Jasen (lat. Fraxinus) je rod bjelogoričnog drveća i grmlja iz porodice Oleaceae kojoj pripadaju i maslina, jorgovan, forzicija, kalina itd. Rod obuhvaća oko 80 vrsta koje su rasprostranjene po Aziji, Europi, sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi, a podijeljene su u dva podroda – crni (Ornus) i bijeli (Fraxinus).
Većina vrsta ovog drveća ima krupne prstenaste ili gole pupove koji su nasuprotno smješteni u parovima, a mogu biti smeđe, sive ili crne boje.
Iznimno jednostavni listovi su nasuprotno poredani, neparno perasti i bez palistića. Cvjetovi su jednospolni ili dvospolni, a mogu biti skupljeni u metličaste ili grozdaste , rahle ili guste cvatove, koji su smješteni postrano ili vršno. Plod jasena je jednosjemena okriljena perutka (oraščić), a širi se vjetrom.
Vrste jasena
U Hrvatskoj se za uzgoj koristi nekoliko vrsta jasena, a samoniklo rastu tri vrste.
Crni jasen
Crni jasen (Fraxinus ornus) karakterističan je za termofilne listopadne i zimzelene šume i šikare na neutralnim i bazičnim krškim tlima. Može biti visok do 20 metara, ima tanku svijetlosivu koru koja s godinama postaje tek lagano ispucala. Kod ove je vrste korijenov sustav plitak, ali razgranat. Sivi pupovi su nasuprotni, a vršni su krupniji od postranih. Listovi su složeni i nasuprotno poredani, a mogu biti dugi od 15 do 30 centimetara. Rastu na dlakavoj peteljci dugoj oko 1 centimetar, lice im je golo i tamnozelene boje, dok je naličje svjetlije i dlakavo.
Crni jasen ima bijele mirisne cvjetove koji se javljaju nakon listanja. Cvjetovi su dvospolni i rastu skupljeni u metličaste cvatove duge od 8 do 20 centimetara, a pojavljuju se od travnja do lipnja. Plodovi dozrijevaju tijekom rujna i listopada, ali mogu ostaju na stablima sve do kraja zime.
Ova vrsta prirodno raste na području južne Europe i jugozapadne Azije, a u Hrvatskoj ga možemo pronaći i u kontinentalnom dijelu i u primorju, na toplim i suhim staništima do 1200 mnv. Odgovaraju mu polusjenovita ili sunčana mjesta i može se saditi na strmim zemljištima jer dobro veže tlo. Razmnožava se sjemenom koje ima slabu klijavost, a s obzirom na to da dobro podnosi gradska onečišćenja često se sadi i kao ukrasno stablo.
Obični, bijeli ili gorski jasen
Obični, bijeli ili gorski jasen (Fraxinus excelsior) može doseći visinu od 30 ili 40 metara, a deblo u promjeru može biti široko do metar i pol. Bijeli ili gorski jasen raste u gotovo svim dijelovima Europe, a odgovaraju mu mješovite listopadne šume ili šumske zajednice koje su se prilagodile obilnoj zračnoj vlazi ili dužem zadržavanju snijega.
Ima okruglastu, nepravilnu i prozračnu krošnju. Kora stabla gorskog jasena je u početku zelenkasto sive boje i glatka, a kasnije postane tamnije i mrežasto ispucana. Pupoljci su krupni i nasuprotno poredani, mogu biti tamnosive ili crne boje. Oni vršni su široko piramidalni i veći od postranih pupova koji su poluokruglastog ili jajastog oblika te su otklonjeni od izboja. Listovi su neparno perasti i složeni. Mogu biti dugi do 40 centimetara i imaju pilaste rubove te ušiljene vrhove.
Cvjetovi gorskog jasena su bijeli i mirisni. Uglavnom su dvospolni, a rastu skupljeni u metličaste cvatove koji su u početku uspravni, a kasnije vise. Cvjetaju prije listanja, u travnju i svibnju. Plod je jednosjemeni, okriljeni oraščić, a dozrijeva tijekom rujna i listopada.
Gorski ili bijeli jasen prirodno raste u svijetlim listopadnim šumama, od nizinskih područja do područja na nadmorskoj visini od 1500 metara. Raste i uz obale potoka i rijeka, a često se sadi i kao ukrasno stablo u parkovima, vrtovima i perivojima. Mogu se uzgajati pojedinačni primjerci, a isto tako se može saditi u grupama ili kao drvored.
Poljski ili lučki jasen
Poljski ili lučki jasen (Fraxinus angustifolia) može doseći visinu od 30 metara i ima dobro razvijen i širok korijenov sustav. Formira zaobljenu i duguljasto ovalnu krošnju, a njegovo deblo u promjeru može biti široko i do 1 m. Kora je kod mladih stabala glatka i maslinastosive boje, a kasnije popuca i postane siva. Listovi su nasuprotno poredani i neparno perasti, mogu biti dugi 15 do 25 centimetara, a sastavljeni su on nekoliko manjih listića. Imaju nepravilno nazubljene rubove i u jesen poprimaju crvenu boju. Cvjetovi poljskog jasena su dvospolni, rastu skupljeni u metličaste cvatove i crvenkastosmeđe su boje. Pojavljuju se u travnju i svibnju, prije listanja, a oprašuju se pomoću vjetra ili kukaca.
Poljski jasen je prirodno rasprostranjen na području srednje i južne Europe te jugozapadne Azije i sjeverozapadne Afrike. U Hrvatskoj često tvori čiste sastojine ili raste skupa s topolom, vrbama, crnom johom i hrastom lužnjakom. Razmnožava se sjemenom, a ponekad se sadi i kao dekorativna vrsta u drvoredima i parkovima.
U Hrvatskoj se za uzgoj koriste još i američki jasen (Fraxinus americana L.) i pensilvanijski jasen (Fraxinus pennsylvanica).
Američki jasen je u Hrvatsku stigao u 18. stoljeću. Upotrebljavao se za pošumljavanje i kao dekorativno stablo. Može biti visok do 40 metara i ima piramidalnu do široko zaobljenu krošnju. Razmnožava se sjemenom, a za njegov uzgoj su pogodna vlažna, plodna i dobro drenirana tla. Osjetljiv je na sušu, ali može podnijeti povremene poplave.
Pensilvanijski jasen može biti visok do 25 metara i ima nepravilnu široku krošnju. Prirodno raste na području srednjeg i istočnog dijela SAD-a, odnosno na vlažnim staništima uz močvare i obale rijeka. Otporan je na mraz i niže temperature te se također može uzgajati na područjima na kojima se povremeno javljaju poplave.
Sadnja jasena
Za uzgoj običnog, bijelog ili gorskog jasena pogodna su svježa, duboka i plodna vapnenačka ili glinenasta tla. Jako brzo raste, a razmnožava se sjemenom, dok se ukrasni kultivari razmnožavaju vegetativno, točnije cijepljenjem.
Za uzgoj se najčešće koriste sljedeći kultivari:
- Aurea – s listovima koji su u početku žutozelene, a kasnije žute boje;
- Crispa – s tamnozelenim kovrčavim listovima;
- Diversifolia – ima veliko stablo i jednostavne, pojedinačne ili tročlane listove;
- Nana – kultivar nižeg rasta i okruglaste krošnje. Sporo raste i ima sitnije listove;
- Pendula – može narasti do 10 metara, a grane su mu povijene u širokom luku.
Za razmnožavanje sjemenom, sjemenke se skupljaju tijekom listopada ili čak u zimskim mjesecima, jer se do tada uspiju održati na granama. Plodove koji su zeleni ili su tek počeli poprimati smeđu boju treba spremiti u vrećice u kojima će imati dovoljno zraka, jer u sebi još uvijek sadrže veću količinu vlage.
Sjemenke se razdvajaju na dva dijela, a prije sadnje ih treba potopiti u hladnu vodu na 48 sati, s tim da nakon prva 24 sata treba promijeniti vodu. Nakon toga ih treba ocijediti i pomiješati s mješavinom pijeska i komposta od lišća ili treseta u jednakim omjerima. Na šaku sjemenki dolaze dvije ili tri šake mješavine. Na dno lonca u koji ćemo saditi sjeme jasena prvo treba dodati sloj kamenčića, zatim ih prekriti pijeskom pa dodati sjeme pomiješano s prethodno spomenutom mješavinom.
Uzgoj jasena iz sjemena je dugotrajan proces jer lonci sa sjemenom trebaju stajati na zaštićenom mjestu na otvorenom od 12 do 18 mjeseci. Važno je zaštititi lonce od miševa i ptica te zalijevati kada supstrat krene pokazivati znakove isušivanja. Budući da sjeme jasena ne sadrži potpuno razvijen zametak, potrebno je čekati cijelo ljeto i nadolazeću zimu kako bi postigao punu veličinu i bio spreman za klijanje.
Razmnožavanje jasena
Nakon što prođe spomenuto razdoblje i sjeme postane spremno za klijanje, uzimaju se po tri komada i sade u posebne lonce. Ako im osigurate dovoljno vode, mlade biljke će brzo rasti. Zemlju treba održavati vlažnom, ali zalijevanje se reducira krajem ljeta.
Mlade biljke također treba prihranjivati u fazi vegetacije, a ako tijekom prve godine uzgoja ne dosegnu visinu od 40 centimetara, treba ih presaditi u veće posude. Na stalno se mjesto sade nakon što postignu optimalnu visinu. Prije sadnje zemljište treba očistiti od trave i korova, a zatim iskopati dovoljno veliku rupu u koju može stati korjenova bala.
Presadnice jasena se sade na istu dubinu na kojoj su rasle u posudama. Rupa zatim treba ispuniti ostatkom zemlje, dobro je utisnuti i obilno zaliti.
Uzgoj jasena
Jednom kada se ukorijeni, jasen ne zahtijeva nikakvu posebnu brigu. Nije ga potrebno orezivati, a ako tijekom prvih nekoliko mjeseci uzgoja primijetite da je kvaliteta tla loša, možete je popraviti manjom količinom kalijevih i fosfornih gnojiva. Ako pustite stablo jasena da slobodno raste, ono će formirati elegantan oblik, ali ako želite postići određenu formu orezivanjem stabla onda to možete učiniti tijekom listopada. Odumrle i slabe grane možete ukloniti u bilo koje doba godine.
Bolesti i štetnici
Od bolesti se kod jasena mogu pojaviti različiti rakovi koje uglavnom uzrokuju gljivice iz roda Nectria, bolesti izbojaka i kore, te gljivična trulež jasena koju uzrokuju gljive iz rodova Inonotus, Polyporus, Leatiporus i Armilaria. Na stablima jasena se može pojaviti i patogena gljiva Chlara fraxinea koja uzrokuje propadanje i odumiranje stabala različite starosti u rasadnicima, šumama ili u gradskim sredinama. Simptomi ove bolesti su različiti pa tako može uzrokovati nekrozu lisnih peteljki, lišća, pupova i kore, odumiranje grana te diskoloraciju debla. Napadnuta stabla slabe pa ih dodatno napadaju patogene gljive i štetni kukci pa na kraju dolazi do odumiranja. Stabla koja su jače zaražena treba posjeći.
Primjena jasena
Zarezivanjem debla i grana crnog jasena se u razdoblju od lipnja do rujna može dobiti šećerni ekstrakt, a ovo se najčešće obavlja na jugu Italije i na Siciliji, gdje postoje plantaže crnog jasena. Kora stabala starih oko 10 godina i debelih 7 do 8 centimetara u promjeru se tijekom toplih i suhih dana okomito zarezuje, a zatim se sok ostavlja dok se ne stvrdne poput smole pa se tek onda skuplja. Sok crnog jasena najvećim dijelom sadrži šećerni alkohol manitol, zatim saharozu, dekstrin, invertni šećer, limunsku kiselinu i sluz. Ima slatkast do blago kiselkast okus te djeluje kao lakši laksativ.
Osušena kora crnog jasena ima antiupalno, antimikrobno, antioksidativno i antiparazitsko djelovanje pa se u narodnoj medicini koristi kod za liječenje plućnih tegoba, tegoba s crijevima, edema te raznih upala ili infekcije mokraćnih kanala, mjehura, bubrega itd.
Bijeli ili gorski jasen ima elastično i kvalitetno drvo koje je pogodno za obradu pa se od njega izrađuje razni alat, kao i ljestve ili skije. Smatra se kako su mladi zeleni plodovi bijelog jasena jestivi ako se prokuhaju i potope u ocat. Listovi se koriste za pripremu čaja za koji se smatra da pomaže kod reumatizma.
Drvo pensilvanijskog jasena lijepo izgleda nakon obrade i ima dobru akustiku pa se često upotrebljava za izradu gitara.
Američki jasen ima gusto, bijelo, tvrdo i trajno drvo pa je pogodan za izradu podova, namještaja, drški za teniske rekete i skija. Dobar je i za ogrjev, a s obzirom na to da ima sličnu boju i teksturu kao hrast, ponekad se koristi kao zamjena za njega.
Foto: binael / Pixabay
Odgovori