Šparoga se ubraja u sezonsko povrće, a uzgaja se zbog jestivih izboja koji se u mediteranskim područjima beru u travnju i svibnju, dok se u kontinentalnim dijelovima berba obavlja tijekom svibnja i lipnja. Iako je bijela šparoga cjenjenija, zelena ima veću nutritivnu vrijednost.
Uzgoj šparoga zabilježen je u brojnim dijelovima svijeta i ovo povrće se smatra jednom od najpoželjnijih namirnica. Zbog eteričnih ulja i brojnih drugih spojeva može se pohvaliti posebnim okusom i mirisom.
Šparoga je višegodišnja biljka koja ima životni vijek dulji od 15 godina. U slučaju nepovoljnih uvjeta prelazi u stanje mirovanja i tada odbacuje nadzemne dijelove. Veći dio korijena šparoge debeo je oko 5 mm i služi kao rezerva za rast novih izboja nakon faze mirovanja, dok sitnije korijenje ima apsorpcijsku funkciju. Deblji dijelovi korijena odumiru nakon tri godine, a razvija se novo korijenje, i to samo na gornjem dijelu. Tako se postupno diže podzemni dio biljke.
U jesenskim mjesecima, na kraju aktivne vegetacije, na razgranatom podanku dolazi do formiranja pupova koji će tijekom sljedeće vegetacije razviti nove biljke. Na podancima starima četiri do pet godina može se razviti 10 do 30 pupova.
U početnom razvoju šparoga stabljika je duga 15 – 25 cm i debela 1 – 14 cm. Ima zatvoren vrh i priljubljene listove koji se tada mogu koristiti za jelo. Šparoga u drugoj ili trećoj godini uzgoja počinje cvjetati i cvjeta svake sljedeće godine. Biljke s muškim cvjetovima formiraju puno više izboja. Plodovi šparoge nastaju na vrhu stabljike, nepravilnog su oblika i crvenkaste boje.
Šparoga je višegodišnja srednje otporna biljka, a divlji primjerci se danas mogu naći u Aziji, sjeverozapadnom dijelu Afrike i u Europi.
Sjetva i sadnja šparoga
Za uzgoj šparoga pogodna su neutralna i blago kisela tla pH vrijednosti oko 5. Šparogama odgovaraju lagana tla koja imaju dobru ravnotežu zraka i vode. Za uzgoj zelenih šparoga pogodnija su nešto teža tla, dok bijelim šparogama odgovaraju pjeskovita i dobro pognojena tla.
S obzirom na to da je šparoga višegodišnja biljka, kada se posadi u tlu ostaje i do 10 – 12 godina, a poslije toga se ne preporučuje saditi je na istom zemljištu sljedećih pet godina.
Najbolje uspijeva na otvorenom, ali zaštićenom području. Tlo bi trebalo biti ocjedito i vlažno, a s obzirom na to da šparoga može biti produktivna i do 20 godina, osobito je važno napraviti dobru pripremu tla. Može se uzgajati iz sjemena ili kao već gotova biljka, što je mnogo jednostavnija opcija i ljudi se češće odlučuju za nju.
Ako se odlučite za uzgoj iz sjemena, ono se sije tijekom proljeća. Prije same sjetve treba ga potopiti u vodu i ostaviti dva dana. Sjeme se poslije toga sadi na dubinu od 3 cm, a među biljkama treba ostavljati pola metra razmaka. Kada biljke narastu, bilo bi dobro prorijediti ih.
Ako se odlučite za uzgoj šparoga u zatvorenom prostoru, sjetva se obavlja u zimskim mjesecima. Sjeme se sije u tegle ili plitice, a temperatura bi trebala iznositi 15°C. Kada biljke ojačaju, u rano ljeto, presađuju se na otvoreno. Poslije godinu dana treba odstraniti ženske biljke koje možete prepoznati po plodovima, jer su muške biljke bolje za uzgoj.
Prije sadnje šparoga treba dobro pripremiti tlo. Tlo se obrađuje, čisti od korova i dodaju mu se organske tvari. Korijenje treba zaštititi jer se brzo suši i oštećuje pa ga možete prekriti jutom. Tijekom rasta nasad treba redovito održavati i plijeviti, ali to treba obavljati oprezno kako se ne bi oštetilo korijenje. Nadzemne dijelove šparoga koje se nalaze na izloženim mjestima treba zaštititi kako ne bi stradale od vjetra.
Tijekom sušnih razdoblja nasad treba redovito zalijevati.
Svake tri godine šparoge treba gnojiti organskim, odnosno stajskim gnojivom ili kompostom i zelenom gnojidbom, što podrazumijeva zaoravanje mješavine boba, grahorica, žitarica, djeteline i dušika. Mineralna gnojidba uključuje dodavanje kalija, dušika i fosfora.
Uzgoj šparoga
Sjeme šparoga jako sporo klija, a optimalna temperatura za klijanje je oko 15°C. Nicanje se može pospješiti ako se sjeme nekoliko dana prije sjetve potopi u vodi. Za rast i razvoj šparoga najpogodnija je temperatura između 12 i 26°C.
Šparoge u fazi aktivne vegetacije trebaju oko 240 mm vode, a od toga je 160 mm potrebno tijekom srpnja i kolovoza. Stoga se u nekim područjima šparoge mogu uzgojiti i bez navodnjavanja. U područjima gdje često vladaju dugotrajne suše, preporučuje se redovito zalijevanje kako se na koncu ne bi smanjio prinos.
Tijekom jeseni treba odstraniti žute biljke i grmove, očistiti prostor i ojačati biljke gnojivom kako bi sljedeće godine opet dobro rodile. Šparoge se u jesen trebaju podrezati na visinu od maksimalno 5 cm. Parcele se čiste, a odstranjeni grmovi se mogu iskoristiti za kompost. U proljeće svake godine treba dobro pognojiti tlo.
Dobri susjedi za šparoge su rajčica i peršin pa ih možete saditi pored njih.
Bolesti i štetnici
Od bolesti se kod šparoga mogu pojaviti hrđa i pjegavost, a od štetnika lisne uši i šparogina zlatica.
Šparogina zlatica najčešće se javlja u ljetnim mjesecima pa je tada potrebno posebno pripaziti na nasade. Hrani se izdancima, a tijekom berbe nije moguće tretirati biljke pa se preporučuje obaviti tretman odmah nakon berbe. Također, ako ste primijetili pojavu lisnih ušiju, na njihovom se suzbijanju isto radi nakon berbe.
Berba i skladištenje
Pravilo je da se tijekom prve dvije godine uzgoja šparoge ne beru kako bi se što bolje ukorijenile i ojačale, ali ako se ipak odlučite na berbu u prvoj godini uzgoja, ne treba brati sve izdanke. Dio bi trebalo ostaviti kako biljke ne bi previše oslabjele.
Idealno vrijeme za berbu je treće godine nakon sadnje, obično polovicom travnja. Berbu možete planirati onda kada su izbojci dugi 10 – 15 cm. Preporučljivo je obavljati berbu svaki dan kako izboji ne bi previše narasli, a beru se tako da se režu nožem 3 – 5 cm iznad površine tla.
Prva berba obično traje mjesec i pol, dok u kasnijim godinama može trajati dva mjeseca. Kod nasada starijih više od pet godina šparoge se mogu brati od prve polovice travnja do sredine lipnja. Poslije ljeta je važno stati s berbom kako izdanci ne bi bili previše tanki i kako bi biljka obnovila zalihe snage za sljedeću sezonu.
Šparoge nakon berbe treba isprati pod mlazom vode, a nakon toga se sortiraju u malene snopove od pola kilograma i pakiraju u PE foliju. Prije skladištenja se slažu u letvarice ili kartonske kutije i prekrivaju folijom. Bijela šparoga koja je ovako spremljena i uskladištena na temperaturi od 1°C i pri relativnoj vlažnosti zraka od 95% može se sačuvati do dva tjedna. Zelena šparoga je još osjetljivija od bijele pa ju nakon berbe treba brzo pohraniti. Nije ju potrebno niti prati, nego odmah složiti u snopove prema dužini i debljini.
Šparoge u kuhinji
Izdanke šparoga najbolje je koristiti svježe, po mogućnosti odmah nakon berbe. Ako ih spremite u plastičnu vrećicu i ostavite u hladnjak, možete ih održati svježima do tri dana, a ako se odlučite na zamrzavanje, prethodno ih je potrebno blanširati i spremiti u plastične posude.
Šparoge su najukusnije ako ih pripremimo na najjednostavniji način, tako da ih skuhamo ili lagano poparimo, a zatim propirjamo na maslinovom ulju i poslužimo dok su još vruće. Mogu se pripremati i na salatu, a u tom slučaju se konzumiraju hladne. Šparogama na salatu možete po želji dodati i majonezu ili parmezan.
Šparoge su odličan dodatak pizzi i brojnim drugim jelima od jaja, tjestenine ili riže, a mogu se kuhati i na pari. Poznato je i tradicionalno istarsko jelo od jaja i šparoga – fritaja, koja se osim u Hrvatskoj često priprema i u Sloveniji.
Od šparoga se pravi i ukusna krem juha u koju se može dodati i ostalo povrće poput krumpira, na primjer. Vodu u kojoj su se kuhale šparoge također možete upotrijebiti za pripremu juha.
Bez obzira na to kako ste odlučili pripremati šparoge, preporučuje se da termička obrada ne traje duže od pet minuta.
Ljekovita svojstva šparoga
Šparoge se zbog velike nutritivne vrijednosti i malog broja kalorija često nađu na jelovnicima u proljetnim i ljetnim mjesecima kada traje njihova sezona. Jedna šalica šparoga sadrži samo 43 kalorija pa ako želite smršavjeti, a pritom jesti zdrave, ukusne i lagane obroke, šparoge su odličan izbor.
Mlade šparoge bogate su vitaminima A, K i B, a u manjim količinama sadrže vitamin E i C. Sadrže čak 90% vode, a od minerala su zastupljeni kalcij, fosfor, mangan i željezo. Šparoge sadrže i enzim merkaptan zbog kojeg urin poprima poseban i jak miris.
Bogate su i vlaknima i biljnim proteinima te imaju snažna detoksikacijska svojstva. Sadrže i probiotik inulin, koji potiče stvaranje dobrih bakterija u crijevima.
Šparoge zbog visokog sadržaja folne kiseline smanjuju rizik od srčanog udara, a s obzirom na to da folna kiselina pridonosi pravilnom razvoju fetusa, ovo povrće bi trebale konzumirati i trudnice.
Zdrave su za rad bubrega, jetre i pluća, a u svoj jelovnik bi ih trebali uvrstiti i dijabetičari. Odlične su za jačanje kostiju, a redovitom konzumacijom u kratkom roku možemo poboljšati krvnu sliku. Osim toga, šparoge pomažu i kod bolova u kostima, reume i cistitisa. Isto tako pomažu u čišćenju bubrega i jetre te u liječenju žutice.
Povijest
Šparoge se kao hrana, lijek ili afrodizijak koriste više od 5.000 godina. Kinezi su ih koristili kod problema s mjehurom i protiv kašlja, dok su ih u prehrani prvi počeli upotrebljavati Stari Rimljani. U rimsko doba šparoge su zahvaljujući velikoj popularnosti koju su tada uživale zaradile nadimak “carsko povrće”. Naime, podanici su u to vrijeme često išli u berbu ovog povrća za careve.
Kao lijek su je upotrebljavali i antički liječnik Hipokrat te ljekarnik Dioskorid, koji su je koristili kao laksativ i diuretik te za liječenje žutice. Šparoga se jedno vrijeme nije upotrebljavala u Europi, a popularnost joj je vratio Luj XIV u 18. stoljeću. Iako je svoju moć u medicini počela gubiti tijekom 19. stoljeća, šparoga se i dalje ubraja među najpoznatije prirodne afrodizijake.
Danas postoji preko 300 vrsta šparoga, a od toga je samo njih 20 jestivo. Uglavnom su zelene boje, ali česte su i žute šparoge koje se obično koriste za konzerviranje. Žute ili bijele šparoge imaju gorku stabljiku i vrh slatkastog okusa, dok su zelene više aromatične. Osim bijelih i zelenih šparoga koje češće možemo pronaći, postoje i ružičaste šparoge koje se ističu velikim udjelom šećera. Važno je napomenuti da ni u kojem slučaju ne konzumirate bobice šparoga koje izgledaju atraktivno, ali su otrovne.
Osim već spomenutih šparoga, postoji i ona sobna, a najčešće se uzgaja kao sobna biljka.
Foto: Couleur / Pixabay
Odgovori