Lan

Lan je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Linaceae. Ima vretenast i razgranat korijen, koji ima slabu usisnu snagu, te glatku i uspravnu stabljiku koja je u gornjem dijelu razgranata. Stabljika može biti visoka do 80 cm visine, a na njoj naizmjenično poredani rastu izduženi i uski listovi šiljastog vrha.

Plavi, dvospolni cvjetovi lana su sitni, pravilni i rastu pojedinačno, okrenuti prema gore. Imaju dvostruko ocvijeće koje čine vjenčić i čaška. Čaška je sastavljena od pet lapova koji imaju ušiljene vrhove i izraženu središnju žilu, dok je vjenčić građen od pet latica blijedoplave boje. Cvjetovi se pojavljuju 8 – 10 dana u periodu od lipnja do kolovoza. Plod lana je tobolac s pet pregrada. Dozrijeva krajem ljeta, a u njemu se nalazi nekoliko plosnatih sjemenki koje su najčešće smeđe boje, iako postoje i varijeteti sa žutim ili crnim sjemenjem.

Iz stabljike lana izvlači se vlakno koje se kasnije upotrebljava u razne svrhe. S obzirom na to da je izuzetno čvrsto i rastezljivo, idealno je za proizvodnju platna, konca, papira i izolacijskog materijala. Lan se, osim zbog vlakana, uzgaja i zbog vrlo hranjivog i zdravog sjemena te zbog ulja koje se od njega dobiva.

Od vlakana dobivenih iz stabljika lana izrađuje se tkanina koja se koristi za šivanje donjeg rublja, odjeće, posteljine, šatora, presvlaka za namještaj, ceradi, vreća i kučina te ogrjevnog i izolacijskog materijala. Ulje dobiveno od sjemenki lana koristi se u prehrambenoj, ali i u kozmetičkoj industriji. Upotrebljava se pri izradi boja, lakova, sapuna, umjetne kože, uljanog platna, premaza za ceste, tiskarske tinte i slično.

Uzgoj lana zbog vlakana najviše je raširen u Europi, na područjima u kojima prevladava umjerena klima, dok se uljani lan najčešće uzgaja na jugu, gdje je klima topla i suha. Lan na nekim područjima samoniklo raste uz puteve, rubove šuma i po poljima. U Europi je zapravo dosta rasprostranjen u prirodi, od ravničarskih pa sve do alpskih područja.

Sjetva lana

Lan je najbolje uzgajati u umjerenoj klimi s dosta padalina i u srednje bogatim tlima. Kako bi se spriječila pojava štetnika i razvoj raznih bolesti, lan se ne bi trebao uzgajati na istoj površini nekoliko godina za redom. Uzgaja se u plodoredu i jako je važno postići optimalan sklop biljaka kako bi se spriječio razvoj korova. Dobre pretkulture za lan su strne žitarice i zrnate mahunarke.

Za uzgoj lana najbolja su tla s dobrim vodo-zračnim režimom, poput ilovasto pjeskovitih ili pjeskovito ilovastih, koja su propusna i pH vrijednosti 6,2 – 7,2. Lan koji se uzgaja zbog vlakna na jako plodnim tlima će polijegati.

Nakon uklanjanja pretkultura s parcele, tlo treba preorati na dubinu od 10 cm. Početkom kolovoza treba obaviti ljetno oranje na 20 cm dubine, a početkom rujna i predsjetveno oranje na dubinu od 20 – 25 cm. Kako se tlo do sjetve ne bi posušilo, treba još obaviti i tanjuranje.

Ako su prethodno bili zasađeni kasni predusjevi, obavlja se samo plitko oranje i jedno tanjuranje, a zatim još jedno oranje pred samu sjetvu.

Gnojidbu je najbolje obaviti prije sjetve predusjeva, jer ako se stajsko gnojivo dodaje u tlo prije sjetve lana, moglo bi doći do polijeganja biljaka. Količina potrebnog stajskog gnojiva određuje se ovisno o kulturi, odnosno o tome sije li se predivi ili uljani lan, te o kakvoći tla i željenom prinosu. U srednje plodna tla dodaje se dušik i količini od 80 – 100 kg/ha, fosfor u količini od 120 kg/ha i kalij u količini od 140 kg/ha.

Sva količina gnojiva dodaje se odmah pri osnovnoj obradi tla prije sjetve. Preporučuje se koristiti dušična gnojiva u kojima se dušik nalazi u obliku uree ili amonijaka, jer se bolje veže za tlo i ima duže djelovanje. Lan koji se uzgaja za ulje ima dulju vegetaciju pa mu treba osigurati više hranjivih tvari, osobito kalija i fosfora. Prihrana lana obavlja se jedino u slučaju da se nasad nalazi na nagnutim i lakim tlima na kojima može doći do ispiranja hraniva.

Za sjetvu je najbolje koristiti sjeme lana koje je staro dvije ili više godina, jer ono ima bolju klijavost i pruža stabljike koje imaju vlakna bolje kakvoće. Ozimi lan se sije u drugoj polovici rujna, a jari u ožujku, odmah nakon što tlo postane dovoljno suho. Sjeme lana sije se u redove među kojima ne treba ostavljati previše razmaka (oko 25 cm). Gustoća sklopa lana koji se uzgaja zbog vlakna trebala bi biti 2.000 biljaka po kvadratnom metru, dok bi se kod uljanog lana na kvadratnom metru trebalo nalaziti 800 – 1.000 biljaka.

Kad je u pitanju uzgoj lana za vlakno, potrebno je oko 150 kg/ha sjemena, dok je za uljani lan potrebno 75 kg/ha. Pošto je sjeme lana vrlo sitno, treba ga plitko sijati, najbolje na dubinu od 1,5 do 2 cm.

Uzgoj lana

Optimalna temperatura za uzgoj lana za vlakno iznosi oko 20°C, dok je minimalna temperatura pri kojoj može rasti 3°C. Biljke lana, pogotovo jarog, propadaju pri temperaturama koje su niže od -5°C. S druge strane, ozimi lan može izdržati temperature do -12°C, a ako je tlo pod snijegom, onda i do -20°C.

Lan za pravilan rast i razvoj treba i optimalnu količinu svjetlosti. Biljka je dugog dana, a onaj lan koji se uzgaja za vlakno najbolje će rasti na mjestima u kojima se često izmjenjuje oblačno i vedro vrijeme. Uslijed takvih vremenskih uvjeta biljke se manje granaju da se iz debla može dobiti vlakno bolje kvalitete. Uljanom lanu treba više svjetlosti kako bi se dobilo sjeme s više ulja.

Što se tiče potrebe za vodom, ona je pojačana sve dok se ne formiraju pupovi i cvjetovi, a nakon toga se ta potreba smanjuje. Uljani lan je otporniji na sušu, dok predivi godišnje treba oko 600 mm oborina pa je njega bolje uzgajati u vlažnijim klimama, primjerice u ravničarskim i brdskim predjelima kod nas.

Kad je u pitanju održavanje nasada, ako je tlo u vrijeme sjetve lana bilo suho, potrebno je obaviti valjanje tla i do nicanja biljaka razbijati pokoricu laganim ili rotacijskim drljačama. Također je jako važno voditi brigu o suzbijanju korova. Korove treba uklanjati vrlo rano, kako kasnije ne bi preuzimali hranu usjevima.

Bolesti i štetnici

Lan je podložan napadima raznih štetnika, a najčešći od njih je buhač. Buhač se može pojaviti čim lan nikne i u kratkom vremenu može nanijeti velike štete na mladim nasadima. Aktivnost ovog štetnika do punog izražaja dolazi tijekom mirnog i toplog vremena, a za njegovo suzbijanje treba koristiti dozvoljene insekticide.

Žetva lana

Točno vrijeme žetve ovisi o tome zbog čega se lan uzgaja i stupnju zrelosti, pa tako razlikujemo sljedeće stupnjeve zriobe:

• Zelena zrioba – kada su svi nadzemni dijelovi lana zelene boje, a sjeme je mekano, puno vode i na pritisak ispušta mliječnu tekućinu. U ovom stupnju je prirod vlakana slabiji, ali ona su dovoljno čvrsta i dobra pa se mogu upotrebljavati za izradu najfinijih proizvoda.
• Ranožuta zrioba – nadzemni dijelovi biljaka poprimaju svijetlo žutu boju, a sjemenke su već formirane i sadrže manje vode te se pritiskom nokta mogu rezati. Vlakna su u ovom stupnju sasvim dozrela, svilenkasta, potpuno čvrsta i najbolje kvalitete. Dakle, tijekom ovog stupnja zriobe obavlja se berba lana za vlakno.
• Žuta zrioba – biljke su u ovom stupnju žute boje, a listovi na gornjem dijelu stabljike se suše. Sjeme je u potpunosti formirano i ima karakterističnu boju, a vlakna u donjoj trećini stabljike postaju grublja.
• Puna zrioba – u ovom stupnju otpadaju listovi, a stabljike i tobolci poprimaju smeđu boju. Sjeme je tvrdo i potpuno zrelo te se odvaja od pregrada unutar tobolaca. Vlakno je u ovom slučaju sasvim grubo i loše kakvoće.

Žetva lana koji je posađen na jesen obavlja se u lipnju, a lana posađenog u proljeće tijekom srpnja ili početkom kolovoza. Žetva se može obavljati strojevima ili ručno. Ako se žetva obavlja strojevima, lan se odmah na balira i u rolama odvozi na preradu u tvornicu. U slučaju da se berba obavlja ručno, biljke bi trebale ostati polegnute jedan dan kako bi se ukrutile, a nakon toga se ostavljaju na zraku i suncu da se suše. Tek kada je sušenje dovršeno, lan se odvozi na preradu.

Način prerade lana ovisi o svrsi zbog koje je uzgajan. Od predivog lana se tijekom prerade strojno odvajaju vlakna nakon što su biljke pet dana bile potopljene u vodi, a lan uzgojen zbog sjemena odvozi se na preradu kako bi se odvojilo sjeme. Sjeme lana prije skladištenja treba osušiti tako da mu vlaga padne ispod 10%. Skladište u kojem će se nalaziti lan treba biti osigurano od glodavaca ili insekata.

U kućanstvima se sjemenke lana moraju čuvati na suhom mjestu, jer uz prisustvo vlage mogu postati užegle. Pošto je njihova opna teško probavljiva, sjemenke lana prije konzumacije treba samljeti. To se čini neposredno prije jela, jer su mljevene sjemenke brže kvarljive.

Lan u kuhinji

Kod nas se sjemenke lana najviše upotrebljavaju kao dodatak tijestima za kruh i peciva, ali i za palačinke, pizzu ili muffine. Mogu se dodavati izravno u tijesto ili koristiti za posipanje. Sjemenke se mogu konzumirati sirove ili blago popržene te se dodavati žitaricama i zobenoj kaši. Sjemenke lana također možemo dodavati ricotti ili svježem kravljem siru, kao i svježim salatama ili kuhanom povrću.

Mljevene lanene sjemenke mogu se stavljati u mljeveno meso, shake ili juhe. Slažu se sa svim jelima u koja inače idu i druge sjemenke ili orašasti plodovi.

Laneno ulje se koristi za začinjavanje salata ili drugih jela koja se ne kuhaju, jer ono se ne smije zagrijavati. Zagrijavanjem lanenog ulja dolazi do negativnih promjena u njegovom sastavu, čime ne samo da se smanjuju ljekovite vrijednosti, nego ono postaje i opasno po zdravlje.

Osim što se naknadno može dodavati kuhanim jelima, pogotovo onima od povrća, laneno ulje je posebno zdravo u kombinaciji s namirnicama koje su bogate bjelančevinama, kao što su kravlje mlijeko, sir, jogurt te rižino i sojino mlijeko.

Ljekovita svojstva lana

Lan je jako ljekovita namirnica, bilo da se konzumiraju njegove sjemenke ili ulje. Sjemenke lana su se u posljednjih nekoliko godina jako približile postolju supernamirnica, a razlog tome leži u činjenici da lan sadrži na desetke hranjivih tvari. Bogat je izvor bakra, mangana, magnezija, selena, fosfora, željeza, cinka i kalcija. Također sadrži veće količine tiamina, riboflavina i folne kiseline. Dobar je izvor nezasićenih masnih kiselina i dijetalnih vlakana, a s obzirom na to da je toliko ljekovit, u narodnoj medicini se dugo koristio za liječenje plućnih bolesti i općenito bolesti dišnih puteva, kao i za tegobe probavnog sustava te za liječenje opeklina, oteklina i čireva.

Lan je odličan izvor omega-3 masnih kiselina koje su dobre za organizam iz više razloga – smanjuju upalne procese u tijelu i ublažavaju bolove od artritisa, reume, osteoporoze i migrene. S obzirom na to da razgrađuju ugruške u krvi, također pomažu umanjiti rizik od moždanog i srčanog udara. Djeluju povoljno na zdravlje krvožilnog sustava tako što snižavaju kolesterol i tlak.

Laneno ulje je odlično za poboljšanje koncentracije i pamćenja, a dugoročnom upotrebom moguće je sniziti rizik od oboljenja od depresije. Dobro je i za zdravlje očiju, a osim toga, koristi se i za liječenje raznih kožnih bolesti poput ekcema, akni, psorijaze i opeklina od sunca.

Osim ulja, dosta često se upotrebljava brašno od lana. Laneno brašno je dobar izvor dijetalnih vlakana, koja pomažu smanjiti kolesterol u krvi i rizik od pojave bolesti crijeva, pogotovo debelog, jer sprječavaju konstipaciju. Lan pomaže i kod stabilizacije šećera u krvi pa tako smanjuje i rizik od oboljenja od dijabetesa.

Lanene sjemenke između ostalog sadrže i lignin, sastojak koji pomaže u smanjenju rizika od obolijevanja od raka dojke i jajnika.

Povijest

Latinski naziv za lan je Linum usitatissimum, a potječe od grčkih riječi linon i usitatissimum, što u prijevodu znači “od velike potrebe”. Dokaz je to koliko je ova biljka bila značajna starim kulturama, ne samo u prehrani i proizvodnji ulja, nego i u izradi raznih potrepština.

Nazivi za lan na engleskom jeziku su linseed i common flax, a na njemačkom Flachs, Gemeiner Lein i Saat-Lein. Jedna je od najznačajnijih tekstilnih biljaka, a u prošlosti je zapravo bio vodeća biljka za izradu tkanina u cijelome svijetu. Danas je po upotrebi ispred njega jedino pamuk.

Odjeću izrađenu od lanenih vlakana nosili su još stari Egipćani, a u lanena platna su uvijali i mumije. Osim Egipćana, lan su upotrebljavali i stari Grci. Zanimljivo je istaknuti da je pored toliko duge povijesne i geografski široke primjene lana još uvijek nepoznato njegovo porijeklo.

Foto: Manfred Richter / Pixabay