Javor (lat. Acer) je rod listopadnih stabala i grmova, a pripada porodici sapindovki (Sapindaceae). Stablo javora može narasti i do 30 m visine. Deblo je najčešće kratko i obraslo crvenkasto-smeđom korom koja se pločasto ljušti. Listovi javora veliki su od 8 do 15 cm, a sastoje se od pet lapova koji su jednoliko nazubljeni i nasuprotno smješteni na dugoj peteljki.
Bliske biljke su mu divlji kesten, hmelj, liči i guarana.
Javor cvjeta ubrzo nakon listanja u svibnju. Ima žućkastozelene cvjetove koji su skupljeni u grozdaste ili paštitaste cvatove. Plod javora je kalavac.
Srodne biljke
Vrste
Postoji oko 170 vrsta javora, a najznačajnije su:
Bijeli (gorski javor) – riječ je o listopadnom stablu koje može narasti do 35 m visine. U početku ima glatku koru koja kasnije puca u tanke, crvenkastosmeđe, nepravilne ljuske. Listovi ove vrste smješteni su na dugačkoj peteljci i mogu biti dugi od 10 do 15 cm, a široki do 20 cm. U vrijeme listanja cvjeta cvjetovima skupljenima u grozdaste viseće cvatove.
Negundovac – brzo raste i može doseći visinu od 25 m, ali je kraćeg životnog vijeka. Ima široku i razgranatu krošnju. U odnosu na druge vrste javora, listovi su kod negundovca neparno perasti. Cvjeta prije listanja, krajem ožujka. Smatra se invazivnom biljkom jer se brzo i lako razmnožava. Kod nas se sadi u parkovima, u manjim skupinama ili pojedinačno, a porijeklom je iz Sjeverne Amerike.
Javor gluhač – može rasti u obliku grma ili stabla visokog do 20 m. Ima široku i razgranatu krošnju. Kora ove vrste javora je u početku crvenkasta i glatka, a kasnije ispuca i ljušti se u pločama. Listovi su smješteni na crvenkastoj peteljci i dugi su oko 10 cm, a široki do 12 cm. List kod ove vrste je okruglast i dosta manje razdijeljen od drugih vrsta. Cvjeta tijekom listanja u svibnju, jednodomnim cvjetovima skupljenima u metličaste cvatove.
Japanski javor – iz istočne Azije je u Europu stigao u 19. stoljeću i od tada se često sadi u dvorištima i ukrasnim parkovima. Može narasti do 8 m visine. Ima duboko urezane listove koji su šiljati na vrhu.
Klen – prirodno staništa su mu Europa, sjeverna Afrika i jugozapadna Azija. Iako može narasti kao stablo visoko do 20 metara, najčešće raste u obliku gusto razgranatog grma. Ima koru koja je u početku tanka i glatka, a s vremenom se krene ljuštiti i nepravilno pucati. Ima peterokrpaste listove i cvjetove skupljene u uspravne štitaste cvatove. Cvjeta nakon listanja u travnju ili svibnju.
Maklen – grm ili listopadno stablo koje također može narasti do 20 m visine. Ima okruglastu i gustu krošnju. Kora stabla može biti sivosmeđa ili pepeljasto siva. Listovi ove vrste su smješteni nasuprotno i tamnozeleni su s gornje strane. Dugi su oko 7, a široki od 3 do 4 cm. Cvjetovi su u početku uspravni, a kasnije vise. Skupljeni su u grozdasti cvat.
Mliječ – radi se o listopadnom stablu koje plitku, mrežasto izbrazdanu koru i gustu krošnju. Listovi su smješteni na crvenkastim, dugim peteljkama i mogu biti dugi od 5 do 15 cm, a široki do 25 cm. Ova vrsta javora može imati jednospolne ili dvospolne cvjetove, a oni su skupljeni u uspravne cvatove.
Šećerni javor – ova vrsta je porijeklom iz istočnog dijela Kanade, a značajna je jer se od nje dobiva javorov šećer. Stablo može narasti do 40 m visine. Ima sivu, ispucanu koru i cvjetove koji su skupljeni u visećim metlicama. Sve vrste su medonosne i daju dosta peluda, a možemo ih raspoznati prema krilima ploda jer su kod svake vrste drugačije položeni.
Sadnja
Način na koji će se obavljati sadnja javora razlikuje se od vrste do vrste. Sve niže vrste javora podnose zasjenjena mjesta s ujednačenom temperaturom i vlažna, humusna zemljišta.
Javor se može razmnožavati sjemenom ili reznicama.
Sjeme se skuplja prije nego što se osuši na stablu, dok je još crvene ili zelene boje. Sjeme se prije sjetve namače dva dana u toploj vodi, a zatim se 3 do 5 mjeseci drži na hladnoj stratifikaciji. Sjeme koje je izravno posijanu, klijat će sljedećeg proljeća.
Kod razmnožavanja javora reznicama, zelene reznice trebaju biti duge od 15 d0 20 cm, a kod nižih vrsta i kraće. Reznice se tijekom jutra uzimaju s potpuno razvijenih biljaka. Potrebno ih je umočiti u 1 do 2% otopinu ili prah indolbubuterne kiseline.
Sadnja se obavlja u mješavinu treseta i oštrog pijeska ili mješavinu perlita i treseta. Dubina sadnje treba biti oko 5 cm. Zakorjenjivanje obično traje oko 3 tjedna, a kada korijen postigne duljinu od 5 do 8 cm, reznica se presađuje u lončić s rastresitim i jako propusnim supstratom.
Kad reznice dodatno očvrsnu, mogu se presaditi u staklenik ili na neko drugo mjesto.
Dobri susjedi
Iris ili perunika, Kukurijek, Ljiljan, Narcis, Paprat, Pavenka, Šafran, Tulipan, Ukrasni luk
Uzgoj
Uzgoj javora nije pretjerano zahtjevan. Sve vrste uglavnom dobro napreduju bez potrebe za pretjeranom rezidbom. Režu se samo osušene i polomljene grančice te one grane koje se preklapaju i zgušnjavaju unutrašnjost grma ili krošnje. Rezidba javora obavlja se uz pomoć oštrih škara, a mjesto reza treba biti neposredno iznad pupa. Tijekom vegetacije će se na tim mjestima pojaviti izboj ili dva, a željeni smjer rasta javora kontrolira se uklanjanjem jednog od tih novih izboja.
Za uspješan uzgoj javora, mlade biljke moraju biti smještene na zaklonjenim mjestima jer proljetni mrazevi ili hladniji vjetrovi mogu dovesti do sušenja i otpadanja listova koji su se tek razvili. Kod određenih vrsta javora poput japanskog, moguć je i uzgoj u posudama.
Uzgoj javora u posudama pruža nam mogućnost da utječemo na vremenske uvjete pa javor možemo zaštiti od jakog vjetra ili visokih ljetnih temperatura.
Što se tiče potreba za vodom, ovdje također ne postoje neki posebni zahtjevi. Potrebno je održavati ravnomjernu vlažnost, što znači da biljke koje se uzgajaju u sušnijim područjima ne treba preobilno zalijevati. Sprječavanje prekomjernog isušivanja tla i zadržavanje vlažnosti mogu se postići zastiranjem tla ili malčiranjem.
Upotreba
Drvo javora je izdržljivo pa se koristi za izradu parketa i stepenica, gudačkih instrumenata te furnira koji se koristi u proizvodnji žičanih instrumenata i bubnjeva.
Iz korijena javorovog drveta dobiva se sirup za koji je znanstvenim istraživanjima utvrđeno da sadrži 20 ljekovitih spojeva od kojih neki imaju antibakterijska i antikancerogena svojstva. Javorov sirup je namijenjen detoksikaciji i čišćenju organizma. Obiluje antioksidansima, mineralima i vitaminima i dostojna je zamjena za šećer ili umjetne zaslađivače.
Sve vrste javora sadrže slatki sok, ali za dobivanje sirupa koristi se šećerni javor. Javorov sok se skuplja u zimskom periodu, kad temperature osciliraju od niskih noćnih do relativno visokih dnevnih. Na mjestima na kojima se zareže javorovo stablo izlazi sok koji se skuplja u posude. Sok se može ukuhavati do gustoće koja izgleda kao rijetki med.
Foto: Stefan Keller / Pixabay
Odgovori