Ciklama (lat. Cyclamen) je rod s 23 vrste cvjetnica iz porodice Primulaceae (jaglaci). Ova najtraženija zimska cvatuća lončanica porijeklom je sa sredozemnom područja, Male Azije te otoka Cipar i Rodos.
Ciklama je višegodišnja biljka s podzemnom stabljikom u obliku gomolja. Stabljika naraste do 12 cm u visinu, a listovi su dugački 2 – 10 cm i široki 2 – 7 cm. Po sredini su najčešće prošarani blijedom srebrnom oznakom u obliku potkove. Uglavnom su okrugli i rascijepljeni na jednom dijelu, dok se mogu pronaći i kultivari koji imaju listove u obliku srca.
Cvjetovi ciklama obično se sastoje od četiri ili pet latica i cvjetaju u širokoj paleti boja – od ružičaste, bijele, crvene, ljubičaste pa do dvobojnih kombinacija i latica koje mogu imati kovrčave rubove.
Ciklame obično rastu u suhim šumama, na mjestima gdje su barem djelomično zaštićene od intenzivne sunčeve svjetlosti. Tolerancija na hladnoću razlikuje se od vrste do vrste, a najotpornija je vrsta C. hederifolium koja može izdržati i temperature od -15°C ili više, ako je prekrivena snijegom.
Ostale vrste nisu otporne na hladnoću i mnoge su vrste ugrožene zbog klimatskih promjena.
Vrste
Ciklame se dijele na one koje rastu u jesen i one koje rastu u proljeće i ljeto.
Ciklame koje rastu u jesen:
- Cyclamen africanum
- Cyclamen colchicum
- Cyclamen cilicium
- Cyclamen cyprium
- Cyclamen graecum
- Cyclamen mirabile
- Cyclamen hederifolium
- Cyclamen rohlfsianum
- Cyclamen purpurascens
Ciklame koje rastu u proljeće i ljeto:
- Cylclamen alpinum
- Cylclamen africum
- Cyclamen balearicum
- Cyclamen caucasicum
- Cyclamen elegans
- Cyclamen libatoticum
- Cylclamen persicum
- Cyclamen parviflorum
- Cyclamen repandum
- Cyclamen repandum
Sadnja
Od svih vrsta samo se Cyclamen persicum uzgaja u lončanicama. Potječe iz Male Azije, gdje je pronađena 1731. godine. Glavni način razmnožavanja je sjemenom. Biljke od kojih se sjeme uzima ne smiju imati više od 15 cvjetova jer će inače dati sitnije i loše sjeme.
Sadnja ciklama obavlja se u kolovozu ili rujnu, a sjeme se sadi u drvene posude na razmak od par centimetara. Sjeme se pokriva slojem zemlje debelim 0,50 cm i ostavlja se na temperaturi 18-20 Celzijevih stupnjeva.
Ciklama prva tri tjedna zahtijeva tamu kako bi klijala pa se posude u kojima je zasađena stavljaju u mračnu komoru, ili se pokrivaju crnom plastičnom folijom. U optimalnim uvjetima će niknuti za mjesec dana, a odmah nakon nicanja se stavljaju na svijetlo mjesto i temperaturu 12-15 Celzijevih stupnjeva.
Biljke je potrebno orošavati 2-3 puta tjedno, a prvo pikiranje obavlja se 10-12 tjedana nakon sjetve, dok se drugo obavlja šest tjedana nakon prvog.
Sadnja ciklama u posudice obavlja se u ožujku ili travnju, a drugo presađivanje u veće posude treba obaviti u svibnju ili lipnju. Treće presađivanje se obavlja u kolovozu ili rujnu i potrebno je paziti da gomolj bude 1/3 iznad zemlje, jer ako je duboko u zemlji, imat će manji broj listova. Ciklame se krajem rujna unose u svijetle prostorije u kojima temperatura iznosi 12 stupnjeva.
Od sjetve do cvjetanja ciklame potrebno je 17-18 mjeseci, a dužina cvjetanja jedne biljke je oko dva mjeseca. U posljednjih nekoliko godina uzgaja se i kao rezani cvijet, a odsječene i stavljene u vodu mogu trajati desetak dana.
Ciklamama pogoduje rastresito i lako zemljište, sastavljeno od treseta i šumskog zemljišta. Osim vlažnog tla, voli i vlažan zrak ili orošavanje listova.
Dobri susjedi
Uzgoj
Ako se odlučite za uzgoj ciklama u vlastitom domu, trebate znati da ne podnose pregrijane prostore sa suhim zrakom i u takvim im uvjetima cvjetovi i listovi brzo uvenu. Traže dosta svjetlosti, ali ne smiju biti izravno izložene sunčanim zrakama.
Idealno mjesto za uzgoj ciklama je sjeverni ili istočni položaj, trijem, hodnik ili prozor s dosta svjetla. Ciklama je zimska cvjetajuća lončanica, a ako je dobro njegujete, može cvjetati sve do ožujka. Za vrijeme cvatnje potrebno ju je jednom tjedno prihranjivati, otkidati ocvale cvjetove i pažljivo zalijevati jednom u dva tjedna.
Najbolji način za zalijevanje ciklama je da ih ujutro uronite u veću posudu s vodom i ostavite desetak minuta, a zatim izvadite i osigurate da višak vode oteče, jer ne voli kad joj je korijenje mokro.
Ciklama će u proljeće prestati razvijati nove cvjetove, što znači da prestaje njezin rast. Tada je potrebno osigurati joj period mirovanja, smanjiti zalijevanje i čekati da se posuše svi listovi.
Kad prođe opasnost od mraza, negdje tijekom svibnja, biljku možete iznijeti u vrt ili na balkon. Nemojte je zalijevati sve do sredine ljeta, a kad krene razvijati nove listove, vrijeme je za presađivanje. Ciklama je gomoljasta biljka pa nemojte zaboraviti da pola njezina gomolja pri sadnji mora ostati iznad supstrata.
Biljku nakon presađivanja treba držati na svijetlom i svježem mjestu i redovito zalijevati. Na otvorenom može ostati do prvog mraza, a nakon toga je potrebno skloniti je u prostoriju koja se ne grije.
Zaštita od bolesti
Kad su bolesti u pitanju, uzgoj ciklama najčešće ugrožava Fusarium oxysporum. Do zaraze može doći već u ranoj fazi razvoja biljke. Listići rada požute i uvenu. Kod starijih biljaka, jedan ili više listova požuti i osuši se, dok korijen postane izrazito bijel. Kod zaraženih biljaka je tipično da se na prerezu gomolja nalaze smeđe-crveni krugovi ili smeđa zadebljanja žila.
Za kemijsko suzbijanje ove bolesti, kao ni za preventivno tretiranje nema dovoljno djelotvornih preparata, a kao preventivna mjera preporučuje se uzgoj otpornih kultivara.
Druga uobičajena bolest koja se javlja kod ciklama je botritis ili siva plijesan. Napada sve biljne organe, a na peteljkama i listovima se razvija siva prevlaka zbog koje tkivo brzo postaje mekano i trune. Na cvjetovima se pojave okruglaste smeđe pjege koje s vremenom postanu tamnije i tkivo na tim mjestima istrune.
Kao preventivna mjera preporučuje se držanje ili sadnja ciklama na dovoljnim razmacima radi bolje prozračnosti i spriječiti kondenzaciju vode na biljnim dijelovima. Zaštita se provodi jednim od botriticida protiv te bolesti koji su registrirani u Hrvatskoj ili EU.
Antraknozu ciklama uzrokuju gljive Glomerella cingulata i Colletotrichum gloeosporoides. Prva izaziva zaostajanje u rastu tek izraslih mladih cvjetnih i lisnih peteljki, a druga razvoj okruglih smeđih pjega po listovima i ponekad laticama.
Od štetnika, ciklamu najčešće napadaju crna vinova pipa ili ciklamin crv te grinje. Ličinka ciklamina crva najveću štetu izaziva izgrizanjem gomolja, a odrasli oblik (crni kornjaš) izaziva manju štetu radeći nepravilne grizotine na rubovima listova. Ličinke napadaju biljku i dovode do toga da ona uvene. Napadnute biljke je najbolje uništiti sa zemljom, a kod manjih oštećenja korijena, biljke treba izvaditi i presaditi u prosijanu zemlju.
Grinje žive između listova vegetacijskih pupova i hrane se sisanjem sokova biljke. Simptomi se javljaju na vrhovima listova koji potamne i krenu pucati. Cvjetni pupovi se slabo razvijaju, stapke postanu uvijene, a latice naborane i bez boje.
Suzbijanje grinja danas je otežano zbog nestanka određenih akaricida i insekticida koji su se nekada uspješno koristili za njihovo suzbijanje.
Povijest
Ciklama je nacionalni cvijet Cipra i Izraela. Prema starim vjerovanjima, to je cvijet ljubavi, iskrenosti i sreće. Smatralo se kako izglađuje nesporazume, poravna račune i da na mjesta na kojima raste štiti od zla.
U mnogim područjima se beru iz divljine i prodaju, što ugrožava određene vrste, pa udruge za očuvanje biljaka educiraju lokalne ljude da se berba odvija na održivoj razini. To uključuje i sadnju sjemenki za buduće biljke.
Divlja ciklama posjeduje neka ljekovita svojstva, ali treba znati da je ona toksična i da je kao lijek mogu pripremati samo dobro upućeni travari. U narodnoj medicini se najčešće koristi kao suhi prašak za čišćenje crijeva, liječenje starih rana, čireva i polipa u nosu, za ublažavanje tjeskobe, napetosti i menstrualnih bolova te za liječenje jakih glavobolja.
Toksični dio ciklama je gomolj s korjenčićima, a simptomi trovanja su proljev, mučnina, povraćanje, grčevi u trbuhu, a kod trudnica pobačaj. Kod konzumacije većih količina gomolja može doći do zastoja u disanju i smrti.
Gomolj ciklame lokalno izaziva neugodan i jak podražaj pa je nakon diranja i presađivanja biljke potrebno dobro oprati ruke.
Posude s ciklamama treba držati izvan dohvata djece, a toksične su i za pse i mačke. Kod životinja koje progutaju listove ciklame može doći do pojačanog slinjenja, proljeva i povraćanja, a ako progutaju veće količine gomolja, može doći do epileptičkih napadaja, poremećaja u ritmu rada srca pa čak i smrti.
Foto: jcx516 / Pixabay
Odgovori