Zob

Zob (lat. Avena Sativa) spada u samooplodne žitarice. Ranije se uzgajala samo za proizvodnju brašna za kruh, a danas se proizvodnja proširila i na neke druge prehrambene proizvode pa se tako zob uzgaja za proizvodnju zobenih pahuljica, brašna, krupice, ljuskica i drugih proizvoda. Za uzgoj se obično koriste ozime sorte ili jare forme zobi.

Stabljika zobi je šupljikava, sastoji se od pet ili šest nodija i može biti visoka od pola pa do više od jednog metra. Korijen biljke se sastoji od glavnog korijena, kojeg čine tri malena korjenčića, te sekundarnog korijena koji je dobro razvijen i seže do dva metra u dubinu. Kao takav ima dobru sposobnost iskorištavanja potrebnih hranjivih tvari iz tla.

Listovi zobi se sastoje od rukavca i plojke, a na prijelazu je smještena opna po kojoj je zob prepoznatljiva i razlikuje se od drugih žitarica. Zob razvija metlicu koja se sastoji od glavne grane i manjih grančica na čijim se krajevima formiraju maleni klasovi.

Nezahtjevan uzgoj i visoka kvaliteta zrna daju zobi veliku važnost. U odnosu na druge žitarice, ona sadrži tri puta više masti, a proteini koji se nalaze u njoj lakše su probavljivi. Upotrebljava se i u prehrani stoke.

Sadnja zobi

Zob se uzgaja u plodoredu i uglavnom dolazi na posljednje mjesto. Dobre pretkulture za zob su uljana repica, zrnate mahunarke, višegodišnje leguminoze i rane okopavine poput krumpira. Budući da zob jako iscrpljuje tlo, loša je pretkultura za sve strne žitarice.

Može se uspješno uzgajati i na siromašnim i kiselim tlima pH-vrijednosti 4-5 jer ima dosta dobro razvijen korijenov sustav i pa može lako usvojiti hranjive tvari.

Prije sjetve treba dobro pripremiti zemljište na kojem će se uzgajati zob, a način, vrijeme i dubina obrade tla ovise o stanju tla i pretkulturi. Prije sjetve treba obaviti 2-3 oranja. Poslije ranih predusjeva uglavnom se obavljaju dva oranja. Nakon uklanjanja predusjeva sa zemljišta obavlja se pliće oranje, a dublje oranje se obavlja dva do tri tjedna prije sjetve zobi. Pritom se zaoravaju mineralna gnojiva predviđena za osnovnu gnojidbu.

Prosječno plodnim tlima dodaje se dušik u količini od 100 kg/ha, fosfor u količini od 90 do 100 kg/ha i isto toliko kalija. Pri osnovnoj obradi tla mogu se zaorati fosforna i kalijeva gnojiva, a pred sjetvu se obavlja gnojidba startnim gnojivom NPK 18:18:18. Kasnije tijekom busanja treba obaviti i jednu prihranu dušičnim gnojivima.

Prije sjetve se obavlja i dopunska priprema tla, drljačom, tanjuračom ili sjetvospremačem, a cilj je stvoriti sitniji površinski sloj mrvičaste strukture.

Sadnja ozime zobi

Sjetvu zobi treba obaviti što ranije, preporučuje se krajem rujna, a sije se žitnim sijačicama. Međuredni razmak bi trebao iznositi 8 do 12 cm. Za sjetvu bi bilo bolje koristiti certificirano sjeme jer se u tom slučaju smanjuju troškovi zaštite usjeva od bolesti i štetnika.

Sadnja jare zobi

Sjetva jare zobi obavlja se u prvoj polovici ožujka. Kao i za ozimu zob, osnovna obrada tla i gnojidba obavljaju se tijekom jeseni. Za gnojidbu se upotrebljava NPK gnojivo 10:30:20.

Sjeme se sije u vlažnije tlo, na dubinu do 3 cm. Jara zob ima nježne stabljike koje su osjetljive na polijeganje pa se za prihranu upotrebljava isključivo dušik.

Uzgoj zobi i održavanje nasada

Minimalna temperatura za klijanje zobi iznosi 1 do 2°C, a kako biljke rastu, povećavaju se i potrebe za toplinom. Idealna temperatura za klijanje zobi bila bi ona između 20 i 25°C, a biljke mogu izdržati proljetne mrazeve i temperature do -4°C.

Za razliku od drugih žitarica, zob ima potrebu za vodom tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja. Dobro podnosi višak vode i tla koja su vlažnija, ali suša joj ne odgovara.

Usjeve zobi treba štititi od korova, a zaštita se provodi na sličan način kao i kod drugih žitarica. U Hrvatskoj postoji nekoliko registriranih sredstava za zaštitu zobi korova, ali njih je nešto manje u odnosu na registrirana sredstva za zaštitu pšenice i ječma. Nakon korištenja bilo kojeg od sredstava potrebno je ispuniti evidencijski list o upotrebi.

Bolesti i štetnici

Ako se za sjetvu i uzgoj koristi sjeme vlastite, domaće proizvodnje, može doći do pojave raznih bolesti koje su se inače javljale samo povremeno ili su u potpunosti iskorijenjene. Ako se za sjetvu upotrebljava zob koja je, na primjer, čuvana na tavanu, može doći do pojave bolesti naziva prašna snijet zobi.

Prašna snijet zobi je bolest koju je moguće lako uočiti na usjevima jer napada metlice, a one se s vremenom pretvore u prašinu crne boje i nakon toga ostane samo golo vreteno biljaka. Infekcija se obično javlja za vrijeme cvatnje zobi, a zrna se nakon toga razviju bez znakova zaraze. Tek se kasnije aktivira micelij koji se nalazi u zaraženom zrnu i on prodire sve do klasa kojeg na kraju uništava. Razvoju bolesti pogoduju vlažno i toplo vrijeme u fazi cvatnje.

Štetnici koji mogu ugroziti uzgoj zobi su voluharice, poljski miševi i crveni žitni balac ili lema. Lema je najznačajniji štetnik zobi, a javlja se i na nasadima ječma i pšenice. Suzbijanje ovog štetnika obavlja se onda kada se pojavi jedna ili dvije ličinke na zastavici. Zaštita se provodi insekticidima kao što su cipermetrin, lamdacihalotrin, alfacipermetrin i esfenvalerat.

Žetva i skladištenje zobi

S obzirom na to da zob neravnomjerno dozrijeva, teško je točno odrediti kada je pravo vrijeme za početak žetve. Žetvu bi trebalo obaviti onda kada donji dio metlice postane sasvim zreo, a svakako bi je trebalo obaviti prije nego što se zrna krenu osipati iz vršnih klasova.

Vrijeme žetve razlikuje se i ovisno o sorti koja se uzgaja. Ozima zob se žanje prije pšenice, a jara zob nakon pšenice. Žetva može započeti onda kada vlaga u zrnima padne ispod 20%. Važno je procijeniti kada je pravo vrijeme jer se prezreli plodovi jako osipaju

Zob se nakon žetve sprema i skladišti u suhe i prethodno dobro pripremljene prostorije nakon što vlaga u zrnu padne ispod 14%.

Zob u kuhinji

Zob je s vremenom postala jako popularna u kulinarstvu, a najčešće se konzumira za doručak, u obliku zobene kaše koja se priprema od zobenih pahuljica. U zobenu kašu se mogu dodavati začini, svježe ili sušeno voće te različite sjemenke i orašasti plodovi. Sitne i krupne zobene pahuljice dobivaju se valjanjem zrna, a mogu se pripremati tako da se preliju vrućim mlijekom ili vodom pa se kuhaju.

Često se konzumiraju i zobene mekinje ili posije koje su ustvari ljuske zobi, a za koje se smatra da su veliki izbor vlakana. Pripremaju se na jednak način kao i zobene pahuljice, a izvrsne su za pripremu, kolača, kaša i smoothieja.

Oljuštena zob se može pripremati na isti način kao i riža, a neoljuštena se koristi za pripremu čaja od zobi. Čaj od zobi ima neutralan okus i uglavnom se pije uz dodatak vanilije, cimeta, meda, kadulje ili sljeza.

Od zobenih pahuljica se mogu pripremati palačinke, proteinski kruh, polpete i razni keksi, a dana se sve češće kao alternativa kravljem mlijeku priprema i zobeno mlijeko.

Kada je u pitanju zobena kaša, ona također može biti sastojak raznih jela pa se tako koristi za pripremu variva i kolača. Zobene pahuljice se ostave namočene u vodi nekoliko sati pa se kuhaju u vodi tako da omjer zobi i vode bude 1:3. Kuha se sve dok ne postane gusta, a začiniti je treba samo s malo soli. Nakon što kaša postane dovoljno gusta, ugasite vatru i ostavite da odstoji oko 20 minuta.

Ljekovita svojstva zobi

Osim što je neki smatraju ukusnom i omiljena im je žitarica, zob pomaže kod velikog broja zdravstvenih tegoba pa bi je trebalo češće upotrebljavati.

U 100 grama zobi nalazi se oko 300 kalorija, 17 grama proteina i 11 grama vlakana. Zbog toga je odličan izbor zs doručak svim osobama koje žele održati vitku liniju ili smršavjeti. Ima relativno neutralan okus pa se lako može kombinirati sa suhim ili svježim voćem i drugim dodacima. Zbog velike količine vlakana, zob u doticaju sa želučanom kiselinom povećava volumen za 25 posto i tako prije pruža osjećaj sitosti.

Sadrži vitamine, od kojih se ističu tiamin, niacin, vitamin B6, riboflavin, pantotensku kiselinu, folnu kiselinu i vitamin E, a od minerala sadrži kalij, kalcij, fosfor, mangan, cink, željezo i magnezij.

Zob sadrži veliku količinu vlakana od kojih se posebno izdvaja beta glukan. Beta glukan pomaže u snižavanju lošeg LDL kolesterola i očuvanju imuniteta te čuva zdravlje srca i sprječava nastanak krvnih ugrušaka. Koristan je i za održavanje zdrave probave jer cjelovite žitarice smanjuju rizik od nastanka raka debelog crijeva.

Unosom cjelovitih žitarica poput zobi moguće je održati pravilne vrijednosti inzulina pa se i dijabetičarima preporučuje da u svoju prehranu uvrste zobenu kašu.

Zob također jača libido, imunitet i živčani sustav, pomaže u borbi protiv PMS-a te smanjuje rizik od nastanka astme i raka dojke.

Povijest

Iako je zob danas jedna od najpopularnijih žitarica, u prošlosti nije bila toliko cijenjena. S vremenom su prepoznate njene dobrobiti pa se danas često uzgaja, a najveći proizvođači su Kanada i Rusija.

Zob je poznata i pod nazivom ovas. Njezino porijeklo do danas nije točno utvrđeno, a procjenjuje se da je uzgoj započeo prije 3.500 godina. Zob kakva se danas konzumira nastala je od divlje zobi koja je prije rasla kao korov. Na područje Europe je stigla iz Male Azije, a vrijednost joj je porasla u vrijeme starih Grka i Rimljana. S tih je područja u 16. ili 17. stoljeću prenesena na američki kontinent.

Kao i raž, ranije se uglavnom upotrebljavala kao stočna hrana, najčešće za konje, ali danas se nakon velikog broja istraživanja zna da je ova žitarica izuzetni dobra i za prehranu čovjeka.

Foto: Hans Braxmeier / Pixabay