Božur (lat. Paeonia) je trajnica porijeklom iz Kine, ali samoniklo raste i u drugim dijelovima Azije te u Europi i Sjevernoj Americi. Riječ je o rodu dvosupnica koji čini samostalnu porodicu božurovke unutar reda Kamenikolike.
Postoji oko četrdeset vrsta ovih vazdazelenih grmova, a u Hrvatskoj rastu najmanje tri vrste božura. To su planinski božur (Paeonia mascula), obični božur (Paeonia officinalis) i Paeonia peregrina. U našoj regiji se koriste i nazivi kraljev cvijet, božurak, cvjetni inat, trojačke rože, kosovski božur itd.
Božur ima odebljali, duboko rasprostranjeni korijen, sjajne, rasperjane listove i velike raznobojne cvjetove ugodnog mirisa. Kod nas se najčešće uzgaja u formi grma koji dostiže visinu od 80 do 100 cm. Korijen prodire u tlo 60 – 90 cm, a cvjetovi mogu biti promjera 12-17 c, polupuni i puni koji izgledom podsjećaju na ružu.
Božur je krasio stare vrtove, a njegova ljepota ni danas nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Cvjeta u proljeće, tijekom svibnja i lipnja, a cvijet traje 2 – 5 tjedana.
Sadnja božura
Božur je otporan na niske temperature pa u našim kontinentalnim klimatskim uvjetima vrlo dobro prezimljava. Kod jesenske sadnje božura postoji mogućnost od smrzavanja pa je preporučljivo zaštititi posađene mlade biljke.
Zahtijeva duboko i hranjivo tlo, a dobro uspijeva u hranjivoj ilovastoj zemlji koja je umjereno vlažna. Božur se razmnožava dijeljenjem korijena i presađivanjem mladih biljaka u dobro pripremljenu zemlju. Sadnju je potrebno obaviti u jesen prije stvaranja novom, mladog korijena. Sadi se na dubini na kojoj će mladi pupovi biti pokriveni tankim slojem zemlje, a razmak treba biti 50×70 cm ili 70×70 cm.
Božur se može razmnožiti i iz sjemena, ali u tom slučaju dobivamo novu sortu koja će cvjetati tek pet godina nakon sjetve. Sjetva sjemena obavlja se tijekom kolovoza, a biljka niče u proljeće.
Sadnja božura se vrši u rupe koje se kopaju tjedan dana prije sadnje. Dimenzije rupa trebaju biti 60x60x60 cm, a na dno se kao drenažni sloj stavlja sloj pijeska, šljunka ili izlomljene cigle. Ovisno o sorti, razmak sadnje treba biti 70-90 cm. Vegetacijski vrh korijena treba biti 3 – 4 cm ispod površine tla.
Kod sadnje u proljeće, posuda s božurom se kraće vrijeme treba držati u hladnijem, slabo osvijetljenom prostoru, a krajem travnja ili početkom svibnja, ovisno o vremenskim prilikama, božur se presađuje na stalno mjesto.
Na našim prostorima se sve više sadi grmoliki, drvenasti božur (Paeonia arborea) koji se razmnožava cijepljenjem podloge Paeoniae chinesis ili officinalis. Sadi se kao ukrasni grm na cvjetnim gredicama, zajedno s ostalim cvijećem. U ovom slučaju razmak sadnje treba biti 1×1,5 m jer ova vrsta razvija bujan korijen. Nadzemna biljka kod ovog božura nakon opadanja ostaje drvena, a u proljeće se na njoj javljaju lisni i cvjetni pupovi. Cvjetovi ove vrste se ne režu jer ne traju dugo, ali su jako dekorativni pa se biljka sadi na gredicama uz ostalo ukrasno grmlje i drveće.
Ako se natope kišom ili rosom, veliki cvjetovi se mogu vrlo lako poleći do zemlje pa je potrebno poduprijeti cvat štapovima. Ljeti ih je potrebno povremeno polijevati kako bi se cvjetovi i listovi normalno razvijali, a u kasno ljeto se gnoje kompostom.
Uzgoj božura
U Europi se uzgajaju hibridi Paeoniae lactiflora koji imaju velike cvjetove bijele, tamnoružičaste i tamnije crvene boje, visoki do 80 cm, te hibridi niskog rasta s jednostavnim cvjetovima ružičaste, bijele i ljubičastoružičaste boje.
Riječ je o višegodišnjoj biljci pa sadnja božura podrazumijeva dobru pripremu tla. Dodaju se organska i mineralna hranjiva, a za uspješan rast dubokog korijenja koji će pružiti kvalitetne i obline cvjetne glavice, nakon što otpadne lišće, biljku treba pognojiti, a nakon nicanja prihraniti NPK gnojivom. Preporučuje se i folijarno dodati još neko tekuće mineralno gorivo.
Tijekom prve godine uzgoja božura potrebno je odstraniti sve cvjetne pupove kako bi se stimulirao rast vegetativnih podzemnih i nadzemnih organa. U drugoj se godini pinciraju pupovi koji se nalaze po strani i ostavlja se samo jedan ili dva cvijeta po biljci.
Nakon toga se sljedećih godina ostavlja 5-7 cvjetova kako bi se postigao kontinuitet plodonošenja i izbalansirala kvaliteta cvjetova. Božur na cvjetnim glavicama i u pazušcima listova izlučuje mednu rosu koja može stvoriti problem ako se na njoj nasele gljive čađavice koje onda umanjuju kvalitetu cvijeta.
Nadzemni dio božura odumire u jesen, a u proljeće iz zemlje rastu novi nadzemni izboji.
Cvjetovi božura beru se kad se krene otvarati zelena košuljica cvijeta i kad se pojavi boja. Cvjetovi se mogu čuvati u hladnjačama 10-14 dana na temperaturi od 2 do 50 C.
Ako vam je u planu sadnja božura u vrtu, trebate znati da oni najbolje uspijevaju na punom suncu ili u tek djelomičnoj sjeni, te da im je potrebno dosta prostora. Uz njega nemojte saditi druge trajnice, a ako morate, neka to budu sitnije biljke i pazite da ne budu preblizu božura.
Bolesti
Uzgoj božura najčešće narušavaju trulež i uvenuće. Mogućnost od pojave ovih bolesti je pojačana u kišnom razdoblju i kada je tlo prevlažno. Trulež i uvenuće izazivaju gljivice iz rodova Verticillum i Botrytis.
Kao što je već spomenuto, na božuru se često naseljava i gljivica čađavica, jer božur na cvjetovima i u pazušcima listova izlučuje mednu rosu koja je idealna sredina za razvoj ove gljivice.
Štetnici
Kad su štetnici u pitanju, ovu biljku najčešće naseljavaju grinje i lisne uši, dok korijen napadaju nematode. Još jedan štetnik koji uništava cvjetove božura je i dlakava buba ili dlakavi ružičar.
Zanimljivosti
Božur se u Kini uzgaja više od 1000 godina, a kako je u početku ukrašavao samo carske vrtove i vrtove bogataša, nazvan je carskim cvijetom.
U Grčkoj postoji mit koji kaže kako je grčki bog zdravlja Peon uz pomoć božura izliječio ranu bogu Plutonu kojeg je ranio Hermes pa je tako i nastao latinski naziv ove biljke – Paeonia.
Cvjetovi drvenastog božura su u Europu stigli prije 200 godina, ali ova izdržljiva i zahvalna biljka se tek u novije vrijeme počela masovnije uzgajati u našim vrtovima.
Međunarodna stručna društva svake godine nagrade najkvalitetnije i najljepše sorte ovog cvijeća. Da bi uzgajivači dobili nagradu, kultivari moraju ispuniti određene zahtjeve, a osnovni je da cijela biljka izgleda lijepo i da ima lijepe cvjetove.
Cijene se i kultivari koji se odlikuju osobinama poput postojanosti tijekom kišnog razdoblja te otpornosti na bolesti i napad štetočina. Posebna se pozornost poklanja stabilnosti i čvrstoći stabljike.
Britansko Kraljevsko društvo za hortikulturu (Royal Horticultural Society) dodjeljuje nagradu za iznimna dostignuća, a Američko društvo za božure (American Peony Society) zlatnu medalju za izuzetne kultivare.
Božur se nekada koristio kod bolova u probavnom sustavu, žutice, bolesti mjehura i bubrega te kašlja. Cvijet sadrži antocijanske boje, tanin i peonidin, a korijen glikozide, peregrinin, peoniflorin, paeonol i eterična ulja. Cijela biljka još sadrži smolu, mast, organske kiseline, glukozu, saharozu i kalcijev oksalat.
Pripravci iz cvjetova i sjemenki božura mogu biti toksični pa je potreban oprez.
Božur se koristi u šamponima za osjetljivo vlasište i parfemima koji zahvaljujući esencijalnom ulju božura imaju opojan, ženstven i zavodljiv miris.
Foto: Jill Wellington / Pixabay
Odgovori