Đurđica (lat. Convallaria majalis) je trajna zeljasta biljka iz porodice šparogovki (Asparagaceae). Latinski naziv dolazi od riječi convallis – dolina, a za njega se odlučio otac taksonomije Carl Linnaeus. Ime vrste majalis sugerira razdoblje cvjetanja (maj, svibanj).
Đurđica ima podzemno, člankovito i debelo razgranato korijenje iz kojeg izbija stabljika visine 15-20 cm. Na stabljici se nalaze dva duguljasta, jajolika lista koja su zašiljena na vrhu. Mirisni, zvonoliki viseći bijeli cvjetovi smješteni su u nizu. Plodovi su jarkocrvene, kuglaste bobice promjera oko 8 mm do kojih svaka sadrži 2-6 smećkastih sjemenki.
Kad su uzgojne vrste u pitanju, značajnije od njih su:
- Albostriata čiji su listovi prošarani bijelim linijama na žilama
- Aureovariegata s listovima koji su na žilama prošarani žutim linijama
- Flore Pleno s dvostrukim bijelim cvjetovima
- Hardwick Hall sa širokim listovima tamnozelene boje s rubovima svijetlo zelene ili žute boje
- Rosea Plena s dvostrukim rozim cvjetovima
- Var. rosea s cvjetovima koji su roza boje
Sadnja đurđica
Đurđice se mogu naći kao ukras okućnica i vrtova, a svoju primjenu nalaze i u dekoriranju unutarnjeg prostora kao lončanice ili rezano cvijeće. Razmnožava se sjemenom ili korijenom i jako brzo se širi. Zahvaljujući svom gustom korijenju, sprječava rast korova.
Sadnju korijena je najbolje obaviti tijekom jeseni, a sadi se na dubini od 2 do 3 cm. Za sadnju u vrtovima najbolje je koristiti vrste Everest i Rosea.
Prije stavljanja korijena u zemlju, mogu se malo podrezati njegovi krajevi kako bi se potaknuo unos vlage i pokrenuo proces rasta. Korijen se stavlja u zemlju toliko duboko da vrh bude tek malo iznad zemlje.
Sadnja đurđica može se vršiti i u vrtnim posudama u zatvorenim prostorima, a nakon cvatnje se može presaditi u vrt. Kada su uvjeti povoljni i ima dovoljno mjesta, biljka se brzo širi. U ograničenim prostorima postaje pregusta pa je treba prorijediti.
Uzgoj đurđica
Uzgoj đurđica nije pretjerano zahtjevan. Ovoj biljci odgovaraju sjenovita ili polusjenovita područja i vlažna do umjereno suha, rastresita humusna tla blage do umjereno kisele reakcije.
Za uspješan uzgoj na sunčanom mjestu, pobrinite se da je zemlja uvijek vlažna. Jednom posađena, đurđica se vrlo lako sama dalje razmnožava.
Kod uzgoja đurđica za rezani cvijet, najbolje ih je saditi na pjeskovito-ilovastim tlima. Kao dobre pretkulture pokazali su se krastavci, rajčice i leguminoze, dok kupus nije dobra pretkultura jer postoji mogućnost pojave štetnih nematoda.
Sadnja podanaka može se obavljati na otvorenom ili u hladnim klijalištima. Sade se u redovima, a u jedan kvadratni metar stane 120-150 podanaka. Tlo se nakon sadnje krajem rujna i početkom listopada treba dobro zaliti i pokriti slojem treseta debelim 4-5 cm. Ovako posađen nasad uz redovitu prihranu može trajati 5-6 godina.
Ako se želi ostvariti ranija cvatnja (u ožujku), potrebno je krajem siječnja ili početkom veljače natkriti nasad folijom i osigurati mu toplinu niskog tunela.
Svake godine je potrebno povaditi četvrtinu podanaka koji su sitni i samim time nereprezentativni.
Kada je zalijevanje u pitanju, đurđice je bolje jednom tjedno temeljito zaliti, nego ih češće zalijevati manjim količinama vode.
Bolesti i štetnici
Uzgoj đurđica mogu narušiti siva plijesan i crna trulež.
Sivu plijesan uzrokuje gljivica Botrytis cinerea koja se javlja početkom ljeta i na donjim se dijelovima listova biljke manifestira u obliku smeđih nekrotičnih mrlja. Gljivica se od listova širi dalje stvarajući prevlaku u vidu sivobijele paučine. Biljke zaražene ovom bolešću treba ukloniti i spaliti, a ostale zaštititi registriranim sredstvima za zaštitu od gljivičnih bolesti cvijeća.
Crna trulež se u obliku crnih mrlja javlja na podancima, a zatim se mrlje dalje šire i na lisne izbojke, čime biljka gubi na svojoj tržišnoj vrijednosti. Uzročnik crne truleži je gljiva Sclerotonium denigrans.
Zanimljivosti
Može se pronaći po cijeloj Europi i u umjerenom pojasu Azije i Sjeverne Amerike. U divljini raste na čistinama svijetlih bjelogoričnih šuma, šuma hrasta, u šikarama te na brdskim livadama.
Đurđica je omiljeni cvijet među kraljicama i princezama pa su ih neke od njih, poput kraljice Victorie te princeza Grace Kelly i Kate Middleton, nosile kao bukete na svojim vjenčanjima. Smatra se da donose sreću u ljubavi pa iz tog razloga i prikladne za vjenčanja.
U Finskoj je 1967. godine proglašena nacionalnim cvijetom, a u Francuskoj se svake godine prvog svibnja obilježava “La Fête du Muguet” (Dan đurđica). Svjetski poznati bend Queen ima pjesmu koja je dobila naziv prema ovom cvijetu.
Đurđici se nekada pridavao veliki značaj jer se smatralo da je prikladna za liječenje gotovo svih bolesti. Danas se ne upotrebljava u medicini, ali galenski pripravci od nje spadaju među najznačajnije lijekove za kronična srčana oboljenja, smetnje u prijenosu podražaja, slabosti srca nakon infekcija i razne druge tegobe sa srcem i krvotokom.
Važno je naglasiti da je đurđica ipak otrovna. Otrovni su svi dijelovi biljke, osobito cvjetovi i plod. Simptomi trovanja su jak nadražaj sluznice želuca, bol u trbuhu, glavobolja, mučnina, širenje zjenice oka, povraćanje, proljev, ubrzan rad srca s nepravilnim pulsom, vrtoglavica, nesvjestica, te kod težih slučajeva i smrt.
Kod trovanja đurđicom treba zatražiti liječničku pomoć, a do tada izazvati povraćanje i, ako je moguće, uzeti drveni ugljen ili piti mlijeko u kojem se kuhala hrastova kora.
Nakon diranja ove biljke potrebno je temeljito oprati ruke, a njome nikako ne smiju rukovati trudnice i djeca.
Foto: Marina Pershina / Pixabay
Odgovori