Origano (lat. Origanum vulgare L.) je grmolika zeljasta trajnica iz porodice Lamiaceae, kojoj također pripadaju majčina dušica, bosiljak i ružmarin. Idealno područje za uzgoj origana je Sredozemlje, gdje tlo i klima pogoduju intenzivnom rastu ove biljke. Origano raste na suhim livadama te u brdovitim krajevima i rijetkim šumama.
Neke podvrste origana mogu rasti i do 1800 m nadmorske visine, a iz roda Origanum na području Sredozemlja raste nekoliko vrsta koje se razlikuju po sadržaju eteričnih ulja: Origanum oniotes (Tuska i Grčka), Origanum heracleoticum (zapadna Azija, Italija, Balkanski polutok) i Origanum vulgare.
Origano ima uspravnu stabljiku, visoku od 20 do 50 cm. Listovi jajastog oblika i tupog vrha te ravnih ili valovitih rubova rastu na kratkim peteljkama. Prema vrhu postaju sve manji. Cvjetovi origana skupljeni su metličaste ili piramidalne štitaste cvatove i ružičastoljubičaste su boje. Biljka cvjeta od lipnja do rujna.
Origano se danas najviše uzgaja u SAD-u, Meksiku i mediteranskim zemljama, a kao začin se koriste listovi ove biljke.
Uvjeti sadnje: duboka, plodna i rastresita tla, u proljeće ili u jesen
Način razmnožavanja: vegetativno i sjemenom
Vrijeme cvatnje: od lipnja do rujna
Visina: 20 – 50 cm
Upotreba: u narodnoj medicini te kao začin u kulinarstvu i mesnoj industriji
Sadnja origana
Origano uspijeva u nizinskim i planinskim područjima, a uzgoj origana započeo je još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. S obzirom na to da je riječ o biljci koja potječe iz područja s toplom klimom, potrebno mu je dosta svjetlosti i topline.
Uspijeva na gotovo svim tipovima tla i kod nas se može uzgajati u svim krajevima. Ipak, za njegov uzgoj idealna su duboka, plodna i rastresita tla, dok bi vlažna i močvarna tla trebalo izbjegavati. Poput drugih višegodišnjih kultura i origano se uzgaja u plodoredu.
Nasad može trajati i do pet godina, a biljka se na istu površinu može saditi tek nakon četiri godine. Origanu kao pretkultura najbolje odgovaraju vrste iza kojih ostaje rastresito tlo.
Razmnožavanje origana
Origano se može razmnožavati vegetativno i sjemenom. Uzgoj iz sjemena se ne preporučuje, osim ako je osigurano navodnjavanje pri čemu kapi moraju biti jako sitne. Sjeme se obično koristi za izradu presadnica, a presadnice se proizvode u hladnih lijehama. Sjetva se obavlja tijekom svibnja i sjeme se sadi u redove među kojima treba biti 20 cm razmaka. Dubina sadnje iznosi maksimalno 0,5 cm.
Lijehe je potrebno redovito zalijevati i plijeviti, a kada biljke dosegnu visinu od 15 – 20 cm, treba ih skratiti na 5 cm kako bi se potaknulo bujanje biljaka i rast bočnih izdanaka.
Sjetva sjemena za proizvodnju presadnica može se obaviti i tijekom ljeta, ali tada je potrebno zaštititi površinu od prekomjerne sunčeve svjetlosti i posebno je važno paziti na to da ima dovoljno vlage.
Presadnice origana ostaju u lijehama sve do proljeća ili jeseni, kada se obavlja sadnja origana na stalno mjesto. Ako se planira jesenska sadnja, nju je najbolje obaviti sredinom listopada i presadnice se tada sade na veću dubinu kako bi se izbjeglo stradavanje od mrazova.
Prilikom sadnje treba voditi računa da među redovima postoji razmak od 60 do 70 cm, dok bi između biljaka trebalo biti 25 cm razmaka.
Uzgoj origana
Za pravilno održavanje nasada origana potrebno je provoditi okopavanje, međuredno kultiviranje, navodnjavanje i prihranjivanje.
Okopavanje i međuredno kultiviranje obavljaju se kako bi se uništio korov i održala rastresitost tla. Ovisno o stupnju zakorovljenosti i zbijenosti tla, kultiviranje se obavlja nekoliko puta. Jedno kultiviranje je, uz primjenu mineralnog NPK gnojiva, potrebno obaviti prije početka vegetacije u proljeće ili u jesen. Prostor između redova je potrebno okopavati i istovremeno plijeviti.
Nakon prve berbe origana, u srpnju i kolovozu, potrebno je osigurati navodnjavanje kako bi se osigurao visok prinos u drugoj žetvi.
Za prihranjivanje se tijekom vegetacije koristi dušično gnojivo, a količina ovisi o plodnosti tla i vrsti gnojiva. Prihranjivanje se obavlja zajedno s međurednim kultiviranjem, a jedan put se obavezno treba primijeniti poslije prve žetve.
Origano u tegli
Origano je također pogodan i za uzgoj u tegli i na malom prostoru. Sadi se u tegle promjera 30 cm, koje je potrebno ispuniti kompostom za začinsko bilje. Potrebno je osigurati dobru drenažu jer origano u tegli neće preživjeti ako je zemlja natopljena vodom.
Nije ga potrebno posebno njegovati, već samo povremeno prihraniti ako listovi krenu žutjeti. Listovi origana beru se prije nego što biljka formira cvjetove jer nakon toga poprime pomalo gorak okus.
Origano nakon 2-3 godine postane drvenast pa je potrebno nabaviti novu biljku. Iako je riječ o biljci koja je dosta otporna, tegle s origanom za vrlo hladnog vremena treba premjestiti na zaštićeno mjesto.
Bolesti i štetnici
Oorigano je dosta otporna biljka i ne napadaju ga nikakvi opasniji štetnici ni bolesti.
Berba i sušenje origana
Origano se bere dva puta godišnje, a ako je bilo osigurano navodnjavanje, moguće je obaviti i treću berbu. Berba ili košenje origana vrši se prije faze cvjetanja, a može se obavljati strojno ili ručno. Kosidba se obavlja na onoj visini na kojoj se nalaze zdravi listovi (najniže 5 cm iznad tla).
Prva berba može se obaviti krajem srpnja ili početkom kolovoza, a druga krajem rujna i u listopadu. Berba se obavlja tijekom suhog i sunčanog vremena.
Origano se može sušiti na dva načina, prirodno ili u sušnicama. U sušnicama se suši na temperaturi do 45 stupnjeva, a za sušenje na prirodan način potrebno ga je držati na tamnom i prozračnom mjestu. Za dobivanje 1 kg suhog origana, potrebno je oko 5 kg svježih dijelova biljke.
Biljke koje se uzgajaju zbog sjemena treba ostaviti dok ne budu potpuno ocvale, a žetva se obavlja tjedan dana nakon odbacivanja cvjetova. Sjeme se odvaja nakon što se biljke potpuno osuše, a poslije pročišćavanja se čuva na tamnom i hladnom mjestu.
Sastav i upotreba origana
Karakteristična aroma origana potječe od eteričnih ulja čiji udio iznosi 4%. Najvažniji sastojci eteričnih ulja su terpenski ugljikovodici limonen, ocimen i terpinen, te fenolni spojevi timol i karvakrol. Origano je aromom nalik mažuranu, ali je okus nešto drugačiji jer eterično ulje mažurana ne sadrži fenole.
U 100 g svježeg origana nalazi se oko 60 mg vitamina C te manja količina tanina i gorkih tvari.
Ljekovita svojstva origana
Zahvaljujući širokom spektru bioloških aktivnosti, upotreba origana se iz kuhinje proširila i u ljekovite svrhe. Origano posjeduje antibakterijska, antivirusna, fungicidna i antioksidativna svojstva.
U narodnoj medicini se kao ljekovita biljka primjenjivao dugi niz godina. Korišten je kao sredstvo za iskašljavanje, prirodni antibiotik, kod grlobolje, upale sinusa, viroze, prehlade i gripe te kod upale mokraćnog mjehura.
Vrsta Origanum minutiflorum sadrži 80 – 90% karvakrola pa se od tih biljaka najčešće radi ljekovito ulje origana. Ulje origana je djelotvorno protiv većine bakterija koje uzrokuju infekcije urinarnog trakta i debelog crijeva te čireve ili kožne infekcije.
Osim toga, ulje origana ima snažno antivirusno djelovanje pa pruža učinkovitu zaštitu od prehlade, gripe, ospica, vodenih kozica i zaušnjaka. Sadrži i ružmarinsku kiselinu, snažan antihistaminik i antioksidans koji je snažniji od vitamina E. Ružmarinska kiselina se često koristi u liječenju gingivitisa, reumatoidnog artritisa, bronhijalne astme i alergijskih reakcija.
Ulja koja sadrže manje od 70% karvakrola nisu posebno djelotvorna, a ona koja sadrže sintetički karvakrol mogu biti otrovna. Zato je važno kupovati samo prirodno ulje, i to od provjerenih proizvođača.
Preporučena doza je 1-4 kapi tri puta na dan, a s obzirom na to da ulje ima jak okus, potrebno ga je razrijediti u soku, čaju ili baznom ulju. Potrebno ga je razblažiti i kod vanjske primjene ili inhalacije. Ulje mogu uzimati i djeca starija od šest godina.
Origano u kulinarstvu
Origano je nezaobilazan sastojak u talijanskoj kuhinji gdje se obavezno koristi u pripremi jela od mesa, rajčice i ostalog povrća.
Origano se koristi i u izradi poznate talijanske pizze, a postoji zanimljiva priča o tome kako je pizza postala poznata u cijeloj Italiji, ali i šire. Naime, talijanski kralj Umberto je 1889. godine putovao jugom Italije sa svojom suprugom Margheritom i tada su svratili u jednu napuljsku gostionicu. Pizza je u to vrijeme bila jelo za siromašne i sastojala se samo od tijesta i umaka od rajčice. Gostioničar je u čast posebnih gostiju odlučio načiniti bogatiju pizzu pa je dodao mozzarellu i origano, a od tada se takva pizza naziva Margherita.
Pizze se danas rade u raznim kombinacijama, ali origano je uvijek nezaobilazan sastojak.
Uz Italiju, i druge mediteranske zemlje, osobito Grčka, Francuska i Španjolska također dodaju origano u svoja jela. Ovaj začin se isto tako često koristi i u Meksiku i SAD-u, gdje se dodaje jelima od mahunarki i mesa. Može poslužiti i kao dodatak omletu, juhama i umacima, a njime možemo začiniti i ocat i ulja.
Koristi se i za pripremu ukusnog aromatičnog čaja.
Zanimljivosti
Ljekovitost origana prepoznali su još stari Grci pa tako postoje zapisi o tome kako je Hipokrat koristio ovu biljku kao antiseptik.
Rimljani su nakon osvajanja Grčke sa sobom donijeli razne kulturne i kulinarske običaje pa je origano na tim prostorima korišten prilikom pripremanja ribe i mesa, ali i kao začin pri izradi vina.
Foto: Hans Linde / Pixabay
Odgovori