Ruža

Ruža (lat. Rosa) je naziv za rod višegodišnjeg drvenastog bilja iz porodice Rosaceae. Najpoznatija je i najomiljenija ukrasna biljka na svijetu pa je zbog toga i prozvana kraljicom cvijeća. Razlog velike popularnosti ruža su raskoš boja i mirisa te velika mogućnost kombiniranja visina i oblika u vrtu.

Porodica ruža je jedna od najbogatijih biljnih vrsta – postoji oko 3.000 – 4.000 vrsta koje pripadaju toj porodici, a podijeljene su u 4 potporodice: Amygdaloideae, Maloideae, Rosoideae i Spiraeoideae.

Ruža ima drvenastu stabljiku prekrivenu gustim ili rijetkim trnjem koje može biti zavinuto ili ravno. Kora stabljike je crvene ili zelene boje. Listovi su nazubljeni i suprotno raspoređeni na stapkama, s jednim listom na vrhu. Mogu biti mat ili sjajni, zelene ili crvene boje.

Cvijet je dvospolan i sastoji se od pet duguljastih, zelenih i nazubljenih listića iznad kojih se nalaze latice ciklički poredane u nekoliko krugova (jedino kod botaničkih ruža čine jedan krug). Cvijet može biti pun, polupun i jednostavan. Kad je boja u pitanju, cvjetovi mogu biti bijeli, žuti, crveni, narančasti, ružičasti ili u različitim nijansama ovih boja, a mogu biti čak i dvobojni.

Plod ruže je šipak crvene boje, a razvija se iz cvjetišta ocvale ruže.

Vrste ruža

Sve ruže su hibridi nastali od divlje ruže Rosa canina ili neke druge samonikle ruže. Križanjem samoniklih ruža kroz mnoga su se stoljeća dobivale nove sorte ruža. Postoji oko 200 vrsta i tisuće hibrida ruža.

Engleski uzgajivač David Austin je u drugoj polovici 20. stoljeća razvio engleske ruže koje se smatraju savršenim ružama. Osim što se odlikuju lijepim cvijetom, savršeno oblikovanim i bogatim mirisnim laticama, engleske ruže su i otporne na bolesti. Austin je već razvio na desetine kultivara i razvija ih još i danas.

Još uvijek ne postoji jedinstven kriterij za sistematizaciju ruža, ali prema visini te obliku cvijeta i stabla, razlikujemo sljedeće vrste ruža:

• Engleske ruže – grmovi visine od 150 pa čak do 200 cm visine. Odlikuju se karakterističnim oblikom cvata i voćnim mirisom te ponovnim cvjetanjem.
• Autohtone ili botaničke – samonikle ruže koje se prostiru cijelom Sjevernom polutkom u umjerenim i umjereno toplim područjima. Cvijet ovih ruža je jednostavan i sastoji se od pet latica, a cvjeta jednom godišnje. Ova vrsta raste na nepristupačnim staništima poput rubova šuma, šikara i obala rijeka, a u Hrvatskoj ima 37 samoniklih vrsta ruža.
• Čajevke (mjesečarke) – prve moderne ruže razvijene sredinom 19. stoljeća. I danas su najraširenije, a mogu narasti od 60 do 100 cm. Rastu u uspravnom grmu, s velikim pojedinačnim cvijetom na dugoj stapki ili u malim kiticama. Jako su mirisne i cvjetaju više puta.
• Pokrivačice tla – grmolike ruže koje rastu u širinu i koriste se za prekrivanje većih površina.  Narastu do 2 metra, a razlikuju se po visini i širini koju dostižu. Na primjer, niski puzeći pokrivači narastu do 50 cm visine i šire se do 150 cm u krug, a visoke povijene pokrivačice narastu najmanje 100 cm u visinu i šire se u krug 150 cm i više. Ruže pokrivačice imaju male cvjetove duge cvatnje.
• Floribunde – grmovi visine 60-110 cm s cvjetnim skupinama koje neprekidno cvjetaju. Cvjetovi ove ruže su manji od cvjetova čajevki, ali su grupirani i dulje traju. Ne mogu se pohvaliti mirisom, ali su otpornije na bolesti, lakše ih je uzgojiti i prikladne su za gredice. Postoje brojni hibridi floribunde, a neki od njih su šarena ruža Masquerade, bijela ruža Iceberg i crvena ruža Betty Prior.
• Stablašice – kultivirane floribunde ili čajevke čije stablo može biti visoko do 150 cm. Imaju izraženo deblo i krošnju punu cvjetova.
• Penjačice – također kultivari čajevki ili floribunde, ali imaju krute stabljike koje mogu rasti do 5 metara. Cvjetovi su kod ove vrste poluispunjeni ili krupni i cvjetaju više puta. Penjačice služe za ukrašavanje kuća ili lukova, a mogu poslužiti i za ograde.
• Polijanti – vrsta koja raste od 35 do 90 cm, cvjetovi su slabo ispunjeni, s nekoliko latica u kitici. Rijetko se uzgaja.
• Polijanta hibridi – visine do 100 cm, s velikim cvijetom učestale cvatnje. Ova vrsta se sve više koristi kao sadni materijal za javne  površine i kućne vrtove jer je izuzetno otporna na bolesti i niske temperature.
• Grmolike ruže – spoj više grupa ruža s jednostavnim ili punim cvjetovima. Zbog svoje veličine nisu prikladne za ukrašavanje cvjetnih gredica nego rastu zasebno.
• Patio ili patuljaste ruže – ne rastu više od 55 cm, a nastale su iz potrebe uzgajivača za ružama čiji grmovi se mogu uzgajati za popunu rubova gredica ispred viših grmova ruža.
• Mini ruže – visoke su od 20 do 40 cm, imaju male listove i puno sitnih cvjetova. Koriste se za obrubljivanje puteljaka i gredica, uzgoj u kamenjarima ili kao lončanice na balkonima i u kućama.

Sadnja ruža

Ružama odgovara vlažno tlo, ali ne pretjerano. Sadnja ruža obavlja se u zemlju koja ne zadržava vodu jer nije preporučljivo da korijen ruže bude u vodi. Prije sadnje je potrebno dobro drenirati tlo, a najbolje uspijevaju u slabo kiselom do neutralnom tlu (pH od 6,5 do 7).

Ne smije ih se saditi na mjestima gdje su prije bile zasađene ruže jer  na tlu na kojem ruže rastu dulje od dvije godine, a nije redovito gnojeno, ruže mogu oboljeti, a mlade sadnice se neće primiti jer nježni korijen ne može iz dubine tla izvući tvari potrebne za rast i razvoj.

Kod odabira sadnica ruža, birajte one koje sadnice čija kora je smeđe ili sive boje te nema mrlja i nabora. U prodaji se mogu naći sadnice ruža s golim korijenjem, korijenjem umotanim u vlažan treset, mahovinu ili foliju te sadnice u posudama.

Sadnice ruža prije sadnje treba nekoliko sati ostaviti u velikoj posudi s vodom (minimalno 1 sat, a najbolje bi bilo 6 sati). Potrebno je ukloniti sve oštećene i osušene nadzemne izboje. Sadnice koje su u posudama uranjaju se u vodu sve dok iz posude ne prestanu izlaziti mjehurići. Nakon toga se vade pa se prstima lagano raščupa korijenje i onda se ostavljaju u vodi pa nakon nekoliko sati sade.

Sadnice kod kojih je korijenje obavijeno mahovinom ili tresetom sade se bez uklanjanja tog ovoja, jer će se on razgraditi u tlu.

Sadnja ruža se obavlja tako da iskopate rupu u tlu široku 40 cm i duboku oko 30 cm, pomiješate kompost s iskopanom zemljom i stavite ga na dno rupe, zatim se dodaje voda dok se ne stvori blato. Tu se stavi korijen i zatrpa se zemljom do nivoa do kojeg je sadnica bila zakopana i u rasadniku. Biljka se obilato zalijeva s nekoliko litara vode.

Ruže penjačice se sade u jame istih dimenzija, ali daleko od zida ili žice uz koju će rasti. Koso se polažu kako bi se grane usmjerile prema svom potpornju. Kod sadnje ruža stablašica, štap uz koji će one rasti odmah se postavlja u jamu jer bi njegovo naknadno umetanje moglo oštetiti korijen.

Floribunde, hibridne čajevke i polijante sade se na razmaku od 60-90 cm, mini ruže 30-40 cm, a penjačice 200-300 cm. Kod sadnje ruža pokrivačica treba računati na to da će se širiti.

Ruže se u prirodi razmnožavaju sjemenom, a glavna podloga za komercijalnu proizvodnju umjetnih ruža je Rosa canina koja se bere u poluzrelom stanju, čisti i dalje dorađuje do čistog sjemena. Sjeme se u drvenim sanducima miješa s pijeskom i navlaženo se odlaže u hladni natkriveni prostor. Sadnja se obavlja tijekom listopada i studenog u brazde široke 20 cm, između kojih treba biti razmak od 40 cm.

Zemlja mora biti plodna, rastresita i dobro obrađena, a dubina sjetve iznosi 3-4 cm. Vrijeme klijanja razlikuje se od vrste do vrste.

Ako planirate u vrtu urediti ružičnjake, oni se planiraju u geometrijskim oblicima i za njih se koriste floribunde ili čajevke. Floribunde u tom slučaju služe za bojenje većih površina, dok čajevke više dolaze do izražaja ako su posađene u blizini kuće.

Niže ruže se sade ispred visokih, a mogu se posaditi u nekoliko redova. Na primjer, minijaturne ruže se sade u prvi red, iza njih dolaze čajevke, a iza čajevki penjačice.

Kako bi vaš vrt tijekom cijele vegetativne sezone bio šaren i mirisan, posadite ruže koje cvjetaju u različito doba godine

Uzgoj ruža

Oplemenjivanje i uzgoj ruža javlja se još u starome vijeku. Ruža zahtijeva otvorene prostore, zaštićene od vjetra. Odgovara im mjesto s puno svjetla, ali ne pretjerano izloženo suncu. U takvim će uvjetima bolje rasti i obilno cvjetati.

Također im odgovara ravan ili blago nagnuti teren, a minimalna temperatura koju ova biljka podnosi je – 18°C. Idealna temperatura je 25°C preko dana i ne manja od 15°C preko noći. Ruže vole umjerene temperaturne uvjete i svako naglo zagrijavanje ili zahlađenje tla nepovoljno djeluje na njih.

Tijekom godine ruže je potrebno orezati, okopati, zalijevati, zaštititi od bolesti i štetočina te prihranjivati.

Uzgoj ruža u prvim mjesecima nakon sadnje podrazumijeva redovno i obilato zalijevanje kako biljka ne bi propala zbog isušivanja korijena. U jesen je potrebno oko biljke nanijeti suho stajsko gnojivo koje će kiša i snijeg polagano otapati i tako oplemeniti tlo oko biljke.

Pred zimu je potrebno nagrnuti zemlju tako da se vrat korijena nalazi 5 cm ispod zemlje. Tako će biljka tijekom zime biti zaštićena od hladnoće, a kad dođe toplije vrijeme, poravnajte humak.

Ruža tijekom cijele godine pušta izdanke i stvara nove grane koje je potrebno pokratiti prije zime kako se uslijed jakog vjetra i težine snijega ne bi polomile. Ruže se orezuju u proljeće, kad se pojave prvi izboji. Obrezivanje je obavezan korak u njezi ruža, inače one neće cvjetati.

Kod čajevke, floribunde i minijaturne ruže najprije se uklanjaju sve odumrle grane što bliže zemlji, a zatim sve grane koje rastu prema sredini grma. Odstranjuju se sve stare, debele stabljike i odumrli čvorovi, a preostali zdravi izdanci skraćuju se na visinu od 20 do 30 cm.

Grmolike ruže koje cvjetaju jednom treba povremeno prorijediti i odstraniti im stare grane, a kod ruža penjačica se uklanjaju sve stare grane koje će odrvenjeti, dok se ostavljaju okomiti izboji kako bi ruža što više rasla u visinu.

Tijekom godine je potrebno redovito orezivati i ocvale cvjetove jer tako potiču rast novih izboja i ponovljena cvatnja. Potrebno je ukloniti i divlje izdanke tako da se razgrne tlo i izdanci se odrežu na mjestima na kojima izbijaju iz stabljike.

Kada je gnojenje ruža u pitanju, ono se može obavljati kompostom, zrelim suhim stajskim gnojem ili kompleksnim mineralnim gnojivom bez klora. Mogu se pronaći i specijalizirana gnojiva za ruže koja su obogaćena željezom i magnezijem. Gnojidba se obavlja u jesen i krajem lipnja.

Bolesti i štetnici

Najčešći štetnik koji se javlja kada je uzgoj ruža u pitanju je ružina lisna uš. Suzbija se nanošenjem pjene od sapuna ili prskanjem biološkim pripravcima od koprive, a u slučaju da to ne pomogne, ruže je potrebno oprašiti Neopitroidom. Od štetnika, ruže napadaju još i ružin savijač i crveni pauk.

Najčešća bolest ruža je pepelnica koja se jednako javlja pri uzgoju u otvorenom i zaštićenom prostoru. Prepoznaje se po sivobijeloj prevlaci na gornjoj strani lišća. Lišće se uvija i suši, a pepelnica može napasti i izboj ili svijet ruže.

Ruže napada i hrđa koja kod nekih sorti može uzrokovati defolijaciju ili potpuni gubitak lišća. Simptomi se obično javljaju na lišću, ali mogu biti zahvaćeni i drugi zeleni dijelovi ruža. S donje strane lišća nastaju blago uzdignuta mjesta narančaste boje, a na gornjem dijelu se pojavljuju smeđe ili žućkaste pjege.

Jedna od bolesti je i ružina lisna uš koja siše biljne sokove, a višak biljni šećera izlučuje u obliku slatkaste tekućine koja privlači mrave. Razvoju i širenju ružine lisne uši pogoduju relativna vlažnost zraka i povišene temperature.

Ljekovita svojstva

Ruža se od davnina koristila u medicinske svrhe. Koristila se i preporučivala za upale, rane, ženske bolesti, vrtoglavicu, glavobolju, malaksalost, bolove u želucu, prehlade, gripe, srčane bolesti itd. Ima opuštajuće, protuupalno, blago analgetsko te blago antimikrobno djelovanje.

Latice ruža sadrže vitamine A, C i E, bioflavonoide, prirodne kiseline i brojne druge blagotvorne tvari. Najpoznatiji pripravak od ružinih latica je eterično ulje koje zauzima posebno mjesto u aromaterapiji jer uklanja stres i napetost i izvrsno njeguje kožu.

Ružino ulje se dobiva destilacijom latica vodenom parom, prilikom čega nastaje ružina vodica. Od ružinih latica se pripremaju i ljekoviti čaj i sirup.

Ružin sirup

Preporučuje se za čišćenje jetre, žuči i bubrega, kod plućnih bolesti te protiv umora i nesanice. Pripravlja se tako da dvije šake ružinih latica prelijete s 1/2 litre vrele vode i ostavite 24 sata u pokopljenoj posudi. Tekućinu nakon toga procijedite i dodate joj 250 g šećera pa lagano zakuhate. Nakon što se šećer otopi, dodaje se svježe iscijeđen sok od 1 limuna pa se kuha još 5 minuta. Preporučuje se uzimati 2-4 žlice sirupa dnevno.

Čaj od ruže

Latice se za čaj beru isključivo po sunčanom vremenu i nakon toga se suše. Čaj od ruže pripravlja se tako da jednu žličicu ružinih latica prelijete s 2 dcl vrele vode, poklopite i ostavite da stoji 10 minuta. Nakon toga se zasladi medom i pije se pola sata prije jela.

Zanimljivosti

Prvo poznato povijesno svjedočanstvo o ruži datira još od vremena drevne Mezopotamije, a u Homerovoj Ilijadi se spominje kako je Ahilejev štit bio ukrašen ružama.

Prema Herodotu, ružu je u Grčku donio mitski kralj Midas iz Frigije, a o važnosti ruže za Grke govori podatak kako su za vrijeme blagdana i raskošnih blagovanja u Ateni mladi muškarci i žene bili okrunjeni vijencima od ruža.

Afrodita je ružu pokazala svom sinu, bogu ljubavi Erosu, pa je ruža postala simbol želje i ljubavi. Eros je kasnije ružu dao bogu šutnje, tajni i nevinosti Harpokratu, kako bi ga potaknuo na šutnju o ljubavnim neodlučnostima njegove majke pa je ruža postala i znak tajnosti i tišine.

Ruža bi se u srednjem vijeku vješala na strop vijećničke komore, a svi prisutni tako bi bili obavezani na tajnost “ab rosa”, pod ružom.

Ovim cvijećem su bili opčinjeni i u Kini, Egiptu i Rimu. Konfucije je pisao kako je kineski car tijekom života u svojoj knjižnici imao oko 600 knjiga o ružama pa ne čudi da su Kinezi već od 5. stoljeća prije naše ere imali običaj ekstrahirati ulje iz ruža uzgojenih u carskom vrtu.

Leo IX je 1084. godine, nakon što je izabran za papu, osnovao ceremoniju Zlatne ruže. Zlatna ruža se povlaštenim vladarima slala kao znak papinskog poštovanja.

Za vrijeme Ratova ruža u 15. stoljeću, koji se vodio oko engleskog prijestolja između sljedbenika kuća York i Lancaster, bijela ruža je simbolizirala sljedbenike kuće York, dok je crvena ruža bila simbol predstavnika kuće Lancaster.

Ruža s vremenom nije izgubila svoj značaj pa je i danas simbol nekih država kao što su New York, Georgia, Sjeverna Dakota i Iowa.

Ruža je kao simbol svevremenosti, ljubavi i života zastupljena i u knjigama. Najbolji primjer je bezvremenski književni klasik Mali princ u kojem ruža predstavlja ono esencijalno i vječno. Tu su i dječje bajke Trnoružica i Ljepotica i zvijer. Bijela ruža se u bajkama često prikazuju kao znak nevinosti i čistoće.

Foto: DarkmoonArt_de / Pixabay