Kadulja (lat. Salvia officinalis L.) ili ljekovita kadulja je višegodišnja biljka iz porodice Lamiaceae (usnače). Rod Salvia obuhvaća oko 1.000 vrsta koje su rasprostranjene po središnjoj i južnoj Americi, središnjoj i istočnoj Aziji te po Mediteranu. Najznačajnija vrsta iz roda je upravo ljekovita kadulja po kojoj je rod Salvia i dobio naziv.
U Hrvatskoj kadulja raste duž cijele obale, kao i u nekim kopnenim područjima. Ima je dosta na Pagu i drugim otocima, a možemo je pronaći i na Velebitu. Kod nas je poznata i pod nazivima žalfija ili šalvija.
Kadulja može biti visoka od 50 – 80 cm i ima razgranatu stabljiku koja je pri dnu obično drvenasta. Listovi kadulje su sive do svijetlozelene boje, mogu biti jajastog ili izduženog kopljastog oblika s nazubljenim rubom. S obje strane su obrasli sitnim dlačicama. Kadulja cvjeta plavoljubičastim cvjetovima koji su skupljeni u klasaste cvatove na vrhu stabljike, a plod je izduženi kalavac. Sjeme kadulje zadržava klijavost 3 – 4 godine.
Tri najznačajnije vrste kadulje su Salvia fructosa Mill. (grčka kadulja), Salvia officinalis L. i Salvia tomentosa Mill.
Kadulja ili žalfija ima raznoliku upotrebu, ali najčešće se upotrebljava za dobivanje eteričnog ulja. Ima primjenu u farmaceutskoj, prehrambenoj i kozmetičkoj industriji, a potražnja za njenim eteričnim uljem sve više raste pa je uzgoj kadulje sve češći.
Uvjeti sadnje: propusno i rastresito tlo bogato hranjivom
Način razmnožavanja: sjemenom i presadnicama
Vrijeme cvatnje: od svibnja do srpnja
Visina: 50 – 80 cm
Upotreba: farmaceutska, prehrambena i kozmetička industrija
Sadnja kadulje
Kadulja je višegodišnja kultura pa se ne uzgaja u plodoredu. Na istoj se površini može uzgajati deset godina, a najbolje pretkulture su one koje iza sebe ostavljaju tlo čisto od korova.
Uspijeva gotovo posvuda pa se tako može uzgajati i na manje plodnim tlima, ali treba izbjegavati močvarna tla. Ipak, najbolji prinos postiže se na propusnim, rastresitim tlima bogatima hranjivom.
Kadulja ili žalfija se može razmnožavati sjemenom ili presadnicama.
Prije sadnje kadulje krajem ljeta treba obaviti oranje tla. Tlo se ore na dubinu od 30 cm, a ako je zakorovljeno, tijekom jeseni treba obaviti tanjuranje ili još jedno plitko oranje. Prije sjetve se pri osnovnoj obradi tla obavlja gnojidba, a pritom je potrebno unijeti u tlo fosfor i kalij u količini od 80 do 100 kg/ha te dušik u količini od 30 do 40 kg/ha.
Direktna sjetva sjemena kadulje u tlo obavlja se tijekom travnja, a za jedan hektar potrebno je tri do četiri kilograma sjemena. Sjetva se može obavljati ručno ili sijačicama na dubinu od 2 cm, a razmak između redova trebao bi iznositi 60 – 70 cm.
Kad je u pitanju razmnožavanje presadnicama, one se proizvode u hladnim lijehama, a sjeme se nasumično sije na rastresito tlo bogato hranjivima. Za proizvodnju većih količina presadnica kadulje sjeme se sije u redove s razmakom od 20 cm. Sjetva se obavlja krajem ožujka i početkom travnja, a sjeme se prekriva slojem plodne zemlje debelim 1 centimetar. Kadulja će proklijati za 10 – 15 dana i treba je redovito plijeviti i zalijevati.
Presadnice se na otvoreno sade u srpnju ili u jesen. Sadnja se obavlja tako da se biljke postavljaju na razmak od 30 – 40 cm, dok između redova treba biti 60 – 70 cm razmaka.
Uzgoj kadulje
Kadulja ili žalfija je biljka toplog podneblja i klijat će pri temperaturi od 12 – 15 stupnjeva. Može klijati i pri nižoj temperaturi, ali nešto sporije. U početku se vrlo sporo razvija i u prvoj godini rijetko cvjeta, a u fazi vegetacije ne odgovara joj hladno i vlažno vrijeme. Starije biljke mogu podnijeti dugotrajne suše, dok je mladim potrebna normalna vlažnost tla.
Održavanje nasada kadulje obuhvaća međurednu kultivaciju, okopavanje, prorjeđivanje i popunjavanje praznih mjesta te prihranjivanje i zaštitu od bolesti i štetočina.
Kod kadulje koja se uzgaja direktnom sjetvom sjemena nasad se prorjeđuje u fazi kada biljke imaju razvijena tri do četiri lista. Ostavljaju se najrazvijenije biljke, a one izvađene mogu se koristiti za popunjavanje praznih mjesta.
Okopavanje i međuredna kultivacija obavljaju se odmah nakon formiranja redova (u fazi vegetacije 2-3 puta). Starije nasade obavezno treba okopati krajem jeseni ili u rano proljeće, a uz to se može primijeniti i gnojidba mineralnim gnojivom.
Prvo prihranjivanje obavlja se prije drugog okopavanja i tada se koristi dušično gnojivo KAN u količini od 100 do 150 kg/ha, a drugo se obavlja nakon prve žetve, skupa s okopavanjem. Tijekom jeseni kadulju treba pognojiti kalijem i fosforom.
Kadulja ili žalfija se može uzgajati i u tegli, a odlično će uspijevati na osunčanoj prozorskoj dasci. Voli suhe uvjete pa osigurati dobru drenažu, a ponekad se može i preskočiti zalijevanje. Kadulja nakon 3 – 4 godine gubi snagu pa se može jednostavno uzgojiti iz reznica koje se uzimaju u proljeće, a postupak je isti kao i kod ružmarina.
Na našim područjima nema ekonomski značajnijih bolesti ni štetnika koji napadaju kadulju.
Berba i sušenje
Kadulja ili žalfija se u prvoj godini uzgoja može brati dva puta. Prva berba, odnosno košnja kadulje obavlja se u srpnju, a druga u listopadu. Biljke se kose na visini od 8 do 10 cm. Kadulja koja će se koristiti samo za destilaciju eteričnog ulja kosi se kada je u punom cvatu, a ona koja se uzgaja za sjeme treba se kositi kad je sjeme u donjoj polovici cvata zrelo, odnosno krajem lipnja i u kolovozu.
Zime bez snijega i s jačim mrazevima u kontinentalnim dijelovima mogu nanijeti veću štetu mladom usjevu, pa se zato kadulja nakon druge košnje može preventivno zagrnuti.
Od dva otkosa kadulje moguće je ostvariti prinos od oko 7 t/ha svježe herbe. Prinos u prvoj godini uzgoja je relativno malen, dok se najveći prinos postiže nakon 3 – 5 godina, a zatim opet opada. Na plodnim tlima i uz navodnjavanje, moguće je ostvariti dvostruko veće prinose.
Lišće kadulje može se sušiti u sušnici ili prirodno na nekom prozračnom mjestu. Kod sušenja u sušnici, temperatura se prva dva do tri sata održava na 55 stupnjeva, a kasnije na 40 ili 45 stupnjeva.
Sušena kadulja pakira se u papirnate vreće i čuva na suhom, hladnom i tamnom mjestu.
Upotreba kadulje
Samonikla divlja kadulja može sadržavati više od 60 različitih spojeva i tvari koje su zaslužne za njeno medicinsko djelovanje. Cijeli nadzemni dio kadulje, osobito listovi, ima intenzivan i karakterističan miris koji potječe od eteričnog ulja. Listovi sadrže 1,5 do 2,5% eteričnog ulja, 30 – 50% tujona i druge spojeve poput borneola, cineola, kamfora i pinena te nešto glikozida i gorkih tvari.
Sastav sušene kadulje mijenja se ovisno o tome kako se konzumira, jer visoka temperatura vode kod pripreme čaja od kadulje može razgraditi neke od ljekovitih spojeva.
Ljekovita svojstva
Kadulja ima nevjerojatno širok spektar djelovanja pa tako ima snažno antivirusno, protuupalno, antibakterijsko i protugljivično djelovanje, jača cirkulaciju i djeluje kao ekspektorans, čisti i stimulira limfu, ima djelovanje slično estrogenu pa je dobar hormonalni regulator, ima adstringentno, lipolitičko i spazmolitičko djelovanje.
Žalfija ili kadulja je zbog svojih ljekovitih svojstava primjenjiva kod različitih bolesti i stanja:
- upale grla i krajnika
- paradentoze
- ekcema
- slabe cirkulacije
- lošeg pamćenja
- natečenih limfnih čvorova
- upale sinusa
- upale uha
- upale želuca
- crijevnih smetnji
- noćnog znojenja
- neugodnog zadaha
- artritisa
- zubobolje
- glavobolje
Od kadulje se rade razni pripravci, poput čaja od kadulje, tinkture od kadulje, meda od kadulje, sirupa, eteričnog ulja i obloga od kadulje.
Ljekovite pripravke od kadulje ne treba uzimati dulje od 30 dana, a nakon toga treba napraviti pauzu od barem dva tjedna.
Kadulju ili žalfiju u medicinske svrhe ne smiju upotrebljavati osobe koje boluju od epilepsije ili hipertenzije, kao ni trudnice, dojilje ni djeca. Dugotrajna upotreba većih količina kadulje može dovesti do ubrzanja pulsa, povraćanja, drhtavice, vrtoglavice, nesvjestice, epileptičnog napada ili prijevremenih trudova.
Kadulja u kuhinji
U kulinarstvu se kao začin koriste svježi i suhi listovi kadulje, koji se mogu čuvati u dobro zatvorenim posudama. Kadulja ima intenzivan voćno-aromatični miris pa je treba pažljivo dozirati i miješati s drugim začinima.
Svježi listovi kadulje dodaju se kao začin različitim salatama, a nasjeckani se mogu pomiješati s maslacem kao namaz. Njen intenzivan okus dobro se slaže s teletinom, janjetinom i svinjetinom.
Sušena kadulja dio je začinskih mješavina za jela od peradi, divljači i ribe, kao i za jela od ovčetine. Suhi listovi koriste se i za začinjavanje raznih marinada za ribe, a dodaju se i jelima od mljevenog mesa i iznutrica.
S kaduljom možemo aromatizirati razna ulja, a dobro se slaže i s različitim vrstama povrća.
Kadulja se koristi i u proizvodnji poznate dalmatinske rakije – travarice.
Zanimljivosti
Ljekovita kadulja ubraja se u skupinu balkansko-apeninskih endemičnih vrsta. Bila je cijenjena i u vrijeme starih Grka i Rimljana. Rimljani su je nazivali svetom travom, a Grci su je koristiti za liječenje raznih bolesti te kao sredstvo protiv zmijskog otrova.
U Egiptu se kadulja koristila za balzamiranje i mumificiranje, a drevni narodi su je koristili u vjerskim obredima i s njom su pročišćavali domove.
Jedan britanski herbalist napisao je 1597. godine kako je kadulja dobra za mozak, da izoštrava pamćenje i osjetila te da jača mišiće i liječi drhtavicu.
Foto: Mandy Selig / Pixabay
Odgovori