju supervoća. Zbog toga se u posljednje vrijeme sve češće koristi i u kulinarstvu.
Najbolje ju je konzumirati u sirovom obliku jer se termičkom obradom gubi dio njezinih brojnih ljekovitih svojstava. Često se u svrhu liječenja koristi matični sok od aronije i suhe aronije koje su odlične za pripremu čaja. Plodove aronije možete također koristiti i za pripremu marmelada, džemova, kompota, ali i od nje pripremiti ukusne slastice, sirupe, smoothieje i umake za mesna jela.
Zanimljivosti
Podrijetlom je iz Sjeverne Amerike gdje je se može naći i u divljini, na tlu od Kanade pa sve do Floride. Raste u obliku ruže i pripada porodici ruža (Rosaceae). Kada je stigla u Europu, najviše se uzgajala u Rusiji, Slovačkoj, Češkoj i Poljskoj, a danas se uzgoj aronije proširio i na druge zemlje pa je popularna i u Hrvatskoj. Njezina popularnost sve više raste, a razlog tomu su njezina ogromna ljekovita svojstva.
U prirodi se aronija najviše može naći na području Sjeverne Amerike, uz obalu Atlantskog oceana, središnje nizine te u području Appalachian. Aronija je prilagodljiva okolišu pa se u divljini može naći i u močvarnim predjelima, u šumama, ali i na suhom kamenitom tlu. No ipak, najbolje uspijeva na područjima s dovoljno vlage u zraku.
U Europi se prvi puta spominje 1834. godine u St. Petersburgu u zapisima Botaničkog vrta. Naglašava se njezina dekorativna vrijednost i velika otpornost na mraz. Do 20. stoljeća biljka se zbog predivnog crvenog lišća u jesen i lijepih grozdova voća uzgajala kao ukras u parkovima i vrtovima. Početkom 20. stoljeća slavni ruski botaničar, Ivan Michurin, istaknuo je i njezinu praktičnu vrijednost. Tada se prvi puta pokušalo koristiti i plodove.
1930-ih, istraživanje aronije premješteno je u stanicu Altaj na Altajskom gorju, a od 1935. godine istraživanje je nastavio M.A. Lisavienko. 1942. godine nastala je prva plantaža aronije. U narednim godinama, uzgoj aronije proširio se i na Poljsku, a kasnije i na druge europske zemlje te su se počeli pojavljivati i prvi proizvodi od aronije. Poljska se može pohvaliti najvećom proizvodnjom soka od aronije.
Foto: januszwietecha / Pixabay
Odgovori