Breza

Breza je biljni rod listopadnog grmlja i drveća iz porodice Betulaceae (brezovke). Prirodna staništa obične ili bijele breze su područja zapadne, sjeverne i južne Europe te dijelovi Azije.

Ovo drvo raste u manjim skupinama ili pojedinačno, a pronaći ga možemo na mjestima do 1900 metara nadmorske visine.

Zbog njenog dekorativnog izgleda brezu često biraju za ukrašavanje parkova i javnih površina. Posebno dekorativno izgleda ako je zasađena u gustim skupinama.

Vrste breze

Iako se kod nas koriste nazivi bijela breza, obična breza, žalosna breza ili viseća breza, uglavnom je riječ o istom stablu, ali razvijeno je nekoliko različitih ukrasnih varijeteta. Osim obične, bijele ili viseće breze, u Hrvatskoj raste i cretna breza koja je strogo zaštićena.

Obična, viseća ili bijela breza

Viseća ili bijela breza može narasti do 30 m u visinu. Mlađe biljke imaju tanko deblo, koje se starenjem širi i može doseći 40 do 60 cm u promjeru. Ova vrsta ima jako razgranate bočne žile korijena i dubok korijenov sustav. Dok su stabla još mlada, kora je glatka i bijela te se u guli u vodoravnim, tankim trakama. Starenjem postaje gruba, tvrda, debela i nepravilna, a u podnožju stabla i crna.

Grane su kod mlade viseće ili bijele breze crvenkastosmeđe boje i lagano su ljepljive te prekrivene nakupinama nalik na bradavice. Ušiljeni pupovi su također ljepljivi i prekriveni brojnim ljuskama koje mogu biti crvenosmeđe ili zelenosmeđe boje.  Mogu biti dugi do 8 mm.

Listovi su kod bijele breze trokutastog oblika i na vrhu jako zašiljeni. Naizmjenični su i rastu na peteljkama koje su smještene na obješenim, dugim i tankim grančicama. Listovi mogu biti dugi od 3 do 7, a široki od 2 do 4 cm. Cvjetovi su kod ove vrste jednodomni i rastu skupljeni u resama. Muški cvjetovi nastaju u jesen i rahlo su raspoređeni u ispočetka uspravnim, a kasnije visećim resama koje mogu biti duge do 10 cm. S druge strane, ženski cvjetovi mogu biti dugi od 2 do 4 cm i nastaju tek u proljeće. Njih posjećuju pčele te skupljaju propolis i med. Nakon oprašivanja dolazi do formiranja plodova, odnosno jednosjemenih oraščića koji dozrijevaju tijekom srpnja i kolovoza.

Postoji nekoliko formi obične breze, a to su:

• Dalecarlica – razvije visoko stablo te viseće grančice i listove. Listovi su nazubljeni i urezani.
• Fastigiata – kod ove forme su grane usmjerene prema gore, a krošnja ima usko piramidalan oblik.
• Gracilis – breza nižeg rasta. Može biti visoka najviše do 5 m. Ima savijene grane i urezane listove.
• Tristis – ima krošnju jajasta oblika i grane savijene u dugom luku.
• Youngii – ima viseće grane i krošnju u obliku kišobrana.
• Purpurea – kako joj i naziv govori, ima listove u tamnoljubičastoj nijansi.

Cretna breza

Cretna breza (Betula pubescens) je strogo zaštićena biljka, a može rasti na vlažnom, močvarnom i kiselom tlu. Formira prozračnu krošnju i može narasti od 10 do 20 m u visinu. Kora stabla je kod mladih biljaka glatka, bijela i lagano se ljušti, a kod starijih je u podnožju gruba i plitko ispucana. Mlade izboji su crvenosmeđe boje i prekriveni su lenticelama, a mlade grane su uspravne i tanke. Spiralni pupovi su prekriveni ljuskama sive do sivosmeđe ili sivozelene boje. Lagano su savijeni i imaju zaobljene rubove.

Cretna breza ima široko jajaste do četvrtaste listove ušiljenih vrhova. Na naličju listova se u početku nalaze sitne dlačice. Cvjetovi su kod ove vrste skupljeni u valjkaste viseće rese duge do 8 cm, a pojavljuju se u travnju i svibnju. Plod je oraščić s krilcima otprilike jednako širokima kao sami plod.

Podvrste cretne breze su: betula pubescens var. golitsinii, betula pubescens var glabrata i betula pubescens var. pulmila

Nazivi za ovu vrstu su još i pustenasta breza, breza cretuša i maljava breza. Ugljen koji nastane od drva cretne breze koristi se u proizvodnji crnog pigmenta za tinte pisača. U Hrvatskoj je ova vrsta zaštićena od 1963. godine.

Uvjeti sadnje: otvorena i sunčana područja, od ožujka do studenog
Tlo:nema posebne zahtjeve, dobro raste na bilo kojoj vrsti tla
Vrijeme cvatnje: travanj i svibanj
Vrijeme dozrijevanja: srpanj i kolovoz (bijela breza)
Krošnja: prozračna
Visina stabla: do 30 m (bijela ili obična), od 10 do 20 (cretna)
Korijen: dubok
Razmnožavanje: sjemenom i vegetativno

Sadnja breze

Za sadnju i uzgoj breze pogodna su otvorena i sunčana područja, a razmnožavati se može sjemenom i vegetativno. Ovo drvo nema nikakve posebne zahtjeve kada je u pitanju tlo, pa će tako jednako dobro rasti na bilo kojoj vrsti tla. Čak će podnijeti i povremeno zadržavanje vode. Sadnice breze sade se od studenog do ožujka u rupe dimenzija 60 x 60 cm. Rupe trebaju biti duboke oko 30 cm i u njih se dodaje sloj organske tvari poput komposta ili stajnjaka.

Sadnice breze postavljaju se u rupe na jednaku dubinu na kojoj su prethodno rasle, a vrat korijena treba biti u ravnini s površinom tla. Nakon što ste smjestili sadnicu breze, rupu ispunite mješavinom organske tvari i zemlje. Kako mlado stablo ne bi bilo ugroženo zbog naleta jakih vjetrova, bilo bi dobro osigurati nekakav potporanj. Sadnice nakon sadnje treba zaliti vodom, a zatim malčirati tlo oko korijena vrtnim kompostom ili komadićima kore.

S redovitim zalijevanjem treba nastaviti sve dok se stablo ne ukorijeni. Ako brezu sadite na travnjaku, oko stabla napravite zemljani krug promjera 60 cm.

Uzgoj breze

Nakon što se posađene sadnice ukorijene, breze jedva da je potrebno održavati. Možda će jedino za vrijeme ljetnih suša trebati nešto vode, a ako želite postići nekakav poseban oblik krošnje, obrezivanje trebate obaviti onda kada je stablo u fazi listanja. Jedino što može biti nezgodno kada je u pitanju uzgoj breze su njene rese koje mogu stvarati nered ako ovo stablo uzgajate u dvorištu.

Primjena breze

U rano proljeće se iz debla obične breze može dobiti sok koji je bogat željezom, kalijem i kalcijem, a sadrži i do 2% šećera glukoze i fruktoze. Najviše soka u deblima nalazi se u vrijeme kada na granama izbijaju listovi. Sok se skuplja tako da se na visini od pola metra napravi rupa u koju se zatim stavlja slamčica koja će dovesti sok do posude koja je postavljena uz podnožje stabla. Prilikom skupljanja soka od breze treba paziti da se ne pretjera s količinom jer bi u suprotnom stablo moglo biti previše iscrpljeno. Preporučuje se ne skupljati više od četiri litra soka. Nakon toga bi bilo dobro zatvoriti rupu voćarskim voskom kako bi se stablo brže oporavilo i kako bi se spriječio ulazak štetnika.

Obična ili bijela breza ima jestive lisne pupoljke i mlade listove, a sakupiti ih treba čim se formiraju – u rano proljeće. Listovi breze mogu se sušiti pa usitnjavati u prah i koristiti kao dodatak prehrani. Listovi se koriste i za izradu preparata za njegu kose, a sušene grančice i osušeni listovi mogu se upotrebljavati za aromatiziranje octa za salate.

Unutrašnji dio kore, kao i sjemenke i rese su također jestivi. Unutrašnji dio kore se može osušiti i samljeti u brašno. Kora se uzima s mladih grana u proljeće i suši se na suncu. Breza se ubraja u ljekovite biljke i koristi se kao pomoć od određenih zdravstvenih tegoba. Budući da sadrži salicilnu kiselinu, kao i kora vrbe, nekada se upotrebljavala za ublažavanje simptoma groznice i protiv bolova.

Listovi breze imaju snažno diuretičko i antiseptičko djelovanje pa se danas koriste u službenoj fitoterapiji. Listove je najbolje koristiti svježe, ali za kasniju upotrebu se mogu osušiti i čuvati na suhom i tamnom mjestu. Koriste se za pripremu čaja koji potiče mokrenje i pomaže kod bolesti mjehura, bubrega, mokraćnog kamenca te bilo kojih drugih bolesti na koje pojačano izlučivanje mokraće ima pozitivan utjecaj.

Najbolje vrijeme za sakupljanje i sušenje listova je svibanj i lipanj, a lisne pupoljke možemo brati već polovicom ožujka. Smatra se kako je breza učinkovita u liječenju kožni bolesti te da pomaže u uklanjanju bubrežnih kamenaca, smanjenju kolesterola, čišćenju krvi i liječenju prehlade ili gripe.

Drvo breze ima finu strukturu i pogodno je za obradu, ali nije visoko kvalitetno niti je otporno na napade štetnika i truljenje. Uglavnom se upotrebljava za izradu vrata i namještaja.

Povijest breze

Latinski naziv za rod breza je Betula, a nastao je od galske riječi betu. Plinije Stariji je pisao o tome kako su gali od drveta breze proizvodili bitumen. Ljekovita svojstva breze cijenili su Indijanci, Indijci i Sibirci koji su brali njene listove i pupoljke od kojih su pravili različite ljekovite pripravke.

Foto: M_0930 / Pixabay