Pasiflora (lat. Passiflora) je zeljasta biljka puzavica koja u svojoj domeni broji čak 559 vrsta. S obzirom na vrstu, dijele se u kategorije jednogodišnjih i višegodišnjih biljaka. Latinski naziv je kombinacija riječi passio što znači patnja i floris što znači cvijet. Cvijet je prepoznatljiv po tome što izgleda kao kruna od trnja, pa tako zbog izgleda i značenja imena cvijeta, ljudi ga nazivaju još i Kristovim cvijetom ili krunom.
Ova biljka ima tanku i slabo izbrazdanu stabljiku, listovi su dlanasto razdijeljeni, a na peteljkama se nalaze po dvije nektarijske žlijezde. Pasiflora može narasti do 8 metara. Njeno penjanje joj omogućuju vitice koje se stvaraju u pazušcima listova. Korijen je puzav i poprilično dug.
Posebno su atraktivni cvjetovi koji bojom i izgledom očaravaju promatrača. Promjer cvijeta je od 3 do 8 centimetara te ima dvovrsne latice. Jedne latice su uske i bijelo ljubičaste, a iz njihovog središta izrasta druga vrsta nitastih latica čije se boje kreću od ružičaste i ljubičaste do purpurne i bijele. Osim nijansi ljubičaste, moguće su i nijanse narančaste, plave i žute. Također se mogu primijetiti trodijelni tučak i pet peludnica koji rastu iz središta i nešto više od latica. Posebnost ovog cvijeta je da ostaje otvoren samo jedan ili dva dana.
Plod ove biljke je jestiv – ima ugodan aromatičan miris, a okus sadrži kiselkastu notu. Izgledom je jajolik i sličan šljivi, a kad sazrije poprima zeleno žutu boju. Plod je bogat sjemenkama koje u sebi sadrže vitamin C, kalcij i željezo. Zbog ovakvog sastava, plod se koristi u ljekovite svrhe.
Vremenski uvjeti sadnje: sunčano i toplo
Vrijeme cvatnje: ljeto
Visina biljke: do 8 metara
Sadnja pasiflore
Sadnja pasiflore obavlja se u proljeće, a biljka uspijeva u tropskim i suptropskim predjelima. Odgovara joj zemlja bogata humusom uz prisutnost i malo ilovače.
Što se tiče uvjeta pod kojima raste, poželjno je da raste na sunčanom i toplom mjestu uz prisutnost dovoljne količine vlage. Moguće je da uspije i na polusjenovitom mjestu, ali sve ovisi o vrsti pasiflore. Također, ne zahtijeva svaka vrsta toplinu jer je zabilježeno nekoliko vrsta otpornih na hladnoću koje mogu preživjeti i temperaturu ispod 15 stupnjeva Celzijusa.
Pasiflora najčešće raste uz ograde, zidove kuća ili grmlje i time stvara prirodne zelene ograde. U Hrvatskoj je prisutna u Primorju, Istri, Dalmaciji i na otocima.
Za razmnožavanje pasiflore potrebno je odvojiti mladice nakon čega se svaka posebno sadi u svibnju ili lipnju. Sadnja reznica mladog izdanka (oko 15 cm) obavlja se tako da se one zakopavaju u mješavinu komposta i pijeska. Vrijeme mirovanja pasiflore je od rujna do siječnja, a cvate ljeti od lipnja do početka rujna, dok plodovi dozrijevaju krajem ljeta i u ranu jesen.
Već je spomenuto da ovaj rod ima mnogo vrsta, a neke od poznatijih su Passiflora violacea (ljubičasti cvjetovi), Passiflora incarnata (ljekovita sredstva) Passiflora caerulea (plavi cvjetovi, izrazito otporna na zimu, jedina je pogodna za uzgoj u kući) te nekoliko vrsta koje daju plodove granadilju i marakuju: Passiflora edulis, Passiflora laurifolia, Passiflora quadrangularis, Passiflora ligularis.
Uzgoj pasiflore
Pasiflora se uzgaja u tegli ili loncu koji se može zakopati i u zemlju. Takav način sadnje je odličan jer kad nastupi zima i niske temperature, lako se iskopa i smjesti na toplije mjesto. Dakle, preporučuje se sadnja u tegle, a kada dođe zima, premješta se u kuću. Međutim, nije dobro da se presađuje svake godine, već u teglu radije dodajte novu zemlju bogatu humusom (osim kad su u pitanju mlade sadnice – one se presađuju svakog proljeća).
U slučaju da se uzgaja na zatvorenom u kući ili stanu, bilo bi idealno smjestiti je pored prozora kako bi dobila dovoljno svjetla i sunca, ali i prozračnost (nije poželjno da je se “guši” pokraj kuhinje ili na nekom mračnom mjestu u kući).
Kod uzgoja iz sjemena, do cvatnje će doći tek nakon jedne godine. Sjeme poprilično sporo klija zbog čega ga se treba dobro namočiti u toploj vodi prije sadnje. Sljedeći korak je punjenje tegle hranjivim supstratom i sadnja sjemena. Posađeno sjeme se nadalje vlaži prskalicom. Da bi zadržalo vlagu, sjeme pasiflore se stavlja u mali staklenik. U slučaju da nemate staklenik, iskoristite prozirnu foliju kojom ćete obložiti teglu. Narednih dana i mjeseci najvažnije je održavati vlagu biljci, a kad proklija potrebno je skloniti ju s izravnih sunčanih zraka. Tek nakon pojave prvih listova, smješta se na sunčano mjesto.
Ljeti ova biljka traži puno vlage, pa se preporučuje obilato zalijevanje do dva puta u danu, dok je zimi dovoljno samo jednom tjedno. Pošto joj odgovara humus, u vrijeme intenzivnog rasta je potrebno gnojiti njezinu zemlju otopinom hranjivih soli svaka dva tjedna. Supstrat mora imati neutralnu pH vrijednost i dobru propusnost. Za supstrat odaberite kombinaciju zemlje za balkonske biljke i kokosov supstrat jer upravo kokos održava zemlju propusnom, rahlom i vlažnom.
S obzirom na to da je ovo biljka penjačica, treba je poduprijeti žicom ili prutovima kako bi rasla što šire i jednostavnije. Kada izraste jedan ili dva metra, na proljeće se orezuje. U slučaju da procvate, podrezuju se vitice i izdanci, a u suprotnom se reže izdanak iznad četvrtog ili šestog lista na glavnoj grani na kojoj se još podrezuju i sporedne grančice iznad drugog ili trećeg lista. Cvatnja može izostati ako je ljeto kišno ili s malo sunca. Kada raste u stanu ili kući, za potporu se stavljaju držači, i to u krug zbog vrlo dugih vitica.
Upotreba pasiflore
Ljekoviti dio biljke je nadzemni, dakle cvjetovi i listovi, a kod nekih vrsta su jestivi i plodovi. Za liječenje se koristi jedna vrsta pasiflore, a to je Passiflora incarnata. Bere se za vrijeme cvatnje nakon čega se suši na toplom, sjenovitom i prozračnom mjestu. Kada se osuši, nasjecka se na manje komadiće i pohranjuje.
S druge strane, plodovi se beru u kolovozu i rujnu. Plod je moguće jesti, može se praviti sok od njega te se često dodaje drugim vrstama voća radi poboljšanja okusa. Plod je potrebno jesti tek par dana nakon branja kako bi se povećala razina sladora i time se poboljšava okus voćke. Od ploda se može raditi i eterično ulje, marmelada, sok, vino i likeri.
Glavni sastojci pasiflore su alkaloidi i flavonoidi. Nakon konzumacije, njezin sastav prije svega utječe na središnji živčani sustav tako što ga umiruje i zbog toga je učinkovita u liječenju stresa, anksioznosti, nesanice i hiperaktivnosti. Otkriveno je čak i da pomaže kod ovisnosti o lijekovima koji djeluju na živčani sustav, cigaretama i nekim lakšim drogama.
Od ostalih zdravstvenih tegoba, pomaže i kod smanjenja želučanih grčeva, grčenja mišića, kod Parkinsonove bolesti, neurastenije, dismenoreje, glavobolje, upalnih stanja, astme i hemeroida. Osim toga ublažava bol, crvenilo i stanje depresije i tjeskobe prisutnih za vrijeme menopauze. Naravno, za sve navedeno je potrebno prvo konzultirati se s liječnikom.
Pasiflora kao lijek se može konzumirati na nekoliko načina: kao čaj, infuzija, tinktura, ekstrakt i u obliku kapsula ili tableta. Za čaj je potrebna jedna čajna žličica usitnjene pasiflore i dva decilitra vode s kojom prelijemo biljku. Nakon pola sata se procijedi i prije se jedna šalica dnevno, a kod težih simptoma moguće su i tri do četiri šalice.
Infuzija se priprema od dva do tri grama suhog lista kojeg se prelije s 200 mililitara kipuće vode. Nakon deset minuta tekućina se procijedi i moguće ju je piti između obroka. Tinktura se sastoji od jednog dijela suhe pasiflore na osam dijelova 45 do 60-postotnog etanola. Pije se količina od jednog do četiri milimetara tri puta na dan, s mlakom vodom.
Što se tiče ekstrakta, za taj pripravak se namače četiri grama usitnjene biljke u jednom decilitru vode i to osam sati. S time je moguće namočiti obloge i liječiti hemeroide. I posljednje, kada dolazi u obliku kapsula, pasiflora je namijenjena smanjenju umora i iscrpljenosti te za normalno funkcioniranje živčanog sustava.
Što se tiče nuspojava nakon uzimanja preparata koji sadrže pasifloru, ustanovljeno je da ne postoje štetne pojave, osim iznimno rijetko kada može doći do bradikardije, preosjetljivosti ili alergijske reakcije. Ne postoje ograničenja za njezinu upotrebu, eventualno se ne bi smjela uzimati neposredno prije upravljanja vozilom jer može doći do blagog osjećaja pospanosti.
Osim prije vožnje, ne preporučuje se trudnicama (da ne bi izazvala grčenje maternice), dojiljama, djeci mlađoj od pet godina, prije primanja opće anestezije i kada se u isto vrijeme konzumiraju lijekovi iz skupine barbiturata. Prekomjerna konzumacija također može izazvati laksativni učinak.
Povijest
Pasiflora dolazi iz istočnih i južnih dijelova Sjeverne Amerike, a u Europu je došla početkom 17. stoljeća kada je donosi španjolski liječnik Alfonso Monardes. Već tada je dobila svoj narodni naziv Kristova kruna.
Danas je ova biljka ukrasna, a jedna vrsta je našla svoje mjesto i u medicinskoj primjeni. Naime, služi kao lijek protiv anksioznosti, nesanice i nervoze. Njezinu ljekovitu primjenu su doktori otkrili nakon svjetskih ratova kada su je koristili za liječenje posttraumatskog stresnog sindroma.
Danas se čak 27 vrsta pasiflore nalazi na popisu ugroženih vrsta Međunarodnog saveza za očuvanje prirode (IUCN).
Autor: B.P., Foto: Sheila Hogg / Pixabay
Odgovori