Proso

Proso je jedna od najstarijih kultura i uzgaja se već tisućama godina. Riječ je o zrnato škrobnoj biljci koja se uzgaja za ljudsku i stočnu prehranu. Korijen prosa je sličan korijenju drugih žitarica. Prvo se razvije jedan primarni korijen, a na prvom nodiju dolazi do oblikovanja sekundarnog korijenovog sustava, koji se onda dalje grana u mnoštvo žila i žilica. Budući da je dobro razvijen i da prodire u tlo na dubinu od jednog metra, uglavnom je dobre usisne snage.

Uspravna stabljika prosa sastavljena je od koljenaca i međukoljenaca. Može biti visoka od 70 do 100 cm i prekrivena je dlačicama. Proso iz prvih koljenaca iznad tla obično razvije dva do tri nova izdanka. Listovi ove žitarice se sastoje od plojke i rukavca, a iako je plojka nalik plojki pravih žitarica, ipak je malo šira i prekrivena je dlačicama. Na vrhu stabljike nalazi se metlica koja je izgrađena od glavne i postranih grana. Metlica može biti povijena ili uspravna te zbijena ili rastresita. Na vrhu grana i grančica nalaze se sitni klasovi.

Plod prosa je okruglasto ili ovalno zrno s pljevicom različitih boja, dok je samo zrno žute boje. Oljuštena zrna prosa imaju veliku hranjivu vrijednost i koriste se za pripremu kaša, a od brašna koje se dobije od ove žitarice pripremaju se i peciva te kruh. Zrna se koriste i u proizvodnji alkohola, dok se cijela biljka može koristiti za prehranu stoke, bilo da je zelena ili sušena.

Duljina vegetacije prosa iznosi 60 – 120 dana.

Sadnja prosa

Za sadnju i uzgoj prosa najbolja su dobro strukturirana, duboka i plodna tla (slabo kisele ili neutralne reakcije). Obrada i priprema tla za sadnju prosa obavlja se isto kao i za kukuruz. Najvažnije je paziti da se od zime do sjetve sačuva vlaga u tlu. Osim toga, kultiviranjem treba sačuvati dobru strukturu tla i spriječiti razvoj korova. S obzirom na to da je sjeme prosa sitno i da se sije na nešto manju dubinu, potrebno je dobro pripremiti površinski sjetveni sloj.

Najbolji predusjevi za proso su okopavine, travnate smjese i zrnate mahunarke. Može se saditi i na preoranim livadama i pašnjacima, a sam je dobar predusjev za većinu ratarskih kultura. U plodoredu može doći na treće mjesto.

Ako je planiran uzgoj na prosječno plodnim tlima, potrebno je osigurati fosfor u količini od oko 13 kg po hektaru, dušik u količini od 100 kg po hektaru i kalij u količini od 90 kg po hektaru. Ako proso uzgajamo kao postrni usjev, navedena količina se smanjuje za pola ili trećinu. Vrijeme i način gnojidbe isti su kao i kod kukuruza. Kod postrne sjetve polovicu gnojiva treba dodati pri osnovnoj obradi tla, a drugi dio prilikom predsjetvene pripreme tla.

Sadnja prosa obično započinje u proljeće, a obavlja se sijačicama. Međuredni razmak bi trebao iznositi 20 do 12 cm ili 40 do 45 cm, ako se proso uzgaja zbog sjemena. Dubina sjetve iznosi 2 do 4 cm. Kao glavni usjev, proso se sije u prvoj polovici svibnja, nakon što temperatura tla bude 12°C ili više.

Uzgoj prosa

Nakon sjetve prosa obavezno treba obaviti valjanje tla. Ako nakon sjetve dođe do stvaranja pokorice prije nego što sjeme nikne, potrebno je obaviti drljanje kako bi se razbio tvrdi površinski sloj.

Optimalna temperatura za klijanje prosa iznosi 33°C, a s obzirom na to da je biljka kratkog dana, potrebno mu je dosta svjetlosti i ne podnosi zasjenjivanje. Prosječna temperatura za vrijeme vegetacije trebala bi iznositi oko 15°C jer se pri nižim temperaturama usporava rast biljaka. Optimalna temperatura za rast i razvoj prosa je od 20 do 25°C.

Proso je najotpornija od svih žitarica kada je u pitanju suša. U procesu klijanja treba jako malo vode, a može izdržati sušu i do mjesec dana. Nakon toga normalno nastavlja rasti, ali i pak, za normalan razvoj treba određenu količinu vode pa ako sušno razdoblje potraje dulje dobro bi došlo navodnjavanje usjeva.

Bolesti i štetnici

S obzirom na to da se proso usporeno razvija i raste, korovi ga lako mogu prerasti i zato ih treba suzbiti na vrijeme. Ako se sjetva obavlja s nešto širim razmakom, po potrebni treba obaviti međurednu kultivaciju tla.

Usjev se po potrebi štiti i od bolesti i štetnika, a herbicide treba upotrijebiti na vrijeme kako bi se spriječio nastanak veće štete na usjevu.

Žetva prosa

Proso ne dozrijeva jednolično i sklono je osipanju pa se žetva vrši pred kraj zriobe, i to kombajnom. Dvofaznu žetvu je potrebno obaviti nešto ranije. Ako se proso uzgajalo kao postrni usjev, moguće je ostvariti prinos od oko tri tone po hektaru.

Sjeme prosa prije skladištenja treba osušiti, a proces sušenja i skladištenja jednak je procesu sušenja i skladištenja pšenice. Zrno se treba sušiti sve dok količina vlage ne padne na 16% jer se u suhom stanju može sačuvati jako dugo, pošto ne postoji mogućnost od razvoja plijesni.

Sušenje prosa može se odvijati u sušarama sa smjesom zagrijanih plinova ili s grijanim zrakom, ali temperatura ne smije prelaziti 40°C.

Proso u kuhinji

Zahvaljujući svom blagom slatkastom okusu i orašastoj teksturi, proso se može pripremati na razne načine, odnosno koristiti u slanim, ali i u slatkim jelima. Može se skuhati tako da bude skroz mekano ili ipak hrskavo. Priprema se tako da se šalica prosa prvo ispere i ocijedi, a zatim se u posudi srednje veličine prokuhaju dvije i pol šalice vode. U kipuću vodu se doda proso i na smanjenoj temperaturi u poklopljenoj posudi kuha još 15 minuta. Posudu s prosom nakon kuhanja treba maknuti sa štednjaka i ostaviti da odstoji još otprilike 20-ak minuta. Kuhano proso možete začiniti maslinovim uljem i začinima po želji.

Nezačinjene ostatke prosa možete pomiješati s medom, mlijekom i cimetom pa jesti za doručak, dodavati salatama ili pržiti s povrćem i tofuom.

Ako želite da proso bude mekše, potrebno je dodati jednu šalicu vode više i kuhati dok voda potpuno ne ispari, odnosno do sat vremena. Za hrskaviju verziju kaše od prosa prvo tostirajte zrno prije kuhanja. Popržite ga na suhoj tavi dvije do tri minute, stalno miješajući, a zatim dodajte vodu i poklopite.

Ljekovita svojstva prosa

Proso obavezno treba uvrstiti na jelovnik jer našem organizmu donosi višestruku korist. Sadrži čak 15 posto bjelančevina što znači da je izvrsna namirnica za vegetarijance, a osim toga, bogat je i mineralima poput željeza, mangana, magnezija, fosfora i kalija te vitaminom B. S obzirom na to da se ubraja u alkalne namirnice, lako je probavljiv i mogu ga konzumirati i osobe s osjetljivim želucem.

Riječ je o visoko vrijednoj žitarici koja sadrži puno vlakana, a malu količinu šećera pa je mogu konzumirati i dijabetičari, jer ima nizak glikemijski indeks. Zahvaljujući magneziju koji sadrži, proso čuva zdravlje srca, snižava kolesterol i visoki krvni tlak te ublažava migrene.

Minerali iz prosa imaju pozitivan utjecaj na živčani sustav, a zbog njegova lužnatog svojstva trebale bi ga konzumirati i osobe koje boluju od artritisa.

Povijest

Proso se još u mlađem kamenom dobu uzgajalo u sušnim područjima sjeverne Afrike i Kine. Na području sjeverozapadne Kine pronađena je zdjela rezanaca od prosa stara 4.000 godina. S vremenom se uzgoj prosa proširio i ostatkom svijeta pa su ga tako Gali i Rimljani koristili za pripremanje kaše, a proso se u Srednjem vijeku konzumiralo više nego pšenica.

Iako je u ostatku svijeta bilo popularna žitarica, u Europi i Americi su ga dugo smatrali isključivo stočnom hranom. S obzirom na to da za razliku od većine drugih žitarica proso ne sadrži gluten, njegova popularnost u posljednje vrijeme sve više raste, pogotovo među osobama koje bi se trebale držati bezglutenske dijete.

Foto: Ladislava Vantuchová / Pixabay