Tikvica je biljka iz porodice tikvovki kojoj pripadaju i buča, tikva, bundeva i krastavci. Riječ je o jednodomnoj biljci puzavici koja sa svojim stabljikama i listovima tvori kompaktan grm. Tikvica ima razgranato korijenje koje se većim dijelom nalazi u površinskom sloju tla, a maksimalna dubina do koje seže je 50 cm. Listovi tikvice su veliki i rastu na dugim peteljkama, a cvjetovi su dvospolni.
Uzgaja se zbog polova koji izgledom podsjećaju na krastavac. Plod tikvice može biti tamnozelene, svijetlozelene i žute boje. Osim plodova, mogu se jesti i cvjetovi tikvice koji se najčešće spremaju u tempuri i prava su delikatesa.
Tikvice sadrže veliku količinu vode pa su odlična hrana za vruće ljetne dane. Sadrže malo kalorija, a bogate su nutrijentima, stoga ih mogu konzumirati osobe koje su na dijeti, sportaši, djeca, trudnice i svi oni koji teže zdravoj i laganoj prehrani. Bogate su vitaminima B i C te mineralima poput kalija i mangana, dok žute tikvice sadrže i značajan udio beta karotena.
Tikvica je izgledom i nutritivnim svojstvima slična krastavcu pa je čest zaključak da i ona, kao i krastavac, pripadaju u skupinu povrća. No, i ona unutar ploda ima sjemenke pa dolazimo do zaključka da je ustvari jedna posebna voćka.
Sjetva i sadnja tikvica
Tikvice se na istim mjestima mogu saditi svakih četiri do pet godina, s tim da se između toga na parceli ne smiju saditi druge biljke iz porodice tikvovki. Dobri susjedi za tikvice su dragoljub, špinat, grah i kukuruz.
Za uzgoj tikvica najbolja su rahla i humusna tla. Tla također trebaju biti prozračna, propusna i bogata hranjivim tvarima, a to se postiže odgovarajućom pripremom i gnojidbom. Tlo na kojem ćemo uzgajati tikvice prije sjetve treba dobro obraditi i usitniti, a posebnu pozornost treba dati gnojenju. Predsjetvena gnojidba obavlja se tijekom jeseni i u tu se svrhu koristi stajsko gnojivo. Prije same sadnje, u proljeće, zemljište treba još jednom pognojiti mineralnim gnojivima s većim udjelom dušika.
Vrijeme sjetve tikvica jednako je kao i kod krastavaca. Sjetva se u južnim krajevima obavlja početkom travnja, a u kontinentalnim krajem travnja ili početkom svibnja. Sjeme se sije u kućice, tako da se u svaku kućicu stave do tri sjemenke (ili 4 – 5 ako sjeme ima slabiju klijavost). Nakon nicanja se ostavlja jedna biljka, a druge se uklanjaju. Klijanje možemo ubrzati ako dan prije sjetve sjeme namočimo u mlaku vodu.
Tikvice se isto tako mogu sijati u ravnim gredicama ili humcima. Najbolje ih je posaditi na mjestima koja su zaštićena od sunca i do kojih dopire puno sunca. Iako tikvicama bolje odgovaraju osvijetljene pozicije, rasti će i na sjenovitim mjestima.
Tikvica se može uzgajati i iz presadnica, ali u tom slučaju je potrebno više vremena da se prilagodi vanjskim uvjetima, a biljke na kraju možda i propadnu. S obzirom na to i činjenicu da tikvice lako niču i na otvorenom, rijetko kad se sade prethodno uzgojene presadnice.
Uzgoj tikvica i održavanje nasada
Tikvice su jako osjetljive na niske temperature, a za samo klijanje potrebno je da temperatura tla iznosi 14 do 20°C, a temperatura zraka 22 – 24°C. Biljke će u tim uvjetima niknuti već za nekoliko dana, a u slučaju da temperatura padne ispod 12°C, doći će do zaustavljanja rasta. Važno je spomenuti i to da su tikvice jako osjetljive na mraz i mogu stradati već pri slabijem mrazu.
Nakon što posijano sjeme tikvica nikne i mlade biljke razviju prvi stalni list, potrebno je početi s okopavanjem nasada. Okopavanje se provodi sve dok listovi ne prekriju cijelu površinu zemlje, a treba ga obavljati kako bi se razbila pokorica, zadržala rahlost tla i usput uništio korov. Pri okopavanju treba nagrtati rastresitu i vlažnu zemlju kako bi se potaknuo razvoj korijena biljke.
Uz okopavanje se istovremeno provodi i prihrana. Za prihranu se koriste biljna gnojiva bogata dušikom, koja se miješaju s organskim gnojivima.
Za uspješan uzgoj tikvica potrebno je osigurati velike količine vode, osobito u vrijeme kada rastu plodovi. Zbog toga je važno redovito zalijevati nasade ili osigurati navodnjavanje. Navodnjavanje se provodi svakih 5 do 7 dana i pritom se koriste obilne količine vode.
Tikvice treba zalijevati rano ujutro ili nakon zalaska sunca, i to samo tlo oko stabljike. Nikako se ne preporučuje zalijevanje po listovima, plodovima i puzavicama jer bi tikvica u tom slučaju mogla postati podložnija oboljenjima od bakterijskih i gljivičnih infekcija.
Bolesti i štetnici
Tikvice su jako osjetljive na gljivične bolesti kao što su plamenjača i pepelnica, a još se mogu pojaviti i antraknoza tikvica i zeleno uvenuće.
Antraknoza tikvice
Napada lišće i plodove, a manifestira se u obliku koncentričnih tamnih mrlja preko kojih se razvija također tamna navlaka. Tkivo ispod mrlja postane udubljeno i počne izgledati poput rana, a usred njih se često pojave i neki nametnici. Antraknoza tikvice prenosi se sjemenom ili zaraženim biljnim ostacima u zemlji. Najbolje preventivne mjere su sadnja zdravog sjemena i pažljivo zbrinjavanje zaraženih biljaka, ne samo zbog toga da bi se spriječilo širenje bolesti na sadašnje nasade, nego i na buduće.
Sjeme prije sadnje treba dezinficirati, a ako ipak dođe do zaraze, nasadi se mogu prskati preparatima koji se koriste za suzbijanje plamenjače.
Pepelnica tikvice
Uzrokuje pojavu pepeljastih mrlja na licu lišća, a mrlje s vremenom napreduju i zahvate cijeli list. Bolest se prenosi vjetrom i kapima kiše, a njenom razvoju pogoduju vlažno i toplo vrijeme. Najučinkovitija zaštita protiv pepelnice je tretman fungicidima.
Plamenjača tikvice
Plamenjača se pojavljuje na listovima u obliku pjega žute boje. Pjege s vremenom postaju tamnocrvene, a na naličju lista sive boje. Bolest se širi vodom, vjetrom i insektima, a razvija se pri temperaturama od 16 do 19°C. Preventivne mjere uključuju korištenje zdravog sadnog materijala na dobro obrađenom tlu, a biljke koje su već zaražene treba tretirati fungicidima na bazi bakra.
Zeleno uvenuće tikvice
Kod zaraženih biljaka dolazi do sušenja pojedinih dijelova. Lišće zadrži svoju zelenu boju, ali omekša. Bolest se iz zemlje širi korijenjem, a za suzbijanje je najbolje poštivati plodored i koristiti zdrav sjetveni materijal. Ako dođe do pojave bolesti, na istom zemljištu neko vrijeme treba izbjegavati sadnju biljaka koje su podložne obolijevanju od ove bolesti. Umjesto toga treba saditi grašak, kupus, grah, kukuruz, žitarice itd.
Berba i skladištenje tikvica
Branje tikvica obavlja se ručno, i to onda kada određeni plod postigne tehnološku zrelost. Tikvice se beru tako da se režu 2 cm od stapke. Najbolje ih je brati prije nego prijeđu dužinu od 12 cm, jer nakon toga krenu gubiti neka pozitivna kulinarska svojstva. Redovitom berbom tikvice formiraju nove cvjetove, pa dolazi i do nastanka novih plodova čime se znatno može povećati prinos. Od zdravih i dobro uhranjenih biljaka se tijekom dva mjeseca može dobiti 20 – 30 tikvica.
Tikvice se najčešće konzumiraju svježe i ne drže se uskladištenima duže vrijeme. Mogu ostati svježe nekoliko dana ako ih spremimo u perforirane plastične vrećice i pohranimo u hladnjak. Na duže vrijeme ih možemo sačuvati zamrzavanjem, a prije toga ih je najbolje narezati na kockice i blanširati nekoliko minuta.
Vrijeme korištenja tikvica možemo produljiti i konzerviranjem.
Ljekovita svojstva tikvica
Tikvice obiluju nutrijentima pa mogu imati blagotvoran učinak na naše zdravlje ako ih redovito konzumiramo. S obzirom na to da su bogate vlaknima i vodom, potiču probavu i rad crijeva, pomažu kod zatvora i čišćenja crijeva, ali i cijelog organizma od toksina. Time se značajno smanjuje rizik od nastanka raznih bolesti probavnog sustava, među kojima je i rak crijeva.
Tikvice također pomažu smanjiti apetit i razinu šećera u krvi. Snižavaju i kolesterol te čuvaju zdravlje krvožilnog sustava, sprječavaju nastanak ateroskleroze i smanjuju rizik od moždanog i srčanog udara. Odlično djeluju i na muške bolesti kao što je na primjer povećana prostata.
Mangan iz tikvica ubrzava metabolizam i povećava libido, a ima i pozitivno djelovanje na kožu jer pomaže u formiranju kolagena pa koža postaje elastičnija i čvršća. Osim toga, pomaže i kod zacjeljivanja rana.
Tikvice imaju protuupalno djelovanje i podižu razinu energije pa ih trebamo redovito konzumirati, a posebno se preporučuju trudnicama jer pomažu u očuvanju zdravlja fetusa.
Tikvice u kuhinji
Tikvice su u našim kuhinjama dosta česta namirnica, osobito u ljetnim mjesecima kada naš organizam treba laganu i osvježavajuću hranu punu vode i nutrijenata. Tikvice možemo pripremati na razne načine – pohati, pržiti, peći ili dodavati umacima i varivima. Mogu biti odličan samostalan obrok ako ih napunimo, a naribane ih možemo dodavati salatama.
Koriste se i za pripremu hladnih juha, dipova i slanih kolača.
U posljednjih nekoliko godina vrlo su popularni postali špageti od tikvica koji se koriste kao zamjena za običnu tjesteninu i tako omogućuju pripremu hranjivog i zdravog obroka, bez suvišnih ugljikohidrata. Ako sami uzgajate tikvice, obavezno počastite sebe i svoje najbliže cvjetovima tikvica. Najbolje ih je pripremiti pohane ili umočene u tempuru.
Povijest
Kao i sve druge tikvovke, tikvice su također porijeklom s američkog kontinenta gdje se konzumiraju već gotovo 10.000 godina. Međutim, u obliku u kakvom ih danas poznajemo, razvijene su u drugoj polovici 19. stoljeća u Italiji. Ta se vrsta u Americi pojavila tek dvadesetih godina 20. stoljeća, a smatra se kako su je uvezli i uzgajali talijanski imigranti. Tada se prvo počela uzgajati u Kaliforniji.
Foto: Krzysztof Jaracz / Pixabay
Odgovori