Vlasac (lat. Allium schoenoprasum L.) je višegodišnja biljka iz porodice ljiljanovki (Liliaceae). Ova sitna vrsta luka može biti visoka od 15 do 35 cm i ima malu te slabo izraženu lukovicu. Iz lukovice raste gusti snop uskih cjevastih listova plavozelene boje. Stabljika vlasca vrlo je slična listovima, a na njenom vrhu se tijekom svibnja i lipnja razvijaju ljubičasti cvjetovi, koji formiraju gusti polukuglasti cvat. Sjeme vlasca vrlo brzo gubi klijavost pa se koristi samo jednogodišnje sjeme.
Često samoniklo raste u prirodi i dosta je zastupljen u našim krajevima, a osim po specifičnim cjevastim zelenim listovima, prepoznati ga možete i po mirisu luka kada list protrljate prstima. Podrijetlom je iz srednje Azije, a uzgaja se po cijeloj Europi, Sjevernoj Americi i srednjoj Aziji.
Uzgoj vlasca poznat je još od srednjeg vijeka, a danas se kao začinska biljka najviše uzgaja u kućnim vrtovima i na manjim gospodarstvima. Srednjovjekovni vrtlari koristili su vlasac kao ukras i za označavanje granica vrtova, ali i za odbijanje insekata.
Srodne biljke
Sadnja
Vlasac je otporan na niske temperature pa u tlu može preživjeti vrlo oštre zime. Nakon što dan postane kraći, a temperatura se spusti ispod 16°C, organske tvari iz lišća premještaju se u lukovice, lišće požuti i odumre, a biljka prelazi u stanje mirovanja.
Za sadnju vlasca pogodna su srednje laka humusna zemljišta s pH vrijednošću od 6 – 7,5. Nezahtjevna je biljka i može rasti na polusjenovitom i sunčanom mjestu, ali u ljetnim mjesecima treba mu osigurati dovoljno vlage.
Vlasac se može razmnožavati sjemenom ili dijeljenjem biljke. Ako se razmnožava sjetvom sjemena, treba imati na umu da ono brzo gubi klijavost pa stoga treba koristiti samo jednogodišnje sjeme. Sjeme se sije na fino pripremljeno tlo u redove među kojima ima 25 – 40 cm razmaka, a izravna sjetva na otvorenom moguća je krajem ožujka i početkom travnja ili u drugoj polovici rujna.
S obzirom na to da sjeme vlasca sporo niče, bolja je opcija uzgoj iz presadnica koje se proizvode u kontejnerima. Ovisno o veličini posuda, sije se 6 – 15 sjemenki po posudi. Presadnice za proljetnu sadnju uzgajaju se u zaštićenom prostoru od veljače do travnja, a presađuju se u redove s razmakom od 25 – 40 cm, dok razmak među presadnicama treba biti od 20 do 25 cm.
Dobri susjedi
Uzgoj
Vlasac može nicati već pri temperaturi od 5°C, ali taj će proces biti brži i ujednačeniji na 25°C. Najpovoljnija temperatura za rast i razvoj mladih biljaka je od 10 – 18°C.
S obzirom na to da se vlasac iscrpljuje berbom lišća, uz navodnjavanje i međurednu kultivaciju treba obavljati i prihranu. Vlasac se nekoliko puta prihranjuje dušikom u količini od 180 – 200 kg/ha, fosforom u količini od 55 kg, kalijem u količini od 200 – 220 kg, kalcijem u količini od 70 kg te magnezijem u količini od 24 kg/ha.
S vremena na vrijeme trebalo bi pomladiti nasad tako da se biljke podignu iz zemlje s korijenovom balom i pažljivo im se otrese višak zemlje pa se podijele. Nove biljke se odvojeno sade na nova mjesta i zalijevaju se odmah nakon sadnje.
Uzgoj u tegli
Za uspješan uzgoj vlasca u tegli potrebno je osigurati vlažnu, humusnu zemlju i puno sunčeve svjetlosti. Listovi se mogu brati od proljeća do jeseni, a osim što ga možemo koristiti u pripremi jela, dekorativni cvjetovi vlasca mogu poslužiti kao ukras na vašem balkonu ili prozoru.
Vlasac u tegli bere se tako da se listovi režu nisko u donjem dijelu, a tijekom godine je moguće obaviti nekoliko berbi jer se listovi obnavljaju, sve dok se krajem jeseni ne osuše.
S obzirom na to da vlasac u zimskom periodu miruje, listovi će nestati i cijela biljka će izgledati kao da se osušila, ali u proljeće će se opet pojaviti novi listovi. Vlasac u fazi mirovanja treba tek povremeno zaliti.
Berba i sušenje
Vlasac koji se uzgaja za potrošnju listova bere se kada listovi narastu 15 do 20 cm. Vlasac se reže malo iznad razine tla i slaže se u vezice. Prva berba je najčešće obilnija, a u prvoj godini moguće je obaviti berbu dva do tri puta – ovisno o vremenu sjetve ili sadnje. U drugoj i trećoj godini uzgoja vlasac se može brati tri do četiri puta.
Prvu proljetnu berbu u drugoj godini uzgoja treba obaviti prije nego izrastu cvjetne stabljike, a zadnja berba ne bi se smjela obavljati prekasno, jer onda biljke neće stići proizvesti dovoljno hranjivih tvari za sljedeću vegetaciju.
Vlasac se suši tako da se poveže u manje snopove i objesi na suho i prozračno mjesto.
Biljke koje su namijenjene za tržište vežu se u snopove od 20 g i prije otpreme na tržište stavljaju se okomito u vodu na nekoliko sati. Nakon toga se pakiraju u plitke kartonske kutije obložene PE folijom.
Zaštita od bolesti
Vlasac sadrži spojeve sumpora koji odbijaju većinu štetnika pa ga možete zasaditi u vrtu pored drugih biljaka. Ipak, kod vlasca se može javiti štetnik lukova muha, mala mušica dužine 3-4 mm. Štete nanosi ličinka koja se nastani između lisnih stijenki.
Upotreba
Karakterističan miris koji vlasac ima vezan je uz prisutnost različitih disulfidnih spojeva. Listovi vlasca bogati su vitaminima C, A, K i vitaminom B8, a od minerala su zastupljeni željezo, fosfor, kalij, kalcij i magnezij.
Osobe koje su alergične na biljke iz porodice Alliaceae trebaju biti oprezne prilikom konzumiranja vlasca, a prekomjerna konzumacija ove biljke kod drugih osoba može izazvati probavne smetnje.
Vlasac u kuhinji
Vlasac ima fin miris po češnjaku i luku, a u prehrani se koriste cjevasti zeleni listovi. Iako ima dosta aromatičan i intenzivan okus po luku, ipak je dosta blaži u odnosu na bijeli, crveni ili mladi luk, a zbog svog je ugodnog i nježnog mirisa jako popularan začin u srednjoj i zapadnoj Europi.
Duljim kuhanjem uništava se okus i miris vlasca pa se preporučuje dodavati ga jelima tek pri kraju pripreme. Sitno sjeckani vlasac dodaje se juhama, varivima od povrća i umacima, osobito onima na bazi vrhnja, jaja ili jogurta.
Vlasac je uvijek bolje koristiti svjež, ali može se i sušiti ili zamrznuti. Dio je začinskih mješavina poput, na primjer, francuskih fines herbes, koje se koriste kod pripreme raznih salata, toplih i hladnih jela, piletine, riže i kajgane.
Odličan je začin za razne vrste sireva u koje se dodaje svjež i sitno nasjeckan, a može se kombinirati i s avokadom, krumpirom, tikvicama, korjenastim povrćem, ribom i morskim plodovima, lososom te jelima od jaja.
Kad su u pitanju drugi začini, može se kombinirati s bosiljkom, estragonom, korijanderom, komoračem, krasuljicom, peršinom i paprikom.
Ljekovita svojstva
Vlasac je također vrijedan izvor fitoncida, tvari biljnog porijekla koje sprječavaju razvoj štetnih mikroorganizama i tako nas štite od prehlada. Listovi ove biljke djeluju kao blagi antiseptici, pospješuju probavu i jačaju apetit, a potiču i izlučivanje tekućine.
Smatra se kako je vlasac odličan za održavanje zdravlja krvožilnog sustava, a pomaže i kod visokog tlaka, loše probave, crijevnih oboljenja, povišenog šećera u krvi i visokog kolesterola.
Vlasac zahvaljujući visokom sadržaju alicina smanjuje razinu tzv. lošeg kolesterola u krvi i uravnotežava krvni tlak. Alicin se stvara odmah nakon rezanja, a poslije nekog vremena pretvara se u sumporne spojeve, pa vlasac treba konzumirati odmah nakon berbe.
Odličan je dodatak prehrani za one koji pate od infekcija dišnih puteva jer sadrži vitamine A i C.
Foto: Andreas Lischka / Pixabay
Odgovori