Vinova loza

Vinova loza, latinski Vitis vinifera L., trajna je penjačica koja spad au skupinu lozica ili Vitaceae. Njezin uzgojni oblik naziva se Vitis vinifera ssp. vinifera. Među ljudima s našeg područjima za vinovu lozu su česti nazivi još vinska loza, loza, čokot i trs, a ovise o mjestu njezina uzgoja.

Vinova loza raste na stabljikama koje mogu narasti i do 20 metara. Grane vinove loze se viticama penju uz potporanj, pergolu ili po drugom grmlju i drveću, izgledaju izbrazdano, a boja im varira od crvenosmeđe do tamnožute. Što je vinova loza starija, to joj se kora sve više po dužini ljušti. Korijen biljke je jak, smješten duboko u zemlji i dobro razvijen.

Listovi su smješteni na dugačkim peteljkama, zelene su boje, urezani i dugački od 7 do 15 cm. Rubovi listova su grubo nazubljeni, a naličje im je obraslo sitnim dlačicama. Neke vrste vinove loze u jesenskim mjesecima mijenjaju boju listova u crvenu.

Cvjetovi vinove loze su dvospolni, sitni i pravilni, a boja im je žutozelena. Dolaze u skupinama i krasi ih predivan miris. Cvjetaju jako kratko, svega nekoliko dana u lipnju. Ocvijeće je dvostruko i sastoji se od čaške i vjenčića. Čaška je kratka i ima pet zubaca dok se vjenčić sastoji od pet zelenih latica. U tučku je smještena plodnica u kojoj se nalaze po dva sjemena koja su smještena u svakom odjeljku. Tučak ima pet prašnika.

Plod vinove loze je grožđe koje dolaze u obliku jestivih ukusnih bobica, tamnocrvene, žute ili ljubičaste boje što ovisi o sorti. Svaki grozd raste zasebno na stabljici, a sastoji se od bobica poveznih u jednu cjelinu. U svakoj bobici smještene su dvije ili tri sjemenke.

Grožđe dozrijeva krajem ljeta, obično u kolovozu i rujnu, a što ovisi o podneblju i sorti.

Cvjetove vinove loze često posjećuju pčele i ostali kukci. Skupljaju njihov nektar i cvjetni prah, a nerijetko sišu i sokove napuklih bobica.

Uzgoj vinove loze poznat je gotovo među svim narodima od davnina. Smatra se da su njezini počeci bili na granici Crnog i Kaspijskog mora dok neki smatraju da se prvotno uzgajala na Sredozemlju.

Sorte vinove loze

Kroz mnoge godine uzgoja grožđa stvorene su brojne sorte, a danas ih možemo nabrojati i preko 10.000. I Hrvatska je poznata po uzgoju grožđa i vina, a broji 130 autohtonih sorti koje se upotrebljavaju za proizvodnju vina ili kao stolne sorte.

Prema Nerguliju sorte vinove loze možemo podijeliti u tri skupine s obzirom na njihove osobine, a što je sam i učinio 1946. godine na sljedeći način:

• Zapadno europska skupina – traminac, cabernet sauvignon, merlot, rajnski rizling, bijeli, sivi i crni pinot
• Istočna skupina – muškat hamburg, plemenka
• Panonska skupina i sorte crnomorskog sliva – plavac mali, carignan, kraljevina, žilavka, ružica, frankovka, maraština, pošip

Osim toga, česte su i podjele s obzirom na korištenje plodova vinove loze pa ih tako možemo podijeliti na sljedeće skupine:

• vinske sorte koje se koriste za preradu u vino
• stolne sorte ili zobatice koje se koriste kao svježe voće za jelo
• sorte koje se koriste za proizvodnju mošta, soka i koncentrata
• sorte za izradu grožđica (sušenje)
• sorte za pripremu marmelada i kompota
• sorte za destilate
• sorte za dekorativne svrhe

Komercijalno uzgojeno grožđe dijeli se na stolno i vinsko grožđe, ovisno o tome je li namijenjeno sirovoj konzumaciji ili proizvodnji vina. Prilikom uzgoja stolnog grožđa uzgajivači su vodili računa o tome da se u njemu može uživati tijekom cijele godine, ono je otpornije na dodir i može izdržati duže putovanje i transport do trgovina. S obzirom na to da je stolno grožđe namijenjeno konzumiranju, bobice su mu krupnije, dok je kod vinskog grožđa manji omjer između vanjske kožice i sočne pulpe te su arome koje vinu daju ukus i punoću smještene upravo u kožici vinskog grožđa.

Unatoč tome što je stolno grožđe namijenjeno konzumaciji i vinsko grožđe se može jesti te je njegov okus intenzivniji i slađi nego kod stolnog grožđa. Za razliku od velikog broja sorti stolnog grožđa vinsko grožđe ima sjemenke koje sadrže tanin.

Visokokvalitetne sorte su one čija vina imaju izražena sortna svojstva, sadrže najveću količinu alkohola 12 – 15% i najmanju količinu kiseline 5 – 8%. Kvalitetne sorte sadrže 11 – 13% alkohola i 6 – 9% ukupnih kiselina, a vina osrednje kakvoće imaju najmanju količinu alkohola 9 – 11% te kiselinu u omjeru 5 – 12%.

Vinske sorte grožđa

U Hrvatskoj se najčešće uzgajaju vinske sorte koje možemo podijeliti prema boji vina na bijele sorte, crne sorte i crvene sorte.

Vinske sorte za bijela vina

Najznačajnije vinske sorte grožđa za bijela vina su chardonnay, pinot bijeli, pinot sivi, sauvignon bijeli, rajnski rizling, silvanac zeleni, traminac, muškat Ottonel, Sémillon bijeli, Chenin Blanc, istarska bijela malvazija, graševina, rizvanac, škrlet i moslavac.

Chardonnay

Chardonnay potječe iz francuske i ovo je najpoznatije bijelo vino na svijetu. Bobice su male, zaobljene, promjera 1,6 cm i težine oko 4 g. Loza je srednje velike visine, a sorta je nastala križanjem između Pinota i Gouais Blanca. Danas vinogradi pod ovom sortom diljem svijeta zauzimaju čak 140.000 ha. Ako je grožđe uzgojeno na područjima hladnije, kontinentalne klime vino će imati arome dinje ili jabuke, a ako je uzgojeno na područjima s toplom klimom imat će arome breskve, marelice i manga.

Pinot bijeli

Sorta srednje bujnosti, dobre rodnosti i vrlo je raširena u kontinentalnoj Hrvatskoj. Grozd je srednji ili malen, zbijen, bobice okrugle s mekanom kožicom, slatkog, ali neutralnog okusa. Odgovara mu umjerena klima.

Pinot sivi

Ova sorta je dosta rodna te se s gustom sadnjom mogu postići visoki prinosi grožđa. Grozd je zbijen, malen i cilindričan, a bobice često deformirane zbog zbijenosti u grozdu. Uspijeva na različitim tlima, ali ne voli vapnenasta i vlažna tla. Odgovara mu umjerena klima.

Rajnski rizling

Ovu sortu odlikuju sitni grozdovi, gusto razgranati, različitih oblika. Peteljke grozda su dosta kratke. Najbolje uspijeva na toplom i kamenitom tlu, nikako ne voli hladna i mokra tla. Radi se o sorti koja je dosta otporna na niske temperature, a mnogo bolja vina uspijevaju od grožđa uzgojenog u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Sauvignon bijeli 

Sorta je prikladna za manje razmake sadnje te zbog bujnosti zahtijeva učestalu rezidbu i vezivanje za potpornje. Rodnost nije velika, ali je redovita te joj ne odgovaraju odveć vlažna tla. Voli dosta suhu i toplu klimu.

Silvanac zeleni

Podnosi srednje niske zimske temperature, bobice su srednje krupne, okrugle. Grozd je kratak, krupan i zbijen. Vina ove sorte su vrlo aromatična i visoke kvalitete.

Traminac

Ovo je srednje bujna sorta, s malenim i zbijenim grozdovima na kratkim peteljkama. Radi se o jednoj od najpoznatijih aromatičnih sorti koje najbolje uspijevaju u kontinentalnim područjima. Vino dobiveno od ove sorte je suho ili polusuho, a kod nas se traminac tradicionalno uzgaja u iločkim vinogradima.

Muškat Ottonel

Ova sorta je porijeklom iz Francuske, slabe je bujnosti te rano dozrijeva. Poprilično je otporna na plijesni i niske temperature. Bobice su žutozelene boje, a grozd malen i zbijen. Daje vina visoke kakvoće.

Sémillon bijeli

Bobice ovog grožđa najčešće su male, žuto-zelene boje, a na osunčanoj strani imaju rumenu boju. Najbolje uspijeva na južnim prostorima s umjereno plodnim i umjereno vlažnim zemljištima. Porijeklom je iz francuske pokrajine Bordeaux.

Chenin blanc

Plemenito grožđe koje je vrlo pogodno za izradu pjenušavih vina te uspijeva na različitim vrstama tla, ali najbolje na dobro dreniranim i pjeskovitim područjima. Grozdovi su stožastog oblika, a bobice žuto zelene boje.

Malvazija bijela

Od ove sorte rade se srednje jaka i jaka vina s visokim postotkom alkohola te aromama cvijeća i voća. Spada u vrste srednje ili slabije rodnosti i za bolji urod potrebno je redovito pinciranje.

Rizvanac bijeli

Ova sorta je srednje bujnosti, a urod je redoviti i obilan. Najbolje uspijeva na laganim, suhim i propusnim tlima s dosta vapna te na južnim i jugozapadnim položajima. Vrlo je osjetljiv na gljivične bolesti. Grozdovi su srednji i veliki, a bobice zlatnožute boje.

Škrlet

Bujnog je rasta, ali dosta neredovite rodnosti zbog slabije oplodnje. Svijetle bobice u punoj zrelosti na strani koja je izložena suncu poprimaju ljubičaste pjegice. Radi povećanja prinosa ovu sortu treba pincirati prije cvatnje.

Moslavac

Moslavac je srednje bujna do bujna sorta. Otporna je na niske temperature i vrlo osjetljiva na gljivične bolesti. Voli prozračne terene i najviše je rasprostranjen u Zagorju, Međimurju i Bilogori. Boja bobica je zlatno žuta te može dati vina u rasponu od običnih stolnih pa do visokokvalitetnih.

Vinske sorte za crna vina

Najznačajnije vinske sorte grožđa za crna vina su plavac, merlot, pinot crni, cabernet sauvignon, Babić crni, Shiraz, frankovka, portugizac, teran crni.

Plavac

Ovo je jedna od najznačajnijih autohtonih sorti crnog grožđa u Hrvatskoj koja se uzgaja na području Srednje i Južne Dalmacije. Otpornost na gljivične bolesti je vrlo dobra. Bobice su tamnoplave boje, zbijene, imaju debelu kožicu i pune su prirodnih šećera. Plavac daje trpka i pomalo gorka vina tamnoljubičaste boje.

Pinot crni

Ova sorta voli uvjete umjerene klime te ne voli previše vlažna i plodna tla. Grozdovi su mali, zbijeni, na kratkoj peteljci i lako se odvajaju od trsa. Dozrijeva dosta radno i daje vina visoke kvalitete.

Cabernet sauvignon

Cabernet sauvignon je jedna od najpoznatijih vinskih sorata crnog grožđa. Tamnoplave bobice su male i okrugle, grozdovi zbijeni i srednje veliki. Ova sorta dobro podnosi niske temperature i relativno je otporna na gljivična oboljenja. Nastala je kao rezultat križanja dvije sorte i to sauvignon blanc i cabernet Franc.

Shiraz

Zreo grozd je srednje veličine, a bobice okrugle do ovalne. Voli toplu klimu te daje vina osrednje do visoke kakvoće što ovisi o uzgojnim uvjetima. Od 70-ih godina prošlog stoljeća uzgaja se i u Hrvatskoj odakle je došao iz Francuske.

Babić crni

Babić je autohtona vrsta crnog grožđa koja se uglavnom uzgaja u Dalmaciji i daje vrlo kvalitetna i ukusna vina. Razlikuje se po veličini grozdova, pa tako razlikujemo veliki i mali Babić, a najbolje uspijeva u vinogradima oko Primoštena, u kaštelanskom vinogorju, na Braču i u zaleđu Šibenika. Ova sorta ne voli odveć plodno tlo.

Frankovka crna

U Hrvatskoj se najviše uzgaja u kontinentalnim područjima. U posljednjih nekoliko godina raste joj popularnost jer daje dosta dobar urod, a najviše se uzgaja u Slavoniji, Moslavini i Plešivici. Poželjno ju je uzgajati na obroncima jer tada daje vina više kakvoće od onih sorti koje su uzgojene na nižim područjima.

Merlot

Ova sorta se u Hrvatskoj najviše uzgaja u istarskim vinogradima. Trs je srednje bujan, rodnost obilna i redovita. Da bi uspio u jako toploj i sušnoj klimi obavezno je potrebno navodnjavanje. Grozdovi su srednje veličine, piramidalnog oblika, bobice srednje čvrste i izuzetno slatke.

Teran

Zreo grozd terana ima skoro crne bobice s čvrstom kožicom, a vino koje daje ima karakterističnu boju crvenog rubina. Radi se o bujnoj i rodnoj sorti kojoj odgovaraju škrtiji, topliji tereni. Na bolesti nije posebno osjetljiv, osim na sivu plijesan. Uzgaja se u Istri.

Portugizac

Portugizac se kod nas najviše uzgaja na području Plešivice. Bobice su srednje veličine, tamnoplave boje, meso je sočno i slatkastog ukusa. Od ove sorte su naročito cijenjena mlada vina koja su osvježavajuća i lagane teksture.

Vinske sorte za crvena vina

Kraljevina crvena

Ovo je autohtona hrvatska vrsta koja ima dosta bujan rast, ali ne i redovitu rodnost. Najbolje uspijeva na južnim zemljištima te daje vina svježe i nježne arome.

Stolne sorte grožđa

Ozbiljni uzgoj stolnih sorti na našem se području odvija u Dalmaciji. Iako se i u sjevernim predjelima također uzgajaju stolne sorte grožđa, većinom je to isključivo za osobne potrebe.

Najpoznatije stolne sorte su čabski bijeli biser, primus bijeli, perlette bijela, flame seedless, cardinal crveni, matilde bijela, Thompson seedless bijeli, red globe crveni, kraljica vinograda bijela, Alphonse laValle crni, muškat hamburg crni, afus ali bijeli, muškat aleksandrijski bijeli, krivalja bijela, calmeria bijela, emperor crveni.

Čabski biser bijeli

Ova sorta stolnog grožđa porijeklo vuče iz Mađarske. Najbolje uspijeva na sunčanom položaju te dozrijeva već u srpnju. Bobice su srednje velike, zelenkasto-žute boje, a unutrašnjost je sočna i muškatnog okusa.

Primus bijeli

Dobro uspijeva na sunčanim položajima te dozrijeva također jako rano, već u srpnju. Zreo grozd je srednje velik, čunjastog oblika, a bobice srednje velike, okrugle, zlatnožute boje. Voli dobro drenirana tla.

Perlette bijela

Ovo je najranija besjemena sorta koja dozrijeva krajem srpnja ili početkom kolovoza. Bujna je rasta i obilne rodnosti. Grozdovi su ovalnog oblika, a bobice su okrugle, mesnate i izuzetno muškatnog okusa.

Flame seedless

Ovo je crvena besjemena sorta koja dozrijeva krajem srpnja. Ujedno je i najranija crvena sorta koja se najviše uzgaja u Kaliforniji.

Kardinal crveni

Zreo grozd je težak oko 500 g, a bobice su velike, okrugle, crveno-ljubičaste boje. Dozrijeva sredinom kolovoza. Voli lakša, drenirana tla koja je moguće navodnjavati. Ima veliku rodnost, i jedna je od omiljenih stolnih vrsta koje se uzgajaju u tržišne svrhe.

Matilde bijela

Ovo je besjemena sorta bujnog rasta koja daje grozdove teške oko 600 g. Dozrijeva tijekom druge polovice kolovoza. Bobice su svjetložute boje, meso sočno, muškatnog okusa.

Thompson seedless bijeli

Besjemena sorta koja daje svijetlozelene grozdove, četvrtastog oblika i izuzetno slatkog ukusa. Najviše se uzgaja u Kaliforniji.

Red globe crveni

Ovo je sjemeno grožđe i ima najveće bobice od svih vrsta stolnog grožđa. Dozrijeva od kolovoza do studenog. Ima veliki gospodarski značaj, a okus je vrlo osvježavajući.

Kraljica vinograda bijela

Najprikladniji uzgoj ove sorte je srednjevisoki, rodnost je dobra, ali ne redovna. Ne podnosi hladnije uvjete, posebno smrzavanje, a dosta je neotporna i prema bolestima. Rast je bujan, bobice velike, zlatnožute boje i muškatnog ukusa. Potječe iz Mađarske.

Alphonse lavalle crni

Alphonse lavalle crni je sorta s dvospolnim cvijetom koja daje velike do vrlo velike grozdove. Voli plodnij,a ali propusna tla. Bobice su velike, okrugle, tamnoplave boje. Rodnost je obilna, a otpornost na oboljenja osrednja.

Muškat hamburg crni

Potječe iz Engleske gdje se uzgaja u staklenicima, ima dvospolan cvijet, a grozd je velik, rastresit. Bobice su velike, plavo-ljubičaste boje, sočne i mesnate. Sazrijeva u trećoj dekadi rujna.

Afus ali bijeli

Iz Srednje Azije ova sorta se raširila diljem Mediterana, a uzgaja se i kod nas u Dalmaciji. Voli južna podneblja te lakša i srednje bogata tla. Najbolje uspijeva na pergolama te daje zrele velike do vrlo velike grozdove. Rodnost je vrlo dobra, a otpornost na bolesti osrednja.

Muškat aleksandrijski bijeli

Grozd je velik do vrlo velik, čunjastog oblika, a bobice velike, žutozlatne boje. Ova sorta je rasprostranjena u skoro svim zemljama Mediterana. Voli južna podneblja i vrlo tople uvjete. Rodnost je dobra, a otpornost na bolesti zadovoljavajuća.

Krivalja bijela

Ova sorta je dosta raširena u južnoj Dalmaciji i na srednjodalmatinskim otocima. Grozdovi su srednje veliki do veliki, bobice velike, zašiljenog oblika, zlatnožute boje. Voli tople položaje te plodna i pjeskovita tla.

Calmeria bijela

Ovo je sjemena sorta koja dozrijeva od listopada do studenog. Bobice su duguljaste, svijetlozelene te je blagog okusa.

Emperor crveni

Sjemena sorta crvenih i velikih bobica. Specifičnost ove sorte grožđa je okus koji nalikuje dinji. U Europi se uzgaja u Italiji i Španjolskoj.

Besjemene sorte grožđa

Besjemene sorte grožđa spadaju također u stolne sorte, ali riječ je nešto kvalitetnijim sortama koje nemaju sjemenke. Takve sorte uzgajaju se za jelo ili za proizvodnju grožđica (sušenje grožđa).

Sadnja vinove loze

Prije same sadnje, potrebno je obaviti radove kojima ćemo stvoriti idealne uvjete za rast. Samo tako možemo uzgojiti kvalitetni trs koji će i u nepovoljnim uvjetima davati prinos.

Za početak potrebno je urediti mjesto sadnje tako da se očisti tlo od prethodne vegetacije. Time će se mogućnost zaraze gljivicama prethodnih kultura svesti na minimum. Vinograd se obično podiže na mjestu na kojem je već uzgajana vinova loza ili gdje su bile posađene neke vrste voćaka. Nerijetko je riječ o zapuštenim terenima na kojima je rasla šikara.

Ako ćete podizati vinograd na mjestu gdje je loza već rasla, preporučuje se da to učinite tek za šest godina ili ga dobro dezinficirate. U starijim vinogradima veća je mogućnost razvoja virusnih bolesti koje bi u tom slučaju zahvatile mlade biljke. Za to vrijeme posadite povrtnice koje će omogućiti zelenu gnojidbu i povećati količinu organskih tvari.

Nakon toga, potrebno je isplanirati teren za sadnju kako bi se spriječilo zadržavanje vode koja može ugroziti korijenje i dovesti do propadanja trsa. U tu svrhu, potrebno je teren izravnati buldožerima ili ravnjačama na traktoru.

Potrebno je obaviti i kemijsku analizu tla kako bi se meliorativnom gnojidbom tlo obogatilo hranivima koje im nedostaju. Obratite pozornost na količinu fosfora, kalija i kalcij karbonata jer su oni potrebni za dobar rast loze. Sve što tlu nedostaje dodaje se u tlo prije rigolanja.

Prije podizanja nasada tlo se mora rigolati (duboko oranje) kako bi se stvorili idealni uvjeti za razvoj mladih biljaka (bolja struktura tla i raspodjela gnojiva).

Rigolanje se provodi strojevima na dubini od 60 do 100 cm, a vrijeme kada će se obaviti ovisi o tome kada ćemo saditi lozu. Ako se vinograd podiže u jesen, rigolanje se vrši dva mjeseca prije sadnje, a ako se loza sadi na proljeće, potrebno ju je obaviti još u jesen, prije nego što započnu prvi mrazevi.

Nakon toga, tlo se mora usitniti i razrahliti što se obavlja podrivanjem na dubinama od 80 cm. Podrivačima se često dodaju i spremnici za gnojivo koji tada apliciraju hraniva potrebna za korijenov sustav.

Prije sadnje još se obavlja tanjuranje i tlo se planira ravnjačom, a potom je potrebno parcele iskolčiti, urediti glavne i sporedne putove u vinogradu, odabrati smjerove redova i razmak između sadnje te obilježiti sadna mjesta.

Smjer redova u vinogradu ovisit će o klimi i terenu, a u kontinentalnim područjima oni su obično okrenuti od sjevera prema jugu kako bi tijekom dana bili obasjani suncem. U mediteranskim područjima smjer nije toliko bitan. Kod odabira razmaka ovisi hoćete li za održavati vinograd strojevima. U tom slučaju potrebno je ostaviti nešto veći razmak – između redova od 1 do m, a unutar reda do 1 m.

Sadnja se može obaviti ručno ili strojno, u jame ili u brazde. Kod sadnje u jame, potrebno ih je označiti kolcem, a ako je riječ o jamama, postavite kolce na udaljenost do 30 m.

Prije nego što položite lozni cijep u zemlju, obvezno odstranite oštećene dijelove korijenja. Skratite ih sve do dijela koji izgleda zdrav i namočite ih na 24 sata u vodu.

Prilikom sadnje tlo mora biti dobre vlažnosti i pripremljeno za sadnju. U jamu se prvo položi mala količina crne zemlje koja će omogućiti bolje zakorjenjivanje trsa. Nakon toga, slijedi polaganje cijepa u zemlju. Oko njega posipa se zemlja i doda stajski gnoj pa se trp zagrne zemljom.

Izbor podloge za sadnju

Uvijek birajte podlogu s obzirom na klimatske uvjete područja gdje ćete podizati vinograd. Posebnu pozornost posvetite analizi tla, a pri tome važno je znati nalazi li se u tlu fiziološki aktivno vapno.

Na području Europe vinova loza se ne uzgoja na svom korijenu jer je riječ o sortama koje nisu otporne na filoskeru (trsovu uš). Naime, nakon što je spomenuta uš koja napada korijen stigla u Europu, započelo se s cijepljenjem vinove loze na američki sortu otpornu na spomenutog štetnika pod nazivom Vitis. Uslijed takvog križanja postižu se najbolji rezultati, a dobili smo i neke nove sorte i plemenite vrste loze. A svake godine radi se na tome da se dobiju još bolje podloge i križanci.

Vrijeme sadnje

Vinova loza može se saditi u proljetnim ili jesenskim mjesecima, a vrijeme sadnje ovisi o tome sadi li se u kontinentalnim ili mediteranskim područjima.

U kontinentalnim područjima preporučuje se sadnja u proljeće (od ožujka do svibnja). Ranije se sadnja može obaviti na lakim i pjeskovitim tlima, a kasnije na onim teškim ilovastim. Jesenska sadnja preporučuje se samo u mediteranskim dijelovima zemlje gdje je klima blaga, a opasnost od mraza i niskih temperatura tijekom zime minimalna.

Sadnja se obavlja za vrijeme toplog i suhog vremena. Tlo ne smije biti mokro jer bi tada sadnja mogla postati rizična.

Klimatski uvjeti

Vinova loza najbolje će rasti na području gdje ima puno sunca, svjetlosti i topline te što manje magle, niskih temperatura i mrazeva.

Tlo

Vinovoj lozi odgovaraju tereni gdje je osiguran dobar nagib i cirkulacija zraka. Odgovara joj dobro strukturirano i drenirano tlo, dobre propusnosti te bogato humusom i bez prisustva podzemnih voda.

Voda

Budući da se ne možemo osloniti na oborine, vinograd je potrebno redovito navodnjavati. Na mjere navodnjavanja posebno treba obratiti pozornost u ljetnim mjesecima kada se formiraju bobice. Tada je lozi potrebno i preko 50% od ukupne količine vode.

U prvoj godini nakon podizanja vinograda, preporučuje se zalijevanje 10 do 12 puta. Na šljunčanim terenima potrebno je više zalijevanje – 16 do 18. Prvo zalijevanje potrebno je obaviti nakon sadnje, a potom tri puta za vrijeme travnja, dva puta u sljedeća 4 mjeseca te jednom u rujnu.

Svakom trsu tijekom zalijevanja potrebno je 10 do 15 litara vode, a nakon zalijevanja zemlja bi trebala biti natopljena u sloju od 80 do 100 cm. Nakon zalijevanja zemlju je potrebno obraditi kako bi se usitnila pokorica i uništio korov.

Uzgoj vinove loze

Vinograd se mora redovito održavati kako bi se ostvarili dobri prinosi. U prvom redu važno je redovito održavati tlo obradom tla, zatravljivanjem i apliciranjem sredstava za uklanjanje korova.

Tlo se obrađuje u jesenskim i proljetnim mjesecima. Nakon berbe, u jesen, tlo se mora razrahliti na dubini oko 30 cm te se uz to unose i gnojiva u zemlju. Spomenuti proces obavlja se plugovima. Nakon toga tlo se obrađuje podrivanjem kako bi se popravila struktura tla oko korijenovog sustava. U proljetnim mjesecima (tijekom vegetacije) tlo se obrađuje ručno i uz upotrebu mehanizacije, a tada se uklanjaju korovi kako bi se održala vlažnost tla te se unose potrebna gnojiva u tlo.

Izbor uzgojnog oblika

Uzgojni oblik vinove loze jedan je od najvažnijih koraka kod njezina uzgoja. S obzirom na njega, loza se održava i oblikuje. Na izbor uzgojnog oblika utjecat će i kvaliteta prinosa te količina grožđa.

Kod odabira uzgojnog oblika potrebno je uzeti u obzir podlogu, plodnost tla na kojem će rasti loza te klimatske uvjete područja. Sve to od presudne je važnosti kako bismo znali koji su nam strojevi potrebni za održavanje vinograda.

Do sada su nam poznati različiti sustavi uzgoja koji su nastali s obzirom na oblik loze, po području uzgoja, načinu reza i po autoru, no svi oni potječu od onih glavnih koje dijelimo na:

• lepezu
• dvokrak
• račvasti

S obzirom na oblikovanje i građu vinove loze razlikujemo dva sustava uzgoja, a to su:

• jednostavni sustav uzgoja – dvokrak, račvasti, guyot
• složeni sustav uzgoja – jednostruke zavjese, kordonci, pergole

U Hrvatskoj se najčešće su najčešće zastupljeni sljedeći sustavi:

• račvasti i modifikacija lepeze – područje Dalmacije i Primorja
• starohrvatski – područje sjeverozapadne Hrvatske
• guyot
• različite izvedbe dvokrakog oblika

Svaki od navedenih sustava uzgoja ima mane i prednosti, a one ovise o području gdje se grožđe proizvodi te o samoj sorti grožđa.

Armatura

Za uzgoj vinove loze potrebno je osigurati armaturu za rast. Gotovo da ne postoji vinova loza koja se uzgaja bez potpore. Uzgoj bez oslonca primjenjuje se rijetko, na našim područjima ponekad u Dalmaciji ili u drugim toplijim krajevima.

Armatura se postavlja u vinograd 10 mjeseci nakon sadnje vinove loze, u proljetnim mjesecima za vrijeme druge vegetacije.

Da biste osigurali dobru armaturu u vinogradu, potrebno je nabaviti sljedeće dijelove:

• stupove
• akere ili sidra
• žice
• zatezače žica
• dodatnu opremu popit nosača, kukica, lanca i ostalog

Zatravljivanje vinograda

Riječ je postupku izrazito bitnom na nagnutim područjima jer se njime može spriječiti erozija tla. Također, zatravljivanje je bitno na područjima gdje nema dovoljno oborina.

Postupak se vrši sjetvom trava i djetelina, a na njihov izbor utječe struktura tla, oborine, sustav uzgoja i nagib terena.

Trava pozitivno utječe na zadržavanje vlage u tlu, a osim toga, moguć je prolazak strojeva u vinogradu između redova u bilo kojem dijelu godine i bez obzira na vremenske prilike.

Svake godine trava se kosi dva do četiri puta. Budite oprezni kako trava ne bi postala konkurencija mladim biljkama jer i ona uzima hranjive tvari za rast.

Gnojidba vinograda

Gnojidba vinograda jedna je od najvažnijih mjera kod uzgoja grožđa, a bitna je jer popravlja kemijska svojstva tla, povećava njegovu plodnost, utječe na mikrobiološku aktivnost te na vodo-zračni režim.

Za vrijeme vegetacije koriste se folijarna gnojiva u tekućem stanju kojima se dodaju u tlo potrebno mikro i makro elementi. Ako podižete vinograd na nešto propusnijim tlima, važno je znati da hraniva u tom slučaju brže ispiru pa je potrebna češća gnojidba.

Vinograd je potrebno gnojiti dva puta u godini dana i to:

• osnovnom ili jesenskom gnojidbom uz obradu tla
• dopunsku ili proljetnu gnojidbu tijekom vegetacije (prihrana)

Tijekom osnovne gnojidbe unose se mineralna gnojiva od kojih prednjače fosfor i kalij koji su potrebni u području korijenovog sustava. Osim toga, svake četiri godine preporučuje se i gnojidba stajskim gnojivom.

Dopunska gnojidba bazira se na apliciranju KAN-a ili UREE, odnosno dušičnih gnojiva kako bi se nadoknadili izgubljeni mikroelementi poput željeza, magnezija, mangana i bora. Dušična gnojiva najbolje djeluju na povećanje uroda grožđa, a važno je spomenuti da je onaj iz mineralnog gnojiva iskoristiv u postotku od 80%, a iz stajskog gnojiva samo 25%. Tijekom cvatnje vinovoj lozi je potrebna veća količina kalija.

Razmnožavanje vinove loze

Vinova loza razmnožava se:

• kalemljenjem ili cijepljenjem
• reznicama
• potapanjem čokota
• položenicama

Održavanje nasada

Da bi vinograd dobro rodio, potrebno ga je redovito održavati. Sustav njega i održavanja vinograda sastoji se od nekoliko koraka, a svi su jednako bitni za rast i razvoj vinove loze.

U vinogradu je potrebno redovito uklanjati višak mladica te iste i povezivati, zatim obrađivati tlo te uklanjati površinsko korijenje, vršikati novoizrasle mladice, uklanjati zaperke te štititi lozu od napada bolesti i štetnika.

Kod uklanjanja mladica potrebno je ukloniti sve osim dvije najrazvijenije. Nakon što prokliju, vežu se za armaturu jer su krhke i slabe i mogao bi ih uništiti jak vjetar. Vezuju se špagom na kolac kada narastu do 30 cm. Vežu se još dva do tri puta tijekom vegetacije, svaki puta kada narastu za još 30 cm.

Tlo se održava obrađivanjem kako bi se usitnilo i razrahlilo te time uništili mogući korovi. Obradom u tlo unosimo i kisik koji pogoduje boljem rastu korijenovog sustava. U prvoj godini, tlo se okopava dva do tri puta. Ako je godina kiša, okopavanje se vrši i do četiri puta.

Tlo se obrađuje traktorom ili ručno (motikom), a dubina obrade tla ovisi o vrsti tla. Općenito, bit će dovoljno tlo obraditi na dubini od 5 cm.

Tijekom rasta vinove loze posebnu pozornost moramo posvetiti i uklanjanju površinskog korijenja kako ne bi preuzeo funkciju glavnog korijenja. U tom slučaju može doći do propadanja loznog cijepa.

Nakon što mladice narastu iznad jednog metra, prikraćuju se vrhovi što se naziva i vršikanje. Time se nove mladice stavljaju pod kontrolu, a grožđe ostvaruje bolje prinose.

Potrebno je i uklanjati zaperke koji niču ispod peteljke listova. U slučaju da se oni ne uklanjaju, loza može razviti više listova što dovodi do većeg rizika za obolijevanje.

Vinograd je potrebno zaštititi i od mogućih mrazeva i tuče od kojih može jako nastradati.

Dugoročnu zaštitu od mraza postići ćete dobrim izborom položaja te kultivara otpornih na mraz. Osim toga vinograd se može zaštititi i djelujući direktno na mraz. U tom slučaju postoji sustav umjetnog kišenja koji se pokazao najdjelotvornijim, a uz njega i sustav velikih ventilatora i zagrijavanje zraka grijačima. Osim spomenutog, vinova loza može se zaštititi i antimraznim zaštitama i pravilnom rezidbom.

Vinograd možete zaštititi od tuče na dva načina – postavljanjem mreže iznad vinove loze te zasijavanjem oblaka tuče uz jezgre kondenzacije čime se sprječava stvaranje ledenih kugla.

Rezidba vinove loze

Rezidba je jedna od najvažnijih mjera u vinogradu, a provodi se svake godine. Za pravilno obavljanje rezidbe bit će vam potreban pribor poput vinogradarskih škara za skraćivanje jednogodišnjih i dvogodišnjih loza te pile za rezanje razvijenog višegodišnjeg drvca.

Rezidbom se održava zdravlje vinograda te:

• oblikuje uzgojni oblik
• utječe na prinos i kvalitetu grožđa

Svake godine vrše se dvije vrste rezidbe i to:

• rez u zrelo u vrijeme mirovanja
• rez u zeleno u vrijeme vegetacije na zelenom dijelu loze

Rezidbom vinove loze u zrelo prikraćuju se jednogodišnje mladice ili rozgve na određenu dužinu koja ovisi o broju rodnih pupova.

S druge strane rezidba u zeleno obavlja se plijevljenjem (odstranjivanje mladica koje nisu rodile), zalamanjem zaperaka (uklanjanje mladica razvijenih iz ljetnih pupova), vršikanjem (uklanjanje vrhova mladica u kolovozu), pinciranjem (skraćivanje vrhova rodnih mladica prije cvatnje) i prorjeđivanjem listova (obično kod stolnih sorti kako bi grozdovi dobili bolju boju). Sve spomenuto obavlja se kod proizvodnje vinskih sorti, dok se kod stolnih sorti preporučuje i prstenovanje (uklanjanje dijelova kore kako bi se hraniva usmjerila prema korijenju) i prorjeđivanje grozdova ili cizeliranje (trs se rasterećuje u slučaju preobilne rodnosti čime se povećava krupnoća grozdova i bobica).

Zaštita od bolesti i štetnika

Da bi se vinograd zaštitio od bolesti i štetnika potrebno je poznavati one najčešće, kako izgledaju, do kojih simptoma dovode te kako se mogu suzbiti.

Bolesti vinove loze

U nastavku donosimo neke od najčešćih bolesti vinove loze koje mogu utjecati na rast i razvoj trsa i prinos grožđa.

Plamenjača

Plamenjača ili peronospora na europsko je tlo stigla iz SAD-a kroz sortu Vitis koja se krajem 19. stoljeća koristila kao podloga za razvoj sorti otpornih na filoskeru.

Plamenjača na vinovoj lozi napada cvjetove, listove, mladice, grozd i bobice, a za što je odgovorna gljivica Plasmopara viticola. U prošlosti su od ove gljivice stradali brojni vinogradi, a danas postoje fungicidi kojima se može značajno smanjiti šteta.

Do pojave bolesti dolazi kada je tlo vlažno, a temperature niske – od 8 do 10°C. Da biste spriječili zarazu, sadite sorte otporne na plamenjaču, a vinograde podižite na mjestima gdje se ne zadržava voda i to tako da su usmjereni prema vjetru koji će isušiti biljku te tako spriječiti pojavu gljivica.

Pepelnica

Pepelnica se prvi puta pojavila u Londonu 1845. godine, a uskoro je stigla i do svih mediteranskih zemalja pa tako i do Hrvatske. Može nanijeti ogromne štete vinovoj lozi i smanjiti prinos do čak 90%.

Pepelnicu uzrokuje gljivica pod imenom Uncinula necator, a napada cvijet, listove, izboje, vitice i bobice na kojima je šteta i najveća. Razvija se kod većih postotaka vlage, a zabilježeno je da se može pojaviti već kada je vlaga u zraku 30%.

Budući da se radi o čestoj bolesti, uzgoj grožđa je nemoguć bez odgovarajućih sredstava zaštite, odnosno fungicida.

Crvena palež vinove loze

Crvena palež vinove loze potječe iz Europe, a najčešće se javlja na laganim tlima gdje nema dovoljno vode. U našim područjima najčešće napada Portugizac i najčešće se javlja na Plješivici i Moslavačkoj gori.

Bolest uzrokuje gljivica pod nazivom Pseudopezicula tracheiphila koja napada listove vinove loze. Infekcija dovodi do pojave pjega na listovima, a oni se u konačnici suše i otpadaju.

Za zaštitu se preporučuje prskanje fungicidima i to kada biljka u vrijeme kiša razvije tri, pet ili sedam listova.

Štetnici vinove loze

Preporučuje se redoviti pregled vinograda kako biste na vrijeme otkrili štetnike i spriječili daljnje slabljenje biljke. U nastavku donosimo one najčešće.

Filoksera ili trsova uš

Filoksera je na europskom tlu prvi puta zapažena u Francuskoj 1980. godine kada je donijeta iz Amerike. U kratkom se vremenu proširila Europom i ostavila iza sebe mnoge propale vinograde. S obzirom na to, sve su europske sorte cijepljene na američku sortu Vitis koja je otporna na uš. Danas postoji jako malo sorti koje nisu cijepljene na onu američku, a te sorte rasprostranjene su na područjima gdje je nemoguća pojava uši – na otocima i uz Dunav.

Trsova uš može napasti listove (američka loza) i korijen (europska loza). Taj sitni štetnik buši tkivo biljke i siše njegove sokove što dovodi do odumiranja.

Europska cijepljena loza je zaštićena od ovog napada, a američku lozu treba preventivno prskati tijekom mirovanja kako bi se insekticidima ubila jajašca.

Grozdov moljac

Grozdov moljac jedan je od najznačajnijih štetnika vinove loze, a iako mu u nazivu stoji moljac, riječ je o štetniku koji se nalazi u grupi savijača. Napada cvijet i bobice, ovisno o tome radi li se o žutom ili pepeljastom moljcu. Naime žuti moljac djeluje za vrijeme vlage dok pepeljasti moljac napada za vrijeme toplog, ali ne i vlažnog vremena.

Zaštita se provodi insekticidima kako bi se smanjila pojava gusjenica i napad dok još nisu formirani grozdovi.

Lozin trips

Lozin trips često se pojavljuje u vinogradima kontinentalne i mediteranske Hrvatske, a napada listove, mlade izboje i formirane grozdove. Budući da može napasti već mlade izboje, oni zaostaju s rastom, a kasnije dolazi i do sušenja listova te točkastog izgleda bobica grožđa.

Zaštita se vrši prigodnim insekticidnim sredstvima.

Berba grožđa

Nakon oplodnje cvjetova dolazi do rasta bobica koje udvostručuju volumen, u njima se povećava sadržaj šećera i oranskih kiselina. Grožđe najbolje dozrijeva kada se temperature kreću od 20 do 25°C, kada im je vlaga u tlu zadovoljavajuća te kada imaju dovoljno svjetla i sunca.

Razlikujemo više stupnjeva zrelosti grožđa čime određujemo vrijeme berbe:

• fiziološku zrelost grožđa – zelene bobice postaju žute, crvene ili plave (ovisi o sorti), a sjemenke poprimaju tamnu boju
• puna zrelost grožđa – prestaje nakupljanje šećera u bobicama, kiseline se smanjuju. Gubitkom vode iz bobica, povećava se koncentracija šećera
• tehnološka zrelost grožđa – dolazi nakon pune zrelosti, a označava primjereno vrijeme za berbu sorti za proizvodnju vina

Prije berbe treba pripremiti sav potreban materijal te pronaći radnu snagu i transport nakon berbe.

Berbu grožđa uvijek obavljajte za vrijeme suhog, toplog i sunčanog vremena, ali ne i visokih temperatura zraka. Upravo zbog toga, preporučuje se berba rano ujutro ili kasno popodne.

Ponekad je potrebno grožđe brati u više navrata, a to tome ovisi broj različitih sorti u vašem vinogradu koje dozrijevaju različito vrijeme.

Nakon berbe, grožđe se pakira u sanduke zapremnine oko 30 kg.

Skladištenje grožđa

Sve oštećene bobice nakon berbe potrebno je ukloniti jer bi takve bobice mogle lako zaraziti i one zdrave. Do mjesta skladištenja ili prerade, grožđe se skladišti u drvene ili plastične posude. Važno je da se bobice ne gnječe jer su jako osjetljive. Osim toga, važno je da stolno grožđe koji se dalje prodaje za jelo bude neoštećeno.

Bez obzira na to proizvodite li vino, nemojte grožđe gnječiti nakon berbe i kao takvog ga stavljati u bačve ili plastične vreće jer bi se vino proizvedeno iz takvog grožđa moglo brže pokvariti.

Do trenutka prerade, grožđe se skladišti na hladnom, tamnom i prozračnom mjestu.

Foto: jplenio / Pixabay