Marelica (lat. Prunus armeniaca L. ili Armeniaca vulgaris L.) , također poznata kao barakokula i kajsija, koštičavo je voće koje pripada rodu Prunus porodice Rosaceae. Marelica je jedna od najrasprostranjenijih voćki.
Smatra se da podrijetlo vuče iz sjeveroistočne Kine, gdje se uzgajala još prije pet tisuća godina. Odatle je prenesena u Armeniju. Tu je plodove našao Aleksandar Veliki koji je, nazvavši iste armenskim jabukama, prenio u Grčku.
Zahvaljujući starim Rimljanima ostatak Europe je saznao za ovu voćku. Ova drevna vrsta voća je u SAD tek ušla u 18. Stoljeću.
Sorte marelice
U Hrvatskoj uspijevaju sljedeće sorte marelica:
Sylver cot
Ovo je rana sorta podrijetlom iz SAD-a. Plodovi su joj veliki. Najbolje ju je saditi na područjima koja nemaju kasne proljetne mrazove.
Pink cot
Pink cot sorta ima ranu i intenzivnu cvatnju. Djelimično je samooplodna. Plodovi su veliki, izduženog oblika, narančaste boje s intenzivnim ružičastim preljevom.
Moorpark
Ovo je najpopularnija sorta. Ima narančasto meso, izvrsna je okusa i jako otpornog stabla.
Mađarska najbolja
Ova sorta rađa vrlo obilno. Srednje je bujna do bujna, te daje osrednje krupne do krupne plodove.
Kuresia
Njeni plodovi su srednje veličine i okrugli. Samooplodna je i cvate srednje rano. Rodnost je dobra i redovita. Sorta je otporna na virus šarke šljive.
Sadnja marelice
Marelica se sadi u jesen kako bi biljka imala dovoljno vremena da se ukorijeni u tlu, te da bi se što bolje iskoristila rezerva zimske vlage u tlu. Iako po pravilu marelica uspijeva na području s blagom klimom, važno je voditi računa o tlu na kojem se sadi. Duboko i drenirano tlo omogućava korijenu da se razvija u dubinu i širinu, stoga takvo najbolje odgovara sadnji ove voćke. Preporučena dubina sadnje je od 80-120 cm, u nekim slučajevima i do 150 cm. Sastav tla bi trebao biti oko 60-65% sitnog i krupnog pijeska, te 35-40% praha i gline. Slabo kisela, neutralna do slabo alkalna tla sa 2-3% humusa, 15-20mg forsfora i više od 20 mg kalija na 100 gr bila bi idealna.
Prije sadnje tlo bi trebalo isčistiti od korova i svih biljnih ostataka najmanje dvije godine prije sadnje marelice. Tlo se ravna i po potrebi meliorira, te se treba duboko poorati. Oranje se vrši na dubini od 60 cm i tom prilikom se sprovodi meliorativna gnojidba, odnosno unošenje većih količina fosfornih i kalijevih gnojiva, a po mogućnosti i organskih. Ovaj postupak bi trebalo obaviti tijekom srpnja i kolovoza kako bi ljetnja žega i kiša doprinijela usitnjivanju tla.
Prema vrstama razmnožavanja možemo ih podijeliti na:
- vegetativne podloge – najčešće se koriste klonovi raznih vrsta šljiva i hibrida između badema i breskve
- generativne podloge (iz sjemena) – kod nas su najviše u uporabi, a od njih se primjenjuju sjemenjaci različitih vrsta i sorata marelice, vinogradarske breskve, badema i šljive
Voćka je osjetljiva na hladne vjetrove i oluje, stoga treba birati zaštićena područja, sa malom ili nikakvom vjerojatnošću tuče. Mediteransko područje i područje blizu rijeka su idealna tla, al ii sva područja zaklonjena od sjevera i sa stabilnom temperaturom ulaze u obzir.
Marelice bi trebalo saditi u jesen. Time bi se doprinijelo boljem ukorjenjivanju u u tlo tijekom predstojećih godišnjih doba. Na korijen voćke se stavi rahle zemlje, 20kg stajskog gnojiva i 0,5 kg NPK 7:20:30. Ovaj sloj treba da bude iznad korijena. Gnojivo se mora prekriti zemljom, a voćka zaliti sa 30 litara vode, minimalno. Važno je saditi marelicu na razmaku od 5-8 metara između redova, te 4-7 metara u redu kako bi voćka dobila prostor za rast.
Uzgoj marelice
Održavanje marelice je isto kao i svake druge voćke. Korovi se moraju uklanjati pomoću herbicida. Između redova voćki je najzahvalnije zatravljivanje, praćeno redovitim košenjem i malčiranjem barem 6-8 puta.
Marelica je biljka koja je prilično otporna na sušu. Upravo iz tog razloga je najviše rasprostranjena u aridnom i semiaridnom području. Poznato je da ne podnosi vlagu, pogotovo višak koji se nakuplja u tlu i cijepljena je na divlju marelicu, breskvu ili badem. Poželjno je koristiti nadovnjavanje po sustavu “kap po kap” ili mini-raspršivače. Tijekom šestog i sedmog mjeseca (lipanj i srpanj) potrebno je povećati doziranje vode kako se biljka ne bi osušila.
Otporna je biljka koja može preživjeti hibernacije (jake zime s niskim temperaturama i do-25° C). No, i tada može doći do manjih oštećenja. U slučaju prisilnog zimskog mirovanja i temperature od -18°C mogu biti urzok velikih šteta. Ukoliko se stvore povoljnije temperature nakon zimskog mirovanja, te dođe do ponovnog naglog zahlađenja, pokrenuti sokovi u voćki se mogu smrznuti. To dovodi do velike štete i potpunog smrzavanja voćke.
Marelica je jedna od voćki, pored badema, koja u Hrvatskoj cvate među prvima. Ukoliko temperature skoče do barem 7°C možete očekivati cvat. No, česti mrazovi u proljeće tijekom cvatnje često uzrokuju smrzavanje cvjetova ili zametnutih plodova. Mladi plodovi su posebno osjetljivi jer sadrže veliku količinu vode. Cvjetovi podnose niže temperature od pladih plodova, no temperature od -1°C do -5°C ipak mogu nanijeti štete i smrznuti cvijet marelice. Zbog toga se kvalitetniji plodovi nalaze u područjima sa srednjom dnevnom temperaturom od 19°C u lipnju i 20°C u srpnju.
Obrezivanje marelice
Redovna rezidba biljke je izuzetno važna za kvalitetan prinos i kako biste dobili više plodova. Ako ju vegetativno potaknete da raste svarat će više mješovitih i duljih grana koje će imati duži period cvjetanja čime će izbjeći oštećenja u slučaju proljetnih mrazova. Ako primijetite da broj rodnih grana nije velik, ostavite ih kraće, pa čak i ako su manje i slabije kvalitetne. Sve veće rane treba sanirati voćarskim voskom kako bi se spriječila pojava samolotočine i truleži.
Ljetnom rezidbom tijekom svibnja se moraju odstraniti sve vodopije, posebno one na vrhovima grana. Da bi krošnja imala što više cvjetnih pupova, potrebno je obaviti ljetnu rezidbu i to par puta tijekom perioda vegetacije. Tako rezidba u mirovanju nije potrebna. Marelica se ne prikraćuje, ne reže na pupove. Najbolja tehnika je prorjeđivanje i povijanje tijekom cvatnje i vegetacije.
Bolesti marelice
Kao i sve ostale voćke i marelicu je potrebno zaštiti od brojnih bolesti i nametnika. Bolesti koje napadaju ovu voćku su sljedeće:
Monilia laxa
Palež cvijeta, izboja i trulež ploda su izuzetno opasni kod marelice, za razliku od ostalih voćki. Ova bolest je najveći uzročnik sušenja rodnih grančica marelice. Ako se bolest javlja svake godine, više godina uzastopno, postupno će zahvatiti veliki dio krošnje i rezultirati sušenjem stabla. Zaštita se ne provodi u manjim voćnjacima, no itekako bi trebala jer su pojedine godine pogodnije za razvoj monilije. Monilija se javlja na temperature od 22 do 28°C i pri vlazi zraka iznad 85%.
Monilija se raspoznaje po smeđim cvjetovima koji potom uvenu i osuše se. Mladice ili dijelovi mladica naglo se suše u cvatnji ili nakon cvatnje. Osušiti se mogu i dijelovi voće koju gljivica monilia laxa nije zauzela jer se sokom marelice toksini šire i do listova i izboja. Plodovi su osjetljivi i u voćnjaku i u skladištu. Na plodu se stvori vodenasta lezija, tamnija od ostatka tkiva. Lezija potom posmeđi i zadrži okruglast oblik. Plod istrune za nekoliko dana. Ako se na plodu pojavi prevelika vlažnost, mogu se nakupiti jastučaste sive spore koje uzrokuje sušenje i mumificiranje ploda.
Kako do toga ne bi došlo, preporučuje se krajem 5. mjeseca skratiti mladice koje su se zarazile i to par centimetara odmah ispod mjesta gdje se nalazi zaraza. Takvo rezanje treba ponavljati sve dok ne dobijete potpuno zdravu mladicu. Ako je mladica zaražena u potpunosti, onda ju treba potpuno i ukloniti.
Pripravci na bazi procimidona, karbendazima i iprodiona, te kombinacija prikalostrobina i boskalida se prskaju početkom cvatnje i u punom cvatu.
Apopleksija marelice
Jedan od najvećih problema pri uzgoju ove vrste voća je apopleksija marelice, sušenje i odumiranje stable ili kap marelice.
Problem ove bolesti je samo djelimično razjašnjen. Smatra se da i parazitski i neparazitski čimbenici imaju veze s nastankom bolesti. Ekstremna temperaturna kolebanja, osjetljivost marelice na niske zimske temperature, neodgovarajuća podloga i tlo, loša kompatibilnost podloge i plemke, visina cijepljenja, loša kemijska zaštita, neravnomjerna gnojidba, suša, fiziološka nestabilnost voćke u period mirovanja su primarni uzroci odumiranja marelice.Voćka slab i podložna je napadima raznih parazita. Polifagne vrste gljiva: Armillaria mellea, Verticillium dahliae, Phytophthora vrste, Eutypa lata, Monilia laxa, Leucostoma cinctum su najčešći paraziti koji napadaju marelicu. Od bakterija se najčešće pojavljuje tzv. Pseudomonas syringae pv. Syringae.
Kemijska zaštita protiv ove bolesti ne postoji. Jedino što možete učiniti je voditi računa o uslovima u kojima se voćka nalazi. Preventiva bi trebala spriječiti apopleksiju.
Šupljikavost lista marelice
Stigmina carpophilla ili tzv. šupljikavost koja se pojavljuje na listu marelice javlja se puno rjeđe nego kod drugih koštičavih voćki. Gljivica napada listove i plodove. Bolest se pojavljuje kao crvenkastosmeđe pjege na listovima. Kako se povećavaju tako se spajaju, pa unutrašnjost lista odumire, suši se i ispada. Ako je petiljka lista zaražena onda će cijeli list otpasti. Na površini ploda javljaju se male, okruglaste, purpurne i izdignute pjege koje kod nekih marelica mogu odumirati.
Gljivica je sposobna da preživi blagu zimu u pupovima i izbojima koji su zaraženi u prethodnoj vegetaciji. Osim toga, preživljavanje je moguće in a otpalim zaraženim listovima. U tom slučaju, iz konidiofora nastaju konidiji koji se odvajaju uz prisustvo vode. A vjetar i kiša ih raznose. Konidiji klijaju i pri nižim temperaturama od 2 do 4°C. Infekcije na biljci se pojavljuju na naličju i samom licu lista.
Infekcija se ostvaruje izravnim prodiranjem kroz puči i ožiljke nastale nakon otpadanja listova. Gljivice se najbolje razvijaju pri temperaturama od 2 do 30 °C zbog čega se tijekom godine može pojaviti na biljci veći brog infekcija. Visoke temperature i odsutnost kiša zaustavlja razvoj stoga tijekom ljetnog perioda infekcije nisu prisutne, ali nastaju kasnije, s prvim kišama u jesen i zimu.
Kako bi se smanjila mogućnost zaraze ovom gljivicom, zaraženi izboji se moraju rezati i iznostit iz voćnjaka tijekom zime. Prskanje fungicidima na bazi bakra je takođe učinkovito. Iprodion, primijenjen protiv gljivice Monilia ima izraženo postrano djelovanje i na parazita Stigmina carpophilla. Drugo prskanje fungicidima na bazi tolifluanida i kaptana treba napraviti odmah po zametanju plodova u vrijeme kišnih dana, jesen.
Uvijenost i sušenje lista marelice
Sušenje i uvijenost lista marelica je bolest koja se najčešće pojavljuje za vrijeme kišnih godina, posebice u državama gdje se marelice uzgajaju na plantažama, a što rezultira velikom gospodarskom štetom. Gljivica Apiognomonia erythrostoma napada i listove i plodove. Od sredine svibnja do početka lipnja na plojki lista se javljaju okrugle i ovalne blijedozelene pjege. One postaju veće i počinju nekrotizirati od sredine. Unutar pjega početkom srpnja počinju se formirati piknidi. Na plodovima potom nastaju crvenkaste zone koje mogu ličiti na kraste.
Gljivica može prezimiti na otpalom lišću. Iz nje se počinju formirati periteciji koji postupno do proljeća sazrijevaju.Početkom travnja započinje otpuštanje askospora koje traje do kraja svibnja. Krajem lipnja počinju se formirati piknidi, loptaste strukture koji se do kraja kolovoza stvaraju u izobilju.
Otpalo lišće s marelica izvan voćnjaka trebalo bi sakupiti i spaliti, dok ono u voćnjacima zaorati. Prva zaštita je na bazi bakra u vrijeme otvaranja pupova. Potom se vrše prskanja organskim fungicidima i to tri prskanja u interval od 10-12 dana. Nakon pojave simptoma pomoći mogu samo sistemični pripravci.
Ispucala kora marelice
Ova bolest, pored marelice, napada i orah, jabuku i krušku, odnosno lišće, peteljke listova, plodove i grane. U pitanju je gljivica Phomopsis perniciosa pri čijem djelovanju se na listovima i peteljkama javljaju pjege, a može doći i do deformacije lista. Na većem broju listova mogu se uočiti sitne, smeđe, nekrotične točke.
Na plodovima se javljaju ljubičaste do plave pjege koje kasnije razvojem postanu smeđe boje. Inficirani plodovi neugodnog su mirisa. Dijelovi plodova koji su napadnuti od strane parazita se smežuraju. Tijekom proljeća duž grana nastaju ovalne do eliptične, nepravilno raspoređene pjege plavoljubičaste, a ponekad tamnosmeđe do crne pjege. Na debljim suhim granama formiraju se u velikom broju piknidi, a unutarnji dio zaražene grane trune.
Poseban program zaštite protiv ove gljivice se ne provodi. Važno je držati se osnova zaštite marelice, te prskati voćku bakrom tijekom zime.
Štetnici
Brojne su štetočine koje napadaju marelicu.
Breskvin savijač
Cydia molesta Busck je štetočina koji, osim breskve, napada i marelicu, odnosno vrhove izboja i plodove. Ovaj leptir je smeđosive boje, relativno male veličine promjera krila oko 16mm. Prednja krila su tamnosmeđe do crne boje, a stražnja smeđosiva. Noge i zadak su srebrenkaste boje. Jaja breskvina savijača su eliptičnog oblika i duga oko 1 mm. Isprva su bijele boje, a poslije par dana postaju žućkasta. Gusjenica je isprva žućkastobijela, potom poprima ružičastu boju, dok glava ostaje svijetlosmeđa. Može narasti do 14 mm.
Odrasla gusjenica može prezimiti u skrivenom dijelu voćke . Čim temperatura pređe 12°C počinje kukuljenje. Razvoj kukuljice traje 10 do 15 dana, a prvi leptiri se javljaju u svibnju. Ženke odlažu jaja na naličje vršnih listova ili na vrhu izboja onda kada su temperature u predvečerje iznad 15°C. Ženka položi oko 50 jaja. Period inkubacije traje od 5 do 9 dana. Usjenice se ubušuju u vrhoce izboja marelice. Nakon 20 dana razvoj gusjenice se završava. Leptiri se javljaju krajem lipnja i u srpnju. Oko 3 do 5 generacija godišnje se ispreplete do jeseni.
Gusjenice prve i druge generacije se ubušuju u mlade vrhove izboja marelice. One buše hodnik prema dolje i stvaraju oštećenja nalik onima od breskvina moljca. Kasnije se pojave izboji napadnuti od savijača duljine od 10 do 20 cm. Jedna gusjenica može oštetiti 3 do 6 izboja.
Ostale generacije gusjenica napadaju uglavnom samo plodove.
Suzbijanje je moguće odrezivanjem i spaljivanjem zaraženih vrhova izboja prije nego pocrne.
Sredinom ili krajem svibnja treba tretirati mlade nasade insekticidima ukoliko je zaraženo više od 5% izboja. Tretiranje se ponavlja nekoliko puta, odmah po prestanku djelovanja prethodnog. Kod starijih usjeva se tretiraju plodovi srednje ili kasno zrelih sorti. Tretiranje obično počinje krajem lipnja, ponavlja se po potrebi. No, treba voditi računa o karenci korištenog insekticida u odnosu na berbu plodova.
Od kemijskih insekticida za suzbijanje ovog štetnika, dozvolu imaju sredstva na bazi klorpirifosmetila, dimetoata, fentiona, fosalona, deltametrina, alfacipermetrina i dr.
Moljci marelice
Moljci marelice ili Recurvaria nanella Hb.; Recurvaria leucatella Cl. Napadaju pupove i lišće. Štetnici su odrasli leptirovi, mal ii uskih krila. Gusjenice su ružičaste, dužine do 6 mm. Gusjenice prezime ispod kore ili uz pupove. Odrasli leptirovi u lipnju polažu jaja iz kojih će se tijekom ljeta razviti gusjenice koje će prezimiti. Moljac marelice ima samo jednu generaciju godišnje.
Gusjenice koje su prezimile hrane se pupovima u proljeće. Kasnije prelaze na listove koje prvo izgrizu a potom zapredu. Najčešće se nalaze na južnoj strani krošnje. Nove gusjenice koje se iz jaja izliježu ljeti hrane se lišćem i prave štetu.
Zimsko prskanje uljanim organofosfornim sredstvima suzbija moljce. Korisno je i mehaničko skidanje i uništavanje zapretki s gusjenicama. Ukoliko je napad jači od samog početka napada treba obaviti tretiranje insekticidima na bazi diklorvosa, triklorfona, fosalona ili piretroidima.
Žilogriz
Žilogriz ili Capnodis tenebrionis L. je jedan od najopasnijih štetnika koštičavog voća, posebno marelice u obalnom dijelu. Štetnik napada korijenje. Tijelo ličinke je dugačko od 2 do 3 cm, crne je boje, dok su jaja bijela, jajastog oblika i duga od 1 do 1,5 milimetra . Bijele je boje i može narasti i do 6 centimetara.
Odrasle jedinke su te koje prezime is a prvim temperaturama u ožujku preko 15°C penju se na grane, gdje grizu peteljke lišća i izboje. Zadržavaju se na sunčanim dijelovima krošnje. Jaja poliježu u tlo uz voćku od lipnja do kolovoza, i to od 200 do 600 po ženki. Ličinke izlaze nakon 10 do 20 dana i ulaze u korijen voćke. Njihov razvoj traje od 12 do 24 mjeseca. Iz jaja koja su rano odležala, oblik odrasle jedinke razvija odmah sljedeće godine.
Žilogriz izaziva veće štete na mladim izbojima. Penje se uz grane, grize još peteljke i lišće. Ličinke ulaze u srednje debelo korijenje, ali bušenjem mogu doći i do debelog korijenja iz kojeg mogu preći iznad stabla i iznad stabla.
Osnovnim preventivnim tretiranjem spriječava se prodor ličinki u korijenje. Tijekom lipnja, kada žilogriz polaže jaja, tlo se treba tretirati tridesetak cm za mladice i oko metar za mlade voćke s 3 do 5g aktivne tvari zemljišnog insekticida kao što je klorpirifosetil i foksim nakon čega se isti mora inkorporirati u gornji sloj tla. Moguća je i primjena granuliranih insekticida za prskanje.
Kurativne mjere kojima se uništavaju ove ličinke su moću samo na manjim površinama i djelomično su uspješne. Također, trešenjom stabla i paljenjem zaraženog dijela (gdje se nalaze ličinke) smanjit ćete broj odraslih koji su se nakupili na biljci.
Bademov cvjetojed
Bademov cvjetojed ili Anthonomus amygdali Hust. Napada badem, marelicu i breskvu, odnosno pupove lišće i drvo. Tijelo je tamnosmeđe do crvene boje s poprečnom bijelom prugom na pokrilju. Dužine je 3 do 4,2mm.
Od prosinca do veljač i ožujka ženka odlaže jaja u cvjetne pupove. Proječno položi oko 35 jaja. Embrionalni razvitak traje oko dva tjedna. Iz jaja se razvijaju ličinke iz pupova. Razvitak traje od 20 do 30 dana, a odrasli oblici se javljaju od ožujka do svibnja. Imaju ljetnu dijapauzu. Ličinke se hrane unutarnjim dijelovima pupova. Odrasli oblici se hrane lišćem, te u jesen i zimu dopunski se hrane piupovima i drvom.
Također ga je potrebno suzbijati i tijekom zime i to insekticidima na bazi uljanog organofosfora i u jesen fosalonom ili fentionom.
Berba marelice
Berba marelice u hrvatskoj traje od lipnja do kraja srpnja. Marelica se bere ručno. Prilikom sadnje treba voditi računa da se biraju sorte koje ne idu previše u vis, kako bi pri branju izbjegli korištenje ljestvi.
Skladištenje marelice
Marelice se mogu brati u fazi pune zrelosti kada se preporučuje da se konzumiraju kao svježe voće ili ranije kada će se transportirati i skladištiti. Pogodno bi bilo da se marelica bere 3 do 5 dana prije pune zrelosti jer plod nakon branja još uzrije. Ne podnose dobro transport stoga se najčešče koriste konzervirane ili sušene. Kao svježe najbolje ih je iskoristiti u roku od dva dana, te čuvati na suhom i hladnom mjestu.
Foto: jggrz / Pixabay
Odgovori