Matičnjak, latinskog naziva Melissa officinalis L., višegodišnja je polugrmolika biljka iz porodice Lamiaceae. Poznat je i pod nazivima čelinjak, melisa, limunčica, pčelinja metvica, limunka, maternjak i rojevac.
Ima jako razgranat korijen s brojnim podzemnim izdancima iz kojih s vremenom nastaju nove stabljike te uspravnu zeljastu stabljiku koja može biti visoka od 50 do 120 cm. Svijetlozeleni listovi matičnjaka imaju izdužen, jajast oblik te nazubljene rubove. Listovi su s lica glatki, a na naličju prekriveni dlačicama. Klasasti cvatovi sastavljeni od neuglednih blijedožutih cvjetova formiraju se na vrhu stabljike. Matičnjak cvjeta od lipnja do kolovoza, a njegov plod je crni kalavac jajastog oblika.
Porijeklom je s istočnog Sredozemlja, a na području Hrvatske samoniklo raste uz potoke i rubove listopadnih šuma. Iako raste na području cijele Europe, za kontrolirani uzgoj matičnjaka potrebna su plodna tla slabe ili neutralne kiselosti.
Sadnja
Matičnjak se može uzgajati u različitim klimatskim uvjetima. Samoniklo raste na području cijele Europe, osim na jugu i krajnjem sjeveru. Kod nas je uzgoj moguć na svim područjima do 1.000 m nadmorske visine, a idealna su mjesta s prosječnom količinom oborina od 600 mm.
Za sadnju matičnjaka pogodna su rastresita, umjereno vlažna i humusom bogata tla, neutralne ili slabo kisele reakcije. Treba izbjegavati teška i previše vlažna tla, kao i sjenovite površine.
Dobre pretkulture za matičnjak su industrijsko bilje, strne žitarice i gnojene okopavine. S obzirom na to da je u pitanju višegodišnja biljka, ne uzgaja se u plodoredu. Na istoj se parceli može uzgajati otprilike pet godina.
Matičnjak se razmnožava presadnicama ili dijeljenjem starijih busena. Presadnice se proizvode u hladnom klijalištu i obavezno je potrebno primjenjivati navodnjavanje. Sjeme matičnjaka sije se tijekom svibnja i lipnja. Tlo u koje se sadi treba biti ravno, dobro pognojeno i bez korova. Prilikom predsjetvene pripreme tlu se dodaje od 160 do 180 kg/ha dušika, 70 do 100 kg/ha fosfora i 180 do 200 kg/ha kalija.
Sjeme matičnjaka se može sijati u redovima ili nasumično. Nakon sjetve ga treba pokriti tankim slojem usitnjene zemlje pomiješane sa stajskim gnojem. Sjeme će uz redovito zalijevanje niknuti nakon 15 do 20 dana.
U ljeto je potrebno skratiti biljke kako bi se razvio što veći broj izdanaka. Nakon 2 -3 mjeseca biljke bi trebale biti visoke 10 – 12 cm i imati do četiri sekundarna izdanka s nekoliko listova.
Sadnja presadnica matičnjaka obavlja se u jesen ili u rano proljeće. Među biljkama treba biti barem 25 – 30 cm razmaka, dok bi razmak među redovima trebao iznositi 60 – 70 cm. Sadnja matičnjaka se na manjim površinama obavlja ručno, a na većim površinama uz pomoć sadilica.
Dobri susjedi
Uzgoj
Kod uzgoja matičnjaka potrebno je obavljati okopavanje, međuredno kultiviranje, prihranjivanje i navodnjavanje, u slučaju da nema dovoljno padalina.
Okopavanje i međuredno kultiviranje obavljaju se najmanje dva do tri puta u godini. Okopavanje se prvi put obavlja čim dođe do stvaranja pokorice ili pojave prvih korova. Drugo se obavlja 20-ak dana nakon prvog, a svako sljedeće po potrebi. Posljednje okopavanje treba obaviti pred samu berbu.
Biljke prije prvog okopavanja treba prihraniti dušičnim gnojivom u količini od 150 do 200 kg/ha. Drugo prihranjivanje obavlja se poslije prve žetve, a pri tom se koristi ista količina dušičnog gnojiva. Stariji nasadi se u kasno proljeće ili u jesen gnoje s mineralnim NPK gnojivom u količini od 300 do 400 kg/ha, a zatim nakon toga ih je potrebno okopati.
U područjima gdje nema dovoljno padalina, treba navodnjavati usjev. Matičnjak treba vodu u fazi klijanja i nicanja, ali i u fazi prije cvjetanja. Prvo navodnjavanje obavlja se nakon sjetve ili rasađivanja, a drugo 2-3 tjedna kasnije. Sljedeće navodnjavanje obavlja se pred cvatnju, a nakon toga poslije svakog otkosa.
Matičnjak možete uzgajati i u vrtu ili u posudama na balkonu. Rasti će u bilo kojoj dobro dreniranoj vrtnoj zemlji, a potrebno ga je smjestiti na mjesto koje je izloženo direktnoj sunčevoj svjetlosti i koje je u zimskim mjesecima zaštićeno od prevelike vlage.
Zaštita od bolesti
Od bolesti se kod matičnjaka mogu pojaviti pjegavost i hrđa, a od štetnika buhač i lisne uši. Posljednje prskanje insekticidima treba obaviti 25 dana prije žetve.
Berba
Branje, odnosno košenje matičnjaka može se obaviti barem dva puta godišnje. Bere se tijekom suhog vremena, i to prije cvjetanja biljaka. Prva berba obavlja se u 6. mjesecu, a druga u 10. Biljke se pri tom kose na visini od 5 – 10 cm iznad tla, jer se tako ujedno potiče razvoj izdanaka. Košnja se obavlja kombajnom za kamilicu, a mehanizam za branje treba zamijeniti kosom za žitarice.
Kosi se samo onoliko biljaka koliko se može prikupiti u jednom danu, jer dijelovi koji ostanu na parceli tijekom noći više nisu upotrebljivi.
U prvoj godini proizvodnje se od dva otkosa može dobiti 10-15 t svježih biljaka po hektaru, a navodnjavanjem se godišnji prinos može povećati 30 do 40%. Intenzivno navodnjavanje treba izbjegavati ako će se matičnjak koristiti za destilaciju.
Sušenje
Matičnjak se može sušiti u sušnicama, pri čemu prva dva sata temperaturu treba održavati na 55 stupnjeva, a kasnije smanjiti na 40. Na prirodan se način može sušiti tako da se listovi u tankom sloju rašire po papiru i drže nekoliko dana na prozračnom i sjenovitom mjestu. Najbolje ih je sušiti tijekom ljetnih mjeseci, kada su temperature visoke.
Suho lišće matičnjaka se ne usitnjava, mora biti bez primjesa, zelene boje i ugodnog mirisa po limunu. Sprema se u papirnate vrećice i čuva na prozračnom, hladnom i suhom mjestu.
Matičnjak koji se uzgaja za proizvodnju sjemena treba kositi kada je više od polovice sjemena dozrelo. Kako bi se izbjeglo osipanje sjemena, košnja se obavlja rano ujutro, dok još ima rose.
Upotreba
Matičnjak svoj karakterističan miris po limunu duguje eteričnom ulju kojeg najviše ima u listovima. Eterično ulje matičnjaka složenog je i promjenjivog sastava. Koliko je poznato, sadrži više od 50 aromatičnih spojeva, među kojima prevladavaju citronelol, geraniol i kariofilen, koji zajedno čine oko 70% ulja.
Ljekovitost
Listovi matičnjaka koristili su se u narodnoj medicini za poboljšanje probave, ublažavanje grčeva u trbuhu i za smirenje, a u novije vrijeme je dokazano umirujuće djelovanje eteričnog ulja matičnjaka.
Osim antibakterijskih, matičnjak posjeduje i antivirusno svojstvo. Usporava razvoj Herpes simplex virusa pa se primjenjuje u liječenju herpesa.
Od matičnjaka se priprema i čaj koji je odlično sredstvo za smirenje i lijek za nesanicu. Čaj je moguće pripremiti i od svježe i od sušene biljke. Svježi listovi koriste se kao prva pomoć kod uboda insekata. List se prvo lagano protrlja, a zatim se nanese na mjesto uboda. Može se koristiti i za odbijanje komaraca. Dovoljno je zgnječiti listove i protrljati ih po koži.
Matičnjak dokazano poboljšava koncentraciju, a smatra se da zbog antioksidanata pomaže i osobama oboljelima od Alzheimerove bolesti da poboljšaju koncentraciju i pamćenje.
Europsko znanstveno fitoterapijsko udruženje odobrilo je oralnu upotrebu matičnjaka za razdražljivost, nemir i napetost.
Matičnjak također pomaže kod prekomjernog rada štitnjače, ublažava glavobolju, smanjuje visoku temperaturu, potiče miran san te ublažava menstrualne grčeve i trudničke mučnine.
Glavni je sastojak karmelićanske vodice, pripravka čiju su recepturu osmislile časne sestre karmelićanke još u srednjem vijeku. Karmelićanskoj vodici su pripisivana čudotvorna svojstva, a koristila se za liječenje migrena, depresije, ubrzanog rada srca, slabog pamćenja, napetosti, straha, razdraženosti, noćnog gušenja i nesvjestice.
Matičnjak se zbog svojih antivirusnih svojstava često koristi i u kozmetičkoj industriji. Od njega se izrađuju tonici, kreme, hidrolati, losioni i slični proizvodi.
Kuhinja
Iako je matičnjak prvenstveno ljekovita biljka, zbog svoje gorke, limunaste arome koristi se i kao začin. Dodaje se zelenim salatama i salatama od povrća, kao i raznim umacima.
Njime se začinjavaju jela od gljiva, ribe i divljači, a dodaje se i u jabučni i vinski ocat koji onda poprimaju karakterističan miris po limunu i koriste se pri kiseljenju salata.
Matičnjak zbog svog mirisa ima primjenu i u spravljanju slastica, a koristi se i u izradi likera i osvježavajućih koktela.
Povijest
Biljka matičnjak je od strane jednog francuskog travara nazvana kraljicom svih stimulirajućih trava. Preporučio ga je svim “nespretnim ljubavnicima”, nemirnim ljudima, ženama s problemima, očajnima i onima koje u životu prati osjećaj poraza. Za matičnjak je rekao da obnavlja organizam te vraća snagu i radost življenja.
Ova biljka je porijeklom iz istočnih mediteranskih zemalja i zapadne Azije. Arapi su je u 10. stoljeću prenijeli u Španjolsku, a redovnici su je od tamo prenijeli u srednju Europu.
Foto: zrenate / Pixabay
Odgovori