Luk (lat. Allium cepa), poznatiji kao crveni luk, je biljka s dvogodišnjim razvojem i pripada porodici zvanikovki (Amaryllidaceae). Aromatičnog je mirisa i snažnog okusa koji se razlikuje ovisno o klimi u kojoj se uzgaja. Tako je luk koji se uzgaja u područjima s blagom klimom slađi.
Luk stvara plitko, čupavo korijenje s jako malo korijenovih dlačica pa je njegova usisna moć vrlo slaba. Ima zaobljenu, spljoštenu lukovicu koja je obavijena crvenosmeđim ljuskama. Stabljika luka je šuplja i sadrži cjevaste listove modrosive boje. Od lipnja do rujna na vrhu stabljike stvara se kuglasti cvat sastavljen od velikog broja zelenkasto-bijelih cvjetova koji su otvoreni samo nekoliko dana. Plod je trodijelni tobolac okruglastog oblika, koji sadrži sitne sjemenke.
Uzgoj luka poznat je od davnina pa se može reći da je luk jedna od najstarijih povrtlarskih kultura i danas je neizostavan dio ljudske prehrane. Luk je porijeklom iz zapadne Azije, a danas se uzgaja u cijelom cvijetu i ubraja se među najstarije kultivirano povrće. Uz vitamine i organske kiseline, sadrži eterična ulja koja imaju antiseptička svojstva. Traži puno sunca i ne podnosi rast u sjeni, a ubraja se u onu vrstu povrća koja se može koristiti i kao začin (celer, pastrnjak, poriluk, peršin).
Srodne biljke
Vrste
Postoji nekoliko sorata luka, a razlikujemo ih po boji, veličini i okusu. Za proljeće i ljeto specifičan je mladi luk koji ima srednje jak i slatkast okus. U jesenskim mjesecima obavlja se berba luka velikih glavica koji se nakon toga nekoliko mjeseci suši da bi se dobila suha i lomljiva ljuska.
Sorte luka nazive su dobile prema boji pa tako postoji bijeli, crveni i ljubičasti luk te ljutika, koja ima nešto manju glavicu.
Sadnja
Sjetva
Luk se može uzgajati iz lučice ili iz sjemena. Uzgoj luka iz sjemena je isplativija opcija jer se postižu veći prinosi i proces proizvodnje je gotovo u potpunosti mehaniziran. Za jedan hektar potrebno je otprilike od 6 – 7 kg sjemena, a točna količina ovisi o razmaku između redova i razmaku u samim redovima. Da bi se dobio krupni luk, u dužini od 1 m treba se nalaziti do 30 biljaka, dok za sitnije glavice može biti posađeno oko 35 biljaka u jednom dužnom metru.
U kontinentalnim dijelovima sjetva luka se obavlja krajem ožujka ili početkom travnja, a točno vrijeme najviše ovisi o temperaturi tla i zraka. Temperatura tla ne bi smjela biti niža od 7°C jer će nicanje u tim uvjetima biti sporo, a dio lika bi mogao i propasti. S druge strane, sa sjetvom se ne treba ni predugo čekati jer u tom slučaju luk neće imati dovoljno vremena za razvoj listova i glavičenje pa će lukovice imati deblji vrat.
Luk se sije u gredice između kojih bi trebalo biti oko pola metra razmaka. Sjetva se vrši u redove između kojih je razmak od 25 cm, a dubina sjetve iznosi do 2 cm.
Sadnja lučica
Za uzgoj iz lučica, sadnja se najčešće obavlja u proljeće, iako postoji mogućnost i za jesensku sadnju. Priprema tla i gnojidba obavljaju se na jednak način kao i kod uzgoja iz sjemena, a jedino se sadnja obavlja nešto ranije, ako vremenski uvjeti to dopuste. Lučice se na manjim površinama sade ručno, a na većim pomoću sadilica. Dubina sadnje je 2 cm, a lučice koje se sade ne smiju biti proklijale. Količina potrebnih lučica ovisi o krupnoći, ali obično je potrebno 600 – 800 kilograma po hektaru.
Plodored
Kao i sve ostale kulture iz njegove porodice, ni luk se zbog brojnih bolesti i štetnika na istoj površini ne bi smio uzgajati do 5 godina. Najbolje pretkulture su djetelina, ječam, pšenica i uljana repica za ljetnu i jesensku sjetvu te krumpir i grah za proljetnu sjetvu. Sadnju na površinama na kojima se uzgajala raž i zob treba izbjegavati jer ih obično napadaju isti štetnici. Kako bi se smanjio rizik od prenošenja bolesti, udaljenost između dvije ili više parcela luka mora iznositi barem 300 m.
Dobri susjedi
Uzgoj
Tlo
Za sadnju luka pogodna su prozračna i rahla tla bogata humusom. Ako će se saditi na pjeskovitom tlu, potrebno je osigurati jače navodnjavanje. Osim toga, pH vrijednost tla u kojem će se uzgajati luk mora biti između 6 i 7. S obzirom na to da mu je potrebno puno svjetla, treba izbjegavati sadnju na sjenovitim mjestima.
Za jesensku sadnju tlo treba obraditi odmah nakon uklanjanja predusjeva. Ako se radi o većim površinama, tlo se ore na dubinu od 35 cm. Nakon toga ga treba dobro pognojiti i obaviti tanjuranje. Obrada i priprema tla se na manjim površinama obavljaju ručno.
Gnojidba
Za proljetnu sjetvu s obradom tla treba započeti u jesen. Ovisno o rezultatima analize tla, za gnojidbu se koristi do 800 kg NPK gnojiva u korist kalija i dušika. Nakon oranja i gnojidbe, brazde se zatvaraju tanjuranjem. Prije same sjetve treba dodati još 300 do 400 kilograma NPK gnojiva (7:14:21). Tlo mora biti kvalitetno pripremljeno i bez mikrodepresija.
Kasnije je potrebno još jedan ili dva puta u fazi glavičenja obaviti prihranjivanje KAN gnojivom u količini od 100 kg/ha. Pritom treba biti oprezan s dušikom jer on može produžiti vegetaciju i utjecati na kvalitetu lukovice.
Temperatura
Luk je dosta otporan na niske temperature. Sjeme može niknuti već pri temperaturama od 3 – 5°C, ali da bi nesmetano klijao potrebna mu je temperatura od barem 15°C. Ako su vremenski uvjeti nepogodni, situacija se može popraviti dodavanjem stajnjaka jer prilikom njegove razgradnje dolazi do oslobađanja topline.
Ako u fazi klijanja temperatura padne ispod -2°C, biljke bi mogle stradati. Najpovoljnija temperatura za rast luka nakon nicanja je od 6 do 17°C. Sve ispod ili iznad tih vrijednosti može dovesti do zaustavljanja rasta. Dio luka koji je najosjetljiviji na niske temperature je korijen.
Navodnjavanje
Osim odgovarajuće temperature, za rast luka potrebno je i puno vode pa nasade treba redovito zalijevati. Navodnjavanje je posebno važno u početnoj fazi rasta i tijekom razvoja u proljetnim mjesecima. Navodnjavanje se može vršiti sustavom kišenja ili sustavom kap po kap. Za vrijeme sušnih razdoblja treba ga intenzivnije zalijevati.
Održavanje
Kod uzgoja luka veliki problem predstavljaju korovi. Kod direktne sjetve mogu izrasti i prije luka pa ga na kraju uguše. Stoga, sve dok se biljke ne oblikuju nasade treba i redovito okopavati i plijeviti. Okopavanje treba obavljati oprezno jer je korijenje relativno plitko. Najčešće su dovoljna dva do tri kultiviranja. Prvo se obavlja odmah nakon nicanja, drugo 2 do 3 tjedna kasnije, a treće po potrebi.
Ako se luk uzgaja na većim površinama, primjena herbicida je neizostavan korak u borbi protiv korova. Međutim, treba biti oprezan pri korištenju jer primjena pogrešnih preparata u velikim količinama može dovesti do uništavanja nasada luka.
Zaštita od bolesti
Najčešći nametnik koji ugrožava nasade luka je lukova muha, a uglavnom se javlja za vrijeme vlažnih proljetnih dana. Najviše štete može nanijeti mladim, tek razvijenim biljkama. Simptomi koji se najprije javljaju su žućenje i sušenje središnjeg lista luka. Mlade biljke na kraju ugibaju i prije nego se razviju ličinke muha, koje onda prelaze na sljedeću sadnicu.
Lukova muha može se suzbijati na dva načina, odstranjivanjem zaraženog dijela ili primjenom insekticida koji se može kupiti u vrtnim centrima.
Uslijed dugotrajnih kiša i veće vlažnosti u zraku na luku može doći do pojave plamenjače. Plamenjača se osim na luku često javlja i na poriluku i češnjaku. Bolest se najčešće prenosi zaraženim lučicama, a manifestira se u obliku manjih ili većih žutozelenih pjega sa sivo-ljubičastom opnom. Oboljeli listovi na kraju uvenu i propadnu. Za zaštitu nasada luka od plamenjače najčešće se koriste fungicidi.
Može doći i do truleži glavica luka pa je potrebno dva do tri puta provesti preventivnu zaštitu, ovisno o količini oborina, veličini glavica i dopuštenim fungicidnim sredstvima.
Od bolesti se na luku može pojaviti i siva plijesan, koju uzrokuje gljivica Botrytis cinerea. Siva plijesan uzrokuje pojavu blijedih mrlja na vanjskim slojevima luka. Prodire izravno u sloj ili se širi prema listovima pa tako oštećuje i sam list.
Od štetnika se može pojaviti i lukov moljac. Ne pojavljuje se često, ali kada se to dogodi, nanosi velike štete na nasadima. Može i prezimiti pa u svibnju polaže jajašca iz kojih izlaze gusjenice koje se hrane listovima luka.
Berba
Berba luka obavlja se onda kada lišće omekša i krene se sušiti, odnosno kada je 70% stabljike polegnuto prema tlu. Ovisno o sorti, luk se uglavnom bere tijekom kolovoza. Preporučuje se izvaditi sve do polovice tog mjeseca jer se kakvoća glavica smanjuje dužim stajanjem u zemlji i nakon toga ih je teže čuvati.
Luk se na većim površinama tijekom sušnog razdoblja vadi vadilicama pa se tjedan dana ostavlja na parceli da se dobro posuši. Odmah nakon vađenja prekriva se lišćem kako lukovice ne bi dobile opekline od sunca. Nakon što se dobro osuši, čisti se od zemlje, pakira u vreće ili palete i otprema u skladište.
Skladištenje
Luk se prije skladištenja čisti od suvišnih ovojnih ljuski, a zatim se pakira u posebne polietilenske vreće. Godinu dana se može skladištiti na temperaturi između 0 i 2°C, uz relativnu vlažnost zraka od 70%.
Ako luk ne uzgajate, nego ga kupujete, birajte glavice koje su lijepo oblikovane i čiste. Ljuska bi se trebala nalaziti uz sam plod i ne bi smjela biti lomljiva, a vrat glavice ne bi smio biti otvoren. Izbjegavajte pljesnive i proklijale glavice ili one koje imaju mrlje i mekane su.
Luk čuvajte na sobnoj temperaturi, na tamnom i prozračnom mjestu. Najbolje je držati ga u mrežastim košarama kako bi zrak stalno mogao cirkulirati. Ovisno o sorti, luk se ovako može sačuvati najviše dva mjeseca. Nemojte ga skladištiti s lukom jer bi se mogao početi sušiti i kvariti.
Moguće ga je i zamrznuti. U tom se slučaju nasjecka i sprema u zamrzivač bez blanširanja. Međutim, treba naglasiti da će zamrzavanjem izgubiti na okusu.
Upotreba
Kuhinja
Crveni luk je jedan od glavnih sastojaka kad je u pitanju priprema jela kuhanjem. Glavni razlog je taj što je dostupan tijekom cijele godine i jelima daje poseban okus. Crveni luk ima najjači okus i on se upotrebljava kod pripreme većine kuhanih jela. Najčešće se koristi kod pripreme umaka, juha, variva, mesnih, pirjanih i povrtnih jela. Obično se reže na ploške, prstenove ili sitne kockice. Sadrži puno prirodnog šećera pa je odličan za karamelizaciju.
Luk se može pripremiti i kao glavno jelo tako da se glavice nadjenu raznim mesnim ili povrtnim nadjevima, a zatim se zapeku u pećnici. Neizostavan je sastojak u francuskim i španjolskim pitama od prhkog i lisnatog tijesta, a neki ga dodaju i u guacamole umak.
Njegov jedini nedostatak je to što prilikom rezanja uzrokuje peckanje i suzenje očiju, a u kožu se uvlači njegov miris koji se ne može lako isprati. Kako bi se spriječio dio s peckanjem i suzama, luk sat vremena prije rezanja treba staviti u hladnjak. Kako ostale namirnice ne bi poprimile njegov specifičan miris, odaberite dasku koja će vam služiti isključivo za rezanje luka.
Ljekovitost
Luk posjeduje brojna ljekovita svojstva. Osim što povoljno djeluje na rad krvožilnog sustava, njegovi sastojci jačaju imunitet, čiste organizam od toksina. štite crijevnu floru te djeluju protuupalno, antibakterijski i diuretički.
Ljuti miris i okus luka potječe od eteričnih ulja. Osim eteričnih ulja, sadrži vitamin C, flavonoide i krom, koji pomaže smanjiti razinu šećera u krvi. Naime, dosadašnja istraživanja pokazala su da krom smanjuje šećer u krvi, trigliceride i kolesterol (20 dag luka zadovoljava 20% dnevnih potreba za kromom).
Sastojci iz luka djeluju na pojačavanje apetita i brže probavljanje hrane, a redovitom konzumacijom luka moguće je smanjiti visoki krvni tlak te spriječiti aterosklerozu i srčani i moždani udar. U luku je otkriveno više antikancerogenih spojeva, a posebno ga se preporučuje za prevenciju raka crijeva, želuca, jednjaka i prostate jer se pokazalo da je pojačana konzumacija luka povezana sa smanjenom stopom ovih tipova raka.
Luk je dobar izvor vitamina C, vitamina B6, folne kiseline, kalija, mangana i dijetalnih vlakana. Većina njegovih ljekovitih svojstava pripisuje se antioksidansima i sumpornim spojevima.
S obzirom na to da sprječava upalne procese u tijelu, luk je odličan za sprječavanje alergija i prehlada te za ublažavanje simptoma reumatoidnog artritisa.
Povijest
Luk je bio jako cijenjen kod Egipćana. Redovito su ga stavljali u grobnice jer su vjerovali da će im biti potreban u zagrobnom životu, a koristili su ga i kao sredstvo plaćanja.
Osim u prehrani, u 6. stoljeću se u Indiji koristio i za liječenje raznih bolesti. Njegova popularnost nije bila ništa manja ni kod starih Grka i Rimljana, a najčešće su ga koristili siromašniji slojevi ljudi jer je bio dobar dodatak jednostavnim jelima. Grci su smatrali da luk čisti krv od štetnih tvari pa su ga često konzumirali.
U Europi je tijekom srednjeg vijeka bio nezaobilazan sastojak u jelima, a posluživao se i kao jedan od sastojaka zdravog doručka. Kristofor Kolumbo je proširio upotrebu luka i na zapad, a danas se najviše uzgaja u Kini, Indiji, Rusiji, SAD-u i Španjolskoj.
Foto: Andreas Göllner / Piaxabay
Odgovori