Eukaliptus (lat. Eucalyptus) zimzeleno je stablo i pripada porodici mirtovki (Myrtaceae). Postoji čak 500 poznatih vrsta ove biljke, a neki tvrde da ih ima i oko 700. Samoniklo raste na području ove četiri države: Novi Zeland, Australija, Tasmanija i Indonezija.
Najpopularnija karakteristika ove biljke je brz rast. Može dosegnuti visinu od 80 m, a promjer debla može biti do 25 m. U Tasmaniji i Viktoriji pronađena su zavidno visoka stabla eukaliptusa visoka do 113 m, što ih čini jednima od najvećih stabala na svijetu. Visina eukaliptusa ovisi o klimi, ako je klima vlažna možemo očekivati velika stabla, dok u područjima gdje su temperature visoke i pustinji rastu stabla patuljastih vrsta koja dosežu visinu do samo 2 m i riječ je o tzv. grmovitom rastu.
Lišće eukaliptusa je plosnato i široko te, kao i plod, ima ugodnu aromu. Cvjetovi su veoma interesantni i prepoznatljivi, latice cvjetova su duge i uske. Pupoljci su prije cvjetanja okrugli, a cvjetovi mogu biti ružičasti, bijeli ili crveni.
Vrste
Eukaliptus globulus je vrsta na koju se prvo pomisli kada se spomene eukaliptus, ali postoji četiri podvrste i nekoliko hibrida te iste vrste. Osim vrste eukaliptus globulus postoje i druge prepoznatljive vrste kao što su: dugin eukaliptus, eukaliptus gunni, eukaliptus radiata, eukaliptus cinerea itd.
Suprotna vrsta od eukaliptusa gunni je eukaliptus urnigera greyish, njegova otpornost na hladnoću je niska. Iako eukaliptus broji mnoge zanimljive vrste mnogi bi se složili da je dugin eukaliptus najljepša vrsta, a razlog tome je njegova uočljiva kora veoma jakih boja koju je teško ne zamijetiti. Za dobar rast duginog eukaliptusa potrebno je imati ove uvjete: puno svjetlosti, vode i zadovoljavajuću temperaturu. Mlada biljka je osjetljiva na nedostatak vode, a i mlade i starije biljke su osjetljive na mraz. Ova vrsta eukaliptusa ima snažan korijenov sustav pa prilikom sadnje treba obratiti pažnju na to postoji li dovoljna udaljenost od prometnica i puteva.
Eukaliptus globulus je vrsta na koju se prvo pomisli kada se spomene eukaliptus, ali postoji četiri podvrste i nekoliko hibrida te iste vrste. Osim vrste eukaliptus globulus postoje i druge prepoznatljive vrste kao što su: dugin eukaliptus, eukaliptus gunni, eukaliptus radiata, eukaliptus cinerea itd.
Sadnja
Sadnja eukaliptusa obavlja se krajem ožujka ili na početku travnja. Pripazite na koju stranu ćete ga postaviti u svome vrtu, najbolje će uspjeti ako to bude južna strana bez nekih velikih objekata koji bi mogli raditi sjenu.
Rupa u koju se sadi eukaliptus trebala bi biti duplo veća od posude u kojoj je kupljen. Sadi se u vrtnu zemlju koja je pomiješana sa zemljom za rododendrone i s malo pijeska radi drenaže.
Uzgoj
Za uzgoj u našim područjima povoljna je vrsta Eukaliptus gunni jer se može održati čak na -18°C, što je zaista velika otpornost. Eukaliptus možete uzgajati kao grm ili stablo, sve ovisi o vama, ali je poželjno da se odmah odlučite za jednu od ove dvije opcije.
Odlučite li se uzgajati eukaliptus kao grm za vrijeme proljeća ga skratite kako bi rastao u obliku grma. Ne podnosi mraz, međutim neće se dogoditi da se smrzne kompletno stablo, mladice će izrasti iz ne smrznutih grana ili direktno iz debla.
Što se tiče sadnje za vrijeme nekog drugog godišnjeg doba napomenut ćemo da se skraćivanje vrši sljedećeg proljeća, a novi izbojci se skraćuju na 5 cm od panja. Za uzgoj eukaliptusa kao stabla potrebno ga je također na proljeće skratiti otprilike za dvije trećine jer će se tako dobiti bogata krošnju.
Eukaliptusu su najdraža sunčana ili polu sunčana mjesta, a zbog takvih pozicija potrebno ga je puno zalijevati. Međutim obilno zalijevanje se ne primjenjuje tijekom zime, već se tada zalijeva umjereno. Za vrijeme ljetnih toplih dana, kada je sunce najjače, poželjno je napraviti hlad u popodnevnim satima.
Zaštita od bolesti
Uz parazitsko olovo eukaliptusu mogu još naštetiti i lisne uši koje napadaju izbojke.
Upotreba
Eukaliptus je biljka koja je veoma korisna, a koristi se za pripremu različitih proizvoda: lijekova, maslaca, paste za zube, mirisa za dom i odjeću, pređe i mnogih drugih.
Eukaliptus se smatra terapeutskom biljkom pa ga se još naziva kućnim iscjeliteljem. Pogodan je još i za dobivanje čistog zraka u kući i poboljšanje cirkulacije. Ljekovita svojstva mogu se pronaći u listu, korijenu i kori. Liječi prehladu i glavobolju.
Koristi se u obliku eteričnog ulja, odnosno od njega je napravljeno etilno ulje koje je odlično za prehladu kada se stavi u toplu vodu i udiše.
Grančice eukaliptusa se koriste za dekoraciju buketa, a za vrijeme ljeta miris eukaliptusa odbit će komarce i muhe te ga je pogodno posaditi blizu terase ili prozora.
Može izazvati probleme kao što su alergija, iritacija kože ili povećani pritisak.
Povijest
1778. godine David Nelson dodao je vrstu Eucalyptus obliqua u svoju kolekciju biljki u Tasmaniji. James Edward Smith imenovao je većinu vrsti ove zanimljive biljke, a u 19. stoljeću je Australac Ferdinand von Mueller imenovao mnoge nove vrste nakon detaljnog istraživanja.
On je i prvi spoznao da ova biljka ima neka ljekovita svojstva, pa slobodno možemo reći kako je imao veliku ulogu kod otkrivanja karakteristika eukaliptusa.
Vojnici iz Prvog i Drugog svjetskog rata prepričavali kako su na brodovima osjetili miris eukaliptusa i prije nego li su uopće vidjeli obalu.
Autor: A.A., Foto: Chesna / Pixabay
Odgovori