Suncokret je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika kojoj pripadaju i kamilica, artičoka, maslačak, smilje itd.
Prepoznatljiv je po svojim krupnim cvjetovima. Biljka ima vretenast i dobro razvijen korijen s dobrom usisnom snagom. Može prodrijeti u tlo više od 2 metra. Nadzemni dio je sočna, tanka i osjetljiva stabljika koja s vremenom postane drvenasta, snažna i debela. Stabljika može doseći visinu od 4 metra i biti debela od 2 do 6 centimetara. Šuplja je, okruglog oblika i obrasla dlačicama. Na njoj na dugim peteljkama rastu listovi srcolika oblika. Listovi su slabo nazubljeni na rubovima, a na vrhu su zaoštreni. Kao i peteljke, obrasli su sitnim dlakama.
Na vrhu stabljike nalaze se cvjetne glavice koje, ovisno o kultivaru, mogu biti velike 10 – 40 centimetara u promjeru. U sredini glavice nalaze se plodni cvjetovi cjevasta oblika, a obrubljeni su neplodnim cvjetićima jezičasta oblika. Cvjetanje kreće od ruba prema sredini glavice, a svi cvjetovi su jarko žute boje. Suncokret ima jednosjemene plodove, tvrdog omota i crne boje.
Suncokret se najviše uzgaja zbog sjemena koje služi za proizvodnju ulja i koje se može konzumirati i samo. S obzirom na to da njegov korijen ima jaku usisnu snagu, osim vode, iz zemlje može upiti i različite štetne tvari pa suncokret treba saditi samo na mjestima gdje je tlo čisto i gdje nema otpadnih voda u blizini.
Sjemenke suncokreta su važan dio ljudske prehrane jer su zdrave i hranjive. Sadrže 30 – 50% ulja i bogate su biljnim mastima. Uz to, dobar su izvor bjelančevina, minerala i vitamina, pogotovo vitamina E. Osim sjemenki, upotrebljavaju se i latice suncokreta od kojih se može pripremati tinktura ili čaj.
Sjetva i sadnja suncokreta
Za sadnju i uzgoj suncokreta pogodna su plodna, duboka i strukturna tla slabo kisele ili neutralne reakcije. Ne odgovara mu uzgoj u monokulturi i na istom se tlu može uzgajati tek nakon pet ili šest godina. Najbolji predusjevi za suncokret su strne žitarice, a on je dobra pretkultura za kukuruz i pšenicu.
Suncokret se ne smije sijati na parcelama na kojima su prethodno uzgajane pretkulture koje su podložne istim bolestima i napadima štetnika koji se javljaju i kod suncokreta.
Odmah po uklanjanju ranih pretkultura s parcele, tlo treba preorati na dubini od 10 cm, a tijekom prve polovice kolovoza obaviti i oranje na 20 cm dubine. Bilo bi dobro nakon svakog oranja poravnati površinu. Krajem rujna ili početkom listopada treba obaviti i duboko oranje, na dubini od 40 cm. Tlo se nakon toga još tanjura i drlja, a pred sjetvu se obavlja i obrada sjetvospremačem. Ako su prije sadnje suncokreta uzgajane kasne pretkulture, nakon njihovog uklanjanja obavlja se duboko jesensko oranje.
Suncokretu treba osigurati dovoljnu količinu dušika i fosfora, a kalij će jako dobro koristiti iz tla. Količina potrebnog gnojiva ovisi o kvaliteti tla i planiranom urodu, a posebno je važno osigurati dovoljno fosfora, jer je on bitan za formiranje generativnih organa te za cvatnju i oplodnju.
Ako planirate uzgoj suncokreta na srednje plodnim tlima, njima će biti potrebno dodati dušik u količini od 100 kg/ha, fosfor u količini od 120 kg/ha i kalij u količini od 140 kg/ha. Na plodnijem tlu ovu količinu treba smanjiti, a na siromašnijem povećati. Polovica kalijevih i fosfornih gnojiva te petina dušičnih gnojiva unosi se pri dubokom oranju u jesen, a ostatak se dodaje u tlo prije sjetve.
Sjetva suncokreta može započeti onda kada temperatura zemlje na dubini od 5 do 8 cm iznosi 8°C, što se uglavnom događa početkom travnja. Sjeme suncokreta sije se na konačan sklop, znači da kasnije nema prorjeđivanja, a sjetva se obavlja sijačicama. Sjeme se sije u redove među kojima se ostavlja po 70 cm razmaka, a razmak u redu trebao bi iznositi 25 – 30 cm. Dubina sjetve iznosi oko 5 cm, a donja granica je 8 cm. Koliko će sjemena biti potrebno za jedan hektar ovisi o nekoliko faktora: čistoći i klijavosti sjemena, gustoći sklopa i masi 1.000 zrna. U većini slučajeva je potrebno 5 – 6 kg/ha.
Dobar susjed suncokretu je krastavac, dok bi trebalo izbjegavati sadnju pored nasada krumpira.
Uzgoj suncokreta
Za uzgoj suncokreta najpogodnija je umjerena do topla klima. Suncokret može klijati već pri temperaturi od 3°C, dok je optimalna temperatura za klijanje 28°C. Suncokret će nakon klijanja najbolje rasti i razvijati se ako temperatura iznosi 20 – 25°C, osobito za vrijeme cvatnje, oplodne i nalijevanja sjemena.
Biljke suncokreta mogu izdržati temperature do -6°C, ali sve niže od 15°C ili više od 25°C uzrokovat će smanjenje sinteze ulja u sjemenu.
Osim optimalne temperature, za uspješan uzgoj suncokreta potrebno je i puno svjetlosti, a to se može osigurati dobrim i pravilnim sklopom biljaka.
Budući da suncokret s vremenom razvije veliku vegetativnu masu, potrebno mu je puno vode. Dosta je otporan na sušu jer ima dobro razvijen korijenov sustav koji ide duboko u tlo te iz dubljih slojeva crpi vodu. Suncokret je na manjak vode najosjetljiviji u fazi oblikovanja glavica i nalijevanja sjemena pa ako u tom razdoblju vlada suša, bilo bi dobro obaviti navodnjavanje.
Uz navodnjavanje, mjere održavanja nasada suncokreta uključuju i redovito uništavanje pokorice te suzbijanje korova. Pokorica se može razbijati laganim ili rotacijskim drljačama, a suzbijanje korova provodi se kultiviranjem, okopavanjem i plijevljenjem.
Bolesti i štetnici
Najznačajnije bolesti koje mogu ugroziti uzgoj suncokreta su bijela trulež, crna pjegavost i siva pjegavost.
Bijela trulež suncokreta
Suncokret je podložan napadima gljivičnih bolesti, a intenzivniji napadi mogu ozbiljno ugroziti prinos. Ako se pojavi par tjedana prije cvatnje bijela trulež može smanjiti urod za čak 70%. Ako je proljeće nešto vlažnije, ova biljka napada mlade biljke, a u fazi formiranja cvjetnog pupa napada korijen biljaka i one na kraju uvenu.
Bolest se manifestira u obliku nekrotičnih pjega koje se javljaju na listovima i stabljici, a između sjemenki i na donjoj strani glavice dolazi do truljenja tkiva. Zaraza se može prepoznati i po gustom bijelom miceliju koji se pojavi na biljkama. Stabljike napadnutih biljaka postanu svijetle, omekšaju i poliježu.
Crna pjegavost suncokreta
Kod biljaka koje su zaražene crnom pjegavošću prvo stradaju donji listovi. Kasnije se pri krupnim žilama na plojkama listova mogu uočiti crne nekrotične pjege ovalnog oblika. One se s vremenom mogu spojiti, što dovodi do uvenuća i otpadanja listova.
Ovalne crne pjege pojavljuju se i na stabljikama u vrijeme cvjetanja. Nastaju na mjestu gdje se spajaju peteljka i stabljika, gdje se vlaga dugo zadržavala, pa lako dolazi do razvoja bolesti. Pjege se postupno prošire po cijeloj stabljici i na kraju se biljke osuše i lome.
Primarni uzrok zaraze su ostaci suncokreta u tlu, a mjere suzbijanja uključuju pridržavanje plodoreda, uzgoj otpornijih hibrida, pravilnu gnojidbu, upotrebu zdravog i dezinficiranog sjetvenog materijala te provođenje odgovarajućih agrotehničkih mjera.
Siva pjegavost suncokreta
Glavni izvor ove bolesti su zaraženi biljni ostaci. Razvoju bolesti pogoduju visoka vlažnost zraka i zemljišta, a infekcija se uslijed povoljnih uvjeta širi na donji dio stabljike, gdje uzrokuje pojavu krupnih, izduženih i eliptičnih pjega. Pjege se postupno sve više šire po stabljici i listovima pa oni s vremenom pocrne i dođu do faze raspadanja. Oboljele biljke na koncu uvenu i osuše se.
Siva pjegavost može dovesti do ogromnih gubitaka, a biljke su najpodložnije napadu tijekom cvjetanja i neposredno nakon toga.
Berba i skladištenje suncokreta
Zrioba suncokreta teče sporo, a biljke dozrijevaju krajem kolovoza ili početkom rujna. Glavice uglavnom ostaju zelene i iz njih ispada sjeme koje prvo dozre. Berba ili žetva suncokreta može se obavljati ručno ili strojno.
Ako se obavlja ručno, glave suncokreta se režu i mogu se sušiti na vlastitoj stabljici. Ako se žetva vrši kombajnom, treba je obaviti kada donji dio glavice poprimi smeđu boju, odnosno prije nego što se sjeme krene osipati. Što se tiče prinosa, moguće je ostvariti 2 – 3 tone po hektaru.
Pošto sjeme suncokreta sadrži puno ulja i lako se kvari, prije skladištenja ga treba sušiti ispod 10 ili 8% posto vlage. Skladištenje suncokreta je zahtjevan posao, jer ako postotak ulja prelazi 40%, a vlaga iznosi oko 10%, lako može doći do aktivacije enzima koji razgrađuju mast i uzrokuju raspadanje proteina, čime se umanjuje vrijednost proizvoda.
Sjeme s vlagom 6 – 7% se može lako čuvati, ali skladištenje suncokreta rijetko može biti uspješno bez dosušivanja gdje temperatura zraka ne bi smjela prelaziti 40°C.
Suncokret u kuhinji
U kulinarstvu se najčešće upotrebljava suncokretovo ulje, na kojemu se može kuhati i pržiti. Suncokretovo ulje se može konzumirati i sirovo pa se tako najčešće dodaje raznim salatama – od zelene salate pa do one od krumpira, riže ili tjestenine.
Osim ulja, često se konzumiraju i sjemenke suncokreta. Mogu se jesti samo osušene, a možemo ih i blago popržiti. Jedu se same, kao grickalica, ili u kombinaciji s koštuničavim i suhim voćem i drugim sličnim sjemenkama.
Suncokretove sjemenke također mogu poslužiti kao dodatak raznim salatama, poput zelene ili miješane salate te salate s tjesteninom, piletinom, puretinom ili tunjevinom. Samljevene sjemenke mogu se koristiti i kod pripreme mesnih jela, tako da se meso uvalja u njih prije pečenja ili prženja. Mljevene suncokretove sjemenke odlično se slažu i s jelima od jaja, poput omleta, kajgane i slično.
Suncokretove sjemenke se koriste i kod pripreme raznih vrsta peciva, kruha i ostalih pekarskih proizvoda, kao i kod pripreme kolača i raznih drugih slastica.
Ljekovita svojstva suncokreta
Suncokret je ljekovita biljka i ne koristi se samo njegovo sjeme, već i listovi, korijen, latice i naravno, ulje dobiveno iz sjemenki. Od latica suncokreta pripremaju se tinktura i čaj jer one sadrže razne ljekovite tvari poput fitosterina, karotenoida, betanina, antocijanskih glikozida i suncokretove kiseline. Čaj od latica suncokreta u narodnoj se medicini upotrebljava za snižavanje temperature, a tinktura se koristi za ispiranje ždrijela tijekom upale grla.
Sjemenke suncokreta obiluju bjelančevinama i mogu opskrbiti tijelo njima jednako koliko i meso. Unosom određene količine suncokretovih sjemenki možemo zadovoljiti dnevne potrebe organizma za vitaminom E, vlaknima i ugljikohidratima. Redovitom konzumacijom sjemenki moguće je smanjiti razinu kolesterola u krvi te poboljšati rad bubrega, jetre i štitne žlijezde.
Hladno prešano nerafinirano suncokretovo ulje sadrži vitamine A, B1, B2, B6, D i E, polinezasićene masne kiseline te minerale kalij, magnezij, kalcij, cink, željezo, fosfor i selen. Smatra se kako ovakvo suncokretovo ulje može pomoći u neutralizaciji štetnog djelovanja slobodnih radikala u organizmu tako da se jedna žlica ulja polako mućka u ustima 15 – 20 minuta, sve dok ulje ne postane bijelo poput mlijeka. Postupak se provodi na prazan želudac, a po završetku tekućinu treba ispljunuti i nakon toga oprati zube.
Smatra se kako ova metoda pomaže kod upale ušiju, slabijeg sluha, glavobolje, zubobolje, alergije, hunjavice, kašlja i prehlade.
Povijest
Suncokret je porijeklom iz Amerike, točnije iz Meksika i Perua, gdje se počeo uzgajati 1.000 godina prije Krista. Koristio se za proizvodnju brašna i ulja, a drevne Maje su njegove sjemenke koristile za hranu, dok su im latice služile za izradu ljekovitih pripravaka. Suncokret je za njih bio simbol svjetlosti i plodnosti.
Međutim, suncokret je od davnina poznat i kao simbol sunca, sreće i ljeta. Njegov botanički naziv Helianthus potječe od grčke riječi helios, što znači sunce. Poznato je da se suncokret tijekom jutra okreće prema suncu i prati ga sve do zalaska, a jedna legenda kaže kako je ovu biljku stvorio bog sunca Apolon. On je zaljubljenu djevojku pretvorio u suncokret kako bi svakog dana mogla slijediti sunce dok prolazi nebeskim svodom.
Uzgoj suncokreta već je tisuću godina zastupljen u Kini, a na području Europe se proširio nakon što su ga u 16. stoljeću donijeli španjolski misionari. Masovnije se počinje uzgajati u Njemačkoj i Rusiji u 18. stoljeću. Kasnije se počeo širiti na zapad i prema Sredozemlju.
Suncokret je sve do sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio druga glavna sirovina za proizvodnju hrane i ulja, odmah iza soje. Danas se uzgaja zbog sjemenki, za proizvodnju biljnog ulja i kao stočna hrana, a zbog atraktivnog izgleda njegovih cvjetova, uzgaja se i kao ukrasna biljka.
U Europi se suncokret sve do sredine 19. stoljeća uzgajao isključivo kao hrana za ptice i ukrasna biljka, a danas se od njega i njegovog ulja proizvode još i majoneza, margarin, plastika, boje, sapuni, lakovi i neki farmaceutski proizvodi.
Istraživanja su pokazala da suncokret ima sposobnost pročišćavanja zagađenog tla, čak i onog koje sadrži radioaktivne tvari i olovo. S obzirom na to da je znanstveno dokazano da može izvući i do 90% radioaktivnih tvari iz tla, u Ukrajini su nakon nuklearne katastrofe zasađena polja suncokreta.
Uz sve to, stabljike suncokreta sadrže dosta kalija pa se pepeo ove biljke može koristiti kao gnojivo. S obzirom na to da su sjemenke suncokreta draga hrana pticama, ova biljka će privući ptice u vrt, a one će doprinijeti smanjenju štetnika i poboljšati kvalitetu tla, jer je ptičji izmet odličan izvor fosfora.
Foto: Uschi Dugulin / Pixabay
Odgovori