Čičoka je višegodišnja biljka i uz suncokret je jedna od najvažnijih gospodarskih biljaka iz porodice glavočika. Primarno se uzgaja zbog gomolja koji ima primjenu u prehrani ljudi i životinja, ali i u farmaceutskoj industriji. Čičoka se u proizvodnji alkohola koristi više od 100 godina, a za industriju je vrlo atraktivna zbog mogućnosti proizvodnje levuloze.
Biljka ima dobro razvijen korijenov sustav koji raste u dubinu do 100, a u širinu do 200 cm. Podzemni dio čičoke je gomolj nepravilnog ili jajolikog oblika i s dobro izraženim okcem, a može biti težak od 10 do 250 g. Kožica gomolja je uglavnom tanka i glatka, a može biti bijele, crvene ili žute boje.
Nadzemni dio je uspravna i poludrvena stabljika koja može biti visoka 100 do 500 cm. Stabljika je zelena i prekrivena je dlačicama smeđe ili sive boje. Na njoj rastu izduženo jajasti ili srcoliki listovi koji su prekriveni dlačicama i na vrhovima zašiljeni. Listovi su na donjem dijelu stabljike nasuprotno, a na gornjem naizmjenično raspoređeni. Imaju hrapavu površinu, a ovisno o genotipu i uvjetima uzgoja, mogu biti svijetlo ili tamnozelene boje. Cvjetne glavice su sastavljene od cjevastih cvjetova žute boje. Sjeme čičoke može biti sivosmeđe ili tamnocrvene boje.
Vrste čičoke
S obzirom na boju gomolja, razlikujemo tri tipa čičoke, a to su oni s bijelom, žutom i crvenom opnom. Tipovi s crvenom opnom imaju nepravilan oblik i sade se na oranicama. Oni s bijelom opnom se sade u vrtovima, imaju pravilniji oblik i slatkast okus te su ukusniji za jelo.
Kultivari koji se danas najčešće koriste za uzgoj su Fuseau i Potatoes. Kultivar Fuseau se lako prilagođava i može se uzgajati svugdje. Ima gladak gomolj svijetloružičaste boje i vretenastog oblika. Potatoes ima nešto okruglastiji i krupniji gomolj bijele boje.
Sadnja čičoke
Uzgoj čičoke je moguć u gotovo svim područjima. Može preživjeti na jako siromašnim tlima, kao i u izrazito hladnim područjima. Jednako dobro tolerira velike vrućine, kao i temperature ispod nule. Gomolji mogu izdržati vrlo niske temperature mjesecima, dok stabljike i listovi uglavnom stradaju od prvih mrazova.
Za uzgoj čičoke pogodna je rastresita ilovača neutralne pH vrijednosti. Iako može tolerirati zasjenjenje do određene mjere, ipak ju je bolje saditi na mjestima do kojih dopire izravna sunčeva svjetlost. U razdoblju od klijanja do zriobe biljaka zahtijeva duže svjetlosne periode, a za formiranje gomolja treba kraća svjetlosna razdoblja. U područjima s jako malim varijacijama u duljini dana neće moći rasti.
Čičoka se uzgaja u plodoredu i dobar je predusjev za krmne kulture i žitarice, dok su dobri predusjevi za nju žitarice i krupno ili sitno sjemene mahunarke.
Prije sjetve se provodi osnovna obrada tla tijekom koje se unosi i zreli stajnjak u količini od 20 – 40 t/ha. Kako bi gomolji imali veći sadržaj šećera, potrebno je obaviti i kalcifikaciju tla. Što se tiče ostalih hraniva, potrebno unijeti dušik u količini od 100 – 150 kg/ha, fosfor u količini od 120 kg/ha te kalij u količini od 140 – 180 kg/ha. Pri osnovnoj obradi tla dodaje se 20% dušikovih gnojiva i polovica kalijevih i fosfornih gnojiva, a ostatak kalijevih i fosfornih te drugih 20% dušikovih gnojiva dodaje se u predsjetvenoj pripremi. Preostalih 60% dušika koristi se za jednu ili dvije prihrane.
Sjeme čičoke se inače ne upotrebljava za podizanje nasada, nego za oplemenjivanje čičoke. Sadnja ili razmnožavanje se obavlja na isti način kao i sadnja krumpira, odnosno rezanjem, cijepanjem ili dijeljenjem gomolja. Sa sadnjom se može započeti kada temperatura površinskog sloja bude iznosila 8 – 10°C. U svakom slučaju je bolje obaviti ranu sadnju jer u tom slučaju prinos bude veći. Sadnja se obavlja ručno ili sadilicama za krumpir, a međuredni razmak i razmak unutar redova razlikuju se ovisno o kultivaru, tipu tla i gnojidbi. Uglavnom je to 50 cm među redovima i 40 – 60 cm unutar redova. Dubina sadnje ovisi o vrsti tla pa se čičoka na teškim tlima sadi na dubinu od 8 cm, a na lakšim na 12 cm dubine.
Uzgoj čičoke
Čičoka bi trebala niknuti 15 – 30 dana nakon sadnje, a točno vrijeme ovisi o temperaturama i vlazi tla. Uz optimalnu vlažnost tla i temperature od 15 do 20°C do nicanja može doći i ranije, odnosno nakon 2 tjedna. Iz jednog gomolja može izrasti 2 – 5 stabljika koje formiraju grm. Kako bi se postigao optimalan sklop biljaka preporučuje se odmah nakon nicanja obaviti plijevljenje viška biljaka.
Za pravilan rast i formiranje većeg gomolja čičoka treba dobru opskrbljenost vodom. Rast biljke je za vrijeme ljetne suše obično usporen, ali odmah nakon pojave prvih kiša nastavlja normalno rasti.
Kada biljke dosegnu visinu od 20 do 30 cm, potrebno je obaviti međurednu obradu tla kako bi se sačuvala vlaga i uništili korovi. Ako se korovi opet pojave, kultivacija se može ponavljati nekoliko puta. Nakon zadnje kultivacije treba nagrnuti zemlju oko biljaka kako bi se pospješio njihov razvoj. Za suzbijanje korova se mogu koristiti i herbicidi koji se primjenjuju kod krumpira i suncokreta.
Nakon što biljke dosegnu visinu od 50 d0 60 cm, treba prestati sa svim aktivnostima na nasadu sve do jeseni. Čičoka cvjeta krajem rujna ili početkom listopada i cvatnja traje oko mjesec dana. Desetak dana nakon toga treba skratiti stabljike na 25 do 30 cm iznad tla, a odsječeni dijelovi se mogu koristiti za zaštitu biljaka od smrzavanja.
Bolesti i štetnici
Čičoka je podložna napadima raznih gljivičnih bolesti, a neke od njih su:
- Cercospora bidentis
- Corticium rolfsii
- Coleosporum helianthi
- Acrochyta helianthi
- Macrophomina phaseoli
- Fusarium sp.
- Puccinia helianthi
- Sclerotinia f.
- Rhizopus nodosus
- Plasmospora halstedii
- Oidium helianthi
- Myrotheicum roridum
Značajnije bakterijske i virozne bolesti koje mogu napasti čičoku su virus mozaika duhana, Pseudomonas helianthi i Agrobacterium tumafaciens.
Od nematoda mogu se pojaviti lisna nematoda, korjenova nematoda i stabljična nematoda, a od štetnika puževi i gusjenice.
Vađenje i skladištenje
Kraj jeseni i početak zime je vrijeme kada se bere čičoka, odnosno kada se gomolji izvlače iz tla. Vađenje najčešće započinje u listopadu, a može trajati sve do proljeća. Iako mogu prezimiti u tlu, u područjima s izrazito hladnom zimom preporučuje se izvaditi ih iz tla.
Prije vađenja gomolja čičoka potrebno je pokositi i ukloniti stabljike koje se osuše već početkom jeseni. Nakon toga, gomolji se vade ručno ili pomoću strojeva koji se koriste i prilikom vađenja krumpira. Vađenje treba obavljati oprezno jer gomolji imaju tanku kožu koja se lako može oštetiti.
Čičoka se može trajno nasaditi na zemljištu i postati poput korova, pa imajte to na umu ako ste planirali ostaviti gomolje u tlu. Čičoku koju ćete ostaviti pa vaditi tijekom zimskih mjeseci trebalo bi pokriti slamom ili nekim drugim materijalom kako bi se izbjeglo smrzavanje. Gomolji koje ćete upotrebljavati za sadnju najbolje je vaditi krajem zime ili u rano proljeće.
Ako ih spremite na hladno mjesto, čičoke možete održati svježima i do pola godine. Gomolje koji su namijenjeni za plasman na tržište treba oprati i zapakirati u kutije ili perforirane PE vrećice. Mogu se skladištiti u podrumu, spremljene u vlažan pijesak ili u hladnjačama pri temperaturi od 0 do 1°C i uz relativnu vlažnost zraka od 95 do 97%.
Čičoka u kuhinji
Čičoka može dugo izdržati u tlu pa je možete vaditi po potrebi, a odlična je za konzumaciju tijekom hladnih zimskih mjeseci. Gomolji će imati bolji okus ako ih konzumirate neposredno nakon vađenja iz zemlje, a u hladnjaku mogu stajati oko dva tjedna.
Čičoke ne treba puno guliti jer se uz koru nalazi najveća količina vitamina. Možete ih pripremati kao pire, pržiti, peći ili jesti čak i sirove. Mogu se dodavati salatama, juhama i varivima, a neki ih koriste i za pripremu savijače. No, s obzirom na tu da služi kao zamjena za krumpir, uglavnom se priprema na jednak način kao i krumpir.
Ljekovita svojstva
Iako je slična krumpiru, čičoka ne sadrži škrob pa se preporučuje kao zamjena za krumpir u prehrani pretilih osoba, osobito kod djece. Uz veliki postotak neophodnih nutrijenata, odlikuje se i niskom kalorijskom vrijednošću – 100 grama sadrži samo 80 kalorija.
Čičoka obiluje vitaminima i mineralima, od kojih se posebno ističu vitamini A, B, C i D te minerali željezo, kalij, magnezij, fosfor i kalcij. Međutim, najveća moć ove biljke krije se u njezinom najvažnijem sastojku, a to je inulin. Inulin ima jako pozitivan utjecaj na ljudski organizam, ne razgrađuje se u želucu već odlazi izravno u crijeva gdje pomaže njihovom pravilnom radu i očuvanju zdravlja.
Ovo povrće ima antibakterijsko, antioksidativno i diuretsko djelovanje, a zbog velikog postotka kalija pomaže u održavanju normalnih vrijednosti krvnog tlaka. Pomaže i kod alergija, anemije, bolesti krvnih žila i osteoporoze. Jača imunitet, štiti zdravlje srca i preventivno djeluje kod zloćudnih bolesti crijeva.
Čičoka ima nizak glikemijski indeks pa je mogu konzumirati i osobe koje boluju od dijabetesa. Pomaže i kod artritisa, kostobolje i ostalih reumatskih bolesti, a ima povoljno djelovanje i na plodnost i potenciju.
Povijest
Čičoka je porijeklom iz Sjeverne Amerike, a danas se uzgaja u svim krajevima svijeta. Najviše se upotrebljava u Aziji, Europi, Južnoj Americi i Novom Zelandu. Kod nas je poznata i pod nazivima suncogled,nahod, gomoljasti suncokret, morski krumpir, divlji krumpir i jeruzalemska artičoka.
U pretkolumbovsko vrijeme čičoka se koristila na području cijele Amerike, gdje se najčešće upotrebljavala kao zimska namirnica, a njena stabljika i listovi su služili kao stočna hrana. 1605. godine je iz države Massachusetts prenesena u Francusku. U Europi se u početku uzgajala kao botanička biljka, a onda su sredinom 18. stoljeća jestivi gomolji zamijenili krumpir i tako postali osnovna namirnica u mnogim zemljama.
Osim u prehrani ljudi, čičoka se i danas koristi kao stočna hrana te u proizvodnji alkohola. U ljudskoj prehrani se uglavnom koristi kao niskokalorična zamjena za krumpir.
Foto: silviarita / Pixabay
Odgovori